Vijetnam: Trgovački centri i restorani vikendom su uvijek puni - Monitor.hr
11.08. (11:00)

To im je njihova borba dala

Vijetnam: Trgovački centri i restorani vikendom su uvijek puni

Iako je Vijetnam komunistička zemlja (znači, jednopartijska), ovdje sve frca od kapitalističkog poduzetničkog duha. Za razliku od nas koji nikako da pustimo to poduzetničko korijenje Vijetnamci će doslovno od svega smisliti biznis. Cijeli grad miriši po hrani, mnogi su otvorili ‘open-air fizerske salone‘ gdje ljude šišaju doslovno na ulici, a poduzetnički se duh najviše ogleda u turizmu. Posebice u tzv. Train street gdje će vam prodati i grobnu raku ako treba, sve bez marketinga i reklame. Siromaštva ima, ali u prosjeku nisu siromašna zemlja, srednja i visoka klasa brzo rastu. Dokaz je i to što svi – doista svi – surfaju na mobitelima, počesto i iPhoneima. No, iako ih zapad privlači svojom svjetlucavom konfekcijom Vijetnamci furaju svoj stil. Mirni Amerikanac ovdje više ne prolazi. Lider


Slične vijesti

23.11. (23:00)

Svatko misli najbolje za sebe

Grubišić: Socijalizam dobro zvuči, ali problem je to što ima katastrofalne rezultate

Socijalizam je fokusiran na taksativnu numeraciju željenih rezultata, a ne bavi se procesima. Kapitalizam se ne zamara taksativnom numeracijom poželjnih rezultata, nego potrebnih procesa, a rezultati su ono što iz njih proizlazi. Svi koji sudjeluju u procesu kreiranja bogatstva u sustavu slobodnog tržišta u tome su bez prisile i radi ostvarenja vlastite ekonomske koristi. Stoga je pogrešno reći da se netko bogati na račun nekoga drugog u ‘nepoštenoj raspodjeli‘. Nakon ukupne mase plaća, vlasnicima ostaje neki dio tek nakon što su se namirili svi drugi. I to samo od onoga što je kreirano, a ne od onoga što je postojalo prije toga. Medijski analitičar s liberalnog spektra Andrej Grubišić za Lider.

20.08. (14:00)

Nije bolest sve što boli

Kako se s usamljenošću nose na Zapadu, a kako na Balkanu

Tenhle robot je pro starý!" Překonávání technologického ageismu - Kaleido

  • Usamljenost je ogroman problem zapadnih zemalja, posebno kod starijih generacija. Ono što je kod nas još nekako sramota, mada se i taj tabu polako razbija, jeste da roditelji završe u domu za starije. To je u kapitalizmu odavno normalno i zbog toga se kao strana radna snaga najviše traže njegovatelji i medicinski tehničari. Ljudi u ’40-im ili ’50-im godinama jednostavno nemaju vremena brinuti se o starijim roditeljima, a u svim bogatijim zapadnim zemljama često i ne žive u istom gradu jer ih je posao odveo daleko. Tako se dešava, priča mi drug koji u Berlinu radi kao njegovatelj, da siroti starci mjesecima ne progovore ni s kim, osim s osobljem doma. Nitko ih ne posjećuje, niti pita za njih. Oni koji nemaju nekretninu posebno nikoga ne interesuju jer njihova djeca nemaju što ni naslijediti.
  • U šoku me ostavila činjenica da u nedostatku njegovatelja domovi angažuju robote koji pomažu u komunikaciji s korisnicima. Ovi roboti mogu igrati bingo i imati osnovnu komunikaciju sa starijima. Kada sam tu vijest pokazao svojim starijim članovima familije, bili su zgroženi, a neki su mi rekli da ugasim prilog jer ga ne žele ni odgledati do kraja. I ja sam se zapitao što natjera te ljude da ipak žele igrati bingo s robotom pod stare dane. Iako mi to toliko grozno zvuči da mi se plače, vjerujem da tu ima i otvorenijih duša od mene koje će pružiti šansu tehnologiji – da ih barem malo oraspoloži. Aljazeera

 

19.08. (16:00)

Stav "Nikad dosta" vodi u propast i planet i ljude

Što je u biznisu pohlepa, a što nije?

HRT: Vuk s Wall Streeta

Stara izreka s Wall Streeta kaže da tržište pokreću samo dvije emocije: strah i pohlepa. U situaciji visoke inflacije ovo potonje je u posljednje vrijeme preplavilo javni diskurs, pa su tako za pohlepu optuženi trgovci, ugostitelji, iznajmljivači i, neizostavno, bankari, a rast cijena koji uvode tvrtke kako bi iskoristile inflaciju i povećale svoju profitnu maržu dobio je i novo ime: greedflation, odnosno “inflacija pohlepe“. Podaci naime pokazuju da su rastući profiti kompanija zaslužni za gotovo pola europske inflacije u protekle dvije godine, jer su kompanije digle cijene znatno više od rastućih troškova energije. Prema podacima koje je iznio HNB-ov guverner marže su u Hrvatskoj pridonijele inflaciji 3,5 puta više nego plaće. Lider

03.06. (19:00)

Hej, Marx, vrati se!

