Što rade djeca kad roditelji odu na jedrenje i nestanu? - Monitor.hr
17.11.2015. (12:55)

Što rade djeca kad roditelji odu na jedrenje i nestanu?

Ovogodišnje izdanje ZFF-a se u terminu poklapa s ljubljanskim LIFFE-om, i to je dobro za oba festivala i za publiku: kroz tesnu saradnju oba festivala na sitnoj geografskoj udaljenosti mogu uvrstiti aktuelnije filmove i pozvati više gostiju. Od novinara i kritičara koji bi ispratili oba festivala, to, međutim, iziskuje opsežniju organizaciju i kalkulaciju šta gde gledati. Moj raspored se svodi na vikende u Ljubljani i radne dane u Zagrebu, pa kako bude. Cilj je pogledati što više filmova.

Tako mi, recimo, stalno “beži” ovogodišnji pobednik Sundance Festivala, ‘Me and Earl and The Dying Girl’, nisam ga “ulovio” ni u Beču, ali siguran sam da će film s takvom reputacijom već doći u distribuciju. S druge strane, novu filmsku izvedbu Shakespearovog ‘Macbetha’ sam uhvatio u Ljubljani, pa ne bi bilo etički da nadugačko i naširoko pišem o njoj u svom izveštaju iz Zagreba. Reći ću samo da je film visceralan, urađen u maniru Nicolasa Windinga Refna i svojim vizuelnim identitetom i lokacijama posebno u sećanje priziva njegov film ‘Valhalla Rising’ (2009.). Ovakva izvedba je potpuno u duhu izvornog materijala, jedne od najmračnijih i najkompleksnijih Shakespearovih tragedija, a pitanja ‘Macbetha’ su itekako aktuelna i u današnjem svetu.

Međutim, nekom suludom organizacijskom logikom, rešio sam da moj prvi film u Zagrebu bude film slovenskog autora, Olmo Omerzua. Njegov ‘Family Film’ nije baš slovenski film, snimljen je u širokoj koprodukciji i smešten u Prag, gde je Omerzu studirao i gde i dalje bazira svoj rad, toliko da ga Česi smatraju svojim autorom.

Neka vas naslov ne zavara, ovo neće biti nikakav “obiteljski film”, čak ni parodija, niti subverzija žanra, iako je u centru priče familija i odnosi među njenim članovima. Omerzuov pristup je antropološki: on propituje uloge članova dotične praške boljestojeće familije, njihovo ponašanje i međusobne odnose u trenutku velike krize koja će otvoriti neke brižno čuvane tajne i koja može eskalirati u tragediju.

Naime, majka i otac, skloni liberalnom odgoju dece, odlaze na dugo jedrenje po tropskim predelima i na put vode i psa. Maloletni sin i tek punoletna kćerka će im se pridružiti kasnije, kad počne raspust. Za klince je to varijanta “živela sloboda!”, oni dovode društvo, žuraju, igraju igrice… Prvi problem leži u tome što je sin rešio da batali školu i uživa u neodgovornosti i u “zovu hormona”. Drugi, mnogo veći, stupa na scenu kad roditelji prestanu da se javljaju… Kako se, realno gledano, mulci mogu nositi s time? Uporedo sa scenama iz njihovog života, gledamo psa koji se iskrcao na pustom otoku i koji je prepušten sam sebi. Na scenu stupaju prirodni zakoni i borba za opstanak…

Omerzu te dve priče vešto vodi (uz pomoć ko-scenariste Nebojše Pop Tasića) i režira zapanjujuće lakom rukom, bez ikakve pretencioznosti. Glumci su redom izuzetno raspoloženi i svoje uloge nose vrlo dobro, bez očekivanih grešaka, s mladalačkom hrabrošću i ležernošću. Utisak lagano kvari melodramatični obrat u trećem činu, ali i on ima svoju funkciju koja se pokazuje na samom kraju. Sve u svemu, jedan ‘Family Film’ je jedno vrlo solidno delo sa kojim Omerzu pokazuje potencijal da u budućnosti postane jedno od vodećih evropskih imena.

