Prevedeno na ‘domaći’ jezik: u nekoj udaljenoj jadranskoj otočkoj ambulanti bez laboratorija i magnetske rezonancije, liječnik koristi prijenosne uređaje kojima vam skenira zjenicu i za manje od minute može raspolagati informacijom postoji li u vas ozbiljna sumnja na patološke moždane procese ili krvožilne bolesti radi kojih bi vas trebalo hitno slati na daljnju obradu i liječenje. Povezanost oka i mozga nije samo poetska, već je razvojno-embriološka, anatomska, neurofunkcionalna i uzajamno zavisna – i sve to na nekoliko razina. Tako se uz pomoć AI, koja postaje sve preciznija i točnija u korištenju u medicinskoj dijagnostici, mogu otkriti rizici od srčanog i moždanog udara kao i drugi mogući poremećaji i bolesti. Igor Berecki za Bug.
Istraživači ETH Zürich otkrili su da se veličina zjenice mijenja tijekom sna, prateći aktivnost mozga. Suprotno ranijim pretpostavkama, mozak u snu prolazi kroz faze visoke i niske aktivacije, a te se promjene ogledaju u zjenicama. Ova otkrića mogu pomoći u dijagnostici poremećaja sna i praćenju pacijenata u komi. U budućnosti će znanstvenici istražiti kako locus coeruleus, područje u moždanom deblu, upravlja ovim procesom i kakvu ulogu zjenice imaju u regulaciji sna. Bug
Sindrom računalnog vida pogađa do 90% ljudi koji rade za računalima, a nije pošteđena ni djeca ovisna o tabletima. Simptomi uključuju zamagljen vid, glavobolje, suhe oči te bolove u vratu i leđima. Krivci su treperenje, blještanje ekrana i stalno refokusiranje očiju. Dugoročne štete nema, ali nelagoda može utjecati na radni učinak. Rješenja? Pravilno postavite monitor, prilagodite osvjetljenje, odmarajte oči po pravilu 20-20-20 i češće trepćite. Ako problemi potraju, vrijeme je za posjet okulistu i možda nove naočale – specijalno za računalo. Jer zašto ne ulagati u vid kad ionako već sve gledamo kroz ekran? Dioptrija, Optometrija
“Refleksije u očnim jabučicama dosljedne su za pravu osobu, ali su s fizičke točke gledišta pogrešne za računalno generiranu osobu”, objašnjavaju stručnjaci za podatkovnu znanost i umjetnu inteligenciju sa Sveučilišta Hull. Oni su analizirali refleksije svjetla na očnim jabučicama ljudi na stvarnim slikama i slikama koje je generirala umjetna inteligencija. Zatim su upotrijebili metode kojima se astronomi koriste za kvantificiranje refleksija i provjerili dosljednost između refleksija lijeve i desne očne jabučice. Pokazalo se kako lažnim slikama često nedostaje dosljednost u odrazima između oba oka, dok prave slike općenito pokazuju iste odraze u oba oka. Bug
Ublažavanje simptoma digitalnog zamora očiju te sprečavanje oštećenja vida uključuju slijedeće (tportal):
Test vidne oštrine s pokrivanjem jednog oka te čitanjem slova i brojeva različitih veličina datira iz 1862. i još uvijek je najčešće korištena metoda za testiranje vida. Ali njegova procjena vida nije potpuna jer, na primjer, ne može odrediti sposobnost obrade kontrasta kao što je razlikovanje objekata u mraku ili u magli. Istraživači sa Stanforda razlili su stoga drugačiji pristup, tzv. indeks performansi vida (VPI). mjereno klikovima mišem u dvije računalne videoigre. Izdržljivost pokazuje može li igrač održati točnost i, na kraju, sposobnost igrača da razlikuje izbore na temelju boje, kontrasta ili veličine. No, VPI nije zamišljen kao dijagnostički alat, već funkcionira poput pametnog sata koji upozorava korisnika na moguće zdravstvene probleme. Bug