12.12.2022. (13:00)
Nostalgični superjunaci
Umjetnom inteligencijom generirali Avengerse, kao da ih je režirao Wes Anderson
View this post on Instagram
View this post on Instagram
Prilika za rad na filmskoj scenografiji u Hrvatskoj se ne pruža u tolikoj mjeri jer je produkcija mala. Serdarević, hrvatski arhitekt koji je dobio Oscara za rad na filmu Na zapadu ništa novo, je objasnio što su oni kao scenografi naučili na ‘’terenu’’ izvan Hrvatske. Na radu izvan Hrvatske dobijemo iskustva na velikim filmovima i radu u studiju, što je velika razlika. Također, na velikim filmovima radi ekipa koja dolazi iz cijelog svijeta. Hrvatska već godinama niže izvrsne rezultate u privlačenju dobrih filmova. Imamo izvrsne lokacije, dovoljno sunčanih sati i kvalitetne filmske ekipe koje mogu servisirati filmove. Stoga uspješno privlačimo filmove kada trebaju more, lijepu prirodu i slične ambijente. No, nedostatak filmskog studija je problem. Bez studija to znači da nismo u pravom smislu riječi profesionalci, nego ovisimo o inozemnim filmovima. Za filmske djelatnike to su onda duge pauze između projekata i to zna biti frustrirajuće. Nacional
Snima ga Paramount, a glavni glumac bio bi Robert Downey Jr. koji je i producent na projektu. Downey se nakon Avengersa 2019. nešto povukao, a ovo bi mu mogao biti veliki povratak na scenu. Hirchcockov Vertigo nije bio instant hit odmah nakon prikazivanja, tek je naknadno prepoznat kao remek-djelo. Film je inače rađen prema francuskom romanu Živi i mrtvi. Radnja je ista, samo što je smještena u Pariz u Drugom svjetskom ratu, s nešto drugačijim krajem. Hitchockovi filmovi nisu toliko često predmeti remakeova, iako ih se nađe. Najpoznatiji je Psiho Gusa Van Santa. Nije tajna da su i De Palma i David Lynch i neki drugi vadili inspiraciju za svoje filmove od Hitchcocka, pa i Vertiga. Variety
Svaka mlađa sestra zvana adaptacija unaprijed je osuđena na djelomičnu propast jer se prije njena nastanka već formirao lobi zagriženih fanova originalne inačice. I dok je tranzicija od knjige do filma ili serije nešto na što smo naviknuti, adaptacije video igara na male ili velike ekrane još su uvijek rijetkost. Kao medij čija je glavna razlikovna točka “interaktivnost”, igra u svoj sustav mora uračunati akcije i volju igrača koji personalizira svoje iskustvo igranja. Uostalom, baš taj osjećaj izbora i proaktivnosti je nešto što nas toliko privlači u igrama. Ispuštanjem elementa interaktivnosti, sigurno gubimo jednu dimenziju originalnog iskustva, baš kao i što prelaskom iz knjige u film ulazimo u dimenziju vremena i time gubimo mogućnost opširnih opisa (pa često slušamo identičan komentar na adaptacije – “ali u knjizi je to bolje razrađeno”). Drugim riječima, nezahvalno je pisati kritike o adaptacijama. Kulturpunkt
Mills dolazi s planete Somaris čiji su stanovnici prije 65 milijuna godina izgledali sumnjivo slično današnjim Zemljanima, pričali tečni engleski i nosili američka prezimena kao što je Mills. Unatoč tome, već su u to davno vrijeme bili tehnološki mnogo napredniji od nas danas, pa su tako jezdili svemirom u putničkim brodovima naoružani laserskim puškama koje će se pokazati prilično učinkovitima za pucanje u braću dinosaure. Ovdje moramo reći da “65” nije loš film. On postiže ono što mu je zadatak, a to je da nas dovoljno zabavi u devedesetak minuta svog trajanja i pritom nam dopusti da ispraznimo mozak gledajući kako netko iz lasera puca u dinosaure. Ravno do dna
Spoj glazbene i filmske umjetnosti: Serije i filmovi s fantastičnom glazbom