Dok ‘Family Film’ pokazuje da je njegov autor tačno znao šta želi i kamo ide, to nije slučaj s još jednim filmom koji se bavi odnosima unutar familije, ovog puta nakon tragedije. ‘Louder Than Bombs’ je prvi film Joachima Triera na engleskom jeziku. Autor koji se proslavio svojom suptilnošću s filmovima ‘Reprise’ (2006.) i ‘Oslo, August 31st’ (2011.) pokušava da s ‘Louder Than Bombs’ na sličan način postigne isti efekat emocionalne rezonance. U nekim trenucima uspeva, ali se dosta često gubi u praznom hodu i pokušaju da uhvati “ono nešto”. ‘Louder Than Bombs’ nipošto nije loš film, ima svoje momente i nekoliko zaista impozantnih glumačkih ostvarenja (prednjače Isabelle Huppert i Jesse Eisenberg, a sledi im mladi Devin Druid), ali je istovremeno i previše ambiciozan i previše utišan za svoje dobro.

Ovde imamo oca, bivšeg glumca i srednješkolskog profesora Genea (Gabriel Byrne) i njegova dva sina, starijeg Jonaha (Jesse Eisenberg) i mlađeg Conrada (Devin Druid) koji se moraju nositi sa smrću žene, odnosno majke. Isabelle (Huppert) je bila izuzetna žena, cenjeni ratni fotograf i ponos svoje struke i poginula je u prometnoj nesreći kada se povukla iz posla. Tri godine kasnije, Gene i dalje ne zna šta bi sa sobom, a problem postaje izrazito čudno ponašanje mlađeg sina Conrada koji s ocem odbija komunikaciju. Njima u posetu dolazi Jonah, univerzitetski profesor i sveži otac s kupom svojih problema o kojima ne komunicira, ali može poslužiti kao nekakva spona između druge dvojice. Direktna pretnja je članak koji piše Isabellin kolega i prijatelj, a koji će obelodaniti da je njena nesreća više bilo samoubistvo uzrokovano depresijom i nesnalaženjem u običnom, mirnom svetu.

Trier uspeva da sagleda i nama pruži uvid u svakog od njih trojice ponaosob, uz još nekoliko epizodnih likova koji su na ovaj ili na onaj način povezani s njima, ali to ne uspeva da poveže u koherentnu celinu, odnosno uspeva jako retko. Dok su unutarnji monolozi, scene snova i flashback momenti često dovoljno efikasni, to se ne može reći za mnoštvo pozajmljenih motiva iz drugih filmova. U ‘Louder Than Bombs’ ćete naći odjeke raznih filmova koji su se bavili odnosima unutar disfunkcionalnih familija, od ‘American Beauty’ do ‘We Need To Talk About Kevin’. Naravno, tu je i nešto Trierovog autorskog glasa, ali nedovoljno da bi to odjeknulo kao u njegovim ranijim filmovima.

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan.


Slične vijesti

22.11.2025. (13:00)

Svi se vozimo u istim kolicima

Radić o ZFF-u: Snima filmove cela postjugoslavija

Boris T. Matić, Lana Matić i Selma Mehadžić i dalje sigurno vode Zagreb Film Festival. I ove godine ponudili su kvalitetan sadržaj s tradicionalno solidnim glavnim natjecateljskim programom dugometražnih igranih filmova i nekoliko atrakcija u vidu novih filmova istaknutih autora. ZFF se eksplicitno solidarizirao s palestinskim narodom izloženim genocidu te sa srpskom nacionalnom manjinom na udaru desničarskih jurišnika, ne “samo” javnom verbalnom podrškom. Među postjugoslavenskim filmovima prikazanima na ZFF-u ističu se dvije hrvatsko-srpske koprodukcije, “Kako je ovdje tako zeleno?” Nikole Ležaića i “Vjetre, pričaj sa mnom” Stefana Đorđevića, koje su demonstrirale kreativnu potentnost (dijela) kulture koja se u Hrvatskoj u zadnje vrijeme (ponovo) želi učiniti odioznom… Damir Radić za Novosti

17.11.2025. (12:00)

Kad krene kiša nagrada, Zagreb postane Cannes na kvadrat

„Zlatna kolica“ za Vjetre, pričaj sa mnom: Objavljeni pobjednici 23. ZFF-a

Na 23. Zagreb Film Festivalu dodijeljene su nagrade u dugometražnim, kratkometražnim i posebnim programima. Glavnu nagradu, Zlatna kolica za najbolji dugometražni film, osvojio je Vjetre, pričaj sa mnom Stefana Đorđevića. U programu Kockice pobijedio je hrvatski kratki film Rahlo, dok je međunarodni kratki film Obiteljska nedjelja odnio nagradu u svojoj kategoriji. Kandidat za Europsku filmsku nagradu je francuski Bog se srami. U programu Ponovno s nama trijumfirao je Trierov Sentimentalna vrijednost, dok su mladi žiriji nagradili Ples lisica i animirani Divljaci. Journal

11.11.2025. (23:00)

Hitro u kino!

