Raos: Milirobot koji liječi crijevne (i druge) bolesti - Monitor.hr
19.05.2023. (11:00)

Ide kuka

Raos: Milirobot koji liječi crijevne (i druge) bolesti

Milirobot kineskih znanstvenika nema pokretnih dijelova, on se sastoji od magnetičnih iglica pričvršćenih za podlogu od biograzgradivih polimernih vlakana nanometarske debljine. Ta se vlakna, polimeri trgovačkog imena Eudragit već dugo upotrebljavaju u medicini. Fibot se izrađuje posve jednostavno. U polimeru EL 100-55 rasprše se čestice željeza koje se potom kapaju na magnetičnu podlogu. Kreće se djelovanjem vanjskog magnetskog polja. Nakon što se proguta i stigne jednjakom u želudac, izvana se na njega djeluje pulsirajućim magnetskim polje jakosti oko 100 mT i refrekvencije 1 Hz. Time se ubrzava njegovo gibanje kroz probavni trakt, jer fibotu treba samo 15 minuta da stigne do dvanaestnika. Pričvsti se na dio dvanaestnika ili tankog crijeva iznad koga je postavljen magnet. Tako fiksiran, počinje se razgrađivati te se sasvim razgradi za 40 minuta ispuštajući djelatnu tvar otopljenu u magnetičnim nožicama. Novu veliku stvar u medicini donosi Nenad Raos za Bug.


Slične vijesti

20.07. (10:00)

Taktika koja uvijek pali

Raos: „Trojanskim konjem“ protiv raka

Može li se stanicu raka toliko prevariti da se umjesto za zaštitnika veže za svog ubojicu? Može: ako se trombocit preruši u limfocit. Kad rak širi metastaze, otpuštajući maligne stanice u krvni optok, i on se brine za svoje dobro. Mnoge opasnosti vrebaju na te zloćudne stanice što kruže krvlju (circulating tumor cells, CTCs), od mehaničkog oštećenja u žilama do napada T-limfocita. No i za to ima lijeka. Baš kao što se organizam brani od tumorskih stanica, tako se i tumorske stanice brane od organizma. One za sebe vežu trombocit. Zamisao autora novog znanstvenog rada sasvim je jednostavna: treba napraviti trombocit sa svojstvima T-limfocita, koji ubija tumorske stanice. I eto Trojanskog konja! O dobrim vijestima Nenad Raos za Bug.

13.07. (14:00)

A da nije bacanje hrane

Raos: Protiv požara sada se može boriti i – pudingom

Škrob gori, vrlo lako gori – brašno raspršeno u zraku čini s njime eksplozivnu smjesu! No znanstvenici su pronašli način da od škroba naprave (obnovljiv, jeftin i neotrovan) usporivač vatre. Kada se otopini škroba doda kalcijev klorid (CaCl2) događa se čudo: nastaje gel i od amiloze – i to gel upravo čudesnih svojstava. Prvo „čudesno“ svojstvo novoga gela je da čvrsto prijanja na podlogu (npr. papir i drvo). Dosta je postojan jer može izdržati temperaturu do 70 oC a da ne prijeđe u tekuće stanje (sôl). Tajna novog gela je, kažu kemičari, u ionima kalcija (Ca2+) koji povezuju hidroksilne skupine (-OH) molekula amiloze u čvrstu trodimenzijsku mrežu. Tehnolozi i ekolozi pričaju međutim drugu priču: škrob je jeftina i neotrovna, pače jestiva tvar, a isto se može reći i za kalcijev klorid. Zahvaljujući svemu tome evo nam novog, jeftinog, bezopasnog i lako obnovljivog usporivača vatre. Nenad Raos

06.07. (11:00)

I građevinci bi morali na cjeloživotno obrazovanje, ne samo IT-evci

Novo čudo iz laboratorija: beton koji se ne lijeva nego se slaže – poput zida od cigle, a reže se laserom

Sedef (tvar od koje školjkaši grade svoje ljušture) se sastoji od listića kalcijeva karbonata (aragonita) slijepljenog organskom tvari. To mu daje 3000 puta veću žilavost od one koju bi imao da se sastoji samo od aragonita. I eto: upravo je sedef poslužio kao inspiracija američkim znanstvenicima da naprave novu vrstu betona ili, bolje rečeno, novu vrstu građevinskog materijala. Kompozitni materijal zaostaje čvrstoćom (strength) za betonom, no dobiva mnogo na rastezljivosti (ductile): može se rastegnuti i do 1,5 % svoje dužine a da ne pukne. Što nas čeka u budućnosti? Kuće koje će biti otpornije na potrese – kao da su napravljene od plastike. Nenad Raos za Bug.

