Rusi dolaze - poseban program 12. ZagrebDoxa - Monitor.hr
04.02.2016. (10:00)

Rusi dolaze – poseban program 12. ZagrebDoxa

Rusi dolaze, jedan od posebnih programa 12. ZagrebDoxa (21. – 28. veljače), bit će posvećen dokumentarnom stvaralaštvu koje stiže iz Rusije ili se na neki način bavi Rusijom. Čini ga devet filmova uglavnom redateljica s temama koje se protežu od kontroverzne ruske unutrašnje i vanjske politike do portreta atipičnih predstavnika suvremenog ruskog društva.

Od filmova s političkom tematikom nalazimo Rok Pavela Kostomarova, Alekseja Pivovarova i Aleksandra Rastorgueva. Film koji je isprva bio niz dokumentarnih reportaža na internetu bilježi ruski socijalno-politički krajolik 2012. godine, s fokusom na moskovske prosvjede protiv Putinova reizbora i djelovanje opozicije. Osim što ima vrijednost dokumenta vremena, Rok je i priča s elementima drame, gorko-slatke komedije pa čak i romanse. Prikazan je na nizu prestižnih festivala dokumentarnog filma poput Karlovih Vara, IDFA-e, CPH:DOX-a ili DOK Leipziga.

Alisa Kovalenko, redateljica još jednog političkog dokumentarca, Alisa u ratnoj zoni, od promatračice je tijekom snimanja postala sudionicom. Slijedeći događanja Euromaidana od Kijeva do istoka Ukrajine, postala je zatočenica separatista, koji su ju zamijenili za snajperisticu ukrajinske vojske. Tijekom te “pustolovine” Alisa se nerijetko nalazi usred pucnjava i eksplozija, a osim njezinu životu, rat prijeti i životu njene ljubavne veze. Film je surežirala Lubov Durakova.

U programu je i Živio Nepal! redateljice Aljone Polunine, bizarna komedija o dvojici ruskih političara lenjinista zabrinutih za budućnost komunizma, te kratkometražni Razgovor Anastazije Novikove o posljednjem stanovniku jednog naselja koji dane provodi čekajući da mu se supruga javi iz bolnice.

Gledamo i film Čudne čestice, koji je osvojio nagradu mladog žirija na festivalu Cinéma du Réel, počasno priznanje u konkurenciji Next Masters na DOK Leipzigu, glavnu nagradu u ruskoj konkurenciji festivala dokumentarnog filma Flahertiana 2015. godine, itd. Redatelj Denis Klebleev u središte filma postavlja kvantnog fizičara koji se ne može pomiriti s time da stvarni svijet ne funkcionira kao svijet kvantne fizike.

Represivna Rusija tema je dokumentarca Djeca 404 redatelja Pavela Lopareva i Askolda Kurova, čiji su junaci mladi homoseksualci “autani” u vrijeme kada ruska vlada donosi zakon koji zabranjuje promicanje “netradicionalnih seksualnih odnosa” među maloljetnicima. U tom društvenom okviru mlada Elena Klimova na društvenim mrežama osniva grupu Children-404 namijenjenu “djeci s greškom” kojoj se već u prvoj godini pridružuju 22 tisuće članova. Stranica objavljuje poruke žrtava okrutnih napada zbog spolne orijentacije, a nekima od njih autori su dali i kameru u ruke kako bi sami snimili situacije iz svojih života.

Tematski su srodni i filmovi Božja volja redateljice Beate Bubenec i U zamjenu Sofije Gevejler. U prvom pratimo skupinu mladih ekstremista, pravoslavnih neokonzervativaca koji nastoje provesti euharistijsku revoluciju, dok je u drugom filmu nekoliko majki podijelilo s gledateljima svoj doživljaj “najvećeg događaja u životu”. Nekima je to donijelo slomljeno srce, nepovratnu promjenu, odbacivanje djeteta ili njegovo posvajanje. Sliku suvremene Rusije daje i Ljubav na prodaju redateljice Tajsije Rešetnikove, film o moskovskoj vlogerici koju uzdržava bogati ljubavnik, a čiji savjeti o muško-ženskim odnosima nailaze na sjajan odaziv kod publike.