Boris T. Matić: Filmovi na ZFF-u ne nude odgovore, nego ih traže

Tražili smo filmove koji govore iznutra, ali komuniciraju s vremenom u kojem nastaju. Osobne, ali ne zatvorene priče. Autentične, hrabre, stilski prepoznatljive. Po mom sudu, u tome smo ponovno uspjeli, kaže osnivač i direktor Zagreb Film Festivala za Novosti. U dugometražnoj konkurenciji prikazujemo devet filmova, u kratkometražnoj međunarodnoj konkurenciji i domaćim “Kockicama” natječe se ukupno 20 naslova, a imamo i druge natjecateljske programe. Filmovi ne nude odgovore, nego ih traže i u tome su najiskreniji. Tu su i naslovi koji reagiraju na širi društveni kontekst kroz satiru, queer perspektive i povijesne drame, ili kroz male, svakodnevne priče koje reflektiraju velike sustave vrijednosti, kaže. O programu festivala koji je već krenuo više na službenim stranicama.

11.11.2025. (12:00)

Kad DJ pobijedi pastira

Otvoren 23. Zagreb Film Festival uz makedonski film DJ Ahmet

U kinu CineStar Branimir otvoren je 23. Zagreb Film Festival filmom DJ Ahmet Georgija M. Unkovskog, nagrađenim na Sundanceu. Tijekom sedam dana prikazat će se 120 filmova koji promiču toleranciju, ljudskost i uključivost. Festival se održava na pet zagrebačkih lokacija, a završava 15. studenoga filmom Jima Jarmuscha Otac majka sestra brat. Nagrada Albert Kapović dodijeljena je Vanji Jambrović i Tiboru Keseru za produkciju filma Fiume o Morte! Igora Bezinovića. tportal

25.10.2025. (12:00)

Kava, tišina i neriješeni odnosi - uz kokice

Nagrađeni Jarmuschev film ‘Otac majka sestra brat’ zatvara Zagreb Film Festival

Zagreb Film Festival održat će se od 10. do 16. studenoga na više lokacija, s više od 120 filmova. Festival zatvara novi film Jima Jarmuscha Otac majka sestra brat, dobitnik Zlatnog lava u Veneciji, o obiteljskim odnosima i emocionalnoj distanci. Među najzanimljivijim naslovima su i tuniški Glas Hind Rajab, čiji će prihod ići u humanitarne svrhe, te Nezahvalna bića Olma Omerzua, snimana na Pelješcu. U programu Velikih 5 prikazuje se i Ozonova adaptacija Camusova Stranca. tportal

21.10.2025. (15:00)

Filmski kotačići u pogonu

Zagreb film festival 2025: Zlatna kolica u pogonu

Dvadeset i treći Zagreb Film Festival održava se od 10. do 16. studenoga na više lokacija i online, s oko sto filmova. Devet dugometražnih i dvanaest kratkometražnih ostvarenja natječu se za Zlatna kolica, uključujući nagrađivane naslove sa Sundancea, Cannesa i Berlinalea. Program PLUS donosi inovativne priče o odrastanju, dok popratni programi nude dokumentarce, satiru i masterclassove autora poput Olma Omerzua i Ivane Mladenović. Posebna pažnja posvećena je društveno važnim temama, uključujući filmsku dokumentaciju palestinskog genocida. Journal

15.10.2025. (13:00)

Zlatna kolica ponovno jure kroz Zagreb

Objavljeni prvi aduti 23. Zagreb Film Festivala

Zagreb Film Festival održat će se od 10. do 16. studenoga na više lokacija i online, donoseći više od stotinu naslova. U glavnom programu ističu se novi filmovi Hane Jušić (Bog neće pomoći) i Stefana Đorđevića (Vjetre, pričaj sa mnom), oba nagrađena u Sarajevu. U konkurenciji za Zlatna kolica pridružuje im se i Ležaićev Kako je ovdje tako zeleno?. Žiriji okupljaju renomirana imena, a ZFF putuje i u kina diljem Hrvatske s izborom festivalskih favorita. Vizkultura

