Strašne žene u glazbi 2K15

Glaz iz podruma

Strašne žene u glazbi 2K15

Slično kao što se prije koju godinu raspravljalo je li porastao broj žena koje se bave elektroničkom eksperimentalnom glazbom ili su postale vidljivije, u 2015. smo moglie pročitati da svijet treba više glazbenih kritičarki, odnosno da ne trebamo više kritičarki nego za početak valja prepoznati broj i kvalitetu postojećih. Ono oko čega se i glazbenice i kritičarke, kao i brojne druge akterice glazbene kulture i industrije slažu jest to da kao žene moraju uložiti znatno više truda od muških kolega da bi njihov rad bio prepoznat i uvažen, piše Vox Feminae.

feminizam glazba ravnopravnost spolova

Možda je to samo umjetnički izričaj koji mnogi ne razumiju

Gola pojava Biance Censori na dodjeli Grammyja možda ima performativnu vrijednost

Za jedne je napadna golotinja dokaz njezine prežvakanosti, za druge politički statement. Na fotografiji Bianca nije sama, a Kanye nije gol. On je odjeven, siguran, zaštićen crninom od prodora pogleda. Ona je izložena, ali sigurna uz njega, koji svojom prisutnošću i pogledom uokviruje njezin “performans”. On kao promatrač postaje bitnija stavka od njezine golotinje, barem na simboličkoj razini, na razini fotografije. Ona ne daje intervjue, izjave ni objašnjenja. Pušta tijelu da govori, skriva ruke iza leđa, dok mi i Kanye govorimo umjesto nje.

Pišemo o njegovoj moći manipulacije, a ne o njezinom umijeću poziranja. Pišemo o njegovim antisemitskim proglasima, a ne o njezinim modnim iskoracima. Koja je uopće njezina priča? On govori, za nju, umjesto nje, poput trbuhozborca. On je pripovjedač. Ona, iako gola, ustvari je nevidljiva. Utoliko je Biancin potez potencijalno feministički, jer je razotkrivši se na crvenom tepihu razotkrila uvjete svojeg bivanja – kao lutka, model izveden na crveni tepih, a ne izvedbena umjetnica. Dora Šustić za Novosti

Bianca Censori feminizam Kanye West

Ultimatum na koji mnogi nisu bili spremni

Seksualna apstinencija kao oblik otpora: pokret 4B

Inspirirane feministicama iz Južne Koreje pojedine žene u SAD-u odriču se seksa s muškarcima kao način otpora mizoginiji. Što ih motivira? Nakon ovogodišnjih predsjedničkih izbora u SAD-u pokret 4B postao je viralan. U prvih pet dana pretrage na Googleu dostigle su pola milijuna, a na TikToku je tisuće žena dijelilo svoja iskustva s apstinencijom ili je brijalo glave pred kamerama, jer je kratka kosa obilježje 4B aktivistica. Mingyeong Lee, feministička autorica iz Južne Koreje i članica pokreta od njegovog osnivanja, zadovoljna je što je 4B odjednom postao toliko popularan. „Čekala sam da se ovo dogodi. Trebalo nam je osam godina da stignemo do vas“, kaže u intervjuu za DW

apstinencija feminizam pokret 4B seks ženska prava

'Ženski akt nije stvorio Bog, već odjeveni muškarci'

Kritika: Pregled ženskog akta kroz povijest umjetnosti iz pera Dimitrija Popovića krindž je onoliko koliko i zamišljate

Umjetnik i književnik Dimitrije Popović objavio je knjigu Žensko tijelo u ogledalu slike: od Botticellijeve Venere do Koonsove Ciccioline (Ljevak, 2024.). U određenom smislu, Popović je gotovo prelaka meta za feminističku kritiku, nešto toliko anakrono da se čini da mu ne trebamo pridavati pozornost. Cijela knjiga Žensko tijelo u ogledalu slike može poslužiti kao (50 godina zakašnjela) ilustracija Bergerovih teza o ženskom aktu. “Naslikao si golu ženu zato što uživaš gledati je”, dijagnosticirao je još davno Berger umjetnike, a nemoguće je oteti se dojmu da ista motivacija goni i Popovića. Pa i on sam piše da su “mitske teme slikarima renesanse i baroka služile kao svojevrsni alibi kako bi mogli izraziti potrebu i zadovoljiti imaginaciju u slikanju nagih ženskih tijela” – jedino nije jasno prepoznaje li i sam sebe u tom opisu. Tihana Bertek za Kulturpunkt

akt Dimitrije Popović feminizam Tihana Bertek umjetnost ženski akt

Da je TikTok osoba, rekli bi mu "Stari, odi doma, napil si se"

