Tamara Lindeman pjeva o krahu ljubavi u doba straha od apokalipse - Monitor.hr
12.02. (16:30)

Vječna tema

Tamara Lindeman pjeva o krahu ljubavi u doba straha od apokalipse

Album “Ignorance” je remek-djelo kanadske kantautorice koja objavljuje pod umjetničkim imenom The Weather Station, piše Aleksandar Dragaš. Tamara, čak i kad je okružena prekrasnom prirodom, ne može zanijekati crnilo društva u kolapsu.


Slične vijesti

17.09. (20:00)

Malo su pretjerali

Dragaš: The Metallica Blacklist – je li ovo najbizarniji ‘tribute‘ album u povijesti pop glazbe?

Sav prihod od prodaje ovog obimnog izdanja ide u dobrotvorne svrhe po izboru učesnika i to je lijepo, no unatoč tome ideja iza “The Metallica Blacklista” je na prvi pa i drugi pogled – luda. Čak i besmislena jer zašto bi itko na istome albumu slušao pet prerada “Hollier Than Thou”, šest “Enter Sandman”, sedam “Sad But True” i “The Unforgiven” ili dvanaest inačica “Nothing Else Matters”. No kad znamo povijest Metallice, obremenjenu i sudskim obračunima s fanovima radi piratskog downloadanja (kad još nije bilo streaminga) i grupne sense kod psihijatra (prelivene i u dokumentarni film), nenormalno bi bilo očekivati normalan “tribute” album kojeg su “organizirali” u svoju čast. Piše Aleksandar Dragaš za Jutarnji list

27.08. (23:00)

Plovimo na melodiji

Long Lost – kandidat za album godine

Na albumu “Long Lost” Lord Huron će pažljivije slušatelje podsjetiti na Fleet Foxes, no to je samo dio naravi tog sastava jer njihov zamaman glazbeni složenac sačinjen je od najfinijih sastojaka baroque i noir-popa, folk, surf, psihodeličnog i indie-rocka, americane, country & western glazbe – piše Aleksandar Dragaš. Jutarnji

13.06. (23:30)

Korona kao 'prilika da se čovjek odmori od kapitalizma'

Grgić o novoj knjizi Aleksandra Dragaša: Beskonačno urnebesni komadići djetinje dražesnosti

Aleksandar Dragaš za vrijeme korone nije mirovao, već je ostao dosljedan svom kanonu slušanja i pisanja o glazbi. O knjizi kao svojevrsnom hibridu kratkog dnevnog komentara, eseja, vinjete ili pak “pričice” (Rockmark), Velimir Grgić u recenziji za Ravno do dna kaže sljedeće: “Pjesme u doba korone” su Dragašev osobni glazbeni dnevnik, sučeljavanje čovjeka s izgubljenom mladosti i odjecima sveživotnog hedonizma, sudarenog s posljedicama izolacije kao otvaranja prostora za razmišljanje o prošlosti – i sve to kroz nostalgiju glazbene selekcije. Daleko od birtija u kojima je, kako sam piše, zapio najmanje jedan polovni BMW, Dragaš potvrđuje tezu da se u dobu kriza ljudi očajnički hvataju za poznato.

13.03. (09:30)

Žena za sva vremena

Dragaš: Zdenka Kovačiček, mačka s devet glazbenih života, i dalje pokazuje zavidnu kreativnost

“Konstatacija jedne mačke” nije suvremen R&B album, a i bolje da nije koliko je takva glazba otišla na kvasinu, ali jest revitalizirana i respektabilna, sočna i moćna fuzija rocka i bluesa, funka i jazza, soula i disca. Zdenkina lakoća uklizavanja u “crnačke” stilove i danas je fascinantna pa se čini da je teže bilo Davoru Gopcu u “Jaka” i Matiji Cveku u “Tvoje usne” parirati Zdenki nego njoj njima, dočim je duet “Pozitivan primjerak” s Remiizvrstan hibrid disco ritma, zveckave funk gitare, efektnih gudača i rapa… Konstatacija? Glazba je i danas ovoj mački s devet života poziv i strast, igra i ljubav, avantura i fora. Piše Aleksandar Dragaš za Jutarnji list

