Laku noć, jazzeri
Retro recenzija – All That Jazz (1979)
Film je divna posveta umjetnicima i umjetničkim dušama što žive za umjetnost i stvaraju do posljednjeg daha poput Joea i Fossea koji je također umro od srca i film kao da je to predvidio, potvrđujući metafilmsku tajnu vezu između glavnog lika i njegova tvorca. Fosseova oda životu i smrti vizionarski završava oproštajnom pjesmom “Bye Bye Life”, najljepšom osmrtnicom koju je neki redatelj napisao samome sebi. Film je montiran u ritmu koreografirana plesa, a montaža gotovo da postaje koreografija sama po sebi ili njezina produžena ruka. Ritmički rezovi su briljantni u isprepletanju raspjevane pjesme i znojnoga plesnog pokreta. Neke plesne točke spadaju u anale mjuzikla i Fosse ih koreografira i režira s osjećajem za geometriju kadra napučenog tijelima pa nije čudno da je Stanley Kubrick spomenut u filmu. Marko Njegić za Slobodnu.