10.11.2024. (12:00)

Prošao još jedan tjedan u znaku kokica

‘Julie je odlučila šutjeti’ dobitnik glavne nagrade ovogodišnjeg ZFF-a

Glavna filmska nagrada ide zrelom, odmjerenom i precizno kalibriranom dugometražnom prvijencu koji odaje zavidno vladanje tonom, strukturom i tempom. Psihološka drama i unutarnja napetost prekrasno su obrađene, obogaćene stilskim dodacima i ponavljanjima, što polako pojačava unutarnji nemir lika impresivnom suzdržanošću i složenošću – pojašnjenje je žirija za dobitnika glavne nagrade. Film je o tenisačici koja jedina ne odluči progovoriti o slučaju suspendiranog trenera. U kategoriji kratkometražnog igranog filma Zlatna kolica osvojio je film ‘Jelen’ tajlanskog redatelja An Chua, dok je španjolski ‘Ideja otoka’, u režiji Carmen Pedrero nominiran za Europsku filmsku nagradu. Zlatna kolica za najbolji hrvatski film u programu Kockice osvojila je Sara Alavanić s filmom ‘Fleka’. Nagradu Kinokino za najbolji film u dječjoj konkurenciji osvaja slovenski redatelj Klemen Dvornik za film Blok 5. Detaljnije na tportalu. HRT

08.11.2024. (20:00)

Tjedan u kojem se svaki dan jedu kokice

Pavičić o ZFF-u: Program “Kockice” nametnuo se kao najprestižnija premijerna platforma za hrvatske kratke igrane filmove, ali ove godine…

Pavičić za Jutarnji opisuje najbolje što se prikazivalo jučer, u četvrtak, a dotaknuo se i programa Kockica, za kratke domaće filmove: ZFF je mjesto gdje su se posljednjih godina mogli vidjeti neki od važnijih domaćih kratkih naslova. Nažalost, ovogodišnje “Kockice” nisu ni približno na razini na kakvoj obično budu. Natjecateljski program domaćih kratkih filmova na ovogodišnjem ZFF-u imao je samo osam naslova, a dojam je da u nekim ranijim i jačim izdanjima ni jedan ovogodišnji ne bi dobio nagradu. Koji je razlog tome? Jedan može biti naprosto slabija produkcija. Drugi mogući razlog je i taj što je nekoliko hrvatskih kratkih filmova doživjelo međunarodni uspjeh, pa su na njegovu valu premijerno prikazani još ljetos. ZFF se prati i na Forumu.

03.11.2024. (14:00)

Uskoro se ponovno vozamo u zlatnim kolicima

Osnivač ZFF-a: Na našim je projekcijama uvijek navijačka atmosfera

Ove godine smo imali najviše prijava do sada – po nekoliko stotina filmova u svakoj od kategorija – pa je proces selekcije bio dug, ali smo jako zadovoljni odabranim. I u dugometražnoj i kratkometražnoj konkurenciji prikazujemo po deset filmova, od kojih je film zatvaranja izvan konkurencije. Izbor je prilično šarolik i publika će moći pogledati po našem sudu izvrsne filmove iz svih krajeva svijeta – od Tajlanda preko Litve do Srbije – koji se razlikuju po odabranim temama i redateljskim pristupima. Prikazat ćemo i feel good filmove i zanimljive obiteljske drame, naslove koji se bave odrastanjem i one koji se bave određenim povijesnim periodom. Uz Glavni program, tu su i stalni programi – natjecateljski “Ponovno s nama”, u kojem se autori čije smo prve ili druge filmove prikazali na prijašnjim izdanjima festivala bore za nagradu Zlatni bicikl. Tu je i “Velikih 5”, u kojem prikazujemo uratke iz pet najvećih europskih zemalja, “Kino Kino”, program za najmlađe, a imamo i novi-stari “Program plus”, koji je namijenjen srednjoškolcima i malo starijima od njih. Kaže Boris T. Matić za Novosti.