'Virunga' i 'Kainova djeca' najbolji filmovi 11. ZagrebDoxa! - Monitor.hr
01.03.2015. (09:30)

‘Virunga’ i ‘Kainova djeca’ najbolji filmovi 11. ZagrebDoxa!

Veliki pečat ZagrebDoxa u međunarodnoj konkurenciji otišao je britanskom filmu ‘Virunga’ Orlanda von Einsiedela, objavljeno je sinoć na dodjelama nagrada ovog festivala dokumentarnih filmova. Posebna priznanja u međunarodnoj konkurenciji dobila su dva filma, finski ‘Vrtni ljubavnici’ redateljice Virpi Suutari, i dansko-poljski ‘Bolji život’ redateljice Hanne Polak. U regionalnoj konkurenciji Veliki je pečat osvojio mađarsko-francuski film ‘Kainova djeca’ Marcella Geröa. Posebno priznanje dobio je ‘Rus’
Damira Ibrahimovića i Eldara Emrića (BiH). Malim pečatom, za film autora mlađeg od 35 godina, nagrađen je mađarski ‘Drugačija Mađarska – život jednog sela, fragmenti’ Dénesa Nagya. Posebno priznanje u ovoj kategoriji dobio je hrvatski ‘Veruda – film o Bojanu’ redatelja Igora Bezinovića. Najboljim Movies That Matter filmom proglašen je američki ‘Rich Hill’ redatelja Tracy Droz Dragos i Andrewa Droz Palerma. Posebno je priznanje u ovoj kategoriji dobio film ‘Virunga’ Orlanda von Einsiedela. Nagrada Teen Dox pripala je američkom filmu ‘Djevojka na putu’ Jillian Schlesinger.

U ‘Djevojci na putu’ Jillian Schlesinger “protagonistica filma svojim djelima potiče svoju generaciju na izvršavanje životnog cilja i osvještava odraslima činjenicu da i mladi mogu biti zreli i odgovorni. Autorskim kadrovima uvodi publiku u interakciju sa samom sobom i približava nam svoju situaciju. Potaknula nas je na propitivanje vlastite snalažljivosti u istoj ili sličnoj situaciji. Odabrali smo ovaj film jer je pokazao da možda nije sve ograničeno kako se čini u današnjem svijetu”, obrazložio je žiri.

Najboljim Movies That Matter filmom koji na najbolji način promiče ljudska prava proglašen je ‘Rich Hill’ redatelja Tracy Droz Dragos i Andrewa Droz Palerma. Redatelj Vitaly Mansky, redateljica i umjetnica Tamara Erde i politologinja Ana Matan, članovi Moviest That Matter žirija, nagradu su dodijelili “za istančan, razuman, jedinstven i pažljivo odabran uvid i viziju. Za human pristup temi i snimanju – u svakoj odluci osjeća se humanost njegovih autora. I za podsjećanje da su ljudska pitanja i problemi također prisutni tik do nas i uvijek vrijedni razmišljanja.” Posebno je priznanje u ovoj kategoriji dobio film ‘Virunga’ Orlanda von Einsiedela.

Mali pečat, koji se dodjeljuje za najbolji film mladog autora do 35 godina, dobio je dokumentarac ‘Drugačija Mađarska – život jednog sela, fragmenti’ Dénesa Nagya. Tako je odlučio mladi žiri, redatelj Hrvoje Mabić, filmska kritičarka Jelena Pašić i redatelj Carlo Zoratti. Odluku su obrazložili riječima: “Ljepota filma je kada ne nudi izričite i jednostrane odgovore, već prikazuje kompleksnost stvarnosti otkrivajući polove i mjesta njihovog sudara. ‘Drugačija Mađarska’ film je o imaginaciji, o različitim pogledima na stvarnost. Kroz perspektive dviju generacija u posttranzicijskom propadajućem mađarskom selu ovaj film pametno i suptilno otvara brojna pitanja o političkim i kulturološkim promjenama koje je donijela tranzicijska era u Srednjoj i Istočnoj Europi.” Posebno priznanje dobio je ‘Veruda – film o Bojanu’ redatelja Igora Bezinovića.

