Putovanje kroz vrijeme - moguće, ali samo u slučaju da postoje paralelni svjetovi - Monitor.hr
27.04.2022. (12:00)

I u teoriji postoji samo u mašti

Putovanje kroz vrijeme – moguće, ali samo u slučaju da postoje paralelni svjetovi

Suvremeno razumijevanje koncepta vremena i prostora dolazi od teorije relativnosti, a fizičari upravo pomoću nje pokušavaju dokučiti je li moguće putovati kroz vrijeme. Ispada da su jednadžbe koje opisuju putovanje kroz vrijeme kompatibilne s teorijom relativnosti i zapravo zvuče plauzibilno, na papiru, no valja imati na umu kako fizika nije matematika i jednadžbe ne znače ništa ako ih se ne može provesti u stvarnosti. Da nam (zasad) imaginarni vremenski stroj proradi, trebala bi nam materija s negativnom energijom. Iako ju je moguće proizvesti, i to u kvantima, no to je premalo energije koja i prekratko traje. Drugi je problem taj da putovanje kroz vrijeme prkosi logici, odnosno otvara cijeli niz pitanja koja zahtjevaju odgovor. IFL Science


Slične vijesti

Prekjučer (12:00)

Možda smo samo bug u nečijem sustavu

Prema jednoj teoriji, Svemir je velika računalna simulacija, a mi smo samo kod

Teorijski fizičari postavljaju temeljna pitanja o svemiru, pokušavajući razumjeti zašto su fizikalni zakoni upravo takvi da omogućuju postojanje života. Razmatraju kako su zakoni poput tamne energije postavljeni na način da omogućuju formiranje zvijezda i planeta, a istražuju i ideje o tome da je svemir možda računalna simulacija, konstruirana od informacija. Alternativno, postoji teorija multiverzuma, gdje naš svemir predstavlja samo jedan od beskonačnih svjetova s različitim zakonima fizike, od kojih je naš “pogodan” za život. Informacijska fizika istražuje ovaj koncept simulacije i stvarnosti iz perspektive informacija. Bug

17.08. (20:00)

Tajna je u preciznom mjerenju

Fascinantnan proboj u mjerenju vremena može promijeniti temeljne ideje o svemiru

Američki fizičari razvili su tehniku koja bi se mogla upotrijebiti za razvoj nuklearnih satova koji bi bili značajno precizniji od najboljih postojećih atomskih satova. Takvo precizno mjerenje vremena trebalo bi omogućiti provjere postojećih teorija i konstanti te olakšati napredak u navigaciji i komunikaciji u dubokom svemiru. Ovo fascinantno postignuće predstavljeno je u časopisu Physical Review Letters. Nuklearni satovi trebali bi omogućiti mjerenja koja bi pokazala jesu li temeljne konstante prirode, poput Planckove i gravitacijske konstante te brzine svjetlosti, doista stalne ili se samo čini da jesu zato što ih još nismo dovoljno precizno izmjerili. Index

09.08. (20:00)

Samo da ne ode van kontrole

Stara tehnologija dobila novi zamah – ono što su htjeli još u Sovjetskom savezu sada uspijevaju u SAD-u

Reaktor WHAM zasnovan je na tehnologiji “magnetskog zrcala” kao izvora energije. U posebnoj se komori nalaze dva vrlo snažna elektromagneta, pa se u prostor među njih ubacuje gorivo za fuzijsku reakciju, deuterij i tricij. Oni se tamo pod utjecajem magnetskih silnica kreću u spiralnim putanjama, a budući da se magnetsko polja dvaju magneta okreće u suprotnim smjerovima, i spiralno kretanje plazme odvija se na taj način. Odatle i “zrcalo” u nazivu te metode. Cilj je dovesti iznimno vruću plazmu u stanje u kojem će se atomi deuterija i tricija neizbježno sudarati i pokretati fuziju, koja s povećanjem intenziteta ima potencijal pokrenuti lančanu reakciju i stvoriti velike količine energije. Krajnji cilj je, dakako, stvoriti više energije negoli je uloženo u pokretanje i održavanje same reakcije. Bug

07.07. (22:00)

Za svako rješenje oni nađu problem

Filozof dovodi u pitanje Einsteinovu teoriju relativnosti, tvrdi da fizičari ignoriraju problem

Ugledni američki filozof znanosti Tim Maudlin je u intervjuu Indexu rekao da fizičari uglavnom odbijaju prihvatiti da su fizikalni eksperimenti za koje je 2022. dodijeljena Nobelova nagrada već pokazali da Einsteinova teorija relativnosti ima temeljenih kontradikcija te da je treba mijenjati. Činjenica da su fizičari u eksperimentima potvrdili kvantnu spregu, koju je Einstein nazvao “sablasnim djelovanjem na daljinu”, nagoviješta da brzina svjetlosti u vakuumu nije nužno granična brzina koju ništa ne može premašiti, što bi trebalo značiti da Einsteinova teorija relativnosti ne stoji. Doveo je u pitanje koncept prostor-vremena utemeljen na teoriji relativnosti, ustvrdio da fizika već desetljećima ne daje neke nove velike uvide te da ne uspijeva povezati kvantnu mehaniku i teoriju relativnosti u smislenu zajedničku teoriju. Index

01.06. (21:00)

Ništa od toga ne razumijem, ali - briljantno

Fizičar svjetskog glasa Goran Senjanović: Kako je otkrio da je pitanje lijevo-desne simetrije centralno pitanje u teoriji čestica