29.06. (15:00)

Tajne kuhara s diplomom iz kemije

Na maslinovom ulju nije uputno peći, a kod kuhanja uliti tek na kraju

Ono što se često čuje (i u školi uči) da masti sadrže zasićene, a ulja nezasićena masne kiseline nije točno. I jedan i drugi izvor masnoće sadrži obje vrste masnih kiselina, samo u različitim omjerima. Tako je i s maslinovim uljem. Ono sadrži oko 16 – 18 % zasićenih masnih kiselina. Zagrijavanjem nastaju slobodni radikali, koji se zatim oksidiraju i polimeriziraju – jednostavnije rečeno ulje zagori. Na sreću kuhara, do tih neželjelih kemijskih reakcija dolazi tek pri 200 oC. Uputa kuharu? Nikad ne peći na maslinovom ulju, a ako se ipak stavlja u lonac najbolje ga je uliti pri kraju kuhanja – da bude što kraće izloženo djelovanju što niže temperature. Nenad Raos za Bug.

22.06. (17:00)

Piješ, a ostaješ trijezan

Novo sredstvo protiv mamurluka – iz azijskog začina

Kad bi se pronašla tvar koja bi poticala djelovanje alkohol-dehidrogenaze, mogli bismo piti koliko nam srce želi, a opet bismo ostali trijezni. Takva stvar već postoji, a otkrio ju je tim znanstvenika: riječ je o plodovima biljke Amomum kravanh koji se stoljećima koriste u Aziji kao začin, a kod nas je poznat kao kardamom. Osim što daje jelu osebujan okus, kardamom djeluje i ljekovito, između ostalog i protiv alkohola. Nenad Raos opisuje laboratorijski postupak i rezultate za Bug sa zaključkom: ima tu još nešto, aktivatori alkohol-dehidrogenaze kemijski se podosta razlikuju, pa stoga vjerojatno ne djeluju na isti način. To otvara mogućnost kombiniranja osam sastojaka kardamoma kako bi se napravilo što jače sredstvo protiv opijanja.

15.06. (13:00)

Tesla bi bio ponosan

Raos: Električna energija iz teflona i naftalina

Kada se tvari trljaju, u njima se stvara elektricitet – no koje i kakve tvari? Evo jedne posve nove, koja daleko nadmašuje sve ostale. Riječ je, ukratko, o teflonu s dodatkom naftalina. Modificirani PTFE (I-PTFE) može primiti 1237 μC po kvadratnom metru, što je 11 puta više naboja od nemodificiranog polimera (110 μC m-2). Kada se novi TENG spoji u strujni krug, iz samo jednog kvadratnog centimetra njegove površine može se dobiti dovoljno struje za napajanje 360 LED dioda. Primjena? Rukavice i majice koje će davati struju za pokretanje senzora i mnogih drugih spravica. Nenad Raos za Bug

08.06. (12:00)

Svaka baterija je dobra

Raos: Teoretski gledano – najbolje su baterije temeljene na vodiku, potom litiju pa – aluminiju

Zašto? Zbog prvog Faradayevog zakona elektrolize. On kaže da je količina metala (zapravo, bilo čega) izlučenog na elektrodi (u slučaju metala na katodi) proporcionalna njegovoj ekvivalentnoj težini. Treba samo pogledati u Periodni sustav elemenata pa vidjeti da će naboj od 96 487 C izlučiti jedan gram vodika, 7 grama litija ili 27/3 = 9 grama aluminija. To bi značilo da se u gramu vodika može uskladištiti sedam puta više naboja nego u gramu litija, a devet puta više nego u gramu aluminija.

