Raos: Milirobot koji liječi crijevne (i druge) bolesti - Monitor.hr
19.05. (11:00)

Ide kuka

Raos: Milirobot koji liječi crijevne (i druge) bolesti

Milirobot kineskih znanstvenika nema pokretnih dijelova, on se sastoji od magnetičnih iglica pričvršćenih za podlogu od biograzgradivih polimernih vlakana nanometarske debljine. Ta se vlakna, polimeri trgovačkog imena Eudragit već dugo upotrebljavaju u medicini. Fibot se izrađuje posve jednostavno. U polimeru EL 100-55 rasprše se čestice željeza koje se potom kapaju na magnetičnu podlogu. Kreće se djelovanjem vanjskog magnetskog polja. Nakon što se proguta i stigne jednjakom u želudac, izvana se na njega djeluje pulsirajućim magnetskim polje jakosti oko 100 mT i refrekvencije 1 Hz. Time se ubrzava njegovo gibanje kroz probavni trakt, jer fibotu treba samo 15 minuta da stigne do dvanaestnika. Pričvsti se na dio dvanaestnika ili tankog crijeva iznad koga je postavljen magnet. Tako fiksiran, počinje se razgrađivati te se sasvim razgradi za 40 minuta ispuštajući djelatnu tvar otopljenu u magnetičnim nožicama. Novu veliku stvar u medicini donosi Nenad Raos za Bug.


Slične vijesti

Danas (08:00)

Popij i vrati bocu u dućan

Raos: Plastične PET boce nisu bezopasne, ali ni tako opasne po zdravlje kako se misli

PET po kemijskoj formuli nije ništa nego dvovalentni alkohol, etan-1,2-diol, vezan za dvovalentnu, tereftalnu kiselinu. I alkohol i navedena kiselina su, istina, otrovni, no njihova smrtonosna doza (LD50) je dosta visoka (oko 1 gram po kilogramu tjelesne mase). Zaista se ne trebamo bojati da ćemo se njime otrovati niti da će nam PET učiniti životni okoliš manje prikladnim za život. Međutim, djelovanjem sunčeve svjetlosti nastaju aldehidi, čemu pogoduju i mjehurići ugljikovog dioksida, a opasan je i antimon koji se u bocama mineralnih voda oslobađa ako se boca dugo drži na plus 40. No, sve je ok ako bocu držimo u frižideru i ako plastika na kraju ne završi u tlu. Mikroplastika koja završi u vodi za piće može izazvati probavne smetnje, astmu i alergije, a u najgorem slučaju psihičke poremećaje i kroničnu upalu pluća. Bug

25.09. (10:00)

Dok ne smislimo nešto bolje

Raos: Aluminij za gnojenje oceana?

Gnojenje oceana željezom, točnije njegovim solima, jedno je od mnogih rješenja koja bi trebala spasiti naš planet od pregrijavanja. Rast alga u moru ograničen je raspoloživim željezom, pa kad bi se u more ispustile soli željeza, one bi potakle rast algi, a s njima i vezivanje ugljika. Mrtve alge bi doduše padale na dno mora, no tamo bi ostajale stotinama godina – dovoljno dugo da dok se njihov ugljik ne vrati u atmosferu smislimo nešto bolje. Zato kao iznenađenje dolazi ideja da bi se umjesto željeza – i to mnogo bolje – u tu svrhu mogao upotrijebiti aluminij. Tim znanstvenika nedavno je potvrdio kako se njime vezivanje dušika i CO2 pospješuje, no ostaje upitno može li prouzročiti i neku štetu. Nenad Raos za Bug.

18.09. (10:00)

Zdraviji nego što se mislilo

Raos: Lijek za rak iz zelenog čaja

Uz potencijalne antikancerogene i antioksidativne učinke, istraživanja su pokazala da zeleni čaj ima protuupalna, antitrombotska, antivirusna i antibakterijska svojstva. Usto u njemu ima minerala i vitamina, a sve to pomaže kod mnogih bolesti. Za dobro mu se stavlja i to da sadrži dva puta manje kofeina od crnog čaja i pet puta manje kofeina od kave. Za epigalokatehin-galat (EGCG) već se dugo zna da je glavna djelatna tvar u zelenom čaju. On uklanja slobodne radikale, pa tako sprječava nastanak raka no i drugih bolesti uzrokovanih tim vrlo reaktivnim molekulskim vrstama. No osim djelova svojstvenog flavonoidima i njima sličnih spojeva, epigalokatehin-galat ima – kažu autori spomenutog rada – još jedno, vrlo specifično djelovanje. On naime sprječava umnažanje stanica raka. Pri nešto višim koncentracijama EGCG dolazi i do uništavanja stanica raka debelog crijeva. Iako nije skroz jasan utjecaj EGCG-a mna rast tumora, još ostaje neodgovoreno pitanje koncentracije, Nenad Raos za Bug.

