Vedrana Rudan: U autobusu, riječkom

Stilske vježbe

Vedrana Rudan: U autobusu, riječkom

On: “Ne mogu vjerovati, jebote, jedna fasada je pala i ovakav cirkus, a opet, kad malo bolje razmislim, Amerika može onim svojim bombama uništiti svijet nekoliko puta, jebote, a nisu mogli ugasiti požar u Kaliforniji. Nisu mogli ugasiti jedan jebeni požar, jebote.”
Ona: “Da.”
On: “Ja u bolnicu, pred vratima ordinacije red, sestra me prozvala, ušao sam odmah, misli pozitivno, misli pozitivno, tako sam ponavljao, čitao sam na netu da najebu oni koji oko sebe vide samo crno, zato mene ne jebe previše što se vozimo već sat i pol, bolje to nego da imaš rak.”
Ona: “Da.”
Piše: Vedrana Rudan

Vedrana Rudan

Nagradna upala pluća

Nagradna igra Hrvatskog radija izazvala reakcije: Javna sramota javnog medija

Hrvatski radio slavi stoti rođendan. Treba nagraditi svoje slušatelje koji su i obavezni pretplatnici. I bi tako. U centru Zagreba postavljen je šator, odabrani “sretnici” trebali su samo držati dlan na plastici, tko ostane jedini dobiva 10.000 eura. Pobijedila je žena koja je 14 sati smrznuta držala ruku na ledenom balonu. Već viđeno u filmu “I konje ubijaju zar ne?” Prostačko iživljavanje nad sirotinjom, ponižavanje ljudi pred kamerama i prolaznicima, proslava fešte koja može pasti na pamet samo bolesnom umu ili biću bez empatije – kaže Vedrana Rudan za svoj blog. Glavna urednica Hrvatskog radija Eliana Čandrlić Glibota izjavila je da “zaista navijaju za sve”, da je “jako hladno” i da “nije lako niti šetati, a kamoli stajati na mjestu”, čime se javni servis pozicionirao kao empatični promatrač vlastitog eksperimenta nad ljudima koji su pristali na poniženje da satima drže ruku na plastičnoj kupoli usred centra Zagreba jer im je potreban novac – kaže pak Nataša Škaričić za Novosti.

Eliana Čandrlić Glibota Hrvatski radio kolumne Nataša Škaričić Vedrana Rudan

Kako preživjeti pakao kad ti vodič drži stetoskop

Rudan: O bogovima

Nisam se bojala fajta. Vukla sam se po sudovima, pravda je bila na mojoj strani tako da me pobjede nisu ni čudile ni veselile. Ne kažem da sam uvijek bila u pravu. Prijetili su mi mnogi, to sam doživljavala kao nešto što ide uz posao i nisam se bojala. Danas se bojim. Prvi put u životu ja se bojim. Ne smrti nego doktora. “Koja budala vam je rekla da se zračite”, pitao me jedan od uglednih zagrebačkih onkologa? “Proći ćete kroz pakao, slušajte me dobro, pakao”, dodao je. Imao je pravo. Ja ipak ni godinu i pol kasnije ne mogu sebi objasniti njegov zluradi, prijeteći ton.

Trebam li zaista zaboraviti i shvatiti kako je moguće da te kemoterapija gotovo ubije, nažalost te ne ubije, isprike nema. Ti se gotovo mrtva šališ i smiješiš jer što ako o tome napišeš tekst? U Zagrebu mi je liječnik ispričao vic ili “vic”. “Znate li koja je razlika između liječnika i Boga? Bog zna da nije liječnik.” Sigurna sam da ću zbog ovoga požaliti. Ili neću? Čitav moj život je bio borba. Zašto bih pred kraj života bila ovca? Ali da se bojim svojih krikova u gluhoj noći… Bojim se. Vedrana Rudan za svoj blog

kolumne Vedrana Rudan

Oni uvijek znaju što je najbolje za njih

Rudan: Kad su moja djeca bila djeca

Moj sin je prije prvog ulaska u školu morao otići na liječnički pregled. Nadrkana doktorica rekla mu je da se svuče. Jadničak se gol tresao poput šibe i gledao me ispod oka. “Krenut ćeš u školu. Raduješ se školi?” Šutio je. “Zašto šuti?” “Ne znam.” “Smiri se, ajmo na posao.” Vještica je ispod stola izvukla štapinu i uperila je na ogromno slovo A….