Zrinka Pavlić: Sve je češća pojava prosvijećenih muškaraca koji plemenito dijele lekcije iz feminizma. Nemojte

Zadnje je vrijeme prisutan trend gdje muškarci pronalaze takve bazične morone koji lupetaju vrlo bazične šovinističke svinjarije i onda snimaju videozapise sa svojim odgovorima. Koji su katkad duhoviti, katkad sarkastični, katkad iskreno zgroženi, ali se uglavnom svode na: ‘Alo, budalo, žene su LJUDI! Mogu same razmišljati, odlučivati o tome hoće li raditi ili neće, s kim će biti, a s kim neće – a s tobom, majmune, NEĆE!’ Ne njurgam ja protiv toga (iako bih mogla, ali o tome poslije), nego protiv toga što ti vitezovi feminističke ravni više-manje pronalaze SAMO takve radikalno glupe, bazične šoviniste. Objašnjavaju osnove ravnopravnosti spolova likovima koji ih – zato što su uglavnom zapadnjaci, Amerikanci i Englezi – vrlo vjerojatno i znaju, ali provociraju. I sve to na kraju pomalo izgleda kao mansplainanje feminizma. Naime taj sve rašireniji trend viteškog feminizma na TikToku rijetko se kad hvata u koštac sa seksizmom i mizoginijom u njihovim doista ozbiljnim oblicima – sistemskim, političkim, medicinskim, naprimjer. Zrinka Pavlić za tportal.

feminizam kolumne TikTok Zrinka Pavlić

Kako gdje

Generacija Z i milenijalci misle da su prava žena otišla predaleko. Jesu li?

Više od polovice od 22.500 ispitanih mladih ljudi (generacija Z i milenijalci) iz 32 zemlje svijeta, vjeruje da nastojanja za jednakošću spolova negativno utječu na muškarce te da se od njih očekuje previše, čak i da ih se time diskriminira. U izvješću o istraživanju se ukazuje na zabrinutost za napredak čovječanstva u rodnoj ravnopravnosti, s obzirom na to da se među mladima stvara svojevrsni antifeministički pokret, o čemu su već izvijestili brojni svjetski mediji, unatoč generalnom mišljenju da mlađe generacije dolaskom na svoja prva radna mjesta uvode nove paradigme, da su posebno osjetljive na prava žena. Lider

feminizam ravnopravnost spolova ženska prava

"Problemi siromaštva i okoliša usko su povezani"

Rođena na današnji dan: Wangari Maathai zvana “Žena stablo”

Biti neposlušna u vremenima u kojima se neposlušnost ne tolerira odlika je hrabrih žena. Među takve se svakako ubraja i Kenijka Wangari Maathai, rođena na današnji dan 1940. Pionirka gotovo u svim područjima svoga djelovanja, Wangari je,među ostalim, prva Afrikanka kojoj je uručena Nobelova nagrada za mir 2004., prva doktorica veterinarske anatomije na području Istočne i Središnje Afrike te osnivačica ekološko-socijalnog pokreta The Green Belt Movement. Svojim aktivizmom rušila je duboke kulturne obrasce koji su definirali afrički identitet i pritom aktivirala zanemarene članove društva, prije svega žene i siromašne. Wangari nije dovoljno etiketirati akademskim ili društvenim titulama doktorice veterine, političarke, ekologinje, feministkinje ili braniteljice ljudskih prava. Ona je svojim djelovanjem uvelike nadilazila ove pomalo sterilne pojmove, a tome svjedoči i crtica da je njezin muž podnio zahtjev za razvod braka navodeći da je Wangari “prepametna za ženu” i da ju se stoga “teško može kontrolirati”. Voxfeminae

aktivizam ekologija feminizam Kenija Nobelova nagrada za mir Wangari Maathai

Zbogom pameti: “Kud bismo došli da zatvaramo sve obiteljske nasilnike?”

Poslanica Lane Bobić: Pošto ženski život?

