Komičar George Carlin svojevremeno je imao smiješan skeč o 7 riječi koje se nikada ne smiju reći na televiziji. Vremena su se promijenila i danas se te riječi/psovke sve više čuju na televiziji i u filmovima. Stručnjaci kažu da ta pojava nije znak lošeg odgoja, već da su psovke dio kulturnog trenda većeg individualizma i slobode izražavanja. Atlas Obscura
I doista, koliko god da je Hrvatska malena, razlika između istoka i zapada i unutar nje se osjeća. Svatko će se složiti sa mnom da Srijemci i Slavonci psuju mnogo žešće nego Zagorci i Međimurci, a Ličani da kunu krupnije nego Istrani. Dapače, postoje još slikovitiji primjeri, jer je razlika vidljiva i na posve malom prostoru: ljudi iz Dalmatinske zagore psuju izražajnije i grešnije nego ljudi s mora, a uzrok može biti samo u činjenici da su Vlaji bili u povijesti više izloženi istočnim utjecajima nego Blitvari. Glavni je razlog, mislim, u tome što psovka uvijek proizlazi iz jednoga društvenog stanja i to je stanje u njoj fiksirano. Psovka je, naime, svagda blasfemija, čak i onda kad služi za šalu ili kao govorna figura. Ona, dakle, osporava autoritete, u želji da uspostavi potpunu anarhiju. Nije slučajno što se pritom služi pojmovima iz spolne sfere, jer spolnost u svome korijenu sadrži negaciju svake vlasti i svakoga racionalnog poretka, a u prvi plan stavlja zadovoljenje želje. Ako se, dakle psovkom ruše autoriteti, onda se iz nje može saznati koji su to autoriteti i što znače. Promišljanja (i anketa) na stranici benda Pips, Chips & Videoclips.
Što bi se dogodilo da se djeci dopusti da psuju
“Političke uvrede nisu nastale danas. ‘Govnene su riječi tvoje, govnena su tvoja djela – sav si govnen, kneže usrani!’ To je samo stih iz poduže i vrlo šporke poeme baroknog pjesnika Junija Palmotića. Zove se Gomniada (tj. Govnijada). Dubrovačkog kneza, kojem ne znamo ime Palmotić optužuje za brojne prijestupe, od manipulacija novcem do toga da je na vlast došao lažiranjem izbora. Ništa nova u hrvatskoj politici, reći ćete. Da, ali što je zbilja opsceno, djela tog političara ili jezik čovjeka koji politiku komentira?”, piše Boris Beck. T-Portal
Često se govori da ljudi koji psuju imaju skroman riječnik, no istraživanje je pokazalo da zapravo upravo inteligentni ljudi imaju širi vokabular – psovki. Inteligencija se također povezuje s neurednošću ili kreativnim neredom, kao i s noćnim bdijenjima. Business Insider
Strani poslodavci na kruzerima sastavili popis psovki koje ne žele čuti od Hrvata
Kovačić dao ostavku na mjesto šefa kluba zastupnika Mosta: Nisam klaun, prekidam suradnju s HDZ-om i ne mogu zastupati ni jedan klub osim sebe
Ako analitičar želi pokazati do koje je mjere naš politički sustav otuđen i lišen suštinskog sadržaja, onda to najbolje može pokazati analiza njegova jezik. Nužne reforme? Programska suradnja? Osuda svih totalitarizama? Nužni rezovi? Ne zanima nas ideologija? Institucije koje rade svoj posao? Nakon mjeseci lažnog, gnomskog metajezika netko je opsovao jer mu je dosta. Kao što je – jednom, nedavno – dosta bilo i Mostovim glasačima. Kovačićevo j….. se – pokušaj je da se razgovor vrati na ono bitno”, piše Jurica Pavičić. Jutarnji
Kakve veze ima Smart s djecom koja psuju? Itekakve!