11.09. (10:00)

Sve se da isprintati

3D ispis električnih vodiča: galij je rješenje

U školi se uči da postoje samo dva tekuća kemijska elementa, naravno na sobnoj temperaturi: prvi je metal (živa), a drugi nemetal, halogeni element brom. No o svemu se dade diskutirati, pa i o tako „očitim“ činjenicama, naime da su brom i živa tekućine, a svi drugi elementi nisu. No postoji još jedan element koji je tekuć ili – bolje rečeno – nitko ne zna pravo reći je li tekuć ili nije. Kako to? Riječ je o galiju čije je talište na samo 30 stupnjeva. Još niže talište ima njegova eutektička smjesa s indijem, EGaIn. I evo ideje: upotrijebiti tu smjesu, tu leguru kao materijal za 3D ispis. U zakiseljenu vodu se dodaju čestice bakra promjera između 10 i 25 μm, zatim tekući metal (EGaIn) te se na kraju sve dobro izmiješa mikserom. Zahvaljujući neobičnom svojstvu novog materijala znanstvenici su uspjeli napraviti predmete koji promjenom temperature mijenjaju oblik, umjetne zvjezdače i pauke. No to nije za igru: nova će tehnologija naći primjenu u tehnici, prije svega u proizvodnji svjetlećih dioda (LED), Nenad Raos za Bug.

04.09. (09:01)

Oblik po želji

Raos: Električna baterija od gume

Razvoj baterija: tekući, kruti – i na kraju elastični elektrolit, elektrolit od umjetne gume. No nije riječ samo o rastezljivosti. Kineski su znanstvenici dobili polimerni elektrolit (solid polymer electrolyte, SPE) koji ne samo što ne može iscuriti, nego se može i po volji rastezati. No to je samo jedna od mnogih odlika nove baterije. Zbog ravnomjernog toka struje (gibanja iona) litij se pri punjenju baterije izlučuje u jednolikom sloju. Budući da je katoda napravljena od istog elastomera kao i elektrolit (kojem je, za razliku od elektrolita, dodan LiFePO4), u bateriji nema oštre granice između elektrode i elektrolita, pa joj je unutrašnji otpor manji. Stoga baterija ima velik kapacitet (93 Ah/kg), a usto i veliku trajnost. Nenad Raos za Bug.

21.08. (12:00)

Bez hrđe nema ni života

Raos: Tajni život hrđe

Getit – mineral kojeg je otkrio i opisao J. W. Goethe – njemački pjesnik koji se, što je manje poznato, bavio prirodoslovljem. Ono čime je zadužio mineralogiju nije bilo ništa drugo nego prirodna hrđa. Kemijska formula getita je naime FeO(OH), a to je formula hrđe. No, postoji mnogo vrsta hrđe. Novi pogled na nju daje istraživanje francuskih znanstvenika. Oni su utvrdili kako zelena hrđa, uz dodatak kisika oksidira metan, CH4, u metanol, CH3OH. To je otkriće još jednog procesa za uklanjanje metana, stakleničkog plina, baca novo svjetlo na njegovu sudbinu u atmosferi – i biosferi. Proces oksidacije metana zelenom hrđom događa se u morskim dubinama, blizu vulkanskih hidrotermalnih izvora. No, prema novijim teorijama o postanku života, baš su se na tim mjestima razvili prvi oblici života, pionirski organizmi. Nije li zelena hrđa i na to utjecala? Pretpostavku da je baš tako bilo podupire baš ovo istraživanje. Nenad Raos za Bug.

