Stranci: Potresan i glumački jak film, potpuna emotivna čarolija - Monitor.hr
07.04. (11:00)

Ako vam je do plakanja

Stranci: Potresan i glumački jak film, potpuna emotivna čarolija

Gubitak, usamljenost, čežnja za ljubavlju, za ljudskim kontaktom – samo su neke od emocija kojima se bavi ovaj film, i nijedna nije važnija od ostalih, ali gubitak i čežnja ono su što pokreću priču glavnog junaka, Adama. Adam je usamljen i povučen scenarist negdje između 45. i 50. godine života, koji živi u visokoj, modernoj zgradi negdje na periferiji Londona. Jedne večeri na vrata pozvoni Harry, mladi susjed sa šestog kata. S bocom žestice u ruci i s riječima o tome kako više ne može podnijeti tu tišinu u zgradi, Harry poziva Adama na druženje, zajedničko piće, a možda i štogod više. Andrew Haigh u ovom je filmu stvorio nevjerojatnu emotivnu priču, praktički čaroliju, s osjećajima koji iz glumaca isijavaju u svakom trzaju kapkom i u svakom pogledu. Priča se događa gotovo isključivo u srcima glavnih junaka, a sasvim nas obuzima svojom snagom, suptilnošću i velikim, velikim bolom. Tportal


Slične vijesti

Utorak (07:00)

Treba znati podvući crtu

‘Svemu dođe kraj’: Rajko Grlić uz pomoć Krleže satire bogataše, i dobro mu ide

‘Ubij bogataša’ i pridružen gnjev, koji je u zadnje vrijeme vrlo popularan u filmu, jako je dobro sjeo i Rajku Grliću u njegovu najnovijem filmu ‘Svemu dođe kraj’, nadahnutom Krležinim romanom ‘Na rubu pameti’. Društvena nepravda i privilegija bogate manjine oduvijek su jedna od najčešćih inspiracija umjetničkim djelima, a suvremeni trenutak, u kojem se kapitalizam razmahao do razmjera u kojem nas većina može samo bespomoćno promatrati kako nam sustavno siše krv ravno iz žila – idealno je plodno tlo za takvo što. Zrinka Pavlić recenzira film, izgleda posljednji Grlićev, koji je tijekom filmskog festivala u Puli dao zanimljiv intervju za tportal.

16.07. (20:00)

Mladi i entuzijastični (i bez para)

Zrinka Pavlić o filmu Frka, koji je sniman bez budžeta: Ovo je budućnost hrvatskog filma

Mini-odiseja četvoro dvadeset-i-nešto godišnjaka po noćnom Osijeku u pokušaju da se izvuku iz problema s moćnim lokalnim dilerom. Vrijeme je sadašnje, trenutak prepoznatljiv, likovi uvjerljivi, pa makar i u grozničavosti cijele potrage donekle pretjerani. Svebor Mihael Jelić i svoj je prethodni film, ‘Zagrebački ekvinocij’ snimao bez budžeta i po sličnom konceptu, pa se i u tom filmu vidjelo da mu to dobro leži. Ponavljajući sličan potez, ovaj se put trilerski uozbiljio, premda se komedije nije odrekao. Rijetko se u hrvatskoj kinematografiji viđa ovako strastveno i kvalitetno odrađen projekt, a mnogi su ovih dana u Puli govorili o tome koliko je nevjerojatno da su u njemu svi dali sve od sebe, iako nije bilo ni budžeta ni honorara. Zrinka Pavlić preporučuje, za tportal.

16.07. (15:00)

Svemirske misije i poljupci

‘Povedi me na Mjesec‘: Mali korak za čovjeka, divovski skok za romantičnu komediju

Rijetko se moderne “mainstream” romantične komedije bave subverzivnim temama i propituju istinu, no “Povedi me na Mjesec” radi upravo to u vezi slijetanja koje se dogodilo 1969. ili možda ipak nije. Jesu li Amerikanci uistinu osvojili Mjesec, odnosno je li slijetanje bilo stvarno ili lažirano, bolje reći režirano? Je li sve za NASA-u orkestrirao redatelj Stanley Kubrick, još svjež od režije “Odiseje u svemiru”, SF-a s nevjerojatno uvjerljivim svemirskim sekvencijama? “Fly Me To The Moon” raspiruje teorije zavjere u podzapletu filma koji donosi “pravu priču, uglavnom”. Priča potom vozi slalom između zbilje i alternativne stvarnosti/revizionističke verzije povijesti s pravim i fiktivnim likovima, prateći stručnjakinju za marketing Kelly Jones, angažirana da radi za NASA-u i “proda Mjesec (i Ameriku)”. Romantičnu priču prati i satirični podtekst – Marko Njegić za Slobodnu. Komentiraju i na Forumu.

