A zamišljamo ih s ravnim dnom
Video: Planine nam leže skrivene i u oceanima
We’re really just living on mountains pic.twitter.com/MsVgBHRmPj
— Historic Vids (@historyinmemes) July 22, 2024
We’re really just living on mountains pic.twitter.com/MsVgBHRmPj
— Historic Vids (@historyinmemes) July 22, 2024
Gnojenje oceana željezom, točnije njegovim solima, jedno je od mnogih rješenja koja bi trebala spasiti naš planet od pregrijavanja. Rast alga u moru ograničen je raspoloživim željezom, pa kad bi se u more ispustile soli željeza, one bi potakle rast algi, a s njima i vezivanje ugljika. Mrtve alge bi doduše padale na dno mora, no tamo bi ostajale stotinama godina – dovoljno dugo da dok se njihov ugljik ne vrati u atmosferu smislimo nešto bolje. Zato kao iznenađenje dolazi ideja da bi se umjesto željeza – i to mnogo bolje – u tu svrhu mogao upotrijebiti aluminij. Tim znanstvenika nedavno je potvrdio kako se njime vezivanje dušika i CO2 pospješuje, no ostaje upitno može li prouzročiti i neku štetu. Nenad Raos za Bug.
Kroz tisuće rijeka diljem svijeta u oceane stiže oko 80 posto plastičnog otpada. Većina otpada pronađenog u dubokim vodama dolazi iz parkova, s plaža ili iz oborinskih odvoda koji oblažu naše ulice. Sve te komadiće plastičnog otpada vjetar i kišnica nose u potoke i rijeke te dalje u oceane. Plastike je toliko u oceanima da su se dijelovi oceanskog plastičnog otpada spojili u vrtloge otpada. ‘Pacifički vrtlog smeća‘ proteže se od zapadne obale Sjeverne Amerike do Japana, a zapravo se radi o dvije velike nakupine plastičnog otpada koje plutaju oceanom. Mnogi misle da su zemlje koje proizvode ili troše najviše plastike one koje i najviše zagađuju oceane. No, prema studiji, zemlje s manjim geografskim područjem, dužim obalama, velikom količinom oborina i lošim sustavima gospodarenja otpadom imaju veću vjerojatnost da će plastiku ispuštati u more. Lider
Globalno zagrijavanje, topljenje ledenjaka i poremećaji u padalinama tvore na površini oceana sloj nižeg saliniteta. Taj se sloj razdvaja od oceanskih dubina poput ulja na vodi i to razdvajanje ograničava miješanje oceanskih voda pri čemu se vode iz morskih dubina u kojima ima kisika i hranjivih tvari uzdižu prema površini i apsorbiraju CO2, jedan od plinova s učinkom staklenika i uzročnik globalnog zatopljenja prije nego što ga povuku u dubine. Ta pojava dovodi u pitanje buduću sposobnost oceana da igra svoju ulogu globalnog termostata klime.
Watch our #OceanDialogues session Nourishing Billions here: https://t.co/TlFLrP25zG LIVE at 5pm CET. @friendsofocean pic.twitter.com/WVjuqJQqV9
— World Economic Forum (@wef) June 3, 2020
Znanstvenici su sada shvatili da klimatske promjene istiskuju kisik iz oceana, što prijeti mnogim životinjskim vrstama koje žive u njemu. Posebno su ugrožene vrste kao što su tuna, morski psi i sabljarke, dok meduzama ne smeta. “Nismo znali za povezanost klimatskih promjena i smanjenja razine kisika u oceanima, i to je jako zabrinjavajuće. Ne samo da se smanjivanje kisika učetverostručilo posljednjih 50 godina, nego će se, čak i u najboljim scenarijima, razina kisika i dalje smanjivati u oceanima”, tvrdi Minna Epps iz IUCN-a, konzervacijske organizacije koja je provela studiju. Jutarnji, BBC…
Prošle godine zabilježeni su novi rekordi topline oceana u gornjih 700 metara, pri čemu su i posljednje četiri godine bile najtoplije do sada (podaci se vode od 1955.). Prošle godine su zabilježeni i rekordi za gornjih 2.000 metara (ovo se bilježi od 2005.). al Jazeera…
Val visok 19 metara zabilježen je u sjevernom Atlantiku, što je dosad najveći ocenski val. Svjetska meteorološka organizacija je mjerenjem pomoću automatske plutače 4. veljače 2013. u Atlantskom oceanu, između Islanda i Velike Britanije, zabilježila val visok poput šesterokatnice. Prethodni rekord od 18.275 metara datira od 8. prosinca 2007., a također je zabilježen u sjevernom Atlantiku. WMO ima mrežu usidrenih i pomičnih plutača kojima skuplja meteorološke podatke diljem svijeta, a onda se oni iskorištavaju kako bi se sastavile precizne vremenske prognoze na važnim prometnim pravcima. CNN
Nova studija američkih znanstvenika pokazala je da se višak vrućine koje proizvodimo sagorijevanjem fosilnih goriva pohranjuje na velikim dubinama oceana, a mjerenja pokazuju da je čak 35% te pohranjene vrućine nastalo u posljednjih 20 godina. Oceani su dosad apsorbirali čak 90% viška topline i 30% ugljikova dioksida. Zagrijavanje oceana pojačava intenzitet oluja i izaziva pomor morskih vrsta uz ostale, još nepoznate, posljedice. Guardian