14.08. (10:00)

Jedva čekam kad će se moći kupiti

Polimerni gel spašava litij-sumpornu bateriju

Sumpor je vrlo jeftin i lako dostupan materijal, a osim toga nanosi mnogo manju štetu okolišu od teških metala (prije svega kobalta) od kojih se izrađuju katode litij-ionskih baterija. Ipak, takve baterije još nema na tržištu. Osnovni problem je što nije trajna, što ne može izdržati dovoljan broj ciklusa punjenja i pražnjenja da bi ju se isplatilo proizvoditi. No, rješenje je na pomolu. Sloj razgranatog polimera PEI-IEM koji se u bateriji nalazi u obliku gela (GPE). No gel ne služi kao elektrolit (jer bi u tom slučaju unutrašnji otpor baterije bio prevelik) nego kao ionsko-selektivna membrana. Nakon 700 ciklusa punjenja i pražnjenja nova je litij-sumporna baterija zadržala čak 99,13 % početnog kapaciteta, dok je baterija bez „kože“ (LE) izgubila pola kapaciteta već nakon 275 ciklusa. Štoviše, nova vrsta baterije je teže zapaljiva od litij-ionske baterije, pa će – kako sugerira naslov – biti „sigurna“. Nenad Raos za Bug.

31.07. (13:00)

Nije baš najugodnije živjeti kraj dimnjaka, ali...

Raos: Spalionice otpada i ne zagađuju toliko zrak

Spaljivanjem organskih tvari nastaju ugljikov dioksid i voda, a ponekad dušik i pepeo. Barem nas tako uče u školi. No, tako je samo u laboratorijskim uvjetima. U stvarnosti se oksidacija i karbonizacija nikad ne odvija do kraja. Nepotpunim izgaranjam nastaje smjesa svega i svačega, a to “sve i svašta” utječe na naše zdravlje. U tome prednjače spalionice otpada već po naravni stvari: svaki tehnološki postupak treba prilagoditi sirovini. A što činiti kad je sirovina – poput gradskog otpada – vrlo heterogena, a usto i varijabilna? Talijanski znanstvenici istražili su koliko one onečišćuju zrak na primjeru jedne takve spalionice i zaključili da proizvode puno manje štetnih plinova nego što je zakonom dozvoljeno. Spalionice nisu jedini izvor lebdećih čestica, od kućnih pogona do tvornica i automobila. Daleko najveći zagađivač zraka je – cestovni promet. Nenad Raos za Bug.

25.07. (01:00)

Nafta i plin, to je sada 'in'!

Raos: Nije sva nafta fosilno gorivo, ima je nešto i nebiološkog porijekla

Još je Mendeljejev iznio teoriju kako je nafta geokemijsko prije nego fosilno gorivo. No, da je nafta doista nastala od biljaka i životinja uvjerljivo nam pokazuje njezin sastav. Još su uvjerljiviji geološki dokazi. Petnaest milijuna barela nafte godišnje vadi se iz pukotina u magmatskim stijenama. Kako je tamo dospjela? Mogla je, razumije se, nastati u sedimentnim stijenama koje se nalaze iznad magmatskih, no zašto je izabrala put prema dolje umjesto prema gore? Najlogičniji odgovor je da nafta iz magmatskih stijena (koja čini samo 1 % pronađene nafte) nije nastala u sedimentim stijenama. Nastala je geokemijskim procesima u dubinama Zemljine kore. Međutim, nafta što se nalazi u pukotinama magmatskih stijena razlikuje se od nafte u drugim nalazištima. Što je od svega toga istina teško je reći. Teorije u geologiji trebaju dugo vremena da budu općenito prihvaćene ili odbačene, jer se nalazi mogu različito interpretirati. No jedno je sigurno: nafta je sigurno biološkog porijekla, a možda je ima – vrlo vrlo malo – koja to nije. Nenad Raos za Bug.

19.07. (22:00)

Slučajno otkrio da sam zaražen kad sam opalio selfie?

Niska od nanokuglica otkriva virus

Može li se vidjeti da se jedan virus, jedna virusna čestica vezala za antitijelo? Može – i to mobitelom. Postupak detekcije virusa je brz, jer treba samo 10 minuta da se virusi vežu za čestice. Za analizu treba uzeti tek 4 kapi (0,2 mL) uzorka koji sadrži ne više od 100 virusnih čestica (pfu) po mililitru, a to znači da je moguće postaviti dijagnozu ako se u uzroku nalazi samo 20 mikroba. Sve u svemu evo nove analitičke metode kojom će biti moguće detektirati ne samo viruse nego i druge sastojke. Sve što treba je postići specifično vezivanje tvari da bi joj se prisutnost mogla otkriti već iz promjene boje samo jedne nanokuglice u manje od tisućinke milimetra debeloj niski. Nenad Raos podrobnije objašnjava novu metodu za Bug.