Dok sam na njega navlačila odjeću i smirivala ga, doktorica je tresnula pečat na komad papira, uvalila papir u plavu kuvertu i uručila mi pismo. “Ovo dajte njegovoj drugarici.” Prošlo je šest mjeseci, drugarica me pozvala na razgovor. “Čujte, promatrala sam Slavena, jako je visok, mislim da može normalno pratiti nastavu iako ponekad djeluje odsutno, stavit ću ga u zadnji red da ne smeta drugoj djeci”. “Zašto je u prvom redu?” “Nije vam doktorica rekla?” “Ne.” “Napisala je da nije sposoban pratiti nastavu i da mu treba posebna pažnja.” Jadno moje dijete. U međuvremenu je završio dva fakulteta, jedan u Beču drugi negdje u Americi, sve sam njegove diplome i uspjehe zaboravila, ali vješticu u bijeloj kuti neću nikad. Vedrana Rudan se prisjetila prvog dana škole svoje djece…

kolumne Vedrana Rudan

Kći mu širi 'bratstvo i jedinstvo'... jer, ona smije

Rudan: Ceca iz Benkovca

Mora da jadnom Gendi nije bilo lako, dobro da je njegovo dragovoljačko, ustaško srce izdržalo taj udarac. Heroj sigurno pojma nije imao čime mu se kći bavi. Još kad je izjavila da je to okej jer nju ćaća nikad nije učio da mrzi druge i drugačije, ili tako nekako… Drugim riječima, dragovoljac Genda ispod svoga krova drži žensko čeljade koje širi bratstvo i jedinstvo. I to je čeljade još živo. ?! Doduše, izbrisalo je sve svoje nastupe. Naravno da imam njene fotke, cura zaista izgleda poput Cece, polugola, griva na glavi, srpski govori bolje nego Šešelj, a pjeva bolje nego Ceca. Što misliti o heroju Gendi koji je i danas marširao Benkovcem sa svojim pajdašima protiv one jugoslavenske gamadi koja bi tamo nešto glumila umjesto da doma boga moli. Glasno je urliknuo tako da ga ceo svet i čuje i razume da za jugoslavenski ološ u Benkovcu pa ni u čitavoj Hrvatskoj neće biti mjesta. Benkovac će, zahvaljujući Gendi i njegovim dragovoljcima, biti centar hrvatstva, katoličanstva i uvijek za dom spreman. Doduše, nije rekao ali već smo ga upoznali, Ceca će biti dobrodošla. Konačno, ipak je ona kolegica njegove kćeri, krv nije voda. Vedrana Rudan za svoj blog.

Festival 'Nosi se' kolumne Vedrana Rudan

Od djevojke u zagrljaju metastaza

Jergović: Vedrana Rudan i Logor Zagreb

Ono što radi Vedrana Rudan jednom će, bude li dobrih i pametnih tumača, biti važno i zanimljivo. Baveći se tabuima, ona radi nekoliko neobično korisnih društvenih poslova. Govori o onom o čemu se šuti. Ona razbija konsenzualne društvene šutnje, ali ne nužno tako da kaže nešto što bi se s etičke, intelektualne ili barem emocionalne strane činilo ispravnim. Ona se oko tabua naprosto razlaje, gnjevno, ludo, briljantno, poput ranih pankera, a neka drugi poslije mirno i razložno govore, ako to znaju.