14.07. (16:00)

Jedan sunčan dan, zastava, proljeće i puna trpeza

Zrinka Pavlić: ‘Proslava’ je mračan, turoban i potresan film. O njemu nećete moći prestati razmišljati

Snimljen prema romanu Damira Karakaša govori o Miji, bivšem vojniku ustaške vojske, koji se pred zimu 1945. godine skriva po šumama i gorama nadomak rodnog zaselka u Lici, nastojeći izbjeći sudbinu kakvu su bivši ustaški vojnici u to doba redovito doživljavali kada bi ih pobjednici uhvatili. Redatelj Bruno Anković i njegova ekipa vrlo su sugestivno dočarali što sve nastaje iz bijede i kako je lako zarovati po ranama siromašnih i potlačenih, gladnih, nesretnih i uplašenih. Zrinka Pavlić za tportal.

12.07. (19:00)

Dobro bi mi došao jedan crtić

‘Moj prijatelj robot‘: Sanjaju li androidi električne pse?

Vjerojatnost je bila minimalna da španjolsko-francuski animirani film ”Moj prijatelj robot” (”Robot Dreams”, 2023.) osvoji ovogodišnjeg Oscara pored ”Dječaka i čaplje”. Čak ni jedan Spider-Man nije mogao protiv Hayaoa Miyazakija i njegove povratničke animacije. Lišen dijaloga i fokusiran na vizualno pripovijedanje, ”Robot Dreams” govori o maštanju i sanjarenju, jednom divnom nesvakidašnjem prijateljstvu (možda i nečem više od toga), ali i krhkosti istog, tj. urbanoj usamljenosti i nestalnosti modernih (ljudskih) odnosa. Androidi ne sanjaju samo električne ovce (”Istrebljivač”) u divnom Bergerovom crtiću kojemu New York osamdesetih, s kadrovima Tornjeva blizanaca kojih više nema, dođe kao pogođena kulisa za priču o (o)sjećanju, prošlom svršenom vremenu, protoku godina i gubitku. Marko Njegić za Slobodnu

09.07. (19:00)

Tri sata jahanja

Damir Radić o novom Costnerovom filmu: Na zapadu ništa dobra

“Horizont: Američka saga – Prvo poglavlje” je ,naime, zbrda-zdola sklopljena struktura od nekoliko posve mehanički povezanih narativnih blokova, bez trunke gipkosti zanatski urednih majstora nizanja međusobno povezanih fabularnih linija, a kamoli virtuoznosti genija takvog strukturiranja poput nekadašnjeg para Arriaga-Iñarritu. Nitko od Costnera ne očekuje virtuoznost u tako zahtjevnom prosedeu, ali da će polučiti scenaristički diletantizam i drvenu režiju garniranu bombastičnom glazbom i patetikom i sve to protegnuti na gotovo neizdrživa tri sata, tome se ipak malo tko nadao. Damir Radić za Novosti.

05.07. (01:00)

Điha, vestern!