Søren Mau: “Jedino rješenje je okončati s kapitalizmom”

Søren Mau – Institut for Marxistisk Analyse

“Nasilje i ideologija kao oblici moći direktno se obraćaju tijelima koja su im podvrgnuta, dok se ekonomska moć ljudima koji su joj podvrgnuti obraća neizravno, oblikujući njihovu okolinu, što i njih prisiljava da djeluju na određeni način. Uvidom u te vrste moći postaje jasno da rješenje nije u stvaranju ‘boljeg’ ili ‘bolje reguliranog’ kapitalizma, već postaje jasno da je jedino rješenje okončati s kapitalizmom”, kaže danski komunistički filozof i istraživač, autor knjige “Nijema prisila: Marksistička teorija ekonomske moći kapitala” Søren Mau. Novosti

10.05. (22:00)

"Danas se patrijarhat brani argumentima koji zvuče feministički, ali su oteti i korišteni za obranu patrijarhalnih i kapitalističkih institucija

Kajsa Ekis Ekman: Industrija seksa i patrijarhat

KAJSA EKIS EKMAN: 'Zabrinjavajuće je da se patrijarhat vraća pod krinkom napretka' – NACIONAL.HR

  • Moja definicija prostitucije je vrlo jednostavna. To je seks između dvoje ljudi – kada jedna osoba želi seks, a druga ga ne želi. Osoba koja želi seks plaća osobi koja ne želi seks. Prostitucija je jedini način na koji stariji muškarci imaju legalan pristup mladim djevojkama i djevojčicama, budući da su svi drugi načini kriminalizirani.
  • Prostitucija se nalazi na sjecištu sistema dominacije – kapitalizma, patrijarhata, klasizma, kolonijalizma, rasizma. Kupac je u poziciji moći na mnoge načine – on je muškarac, često stariji, bjelji od nje, bogatiji, boljeg društvenog statusa, u braku, zaposlen, ima svoj dom… Ona nema ništa od navedenog. Ona je u bijegu – iz svoga doma u kojemu je zlostavljana, iz svoje zemlje u kojoj je siromašna, od nekog tipa ili općenito iz neke situacije nestabilnosti i siromaštva. Znači, radi se o potpunoj neravnoteži.
  • Sada nam kažu da se prostitucija više ne zove prostitucija jer to zvuči jadno, sada se zove seksualni rad. Taj “seksualni rad” više nije prirodan, već subverzivan. Više ne služi muškarcima, već ženama. Ne služi braku, već uništenju heteronormativnosti. Ne postoji zato što to treba muškarcima, već zato što to žene žele. Prostitutka je dakle prije bila kriminalka, “posrnula žena”, koja nije dobra ni za što drugo. A sada nam govore upravo suprotno: žena u prostituciji, koja je sada seksualna radnica, postala je uzor, ona je osnažena, jaka, oslobođena – sve to je ekstremno suprotno onome što smo slušali prije.
  • Tu dolazimo da bitne poante: premda su argumenti potpuno suprotni, industrija (seksa) je ostala potpuno ista. Uspoređujući rijetka svjedočanstva oprije sto godina s današnjima, vidimo istu industriju – kupci seksa su i dalje oženjeni muškarci, prodavane žene su i dalje siromašne, mlade djevojke koje svodnici namamljuju u prostituciju i krijumčare preko granica; vidimo isto nasilje, isti očaj i iste spolno prenosive bolesti. H-alter
05.05. (15:00)

Dok jedni polemiziraju, drugima se puni novčanik

Kad kapitalisti “spašavaju” klimu

Možemo li vjerovati kapitalistima kada odjednom započnu naveliko trubiti da su se promijenili i postali jako ekološki svjesni, da su u svojim globalnim pogonima okrenuli ploču i odlučili naglo rezati ispuštanje svih štetnih tvari te namjerili postati ugljično neutralni? Mnoge najavljene mjere i propisi u svrhu borbe protiv klimatskih promjena, od kukaca na jelovniku i drugih promjena prehrambenih namirnica sve do zabrane benzinaca i dizelaša na cestama, dovode u pitanje naše okoštale navike i način života u sistemu koji slavi konzumerizam, materijalizam i status pojedinca, no prijete li te mjere i opstanku samog kapitalizma? Navodno je problem i metan koji proizvode krave, a ako uzmemo da je emitiranje CO2 u Hrvatskoj po stanovniku oko četiri tone godišnje, a jedna bukva u tom vremenu može apsorbirati tek preko 12 kila štetnog plina, to znači da bi svaki od nas trebao zasaditi otprilike 300 stabala godišnje. Faktograf