Njegov rad uvijek je bio povezan s fizikom čestica, a fascinacija neutrinima (električni neutralne subatomske čestice vrlo male mase) nije došla slučajno. Naime, na početku doktorskog studija počeo je raditi na lijevo-desnoj simetričnoj teoriji i otkrio je da je pitanje lijevo-desne simetrije centralno pitanje u teoriji čestica, ako ne i najvažnije. To ga je fasciniralo i kao klinca kada se gledao u ogledalu. Stoljećima se smatralo da su svi zakoni fizike u svom fundamentu invarijantni na simetriju lijevo-desno. Dakle, ako se u eksperimentu izbacuje 100 elektrona, očekivali bismo da njih 50 ide lijevo, a 50 desno. Mnogi vrhunski fizičari su mi govorili da gubim vrijeme, da je nemoguće da neutrino ima masu. Sastavni dio naše lijevo-desne simetrične teorije je objašnjenje mase neutrina i to je učinilo da ta teorija bude jedan od glavnih kandidata za novu fiziku na visokim energijama. Nacional

20.05. (10:00)

Warp 7, engage!

Koncept podsvjetlosnog warp pogona objavljen u uglednom znanstvenom časopisu

U spomenutom se radu opisuje “subluminalni warp pogon konstantne brzine”, koji je usklađen s principima relativnosti. U njemu nema egzotičnih pojmova poput negativne energije, već se za ostvarivanje svojeg teorijskog cilja služi inovativnim tehnikama vezanima uz gravitaciju. Njima se stvara “mjehurić”, koji je u stanju ogromnom brzinom transportirati sve što se nalazi unutar njega, a sve u okvirima poznate nam fizike.

Ovi warp-entuzijasti smatraju da se stvaranjem gravitacijskih “mjehurića” za brzi transport može pokazati da futurističkom pogonu nije mjesto isključivo u znanstvenoj fantastici. Priznaju da su za to potrebne ogromne količine energije, ali da bi se to s vremenom i unaprjeđenjima rješenja moglo promijeniti. Ono što je bitno, jest da za warp pogon, barem prema njima, nije potreban niti jedan fiktivni teorijski fizikalni koncept ili egzotični oblik energije. K tome, “putnici” u ovom warp pogonu ne bi osjećali g-sile kod ubrzanja, već bi imali svoju gravitaciju unutar “mjehura”. Bug

18.04. (00:00)

Ja samo znam da nikad nemam dovoljno vremena

Vrijeme doživljavamo linearno, no možda nam se samo tako čini – filozofski pogled podržan u znanosti

Tradicionalna shvaćanja vremena kao linearnog niza događaja su izazvana teorijama poput onih Alberta Einsteina. Njegova teorija relativnosti i ideja vremenske dilatacije otkrivaju da vrijeme nije apsolutno, već ovisi o kontekstu. Filozofski pogledi Henrija Bergsona i Friedricha Nietzschea dodatno potiču sumnje o prirodi vremena. Možda je vrijeme fluidno, subjektivno iskustvo uma, ili čak iluzija. Ovaj susret filozofije i fizike osvjetljava složenost našeg shvaćanja vremena, te nas potiče da ispitamo temelje našeg postojanja i svijeta oko nas. (Geek)

20.03. (12:00)

U početku bijaše znatiželja

10 hipoteza koje su oblikovale znanost

Svaki veliki znanstveni pothvat započeo je s hipotezom. Od Newtonovih razmišljanja o gravitaciji do Einsteinove revolucionarne teorije relativnosti, hipoteze su bile iskra koja je zapalila plamen otkrića. Kroz analizu i razumijevanje ovih temeljnih koncepata, možemo se inspirirati za istraživanje, postavljati pitanja i težiti znanju koje oblikuje našu budućnost. Pregled donosi Geek:

  1. Hipoteza o velikom prasku
  2. Darwinova teorija evolucije
  3. Mendelovi zakoni nasljeđivanja
  4. Einsteinova teorija relativnosti
  5. Heisenbergov princip neodređenosti
  6. Hipoteza o tektonici ploča
  7. Hipoteza o crnim rupama
  8. Hipoteza o mikrobima
  9. Hipoteza Gaia
  10. Hipoteza o velikom filtru
28.01. (18:00)

Točka gdje i atom potpuno miruje

Abeceda fizike: Zašto smo sigurni da u svemiru ništa nije hladnije od –273,15 Celzijeva stupnja?

Tijelo na temperaturi apsolutne nule bilo bi tijelo kojem smo uzeli svu unutrašnju energiju, kojem nemamo više što od energije uzeti pa mu stoga ne možemo ni sniziti temperaturu. Dakle, pitanje najniže moguće temperature nije empirijsko pitanje rekordno niske temperature koju smo uspjeli negdje izmjeriti. To je pitanje vezano uz samu definiciju apsolutne temperature. A definicija je stvar dogovora. I tu je kvaka. Tijelo nema toplinu jer toplinom nazivamo samo energiju prijelaza, onaj dio unutrašnje energije koji prelazi s tijela na tijelo. Pa onda ni atom, kao sićušno tijelo, nema toplinu. No, što je s temperaturom atoma? Temperatura je povezana s unutrašnjim gibanjem, a atom se giba. Ima li onda sam atom temperaturu? Nema! Kao što nema ni boju, ni miris, pojedini atom nema ni temperaturu. Naime, temperatura je statistički pojam. Dario Hrupec za Bug.