Tri serije Taylora Sheridana: moć, nasilje i sustav bez izlaza - Monitor.hr
Jučer (11:00)

Seciranje divljeg zapada - u doba korporacija

Tri serije Taylora Sheridana: moć, nasilje i sustav bez izlaza

Serije Landman, Mayor of Kingstown i Lioness nastavljaju autorski projekt Taylora Sheridana – mapiranje američke moći kroz nasilje, kapital i institucije. Iako tehnički vješto izvedene i dramaturški učinkovite, većinom nude konzervativan pogled koji sustave moći više racionalizira nego što ih ozbiljno kritizira. Landman romantizira energetski kapitalizam, Lioness humanizira vojno-obavještajni aparat, dok se Mayor of Kingstown izdvaja kao najpesimističnija i najoštrija kritika institucionaliziranog nasilja i društva bez perspektive. Jelena Svilar za Novosti.


Slične vijesti

13.11.2025. (15:00)

Kad cinizam, trauma i knjižarski prašak otkriju više od MI5 arhiva

Svilar: Špijuni, detektivke i antikvari – britanski trojac koji secira društvo

Tri nove britanske serije različitim tonom i žanrom razotkrivaju društvene pukotine. Slow Horses (Apple TV) nastavlja cinično secirati MI5 i moćne idiote koji vode svijet, dok Down Cemetery Road u Oxfordu kroz privatnu istragu dviju žena istražuje moralnu paralizu srednje klase. Bookish (U&Alibi/UKTV), povijesni cozy crime Marka Gatissa, vraća nas u poslijeratni London pun tajni i društvenih maski. Svaka na svoj način potvrđuje da je britanska drama i dalje najbolja kad humorom i ironijom rasklapa vlastitu savršenost. Jelena Svilar za Novosti.

16.10.2025. (20:00)

Irsko tamno pivo, bez puno mjehurića

House of Guiness: Pivo i (ne)prijatelji

Irski su građani, naime, mahom bili društveno, politički i ekonomski marginalizirani u odnosu na protestantsku manjinu i kolonijalnu upravljačku klasu, pa su vjerski sukobi i izborne manipulacije bili dio svakodnevne političke borbe. Iako Knight koristi stvarne povijesne teme, značajan je dio priče ipak fikcionaliziran, pa i karikiran kako bi se naglasila društvena nejednakost i složena politička napetost toga doba, a sve je to postigao nijansiranom karakterizacijom likova koji frcaju skrivenim motivima, slabostima i unutarnjim konfliktima. Ne bavi se dokumentarizmom, već kroz svoj prepoznatljiv vizualan stil i upotrebu anakrone muzike u spotovski usporenim kadrovima koristi stereotipe da pojača dramu, a estetiku kako bi propitao etiku moći i način na koji povijest pritišće pojedinca, bez obzira na to s kojeg dijela klasnog spektra dolazi. Jelena Svilar za Novosti