05.04. (22:00)

Prekarnost pobuđuje empatiju i podršku jer upozorava na suvremene oblike iskorištavanja

Maja Breznik: Novi oblici rada samo su varijacije najamnog

Prekarijat, nova opasna klasa” - Kozarac.ba

U Engleskoj su radnici do osamdesetih godina 19. stoljeća bili kazneno odgovorni ako su htjeli prekinuti radni odnos. To vjerojatno danas ne bismo smatrali slobodnim radom. S druge strane, radni procesi bili su organizirani s pomoću raznih posrednika. Pristup tržištu rada u to je doba radnicima bio omogućen uglavnom preko posrednika i oni nisu mogli slobodno raspolagati svojom radnom snagom. O slobodnoj radnoj snazi možemo stvarno govoriti tek nakon Drugog svjetskog rata, kada su posrednici bili zabranjeni, a ugovori o radu strogo regulirani. Tek tada se u praksi pojavljuje slobodni najamni rad, kako ga je definirao Tom Brass: da radnica ili radnik sam prodaje svoju radnu snagu na tržištu, na određeno vrijeme, a sklopljeni ugovor može uvijek raskinuti. No to je trajalo kratko vrijeme i u ograničenom opsegu. Restrukturiranje privrede 1970-ih vratilo je neslobodan nadničarski rad. Novosti

 

 

01.04. (19:00)

Bertolt Brecht me naučio kako i zašto bili političan u umjetnosti

Zbyněk Baladrán: Nastojim razotkriti kontradikcije umjetnosti u kapitalizmu

Large intervju baladran

“Neoliberalni jezik truje javni diskurs. Svaka misao o zbilji uokvirena je neoliberalnim konceptima, što je uistinu toksično jer više nismo sposobni razgovarati o umjetnosti na neki drugi način. Razgovarate li s mlađim ljudima, često ćete čuti klišeje o socijalizmu, uglavnom iz antikomunističke perspektive. Velik broj ljudi reći će vam da je socijalizam bio opasan i neželjen te da ta čudna mješavina ideja poput kompetitivnog kapitalizma pod krinkom demokracije i liberalizma predstavlja najbolji mogući status quo”, govori češki vizualni umjetnik Zbyněk Baladrán (50) o nasljeđu socijalizma i ulozi umjetnosti u kapitalizmu. Novosti

31.03. (01:00)

'I can’t believe you morons actually buy this shit'

Banksy: Kritizirati jezikom industrije

Prepuna temeljito razrađene autoironije, izložba Banksyjevih radova u Trstu u dominantni fokus stavlja bogati opus anonimnog grafitera i vizualnog umjetnika. Klimaks paradoksalnog postojanja navodnog underdoga uviđa se na završnoj točki narativa koji završava riječima exit through the gift shop. Takav paradoks nije preveliki zalogaj, već je stvar dnevnog koprcanja u neoliberalnim opušcima. Interni komentari koji su prethodili polasku u Trst pretežito su se bavili time – Banksyjevom ulogom u oblikovanju prostora koji je odlučio okupirati. Ta nejasna siva zona između alternative i mainstreama, supstance i komoditeta od njegovog je pseudonima načinila izrazito oštar kult ličnosti – za alternativce navodno koristan, za buržuje u dražbenim centrima tek vrijedan spomena. Kulturna industrija je, po tko zna koji put, odlučila selektivno definirati važnost ne samo Banksyja, već i tzv. političke umjetnosti uopće. H-alter

15.12.2022. (12:00)

O toj je revoluciji Karl Marx pričao

Generacija Z zahvaljujući povoljnim uvjetima ruši kapitalizam i uvodi nova pravila

Radnici do 25 godina među najvažnijim faktorima prilikom odabira novog posla osim visine plaće navode međuljudske odnose i mogućnost napredovanja i učenja, a naglašavaju etičnost u poslovanju, jer žele raditi u inkluzivnom, raznolikom i ravnopravnom poslovnom okružju. Također, jako im je važno pronaći svrhu u onome što rade, stoga vode računa da se zaposle u tvrtki iza čijih vrijednosti mogu stati. Radnička prava postaju sastavni dio poslovne kulture. I samo tržište rada im je naklonjeno. Posla, unatoč strahu od recesije, i dalje ima, radne snage kronično nedostaje. Zato pomno biraju što će i gdje raditi te, očekivano, odbijaju sustav koji su od kraja Drugoga svjetskog rata nametnule starije generacije. Lider