U regionalnoj konkurenciji Veliki je pečat osvojio film ‘Kainova djeca’ Marcella Geröa. Producent i distributer Heino Deckert, redatelj Marius Iacob i književnica Ivana Simić Bodrožić, članovi regionalnog žirija, nagradu su filmu dodijelili iz ovih razloga: “Osim što zadovoljava visoke kriterije struke, film donosi potresnu i dirljivu priču o dječacima koji su postali ubojice najbližih. Ne pokušavajući osuditi ili poučiti, redatelj nam nudi drugačiju prizmu. U dugom vremenskom periodu prati dječake koji su suočeni s ubojstvom izdržali kazne i nakon trideset godina nalazimo ih na margini društva. Iz sadašnjosti priče idu u dva smjera, jednim u prošlost i zlostavljanje protagonista u djetinjstvu, te drugim u budućnost prateći njihovu djecu, čije šanse za bolji život nisu baš izvjesne. Ujedno, ovo je priča i o transgeneracijskoj nesreći, priča koja nas potiče da razmislimo o ograničenim mogućnostima izbora ljudi u našem okruženju, prečesto prekriženih od svih. Film smatramo važnim ostvarenjem ne samo na regionalnoj, nego i na univerzalno ljudskoj razini.” Posebno priznanje dobio je ‘Rus’ Damira Ibrahimovića i Eldara Emrića.

Veliki pečat u međunarodnoj konkurenciji osvojio je film ‘Virunga’ Orlanda von Einsiedela, a žiri u sastavu redatelj Vinko Brešan, redateljica Ágnes Sós i urednik i producent Hans Robert Eisenhauer ovako je obrazložio glavnu nagradu: “Film Orlanda von Einsiedela donosi dramatičnu priču o četiri osobe koje se bore za spas Nacionalnog parka Virunga, pod UNESCO-vom zaštitom, koji je dom mnogima od preostalih 800 planinskih gorila. Upravitelj Emmanuel de Merode, čuvar parka Rodrigue Katembo, njegovatelj gorila André Bauma i mlada francuska novinarka Melanie Gouby riskiraju živote u borbi protiv krivolova, ilegalnog crpljenja nafte i naoružanih pobunjenika. U regiji oslabljenoj krvavom poviješću i ratovima park pruža nadu u stabilnost i mir ljudima i ugroženim životinjama. Međutim prijete mu mito, korupcija i nasilje izvana, potpomognuti službenom dozvolom koja britanskoj tvrtki Secco International omogućava potragu za naftom u jezeru Edward u sklopu parka. Orlando von Einsiedel, kojemu je ‘Virunga’ dugometražni dokumentarni prvijenac, izvorno je htio zabilježiti napredak ekološke i gospodarske situacije u istočnom Kongu, a osobito ulogu Nacionalnog parka. No nakon tri tjedna snimanja opet je buknuo sukob s pobunjenicima. S neustrašivom istraživačkom novinarkom Melanie Gouby on istražuje ulogu naftne kompanije u sukobu, što je veoma opasno po likove u filmu, redatelja i ekipu. ‘Virunga’ je jedinstven prikaz postojeće političke i ekološke krize u Kongu. Šokantan je, dirljiv i nezaboravan, a ujedno i predivan primjer moći dokumentarnog filma. Prekrasna priča, izvrsni likovi, neustrašivo snimanje, odlična montaža i postprodukcija na najvišoj razini glavni su sastojci ovog remek-djela.” Posebna priznanja u međunarodnoj kategoriji dobila su dva filma: ‘Vrtni ljubavnici’ redateljice Virpi Suutari i ‘Bolji život’ redateljice Hanne Polak.

