Ruben Östlund: "Zlatka Burića sam izabrao jer je jedini dao ljudsko lice ruskom oligarhu" - Monitor.hr
19.11. (18:00)

Film "Trokut tuge" u hrvatskim kinima od 17. studenog

Ruben Östlund: “Zlatka Burića sam izabrao jer je jedini dao ljudsko lice ruskom oligarhu”

image

Ruben Östlund je redatelj koji ljude dovodi u neobične situacije, a onda proučava kako se u njima snalaze, imaju li snage to funkcionalno riješiti, gube li živce i kad, koliko ih socijalni ulozi, razni interesi uvjetuju i drže u kontroli, kad prestaju igrati očekivane, zadane uloge i pokažu da su krvavi ispod kože. Östlundovi se filmovi temelje na jakim scenarijima koje sam potpisuje te na scenama osmišljenima do najsitnijih detalja u kojima je puno podteksta i u glumi i u onome što glumce okružuje te puno neverbaliziranih pitanja i dilema za gledatelja. “Skoro sam upao u zamku lika koji je pomalo stereotipan, ponešto agresivan i težak, jer ako površno pogledate oligarhe, to je nešto što se nameće. I onda je došao Zlatko, napravio je te neke svoje improvizacije na vrlo životan, ljudski način. On je dao ljudsko lice oligarhu. Povjerovao sam mu.” Jutarnji


Slične vijesti

08.11. (22:00)

Opaljeni selfie najviše kaste izgubljene u vremenu i prostoru

Film “Trokut tuge”: Vrhunska satira života odvratno bogatih

TROKUT TUGE: Vrhunska satira života odvratno bogatih

Kao što je u razgovoru s publikom primijetio Zlatko Burić, hrvatski glumac s danskom adresom, koji ima jednu od najupečatljivijih uloga u „Trokutu tugeRubena Östlunda, ovo je tip filma koji je kao stvoren za gledanje u kinu: toliko zabavan i smiješan, s radnjom koja što više odmiče postaje sve luđa i luđa, da u kinu vlada posebna atmosfera – od stidljivog i tihog smijuljenja na početku do gromoglasnog smijeha, nevjerice i euforije na kraju. Termin „trokut tuge“ koristi se u beauty industriji i označava bore između obrva, a moguće je i da se odnosi na dramsku strukturu filma jer je podijeljen na tri vrlo različita čina. Satira je to o privilegijama i ekscesima ultrabogatih, onih „jedan posto od jedan posto“. Kroz ironiju, sarkazam, pretjerivanje, karikaturalni i groteskni prikaz likova skreće se pozornost na njihovu glupost, licemjerje, pohlepu i prije svega plitkost i manjak bilo kakvog dodira sa stvarnošću. Lupiga