Cvrčak Ket voli svirati sa svojim bendom i zabavljati bezbrižne kukce iz okolice. Na Cvrčelli zabava nikad ne prestaje, a zima je tek izmišljotina uštogljenih mrava i teoretičara zavjere. U blizini živi mravica Antoneta, u društvu posvećenom graditeljstvu, disciplini i radu. Glazba je strogo zabranjena... Redatelj filma je Luka Rukavina. Zajedno s Ronom Žulj potpisuje i scenarij filma. Film inspiriran poznatom Ezopovom basnom o cvrčku i mravu nastao je prema priči Darka Bakliže, koji je radio i na konceptu i dizajnu likova. Film je dobio preporuku za gledanje u sklopu nastavnog programa za osnovne škole, a nije loše prošao ni u kinima. Medijska pismenost
Sa svakim novim filmom iz Marvelovog univerzuma postaje sve jasnije princip u kojemu je cilj priče unaprijed određen, ali put koji vodi do njega sastavljen je od klimavih mostova. Ako je serijal o Thoru s drugog na treći nastavak napravio zaokret iz pompozne i dosadne drame u histeričnu komediju, Ant-Man svojim trećim nastavkom radi – kvantni, haha – skok iz neobavezne filler razbibrige u bitno poglavlje za razvoj beskrajne sage koja svoje aktualno poglavlje ima završiti dvjema epizodama Avengersa “The Kang Dynasty” i “Secret Wars”, najavljenima za proljeće 2025. i 2026. godine. Kritika ga je pokopala. Publika ga je popljuvala (48% na Rotten Tomatoes). Ali ipak, film je okrenuo ozbiljnu lovu na blagajnama. Ravno do (dobro, ipak ne Marvelovog) dna.
Stasiti glumac pomalo blentastog pogleda je bio idealan odabir za klasične, pomalo staromodne avanturističke filmove kakvih danas nažalost ima sve manje . “George of The Jungle”; “The Mummy” 1 i 2, “Bedazzled”; te “Crash” su sve odreda bili veliki filmski hitovi i kada se mislilo da je samo nebo granica Fraser je odjednom nestao. Fraser je prijavio seksualno uznemiravanje kada ga je organizator Zlatnih globusa šlatao i lupao po dupetu, zbog čega je Fraser nagrađen stavljanjem na crnu listu. Preko 15 godina je tako Fraser radio gdjegod je stigao, u lošim, opskurnim uradcima koje nitko nikada nije pogledao osim samih autora i njihovih bližnjih, sve dok ga Aronofsky nije pozvao da glumi u novom filmu The Whale za što je sad nominiran za Oscar. Upravo je ta priča najeklatantniji i najdegutantniji primjer holivudskog licemjerja i truleži s ovogodišnjih Oscara. Ravno do dna
Cancel culture je u svojoj zamisli i definiciji silno plemenita stvar. Stigmatizirati, izopćiti i otkazati sve besramne štetočine koje su svojim djelovanjem i ponašanjem povrijedili ili oštetili ljude oko sebe i to uz svega par statusa ili tvitova na društvenim mrežama zvuči predobro i odveć jednostavno da bi bilo istinito. Vrlo atipična studija karaktera, preciznije riječ je karakternoj dekonstrukciji u kojemu umjesto uobičajene procedure gdje na početku filma susrećemo problematičnog glavnog junaka punog mana koji do kraja priče doživi iskupljenje i katarzu, ovdje upoznajemo naoko savršenu osobu koja je, ispostavit će se do kraja filma, sve osim toga. Ravno do dna
Ko o čemu, Holivud o sebi. Što uopće ne mora biti loše jer – najbolja dela nastaju kada se materija poznaje kako treba – a reditelj i scenarista Damien Chazelle zna o čemu govori. Doduše, delo nije baš najbolje, ali nije ni tako rđavo kao što mnogi tvrde, dok je poznavanje materije neupitno. Radnja je smeštena u pozne dvadesete i rane tridesete godine prošlog veka, kada se polako i nesigurno prelazilo sa nemih filmova na ton-filmove. Ono što je Seka Sablić u Maratoncima imala da poruči urbi et orbi, u Babylonu čini lik Brada Pitta, proslavljeni glumac nemih filmova u očajničkom pokušaju da svoj izraz, glumu i pojavu prilagodi neminovnim promenama. Svi Babylon nazivaju „ljubavnim pismom…“, pa dopisati po izboru – Holivudu, filmu, njihovom zlatnom dobu, glumcima, filmofilima… Međutim, samo u jednom naslovu piše istina – ovaj film je ljubavno pismo kinematografiji, a pismo mržnje Holivudu. XXZ Magazin