Nije Zagreb logor samo po tome što je policija Nezavisne države Thompson, kako je Rudan naziva, građane zatočila u njihovim novozagrebačkim stanovima, lišivši ih građanskih sloboda, Zagreb je logor zato što Plenković, Božinović i Jandroković naknadno tvrde da se nije dogodilo ništa, i da su to “samo tri riječi u jednoj pjesmi”. Svašta, Plenkoviću, u tri riječi stane. I “Pička ti materina” i “Srbe na vrbe”, a pjesama također svakakvih ima. Zagreb je logor u kojem trenutačno žive oni koji su kažnjeni jer na lokalnim izborima nisu glasali za HDZ. Zagreb je logor zato što se u Hrvatskom saboru danas slobodno s govornice pozdravlja ustaškim pozdravom. Za takvo što više se ne dijele ni opomene. Tu je sav smisao ovih događaja, ali tu je negdje, suprotiva huljicama, i sav smisao književnosti. Miljenko Jergović za svoj blog.

kolumne Miljenko Jergović Vedrana Rudan

Nismo zemlja za starce

Rudan: Besramnica

Pitam se da li je kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba, Marija Selak Raspudić, ikad savladala kako upravljati svojim tijelom kad je tuta u blizini? Ili se ipak odluči da se olakša gdje joj i kako padne na pamet? To se nešto usudilo iz bespuća svoje nevjerojatne prostote i gluposti izvući prijedlog kako riješiti problem smještaja hrvatskih umirovljenika i umirovljenica u staračke domove.

Za nju je rješenje jednostavno. Naše tisuće jadnika čiji je život u doslovnom smislu riječi samo jezivi, goli boj za fizički opstanak dobili su recept. Svoje bi čatrlje i stanove trebali dati državi koja bi im za uzvrat ustupila krevet u nekom domu, a starci bi se onda svojih nekretnina riješili u korist mladih bez krova. Oni bi dobili njihove stanove po “posebnim kriterijima”. Dublje analizirati prijedlog žene koja očito pojma nema o čemu govori i čija je jedina misao promovirati svoj lik i nedjelo nema nikakvog smisla. Žena jednostavno nije pri sebi, ako je ikad i bila, što ne znači da bi joj umirovljenici to morali oprostiti jer će njeno carstvo biti nebesko. Vedrana Rudan za svoj blog. Marija Selak Raspudić je reagirala videom..

kolumne Marija Selak Raspudić Vedrana Rudan

Valjda nije i posljednji intervju

Vedrana Rudan kod Stankovića o bolesti i pisanju: Kad pišem, ja sam živa

Spisateljica Vedrana Rudan “Nedjeljom u 2” otvoreno je govorila o borbi s bolešću, potresnim trenucima za nju i njezinu obitelj. Ponosna je što prodaje svoje knjige, ne sebe, a naglasila je i da o svojoj obitelji ne piše. Boluje od agresivnog raka žučnih kanalića koji se inače teško otkriva, ali koji je bio operabilan. Iako je sve u početku prošlo u redu, ubrzo su se razvile metastaze. Operacija je uz popuste stajala oko 9.000 u privatnoj klinici jer nije ušla u kvotu, a država s tom klinikom ima ugovor. Spomenula je i da joj je u to vrijeme u Srbiji trebala izaći knjiga “Umrijeti bez stresa”. Htjela je i na eutanaziju u Švicarsku, ali je, kako kaže, toliko onemoćala da ne može ni u auto, morala odustati. Sada je na kemoterapiji jer su joj liječnici predočili statistiku, mogućnosti i podatke na temelju kojih bi si trebala dati šansu. Obitelj joj je velika podrška, a dotaknula se i uvjeta u bolnici. Smrt je normalni dio života i ne treba je se bojati, a potvrdila je i prijašnje izjave o tome kako smatra da je mržnja ono što pokreće ljude, a da je ljubav rijetka, što ju potiče na pisanje i što čitatelji prihvaćaju. HRT

