Stranci: Potresan i glumački jak film, potpuna emotivna čarolija - Monitor.hr
07.04. (11:00)

Ako vam je do plakanja

Stranci: Potresan i glumački jak film, potpuna emotivna čarolija

Gubitak, usamljenost, čežnja za ljubavlju, za ljudskim kontaktom – samo su neke od emocija kojima se bavi ovaj film, i nijedna nije važnija od ostalih, ali gubitak i čežnja ono su što pokreću priču glavnog junaka, Adama. Adam je usamljen i povučen scenarist negdje između 45. i 50. godine života, koji živi u visokoj, modernoj zgradi negdje na periferiji Londona. Jedne večeri na vrata pozvoni Harry, mladi susjed sa šestog kata. S bocom žestice u ruci i s riječima o tome kako više ne može podnijeti tu tišinu u zgradi, Harry poziva Adama na druženje, zajedničko piće, a možda i štogod više. Andrew Haigh u ovom je filmu stvorio nevjerojatnu emotivnu priču, praktički čaroliju, s osjećajima koji iz glumaca isijavaju u svakom trzaju kapkom i u svakom pogledu. Priča se događa gotovo isključivo u srcima glavnih junaka, a sasvim nas obuzima svojom snagom, suptilnošću i velikim, velikim bolom. Tportal


Slične vijesti

Jučer (23:00)

Malo da se splašiš, dobro je za krvotok

Baghead: Glas mrtvih: Čudovište između mrtvih i živih, mlada djevojka nasljeđuje ukleti pub s posebnim stanarom

Još je jedan adut žanra horora u godini obilježenoj filmovima strave i užasa. Mahom osrednji, s naizmjeničnim trenucima neuvjerljivosti i solidnosti, premda je imao potencijala da bude puno više od toga. Redatelj Alberto Corredor i scenarist Lorcan Reilly “proširili” su na cjelovečernjak njihov dojmljivi nadnaravni kratkometražni horor iz 2017., također naslovljen “Baghead”. Iako je pub trošan i tipično hororski mračan, Iris se useljava u jezivo mjesto s obzirom da nema krov nad glavom ni prebijene pare, nesvjesna da “nekretnina dolazi s posebnim stanarom u podrumu” – zlonamjernim mjenjolikim stvorenjem zvanim Baghead. Oko Bagheada se razvija gotička atmosfera i solidna mitologija po uzoru na “Krug” i slične horore, ali protiv filma rade tipične “bu” scene, obilata uporaba generičkih računalnih efekata, prevelika sličnost s nemjerljivo boljim “Talk To Me” i finale posuđeno iz “Ex Machine”. Slobodna

Utorak (21:00)

Analogan tip u digitalnom svijetu

Radić o novom filmu Wima Wendersa: Blagotvorni ritam rutine

Protagonist je gotovo uvijek sam, ali reklo bi se nikad usamljen; sukladno loureedovskom naslovu savršeno zadovoljan svojim životom s njegovim malim zadovoljstvima, ultimativno neopterećen “neuglednim” poslom i skromnim materijalnim uvjetima. Jednom je u obiteljskoj prošlosti čini se emotivno jako ranjen i osjetljiv na sadašnje potencijalne emotivne rane, ali je dominantno afirmativno, a ne rezignirano pomiren sa svojim stanjem. Taj realan i blagotvoran stav prema životu Wenders prikazuje uvjerljivo i dojmljivo, kreirajući fin polagani “zen” ritam, ponekad doduše s previše nagnuća komičnom, ali naposljetku postiže optimalan tonalni balans. Damir Radić za Novosti. Forum

20.05. (17:00)

Erotska napetost bez ijedne prikazane cice

Challengers: Dobrodošao dašak svježeg zraka u suhoparnoj celibatskoj sparini

Art Donaldson (Mike Faist) i Patrick Zweig (Josh O’Connor) dva su tenisača, prijatelji iz mladosti koji izgledom neodoljivo podsjećaju na Michaela Sticha i Borisa Beckera. Iako je obojici bila prognozirana blistava karijera, samo je rošasti Art u tome i uspio osvojivši pet Grand Slamova, dok je crnokosi Patrick postao vucibatina, dangubica i probisvjet rangiran oko 200 i nekog mjesta na ATP ljestvici koji putuje okolo po turnirima spavajući u autu i žicajući sendviče.