Na ovogodišnjem ZagrebDox Pro-u među jedanaest projekata koji su sudjelovali na pitching forumu, nagrada HBO Adria za najbolji predstavljeni projekt u razvoju pripala je finskom projektu ‘The Unforgiven’, (‘Neoprošteni’) redatelja Larsa Feldballe-Petersena i producenta Aria Matikainena. Francuski projekt ‘Solenzara, An ode to nostalgia’ (‘Solenzara, oda nostalgiji’) redatelja Stephana i Pascala Regolia te producenata Pierrea Le Bloa osvojio je Nagradu ZagrebDox Pro-a za najbolji projekt, a zbog velikog napretka tijekom radionice i sjajne prezentacije projekta spontano posebno priznanje dobio je projekt ‘Zašto je Dragan napravio orkestar’ redatelja Nikole Spasića i producentice Lidie Teleki


Slične vijesti

13.12.2025. (18:00)

DNK kao alibi

Može li genetika objasniti zlo? O granicama tumačenja Hitlerova genoma

Tekst Tamare Čačev za Ideje analizira dokumentarac o sekvenciranju Hitlerove DNA i propituje znanstvene i etičke granice pokušaja da se zlo objasni genetikom. Iako je potvrđena autentičnost uzorka i utvrđeno da nema židovsko porijeklo, daljnje interpretacije – od Kallmanova sindroma do visokog poligenskog rizika za psihijatrijske poremećaje – klize u spekulaciju. Autorica upozorava da takvi pristupi zamagljuju razliku između korelacije i uzroka te nude opasno amnestirajuću ideju: da zlo nije izbor, nego biološka sudbina.

11.11.2025. (21:00)

Vude u Hollywoodu

Radić o filmu ‘Vude, ti si pobijedio’: Korektan ‘rad na zadanu temu’ s premalo kreativne ambicioznosti

Senad Šahmanović, režiser, (uz Veljka Krulčića) koscenarist i koproducent filma nastalog u crnogorsko-hrvatsko-srpskoj koprodukciji, odradio ga je prilično školski. Otvara se spomenutim propitivanjem velikanove poznatosti danas te tonovima, a potom i slikom njegova najistaknutijeg ostvarenja “Surogat“, da bi se dalje izmjenjivali osobni i profesionalni život naslovnog protagonista sa širim društvenim i političkim kontekstom, sve to s mnoštvom arhivskog materijala, inserata iz filmova i ponešto svježe snimljenih sugovornika. Damir Radić za Novosti

11.11.2025. (00:00)

Jer bolje da umre selo nego običaji

Lov, krv i identitet: kad tradicija preživi sve – pa i razum

Diljem svijeta, od Brazila do Farskih otoka, opstaju običaji koji balansiraju između tradicije i brutalnosti. Dokumentarac The Islands and the Whales redatelja Mikea Daya istražuje upravo taj sukob: otočani koji stoljećima love kitove i morske ptice radi preživljavanja danas se suočavaju s globalnim osudama i trovanjem okoliša. Film prikazuje paradoks zajednice koja živi “u skladu s prirodom”, ali trpi posljedice tuđe industrijske civilizacije – i postavlja pitanje: gdje završava kultura, a počinje okrutnost? Agroklub

06.11.2025. (19:00)

Kad animacija putuje u nevidljivo

Vude, ti si pobijedio!: ne zaboravimo Dušana Vukotića

Dušan Vukotić, naime nije poput Reihl-Kira nekome konkretno politički stajao na putu, on je bio čovjek koji je Zagrebačku školu animiranog filma proslavio u svijetu, naš prvi oskarovac kojeg je još 1961. pokušao vrbovati i Disney, kao što mu je ta ogromna kompanija odala i počast puno kasnije, implementirajući stil njegovog „Surogata“ u svoj animirani hit „Soul“. Redatelj Senad Šahmanović je pak napravio odličan filmski posao prekopavši televizijske arhive u četiri nekadašnje republike bivše Jugoslavije (pa se period korone tu pokazao korisnim), no nije upao u zamku romantiziracije prošlosti već se trudio oslikati tu, u mnogočemu kontradiktornu, jugoslavensku zajednicu koja je, kako je netko od sugovornika u filmu to dobro rekao „s jedne strane imala i Coca-Colu, i disko klubove, i američke filmove i avangardnu umjetnost prepoznatu u svijetu, a s druge strane vojne parade i sletove kao u Sjevernoj Koreji“. Film ilustrira već na samom početku činjenicu da Vukotićev rad do današnjeg dana nije valoriziran na pravi način. Naime, dobio je on ulicu, ali u pripizdini zagrebačke šoping zone, slično kao i Milan Mladenović, u svojevrsnim zonama nenastanjivosti, tek toliko da se s figom u džepu može reći da je postojao. Zoran Stajčić za Ravno do dna