Slične vijesti

Jučer (20:00)

Bolje vaterpolo nego polo u vodi

Dogodio se – Ratko Rudić: Genij iz bazena

Dejan Aćimović intervjuirao je za potrebe filma o Ratku Rudiću čak 125 vrhunskih imena vaterpola, pa porodio dokumentarac – za nas neupućene u sport, šokumentarac – o najtrofejnijem vaterpolskom i drugom najtrofejnijem treneru svih kolektivnih sportova uopće. Film započinje jugoslavenskom himnom, koju uglas pjevaju i hrvatski članovi reprezentacije – Šimenc, Bukić – a nastavlja se izjavama vaterpolista koji su Rudiću dali nadimak “Tiranin”. Za sve nas koji smo ga doživljavali kao dobroćudnog dalmatinskog brkajliju, Mišu Kovača svjetskih bazena, to je bilo prvo iznenađenje filma, a druga su se nizala kao na tekućoj vrpci. Rudić je, ukratko, polivalentni sportski genij, uomo universale, koji je pred kraj karijere počeo priređivati i slikarske izložbe. Obavezno pogledati, kaže Boris Rašeta za Novosti, u pregledu TV tjedna.

13.12.2025. (19:00)

DNK kao alibi

Može li genetika objasniti zlo? O granicama tumačenja Hitlerova genoma

Tekst Tamare Čačev za Ideje analizira dokumentarac o sekvenciranju Hitlerove DNA i propituje znanstvene i etičke granice pokušaja da se zlo objasni genetikom. Iako je potvrđena autentičnost uzorka i utvrđeno da nema židovsko porijeklo, daljnje interpretacije – od Kallmanova sindroma do visokog poligenskog rizika za psihijatrijske poremećaje – klize u spekulaciju. Autorica upozorava da takvi pristupi zamagljuju razliku između korelacije i uzroka te nude opasno amnestirajuću ideju: da zlo nije izbor, nego biološka sudbina.

11.11.2025. (21:00)

Vude u Hollywoodu

Radić o filmu ‘Vude, ti si pobijedio’: Korektan ‘rad na zadanu temu’ s premalo kreativne ambicioznosti

Senad Šahmanović, režiser, (uz Veljka Krulčića) koscenarist i koproducent filma nastalog u crnogorsko-hrvatsko-srpskoj koprodukciji, odradio ga je prilično školski. Otvara se spomenutim propitivanjem velikanove poznatosti danas te tonovima, a potom i slikom njegova najistaknutijeg ostvarenja “Surogat“, da bi se dalje izmjenjivali osobni i profesionalni život naslovnog protagonista sa širim društvenim i političkim kontekstom, sve to s mnoštvom arhivskog materijala, inserata iz filmova i ponešto svježe snimljenih sugovornika. Damir Radić za Novosti

11.11.2025. (00:00)

Jer bolje da umre selo nego običaji

Lov, krv i identitet: kad tradicija preživi sve – pa i razum

Diljem svijeta, od Brazila do Farskih otoka, opstaju običaji koji balansiraju između tradicije i brutalnosti. Dokumentarac The Islands and the Whales redatelja Mikea Daya istražuje upravo taj sukob: otočani koji stoljećima love kitove i morske ptice radi preživljavanja danas se suočavaju s globalnim osudama i trovanjem okoliša. Film prikazuje paradoks zajednice koja živi “u skladu s prirodom”, ali trpi posljedice tuđe industrijske civilizacije – i postavlja pitanje: gdje završava kultura, a počinje okrutnost? Agroklub

06.11.2025. (19:00)

Kad animacija putuje u nevidljivo

Vude, ti si pobijedio!: ne zaboravimo Dušana Vukotića

Dušan Vukotić, naime nije poput Reihl-Kira nekome konkretno politički stajao na putu, on je bio čovjek koji je Zagrebačku školu animiranog filma proslavio u svijetu, naš prvi oskarovac kojeg je još 1961. pokušao vrbovati i Disney, kao što mu je ta ogromna kompanija odala i počast puno kasnije, implementirajući stil njegovog „Surogata“ u svoj animirani hit „Soul“. Redatelj Senad Šahmanović je pak napravio odličan filmski posao prekopavši televizijske arhive u četiri nekadašnje republike bivše Jugoslavije (pa se period korone tu pokazao korisnim), no nije upao u zamku romantiziracije prošlosti već se trudio oslikati tu, u mnogočemu kontradiktornu, jugoslavensku zajednicu koja je, kako je netko od sugovornika u filmu to dobro rekao „s jedne strane imala i Coca-Colu, i disko klubove, i američke filmove i avangardnu umjetnost prepoznatu u svijetu, a s druge strane vojne parade i sletove kao u Sjevernoj Koreji“. Film ilustrira već na samom početku činjenicu da Vukotićev rad do današnjeg dana nije valoriziran na pravi način. Naime, dobio je on ulicu, ali u pripizdini zagrebačke šoping zone, slično kao i Milan Mladenović, u svojevrsnim zonama nenastanjivosti, tek toliko da se s figom u džepu može reći da je postojao. Zoran Stajčić za Ravno do dna