Aleksandar Stanković intervju Nedjeljom u 2 Vedrana Rudan

E, moj narode…

Rudan: Pjesma o zemlji koje više nema

Ma, ljudi, pročitajte tekst pjesme koja je himna naših rukometaša. Čujete li kako ovo zvuči? Himna “naših” rukometaša. Gdje žive ti “naši”, gdje plaćaju porez? Znaju li ti “naši” čija je Lika, čiji je Dubrovnik? Zna li otac koji podsjeća svoga sina, sjedeći uz čašu vina, na sve to što je nečije a danas je tko zna čije da ga sin ne čuje. Sin ga ne razumije. Sin živi daleko. Raste zarobljen u tuđoj “slobodi” i nema vremena razmišljati o “barjaku” i je l’se Gospa Hercegovska suza naplakala. Sin u Irskoj, Danskoj, Švedskoj, Norveškoj, Austriji robija da bi platio najam, kredite i školovao djecu. A tata? Tata koji je ostao ovdje slijep poziva na nove borbe i obrane.

Čega od koga? Treba li toliko žuči liti nad benignim pjesmuljkom i razarajuće jezivim tekstom? Čemu. Tata iz pjesme nije jedini slijepac u ovome što neki nazivaju domovinom. Ima nas tri milijuna. Ma, jasno je, nije Thompson toliko glup. Čovjek pjeva za lovu i to je legitimno i to ima smisla i treba mu dati sve moguće pokale i kipiće. Ali mi… Zašto se mi palimo na čitavu priču? Zato jer je lakše svršavati na suze i vino nego sjetiti se u kolikom si minusu… Vedrana Rudan

kolumne Vedrana Rudan

Tužan Božić

Vedrana Rudan: Ništa ti ne kaže “Sretan Božić” kao 80€, minus trošak preživljavanja

Vedrani je na račun Vlada danas uplatila 80 € božićnice. Večeras su nam u ljekarni priopćili da je HZZO prije 2 dana odlučio da se onkološkim bolesnicima uvodi nadoplata od 17 eura za medicinske hranjive napitke koji mnogim onkološkim bolesnicima, posebno onima koji se ne mogu hraniti krutom hranom, pomažu da prežive. Dok HZZO nije znao da će se onkološki umirovljenici preko noći obogatiti, ova hrana im je bila besplatna. Sa službene stranice Vedrane Rudan na Facebooku. Jutarnji. Poznata književnica i kolumnistica je početkom svibnja ove godine objavila da ima rak žučnih kanalića, prenosi Slobodna Dalmacija.

božićnica Vedrana Rudan

“Odjebi, policajko” - rekla je i sjetila se što joj je rekao prijatelj psiholog

Rudan: Ne daj nikome da ti živi u glavi ako ne plaća rentu

Kad imate rak samo vam se on mota po glavi. Znam! Znam! ZNAM! Moram misliti pozitivno, ne misliti na rak nego na lijepe stvari. Što su lijepe stvari? Mirovina od 460 eura, a lijekovi su ti 100 eura, a pregled 640 eura? Biti sretna jer imaš muža koji oko tebe skače i koji ne bi smio znati da ti se po glavi mota samo jedno? Danas sam preko interneta naručila jaknu za 32 eura, L, imam deset kila manje, to je lijepa stvar? A što ako…

Psihić mi je rekao, niste depresivni. “Recite, što vas muči?” “Ništa mi se ne radi. Po čitav dan ležim, gledam serije, čitam knjige i s vremena na vrijeme s užasom razgledavam nered oko sebe.” “Zašto vas to brine? Kome polažete račune? Ako nećete sad raditi što vas volja, kad ćete.” “Strogo sam odgojena, da moj tata vidi razbacane knjige na mom stoliću u boravku, lijekove na radnom stolu, sudoper krcat suđa koje će moj muž strpati u perilicu ali bih mogla i ja…” “Vaš tata, vaša mama i ostala ekipa, garantiram vam, nikad neće doći na vaša vrata i ljutiti se na nered. Oni su samo policajci u vašoj glavi koje trebate izbaciti…” Vedrana Rudan za svoj blog

kolumne Vedrana Rudan

P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Stilske vježbe