Film ‘Horizont: Američka saga – Prvi dio‘: Kako je serijaliziran Divlji zapad

Evidentno je da iza i ispred kamere stoji čovjek koji poznaje vestern kao vlastiti džep i ”Horizont” je amalgam filmova kao što su ”Kako je osvojen Divlji zapad” redateljskog trojca John Ford-Henry Hathaway-George Marshall i Fordova trilogija o američkoj konjici (”Fort Apache”, ”Nosila je žutu vrpcu”, ”Rio Grande”), uz Costnerov vlastiti ”Dances With Wolves” u pogledu iskupljenja za tretman doseljenika prema domorocima poput Apaša koji s pravom ”svojataju ovu zemlju”, jer ona je ”samo njihov dom”, ali bit će im nasilno oduzeta. Treba cijeniti i to da je Costner uložio/založio sve što ima da snimi ne samo ovaj film nego i nastavak ”Horizon: An American Saga — Chapter 2” kao prva dva dijela planiranog četverodijelnog serijala, svjesno ulazeći u financijski i ini rizik plasiranjem staromodnih vesterna kakvi se rijetko snimaju na tržište modernih blockbustera. Marko Njegić za Slobodnu.

02.07. (14:00)

Kad narastem, želim biti Linklater

Radić o novom Linklaterovom filmu: Vrlo inteligentno, pravo postmodernističko ostvarenje

Riječ je o zadnjem uratku nezavisnog autora Richarda Linklatera (mnogima poznat po Before trilogiji), čije često vrlo raznolike filmove povezuje izrazita sklonost opsežnim dijalozima likova s tzv. filozofskom notom. I u “Hit Manu” puno se govori i ponešto “filozofira”, čak i formalno jer naslovni je lik profesor filozofije, a u tematskom središtu stoji pitanje jastva, odnosno identiteta – ne izravno rodnog, nego prije univerzalno-individualnog, ali film bi se itekako mogao analizirati i iz perspektive reprezentacije rodnih identiteta, s obzirom na to da u njemu maskulinost i femininost (u bitnoj mjeri u erotskom ključu) zasigurno nisu na posljednjem mjestu. Naslovni protagonist sveučilišni je dakle nastavnik koji počne honorarno raditi za policiju kao lažni plaćeni ubojica od kojeg klijenti naručuju ubojstvo, a njegov je zadatak da skriveno ozvučen snimi eksplicitno verbaliziranu kriminalnu narudžbu i potom protiv “klijenata” svjedoči na sudu. Damir Radić za Novosti.

01.07. (22:00)

Tišina, molim

Mjesto tišine: Dan prvi – Kad izvanzemaljci utihnu, ljudi su važniji od alienskih monstruma

Dakle, otprilike kao što je Predator iz južnoameričke džungle prvog filma u nastavku preseljen u urbanu džunglu Los Angelesa. Prednastavak ima i puno više kadrova čudovišta sagledanih izbliza, kao što se ”Predator 2” puno više približio izvanzemaljskom lovcu u odnosu na original (ili ”Aliens” kojeg film kao da doziva brojnošću monstruma i citatom ”ima ih jebeno posvuda”). Poveznica je i ta što će ”Dan prvi”, poput ”Predatora 2”, zasigurno biti podcijenjen i ostati u sjeni originala (i ”Mjesta tišine 2”), premda je prilično dostojan prednastavak koji odbija doslovno kopirati prethodnike i preferira ostaviti vlastiti pečat unutar franšize. Marko Njegić za Slobodnu.

01.07. (18:00)

A da se radije prebace na kratke filmove?

Film ‘The Watchers’ Ishane Shyamalan: Kakav otac, takva kći

Shyamalan Jr. je snimila film koji se koncepcijski, narativno i stilski gotovo preklapa sa većinom uradaka njezinog oca, demonstrirajući solidan zanatski talent, ali i brdo negativnih tendencija koje kroz čitavu karijeru prate gospodina tatu, do te mjere da su mu gotovo postale zaštitnim znakom. “The Watchers” kao malo koji naslov pati od tzv. “Lost sindroma” (iako pojedinci do danas brane rasplet te serije, meni će zauvijek ostati sinonim za najgori mogući završetak), nudeći vrlo zanimljiva pitanja i intrigantan koncept te budalaste i neuvjerljive odgovore. Shyamalan se mora priznati da je u svom debiju demonstrirala kako je tehnički vrlo nadarena autorica sposobna kreirati napetu atmosferu, te poput iskusnog filmaša koristi teško shvatljive zvukove, nepreglednu šumu i sumornu maglovitost kako bi uvjerljivo dočarala jezovitost prostora u kojem se protagonisti nalaze. Međutim, sve to u jednom trenutku pada u vodu. Ravno do dna