Richard Thompson - Ship to Shore: Lijepe melodije i mračne teme - Monitor.hr
05.06. (20:00)

Folk rock kakav nismo ni znali da nam je nedostajao

Richard Thompson – Ship to Shore: Lijepe melodije i mračne teme

Ako ima neupućenih, valja znati da je Thompson slavu stekao u šezdesetima u folk rock bendu Fairport Convention, da bi nakon toga u sedamdesetima ostvario jedno od najuspješnijih poglavlja karijere kao dio kantatorskog dua koji je činio s tadašnjom suprugom Lindom Thompson. Nakon razvoda, Richard nastavlja kao solo igrač i ostvaruje još nekoliko fantastičnih izdanja u kojima se nastavlja igrati kombiniranjem folk tradicije s rokerskim lickovima koji su mu osigurali status jednog od najvještijih gitarista svih vremena. Ravno do dna


Slične vijesti

Prekjučer (22:00)

Obradi me nježno

The Raveonettes Sing: Krezube posvete uzorima

Deveti studijski album danskog dua donosi deset obrada pjesama koje su u izvornim oblicima prepoznate ili predobre da bi se šezdesetak godina kasnije mogle smisleno obraditi, ili, ne daj bože, unaprijediti. Ukratko, ako volite The Ravonettes, a ne poznajete izvorne verzije pjesama s njihovog novog albuma (iako to zvuči nevjerojatno ne samo zato što bi bilo logično da slušate tu glazbu ako vam se već sviđa ovaj duo, već i zato što su pjesme toliko poznate), onda vam “Sing…” može otvoriti neke nove glazbene spoznaje. Ali u svakom slučaju proći ćete bolje ako na omiljenoj streaming platformi složite playlistu originala i njoj se prepustite, kažu na Ravno do dna.

Ponedjeljak (21:00)

Nikakvi nazivi, samo mjuza

Jack White – No name: Jackov ‘White Album’

„No Name“ je Whiteov fantastični put kroz rock i riječ je o albumu koji je ugođen tako da može bacati u trans arene. To je album Jacka Whitea koji svaki punk i metal head može prigrliti pod svoj. „No Name“ kao da je hibrid bangera kakav je bio „Fear Of The Dawn“, ali rađen iz tradicijskog rock narativa kakvim je odisao „Entering Heaven Alive“. „No Name“ je headbanger koji vraća ugođaj upravo takvih velikih albuma koji su imali snagu u prošlosti ujediniti brojna rock plemena.

A opet, plasiran je kao uradak anonimnog garažnog benda koji bi se mimo pravila i utjecaja glazbene industrije kapilarno, skoro po sistemu od uha do uha trebao proširiti unaokolo. Ovakav potez naizgled bi se mogao doživjeti i pomalo očajničkim ovo ljeto, no ako se baci pogled na ono što se događa na terenu velike skale u rock svijetu, „No Name“ bi se mogao pokazati kao razlog da White idućeg ljeta uspješno preuzme headlinersku ulogu posljednjih godina izuzetno uspješnih festivala. Zoran Stajčić za Ravno do dna.

10.07. (21:00)

Ako ništa, počast zbog stare slave

Bon Jovi – Forever: Album s ispričnicom

Svojim 16 studijskim albumom Jon Bon Jovi proslavlja 40 godina od objave prvog albuma benda koji nosi njegovo ime. No ovog puta je situacija ponešto drukčija u redovima tog giganta korporativnog rocka, kako se još nazivaju velika stadionska imena koja su započela karijeru u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Album „Forever“ ima nekoliko problema. Prvi je taj što je osmišljen kao himnično djelo, ali se čuje da Jon Bon Jovi svojim glasom više ne može postići nekadašnji zamah. Jest da je hendikep u glazbi nekad točka koja može donijeti zanimljiva rješenja kako bi ga se nadišlo, a tu se dolazi do drugog problema, a taj je da je Bon Jovi previše bio uspješan u onome po čemu je planetarno poznat da bi se krenulo u promjenu šprance. Jon Bon Jovi je tu rob svog uspjeha – glavna korporativna figura svoje korporacije nespremne za rizike. Ravno do dna

06.07. (16:00)

Nakon crnih slutnji - nada i optimizam

Alcest – Les chants de l’aurore: Sentimentalno i osvježavajuće prozračno, ali daleko od nekadašnjeg odličnog tmurnog raspoloženja

Nakon fenomenalnih prijašnjih izdanja, ovo je ponovno veliki ubod majstora kompozicije koji je u 43 minute spojio vlastiti stav o današnjem svijetu u bogato složen album pun nostalgije ispjevane na francuskom jeziku koji tek rijetko koristi engleski i onu poznatu metal growl-brutalnost. Izgleda da je bend zadovoljan stvaranjem atmosfere na odavno prokušanim formulama u kojima nema ništa novog izuzev što svakoj pjesmi dopušta da se prirodno razvijaju jedinstvena iskustva od akustično/ amplificiranih vijuganja reverba do eksplozivnih vrhunaca pokušavajući pronaći adekvatne zvučne lokacije na kojima još nisu bili. Terapija

05.07. (18:00)