Kao i kod preostalih Guadagninovih filmova manje je bitna samo golotinja, već je fokus stavljen na seksualne tenzije između glavnog trolista koje izbijaju iz svakog kadra filma, bile one ambijentirane na terenu ili bračnom krevetu. Redatelj je lukavo prepoznao određene zamke donekle naivnog i predvidljivog scenarija debitanta Justina Kuritzkesa implementirajući svoje tipične senzibilitete, lišivši film bilo kakve patetike i romantike što je za uradak od 150 minuta o ljubavnom trokutu vrlo impresivan pothvat. Ravno do dna

20.05. (00:00)

Ukratko, nitkog nije ostavio ravnodušnim

Zvižduci i ovacije: Coppolin film ‘Megapolis’ podijelio publiku u Cannesu

Na premijeri na filmskom festivalu u Cannesu dio publike je počelo zviždati po završetku filma. Međutim, prema Jordan Ruimyju iz World of Reela, zvižduci su se ubrzo pretvorili u ovacije kada je počeo segment “In Memoriam” posvećen Coppolinoj pokojnoj supruzi Eleanor. Redatelj i glumačka postava tada su dobili sedmominutne ovacije. “Megapolis” koji je rađen kao slika u ogledalu moderne Amerike ovih dana je podijelio i filmsku kritiku. Dok Guardian navodi da je riječ o beskrvnom uratku lišenom filmske strasti, dok Independent slavi “Hamletovštinu” filma koji “pršti od ideja”. Unatoč mješovitim kritikama, s nekim gledateljima koji su zviždali tijekom projekcije, film je izazvao značajan interes zbog Coppoline legendarne reputacije i ambicioznog opsega. Ravno do dna

19.05. (15:00)

Nešto novo, nešto divlje

Megalopolis velikog Francisa Forda Coppole mogla bi biti nova nada za buduće filmove

Coppolin novi epski film je osoban i lišen ega koliko se i moglo očekivati ​​od 120 milijuna dolara vrijednog autoportreta. Priča o genijalnom ekscentriku koji počinje raditi na optimističnijoj viziji budućnosti — ne zato što misli da tu viziju može sam ostvariti, već zato što ga je povijest naučila da je preispitivanje sadašnjeg stanja civilizacije jedina pouzdana nada za sprječavanje njegove propasti. Coppola je oduvijek vjerovao u Ameriku iako se njegova vjera smanjuje iz sekunde u sekundu, a “Megalopolis” je ništa drugo nego najhrabriji i najotvoreniji od njegovih brojnih pokušaja da zaustavi vrijeme prije nego što bude prekasno. Stižu prve recenzije za film koji ćemo se, izgleda, još malo načekati. IndieWire

19.05. (09:00)

Bolje gledat seriju na repeat

Zrinka Pavlić: Što je Jerryju Seinfeldu ovo trebalo? Snimio je film s dvije i pol smiješne fore

Na sam film ne treba previše trošiti riječi. Govori o jednoj od Seinfeldovih opsesija za koje znamo još od serije – zašećerena bezvrijedna hrana za doručak koja je odgovorna za epidemiju pretilosti i dijabetesa diljem Amerike i svijeta. Ali je to jako smiješno. ‘Utrostruči šećer i udvostruči gluten!’, viče još na početku filma Seinfeldov lik, veliki diša u Kellog’su, koji u je ratu za najpopularniji doručak s firmom Post, a glavno oružje su štrudlice za toster – pop tartovi. Jedino što još o tome trebate znati jest da je Seinfeld u filmu pozvao sve svoje frendove komičare, još neke čija mu se komedija dopada, a ubacio je i pokojeg glumca s ‘nosom’ za komediju, kao što su Christian Slater, John Slattery i Jon Hamm. Koji pak parodiraju svoje uloge iz ‘Momaka s Madisona’. Ništa drugo ne morate znati o filmu. E, da. Bill Burr nosi periku pa taj loš friz, kao, podsjeća na izvjesne američke predsjednike. Moš mislit gube. Zrinka Pavlić za tportal.

11.05. (12:00)

Mala laž rađa veliku

Film ‘Ekskurzija‘ Une Gunjak: Tinejdžerka u vrtlogu školskog skandala

Film Ekskurzija zaslužuje pažnju, a ima i provokativnu priču o odrastanju 15-godišnje djevojke iz Sarajeva koja će razmjerno benignom izjavom izazvati skandal i pokrenuti lavinu reakcija nakon što u igri “istina ili izazov” slaže da je spavala s jednim starijim mladićem, nadovezujući se na njegovu laž da je spavao s njom, o čemu se pohvalio prijateljima. Petnaestogodišnjakinja je odlikašica Iman i glumi je dojmljiva debitantica Asja Zara Lagumdžija. Imaničina izjava stiže u krivo vrijeme: njezin razred se sprema za ekskurziju u Italiju, i to nakon što je do Sarajeva stigla šokantna vijest iz susjedstva (Banja Luka) o sedam cura koje su se sa sličnog izleta vratile trudne. Roditelje i nastavnike zbog toga dodatno brine ekskurzija, a briga će još više narasti kad Imaničina sitna laž postane krupna. Marko Njegić za Slobodnu