Istina, litij je po sposobnosti skladištenja naboja nešto bolji od aluminija (Li:Al = 7:9), ali je aluminij mnogo jeftiniji i dostupniji od litija. Zašto onda ne raditi aluminijske umjesto litijskih baterija? Za aluminijsku ili, točnije, aluminij-zračnu bateriju treba alkalni elektrolit, koncentrirana natrijeva lužina, a aluminij s lužinom reagira burno, uz razvijanje vodika. Nekako ga treba zaštititi – a upravo se o tome radi, o novoj vrsti zaštite koju su iskušali kineski znanstvenici. Nenad Raos za Bug.

01.06. (10:00)

Ne baš skroz, ali i ovako je bolje

Raos: Može li se plastika potpuno reciklirati?

Jasno je da se ne može pronaći jedinstveni postupak za depolimerizaciju, jer svaka je plastika napravljena od drugačijeg polimera, sintetizirana iz drugog monomera. Usto treba znati da postoje, u kemijskom smislu, dvije vrste umjetnih polimera, kondenzacijski i vinilni (ili adicijski) polimeri. Prvi se mogu, barem u načelu, depolimerizrati vodom, dok kod ovih drugih, vinilnih polimera, voda ne pomaže.

Zahvaljujući rezultatima deset tisuća kompjutorskih simulacija, autori novijeg rada došli su do zaključka da bi cijena stirena (produkta pirolize polistirena) proizvedenog u pogonu kapaciteta 120 tona na dan bila točno 2,09±0,21 dolara po kilograma, što je otprilike dvostruko više od cijene stirena na tržištu (1,0 – 1,3 USD/kg). Ta konstatacija ne zvuči dobro, no treba uzeti u obzir da se opisanim postupkom dvostruko smanjuje emisija ugljikova dioksida u usporedbi s najjednostavnijom metodom zbrinjavanja polistirena, naime spaljivanjem. Kada se i to uzme u obzir (jer se emisija CO2 plaća!), stiren proizveden od otpada mogao bi konkurirati onom proizvedenom iz nafte. Nenad Raos za Bug.

25.05. (09:00)

Srce kao isprintano

Nenad Raos: 3D-ispis organa mogao bi zamijeniti transplantaciju

Iako se na prvi pogled sve čini jednostavnim – u tintu za trodimenzijski ispis treba staviti stanice tkiva – ispisano tkivo (ili organ) mora izdržati niske temperature (dok je u ledenici), a usto mora sprječavati rast bakterija (kad se ugradi). Treba još imati dobra mehanička svojstva, takva da po njima nalikuje živom tkivu ili organu. Kombinacije glicerola i želatine vode idu po svemu sudeći u dobrom smjeru, no trajnost takvih izradaka od desetak dana (u pogledu otpornosti na sušenje i zaštite od infekcija) još je uvijek premala. Bug

18.05. (20:00)

Čajem protiv tumora

Raos: Lijek protiv raka iz željeza i kamilice

Tim naših znanstvenika iz splitskog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta došli su do nove metode pripreme magnetita: pomiješajte otopinu željezova triklorida, FeCl3, s natrijevom lužinom, NaOH, i tome dodajte čaj od kamilice. Nakon grijanja u mikrovalnoj pećnici, na nižoj (200 oC) ili višoj temperaturi (260 oC) te nakon centrifugiranja i sušenja dobit ćete magnetit, ali ne u obliku crnog tvrdog kamena nego u vidu nanočestica prosječnog promjera 79 nm. Nanočestice magnetita, koje su usto stabilizirane adsorpcijom organskih tvari iz čaja od kamilice, su citotoksična. Dodajmo tome da je moguće zbog magnetskih svojstava (superparamagnetizam) čestice magnetetita koncentrirati u bolesno, tumorsko tkivo, pa još da one mogu absorbirati organske tvari, među kojima i one koje djeluju protiv tumorskih stanica… Što reći drugo nego: nova metoda liječenja raka je na vidiku. Nenad Raos za Bug