04.10.2025. (22:00)

Novi val unutar 'Novog vala'

Stajčić: Oremović nije upao u zamku meandriranja novog vala i uloge Haustora u njemu. „Treći svijet“ je intrinzično, a ne ekstrinzično putovanje

Ono što prvo upada u oči jest to da je Oremović crpio svu dostupnu arhivu kako bi priču maksimalno dočarao slikom, te priča o Haustoru i „Trećem svijetu“ postaje i dobrim dijelom priča o Zagrebu iz perioda osamdesetih godina prošlog stoljeća. Čisti krležijanski motiv o Zagrebu kao gradu krajnosti s kojima ni socijalizam nije izašao na kraj i koji je presudan i u shvaćanju Haustora. S preksinoćnom premijerom „Treći svijet“ ušao je u redovnu kino-distribuciju u Hrvatskoj pa je svakako preporuka da ga ne propustite jer intrigantniji hrvatski glazbeni dokumentarac niste gledali, točno onakav kakav grupa Haustor odavno zaslužuje. Zoran Stajčić za Ravno do dna.

16.09.2025. (09:00)

Sjemenke spremne za kraj svijeta – a vi?

Priča o nastanku trezora sudnjeg dana – globalnog skladišta sjemena

Dokumentarni film “Seeds Of Time“ (2013.) redateljice Sandy McLeod koji istražuje globalnu prijetnju nestanka biološke raznolikosti i napore pionira u poljoprivredi, prati Caryja Fowlera, da osigura budućnost ljudske hrane putem očuvanja sjemena. Fowler je najpoznatiji po inicijativi za osnivanje Svalbardskog globalnog skladišta sjemena (Trezora sudnjeg dana), koje je otvoreno 2008. godine. Skladište služi kao globalna rezerva za pohranu sjemena usjeva iz cijelog svijeta, osiguravajući njihovu dostupnost u slučaju globalnih kriza. Dizajnirano da izdrži globalne krize poput klimatskih promjena, ratova i prirodnih katastrofa. U njemu je pohranjeno više od milijun uzoraka sjemena iz gotovo svih zemalja svijeta. Skladište je projektirano tako da može funkcionirati bez vanjske energije i da je zaštićeno od vanjskih prijetnji. Osim snažnog edukativnog aspekta, dokumentarac upoznaje gledatelje s konceptima genetske raznolikosti, važnosti sjemena za prehrambenu sigurnost i načinima na koje se može ostvariti globalna suradnja. Agroklub

15.09.2025. (20:00)

Droga koju voliš

Pavlić o dokumentarcu ‘aka Charlie Sheen’: Na ovo je teško ostati hladan

Iskreno do kosti, ali ponegdje s violinom viška, Andrew Renzi slaže film o Charlieju Sheenu koji zna dirnuti, ali i ubosti. Denise Richards plače, Heidi Fleiss ne štedi uvrede i psovke, a pjesma ‘Our House’ Crosbyja Stillsa & Nasha sumnjivo se često vraća da bi nam ugrijala srce prema izgredniku Charlieju. Neke stvari mirišu na emotivnu manipulaciju, ali Charlie djeluje iskreno i teško je prema njemu i prema njegovoj priči ostati hladan. Da, ponegdje se čini kao da nas autori žele ‘kupiti’ da stanemo na Charlijevu stranu: pozvati nas da ga probamo razumjeti, ući mu u glavu i srce. To, naravno, može biti manipulacija, ali može biti i pošten pokušaj da se prikaže kako funkcionira jedan problematičan čovjek i da se podsjeti da djelić te sjebanosti (pardon maj francuski) živi i u svima nama. Zrinka Pavlić za tportal.

30.08.2025. (10:00)

Radnička klasa odlazi u raj...

‘Treći svijet’ – dokumentarac u kojem sviraju Haustor i grad iz kojeg su potekli

Najveći šarm filma jest u tome što ti dopušta da osjetiš duh Haustora, a ne da ti ga netko prepričava. Kroz arhivske snimke, sitne kadrove i tihe trenutke vidiš kako se njihov svijet slagao – i kako se još uvijek slaže, samo na drugačiji način. Nema ovdje napuhanih intervjua koji te uvjeravaju u nečiju veličinu – jer tko je Haustor ikad slušao, već zna o čemu pričamo. Oremović ovdje ne drži predavanje; on pušta da se prisjetiš, osjetiš i sam povežeš točke. Pa tko ne zna i ne može – a, šta ćeš! Zrinka Pavlić ipak ima pokoju zamjerku na film o Haustoru, za tportal.