07.05. (19:00)

Igrači koji igraju na sigurno

Postnikov: Kratki vodič kroz aktualnu produkciju za sve koji poput Seinfelda misle da je politička korektnost upropastila komediju

Seinfeld se nedavno požalio kako komedije zbog woke kulture više nisu smiješne i kako neke epizode popularne serije danas ne bi mogle biti snimljene zbog nemale cenzure u medijima. Je li pritom mislio na epizodu u kojoj njegov lik drogira djevojku kako bi se mogao – doslovno – igrati njenim igračkama, na one s homofobnim ispadima Georgea Constanze, na one u kojima Cosmo Kramer stalka nepoznate žene s prozora ili na neku treću, ne zna se. A i nije presudno, s obzirom na to da su sve epizode “Seinfelda”, ma što Seinfeld o tome mislio, još uvijek dostupne na Netflixu. I da ih nitko, barem do sada, nije cancelao.

Na Netflixu je otprije neki dan, uostalom, dostupan i njegov novi film, režiserski debi “Unfrosted”, a stvari tek tu postaju zanimljive. Ne, nažalost, zato što bi bio zanimljiv sam film: možete ga pogledati, ali i ne morate – zaista ne morate – jer ga je kritika već pokopala s itekako dobrim razlozima. Stvari su zanimljive prvenstveno zbog onoga što je, vrlo brzo nakon Seinfeldovog intervjua, primijetio Guardianov komentator Stuart Heritage: napad na ekstremnu woke ljevicu ima manje veze sa stavovima komičara opsjednutog Supermanom, cornflakesom i sredstvima za čišćenje, a više s proračunatom strategijom medijske promocije novog filma pomoću lakozapaljivih, klikabilnih izjava. Boris Postnikov za Novosti.

06.05. (17:00)

Objektivni promatrači ludila

Zrinka Pavlić o filmu ‘Građanski rat’: Bučan, brutalan i bespoštedan, dosad najbolji film Alexa Garlanda

Četvorka na terenu pomalo je idealizirani, ali nikako romantičan primjer klasičnog novinarstva, onoga u kojem je nepristranost neprikosnovena zapovijed, a ekskluzivna vijest, izjava, intervju, autentična i upečatljiva fotografija – Bog. Kao što Garland u svojem scenariju ne objašnjava mnogo o razlozima iz kojih je izbio distopijski američki građanski rat, o tome koja je strana prava, a koja kriva, tko se tu brani, tko napada i vrijedi li išta od toga takve patnje, mržnje, straha i smrti (ne vrijedi) – tako ni ova četvorka na svojem road tripu kroz pakao ne raspravlja o tome. Njihova je misija samo točno i upečatljivo prikazati ono što se događa. Samo činjenice, samo situaciju, samo kako jedni ubijaju druge, a drugi ubijaju jedne. I da bi to postigli, spremni su gotovo na sve. Zrinka Pavlić za tportal.

04.05. (17:00)

Iako nije dobio Oscar, za nas je Win Wenders

Njegić o Wendersovom novom filmu: Sitnice što život znače, priča o svakodnevici čistača javnih WC-a ispala je mali-veliki film

Wenders je napose vrludao unatrag peatnaestak godina i snimio bolje dokumentarce (npr. “Pina”, “Sol zemlje”) nego igrane filmove (“Na meti u Palermu”, “Sve će biti u redu”, “Do dna”). Utoliko, “Savršeni dani” imaju još veću vrijednost i njegov su daleko najbolji novomilenijski uradak, ali i najosobniji, djelujući gotovo kao prozor u njegovu staru dušu. Svaki dan je navlaš isti kao u “Groundhog Day”: od vožnje po Tokiju uz dobru muziku, preko pauze za sendvič u parku i fotografiranja krošnji stabala u c/b tehnici, posjete javnoj kupelji i baru gdje radi žena koja mu se sviđa, do čitanja Williama Faulknera pred počinak i odlazak u zemlju snova. Prilično savršen mali-veliki film Wima Wendersa koji je redatelja vratio u punu formu i ulazi u gornji dom njegovih ostvarenja gdje suvereno stoluju “Nebo nad Berlinom”, “Paris, Teksas” i “Američki prijatelj”. Marko Njegić za Slobodnu.