30.01. (18:30)

Zaslužili Rock & Off nagrade za životno djelo

Dragaš: Posveta pionirima pop i rock kritike u Hrvatskoj – što dugujem Profesoru i Vrdi

Vjerovali ste im “jer su bili poput vas, pričali vašim jezikom, voljeli iste bendove, plovili istim brazdama”. Ispravno je konstatirano i kako su Glavan i Vrdoljak koristili novinske stupce i retke da lica s omota ploča i s koncertnih pozornica predstave mainstreamu”, ali i da nisu “samo pisali tekstove i knjige, snimali radijske emisije, uređivali izdanja i osnivali glazbene nagrade” nego bili i “rock pedagozi i instruktori dobrog ukusa” koji su “rock kulturu učinili dostojanstvenom, jednakovrijednom drugim, ‘elitnim’ glazbenim žanrovima” dočim “sada imate TikTok i YouTube”. Piše Aleksandar Dragaš za Jutarnji list

03.01. (15:30)

Kakvo vrijeme, takva glazba

Dragaš: ‘Komorna opera‘ Nicholasa Lensa i Nicka Cavea, glazba za tužno vrijeme u kojem živimo

Nije to lako djelo, kao što nije to bio ni plod njihove suradnje na muzički brutalnoj suvremenoj operi “Shellshock” (2016.) o strahotama (Prvog svjetskog) rata, kao što umjetnost niti ne bi trebala biti. Ipak, na neki misteriozan način, kako to već biva sa spiritualnim prosvjetljenjem, da ne kažem velim ukazanjem, to iskanje svjetlosti i milosti u posvemašnjem mraku svijeta – kako su ga osmislili Cave i Lens, a potom u Lensovu domu u Bruxellesu jedan po jedan snimili glazbenici, njih jedanaest, te glasovima “izmolili” Lensova kći Clara-Lane, Nicholas L. Noorenbergh, tenor Denzil Delaere i sopranistica Claron McFadden – djelovalo je pročišćujuće i u konačnici umirujuće. Barem na mene. Piše Aleksandar Dragaš za Jutarnji list

11.12.2020. (22:30)

Solo vode

Saša Antić kroz lik Alejuandra Buendije kreirao prvi domaći album o pandemiji i karanteni

Antić kao Buendija majstorski surfa na valovima raznih glazbenih stilova u rasponu od tvrđeg rapa preko popa, šan(k)sone i kantautorskog rocka do skladbi koje bi mogle pobijediti na Splitskom festivalu kad bi ta parada kiča i neukusa na Prokurativama imala smisao postojanja kakvog je imala u zlatnim danima Tome Bebića, piše Aleksandar Dragaš.

27.11.2020. (17:30)

Party u kući

Povratak Richarda H. Kirka: Nakon četvrt stoljeća novi album šefildskog pionira elektronike

Aleksandar Dragaš o albumu Cabaret Voltairea: Kirk zvuči jednako svježe kao prije četrdesetak godina i ponovo drugačije od konkurencije. Njegova electro/industrial glazba i danas sadrži zvukove nekadašnjih šefildskih čeličana pa je sukladno tome “Shadow Of Fear” tvrd, težak i opor album, no zašto od glazbe tražiti samo laki užitak i puku zabavu?

16.10.2020. (22:30)

Glazba javna, identitet tajni

Sault: Antifašističke i antirasne poruke u plesnoj glazbi misterioznog podrijetla

Ni nakon četiri sjajna albuma objavljena u godinu i pol, javnost i dalje ne zna tko su glazbenici skriveni iza imena, kolektiv Sault. Bez obzira tko stoji iza njega, rezultat je zadivljujući komad ukusne i inteligentne clubbing glazbe s jasnim i glasnim socio-političkim porukama koje zazivaju više pravde i jednakosti, uključivosti i nenasilja, antirasizma i antifašizma, piše Aleksandar Dragaš.