Problem u Hrvatskoj je što je nasilje nad ženama normalizirano unutar samog sustava koji bi to nasilje trebao suzbijati. Nasilje je, kako je to svojevremeno „ispalila“ bivša ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nada Murganić i ostala na funkciji, dinamika u nekim bračnim odnosima u koju ona ne može ulaziti. Tako vam je to u braku. Nasilje nad ženama je toliko normalizirano da kada čitate presude za nasilje, možete pomisliti da se više brine o utjecaju presude na nasilnika nego na žrtvu nasilja. Presude prečesto nisu dorasle zadatku koji nije samo kazniti počinitelja nasilja, već i poslati poruku o nultoj stopi tolerancije na nasilje. Kakvu poruku šaljemo ako za obiteljsko nasilje počinitelj može dobiti novčanu kaznu, koju onda još može i smanjiti ukoliko plati odmah? Zbog ovakvih nelogičnosti, Neva Tolle često pita: pošto ženski životi? Lupiga

femicid feminizam Hrvatska Lana Bobić svijet

Ženska prava su ljudska prava

Lana Bastašić: “Feminizam je na Balkanu pogrdna riječ”

Povratkom nacionalističkih mitova pokopano je napredno nasljeđe iz bivše Jugoslavije u pogledu emancipacije žena. Seksualno uznemiravanje je na području bivše Jugoslavije nešto uobičajeno i nedostaje svijest da se radi o kršenju prava žena. (…) Skoro da nema literarnog festivala na kojem je književnica Lana Bastašić bila pošteđena sekstističkih komentara. U Sarajevu je na festivalu knjige Bookstan nju i književnicu Rumenu Bužarovsku jedan muškarac iz publike podučavao „o svetoj ulozi majčinstva”, izražavajući razočaranje jer majčinstvo ovim književnicama nije zanimljivo. (…) „Feminizam je na Balkanu još uvijek pogrdna riječ“, zaključuje Bastašić u švicarskim novinama Neue Zürcher Zeitung i upozorava kako obrazovane žene i muškarci, poznati i renomirani ljudi, književnici i novinari s područja bivše Jugoslavije stalno ističu “svoj antifeminizam“. Navodi primjer Dubravke Ugrešić koju su ’90-ih prognali iz Hrvatske kao„izdajicu i vješticu” jer je prosvjedovala protiv nacionalizma, a u isto to vrijeme njezini su kolege, ugledni profesori književnosti, muškarci i žene – šutjeli. Deutsche Welle

Dubravka Ugrešić feminizam Lana Bastašić nacionalizam

Valja ponekad sjesti za stol i otvoriti knjigu Drugi spol

Zbog Simone de Beauvoir žene su postale svjesne da su puno više od majki i supruga

Simone de Beauvoir rođena je na današnji dan 1908. u obitelji koja se borila da zadrži svoj buržujski status i u kojoj su djeca odgajana strogo i tradicionalno. Djetinjstvo je provela u katoličkoj školi za djevojčice – mjestu gdje su se odgajale buduće pristojne žene i šutljive majke. Svoj talent za pisanje otkrila je u dobi od samo osam godina. Školovala se u privatnim institucijama i upravo zato što je upoznala ograničenost i osrednjost svoje sredine, kao adolescentica je u potpunosti odbacila socijalne i religijske vrijednosti svoje obitelji te život odlučila posvetiti pisanju i proučavanju. U dobi od 21 godine postaje najmlađa osoba i tek deveta žena u francuskoj povijesti s položenim državnim ispitom iz područja filozofije. Umrla je 1986. godine u Parizu. Nacional

biografija feminizam Simone de Beauvoir

Drama na televiziji

Veljča: Žene su navikle na to da otresaju zlostavljanje sa suknje na putu do posla, bio to Kongres, Sabor ili pekara

Javni prostor je bitka koju tek trebamo dobiti (potražite hashtag na Twitteru #ženeujavnomprostoru, gdje žene, djevojke, sestre, prijateljice, ljubavnice po jedno petnaesti put u pet godina na društvenim mrežama rekonstruiraju svoje traume samo da bi ih još jednom proživjele i bile ispitivane zašto ih tek sada iznose, jesu li doista žrtve, jer na profilnim slikama baš djeluju moćno i privilegirano i jako, tako jako kao da sve mogu podnijeti, a proživljavaju to samo zato da nešto nauče one iste frajere kojima sam ja maločas na kredit dala podjelu krivnje između njih i patrijarhata koji nas je sve zadojio na pogrešne postavke), ali, televizija? Piše Jelena Veljača za Jutarnji list

feminizam Jelena Veljača kolumne

P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Glaz iz podruma