I tako je covere počeo pretvarati u svoje pjesme

Johnny Cash – Songwriter: Nadomak Rubinovog Rubikona

Početkom devedesetih godina Johnny Cash je bio u nezavidnoj poziciji izvođača bez diskografskog ugovora. To je razdoblje uslijedilo nakon što je objavio niz tada nezapaženih, a nedavno njihovim reizdanjem donekle bolje prihvaćenih albuma za etiketu Mercury Records. Činilo se kako više nitko nije zainteresiran za ono što Čovjek u crnom ima za ponuditi. Bauljajući u nesigurnosti Cash je posjetio studio LSI u Nashvilleu koji je bio u vlasništvu njegove šire obitelji i snimio demo verzije nekih svojih novih pjesama. Tu dolazi u kontakt s Rickom Rubinom, s kojim će do kraja života (i poslije) kao Cezar na Rubikonu baciti kocku i stvoriti labuđi pjev zvan American Series i jednu od najupečatljivijih kruna karijere u povijesti glazbe na kojoj će ostarjeli kantautor miješati pjesme iz vlastitog repertoara s hitovima modernih žanrova u ogoljenim verzijama izvedenim s apsolutnim autoritetom. Ravno do dna

02.07. (23:00)

Ako rock, onda hard rock blues

Black Country Communion – V: Priziv najvećih dostignuća rocka i bluesa iz razdoblja od prije pola stoljeća

Još kod drugog albuma objašnjavaju da im je želja bila stvarati glazbu na tragu baštine velikih bendova iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kao što su Free, Deep Purple i Led Zeppelin, te potom vidjeti hoće li vrhunski glazbenici uspjeti izgraditi vlastiti glazbeni identitet. Oni su to bez ikakve sumnje ostvarili: svaka od stvari na petom studijskom uratku odiše specifičnom zvučnom slikom temeljenom na fuziji hard rocka i bluesa, pa ćemo i po izdvojenim taktovima odmah moći prepoznati da je riječ o pjesmi koju su skladali Glenn Hughes i Joe Bonamassa te koju izvode Black Country Communion. Ravno do dna

29.06. (21:00)

Po prašini i divljini skitam se...

Fu Manchu – The Return Of Tomorrow: Preko prašine do zvijezda

Ako debitantski album „No One Rides For Free“ uzmemo kao polazišnu točku, Fu Manchu već 30 godina suvereno jure prašnjavim cestama i pustinjama. Iako su u zadnjih 15 godina diskografski usporili, novi „The Return Of Tomorrow“ tek im je četvrti album u tom periodu, to ne znači da je njihova pustinjska jurilica izgubila snagu. Naprotiv, Fu Manchu prešli su na lagodniji cruise control koji više odgovara vožnji po nepreglednoj pustoši, a sudeći po novom materijalu, goriva još imaju napretek, kažu na Ravno do dna (a mi im vjerujemo).

29.06. (00:00)

S mračnog sjevera

Eivør – Enn: Lana Del Ray i Billie Eilish s Farskih Otoka

Eivør Pa​́lsdo​́ttir svoj nordijski dom na udaljenim Farskim otocima naziva krajolikom krajnosti. Smješten u sjevernom Atlantskom oceanu točno iznad Škotske i jugoistočno od Islanda, s ukupnom populacijom od oko 50 000, klima je “puna kontrasta – vrlo tamne, teške zime i svijetla ljeta”. Odrastajući u tamošnjem malom selu, od oko 400 ljudi, upravo su ti kontrasti inspirirali Eivørinu glazbu tijekom njezine karijere. Često smatrana jednom od najplodnijih i najjedinstvenijih nordijskih umjetnica svoje generacije, Eivør je do danas izdala 11 studijskih albuma, križajući glazbene žanrove i uvijek pomičući okvir očekivanog. Ovaj 11. album “Enn” povezan je s Eivørinim nordijskim korijenima. Terapija

25.06. (21:00)

Radije čitajte, slušanje na vlastitu odgovornost

Hali Gali Halid – Vo-zdra: Heroinski narodnjak

Spoj, kako i sam Goran Bare navodi u popratnom tekstu nedavno objavljenog reizdanja, Sonic Youtha i Halida čak i u ideji je zvučao kao produkt pomaknutog uma ili kakve pijano-drogirane zajebancije, u svakom slučaju nečega što ne biste očekivali od vinkovačkog odgovora na Stoogese. Premda „Vo-zdra“ ima obilježja neformalnog, zafrkantskog izdanja, na njemu je bilo itekako zanimljivih glazbenih rješenja poput mračnih, potmulih riffova uvodne „Samo noćas da zaboravim tugu“ ili valjda najsirovijeg mogućeg blues rocka u „Samo za tebe“. „Mirela“ bi se bez zavijajućeg glasa lako mogla naći na repertoaru nekog od tih dana prilično brojnih noise bendova, ali i kakvog eksperimentalnijeg etno izvođača. Ravno do dna

24.06. (00:00)

Toplice u Svemiru

Boris Blank – Resonance: Mističan relaks elektronskih ambijenata za umjetničku instalaciju švicarskih toplica

Zvukovi su analogni synthovi digitalizirani u posebnom SSW sustavu čime se evocira na upravo analogni pristup eklektičnosti uključujući klasičnu glazbu i jazz inspiriran adekvatnim raspoloženjem, ovisno od teme do teme. Ovdje je iskorišten svaki kutak s mnogo detalja koji obogate zvučnu kulisu od primjerice praska grmljavine, do dubokih ekspanzija u transparentnim relacijama stanovitog putavanja kroz pejzaže i mirna razmišljanja. Prateća knjižica CD-a ima čak 24 stranice s podrobnim pojašnjenjima, a objavljeno je i 5 sjajnih video spotova. Baca u transcedentalnost i meditacije. Oslobađa stresova i anksioznosti… kažu na Terapiji, a vi preslušajte i opustite se.