04.10.2025. (22:00)

Novi val unutar 'Novog vala'

Stajčić: Oremović nije upao u zamku meandriranja novog vala i uloge Haustora u njemu. „Treći svijet“ je intrinzično, a ne ekstrinzično putovanje

Ono što prvo upada u oči jest to da je Oremović crpio svu dostupnu arhivu kako bi priču maksimalno dočarao slikom, te priča o Haustoru i „Trećem svijetu“ postaje i dobrim dijelom priča o Zagrebu iz perioda osamdesetih godina prošlog stoljeća. Čisti krležijanski motiv o Zagrebu kao gradu krajnosti s kojima ni socijalizam nije izašao na kraj i koji je presudan i u shvaćanju Haustora. S preksinoćnom premijerom „Treći svijet“ ušao je u redovnu kino-distribuciju u Hrvatskoj pa je svakako preporuka da ga ne propustite jer intrigantniji hrvatski glazbeni dokumentarac niste gledali, točno onakav kakav grupa Haustor odavno zaslužuje. Zoran Stajčić za Ravno do dna.

16.09.2025. (09:00)

Sjemenke spremne za kraj svijeta – a vi?

Priča o nastanku trezora sudnjeg dana – globalnog skladišta sjemena

Dokumentarni film “Seeds Of Time“ (2013.) redateljice Sandy McLeod koji istražuje globalnu prijetnju nestanka biološke raznolikosti i napore pionira u poljoprivredi, prati Caryja Fowlera, da osigura budućnost ljudske hrane putem očuvanja sjemena. Fowler je najpoznatiji po inicijativi za osnivanje Svalbardskog globalnog skladišta sjemena (Trezora sudnjeg dana), koje je otvoreno 2008. godine. Skladište služi kao globalna rezerva za pohranu sjemena usjeva iz cijelog svijeta, osiguravajući njihovu dostupnost u slučaju globalnih kriza. Dizajnirano da izdrži globalne krize poput klimatskih promjena, ratova i prirodnih katastrofa. U njemu je pohranjeno više od milijun uzoraka sjemena iz gotovo svih zemalja svijeta. Skladište je projektirano tako da može funkcionirati bez vanjske energije i da je zaštićeno od vanjskih prijetnji. Osim snažnog edukativnog aspekta, dokumentarac upoznaje gledatelje s konceptima genetske raznolikosti, važnosti sjemena za prehrambenu sigurnost i načinima na koje se može ostvariti globalna suradnja. Agroklub

15.09.2025. (20:00)

Droga koju voliš

Pavlić o dokumentarcu ‘aka Charlie Sheen’: Na ovo je teško ostati hladan

Iskreno do kosti, ali ponegdje s violinom viška, Andrew Renzi slaže film o Charlieju Sheenu koji zna dirnuti, ali i ubosti. Denise Richards plače, Heidi Fleiss ne štedi uvrede i psovke, a pjesma ‘Our House’ Crosbyja Stillsa & Nasha sumnjivo se često vraća da bi nam ugrijala srce prema izgredniku Charlieju. Neke stvari mirišu na emotivnu manipulaciju, ali Charlie djeluje iskreno i teško je prema njemu i prema njegovoj priči ostati hladan. Da, ponegdje se čini kao da nas autori žele ‘kupiti’ da stanemo na Charlijevu stranu: pozvati nas da ga probamo razumjeti, ući mu u glavu i srce. To, naravno, može biti manipulacija, ali može biti i pošten pokušaj da se prikaže kako funkcionira jedan problematičan čovjek i da se podsjeti da djelić te sjebanosti (pardon maj francuski) živi i u svima nama. Zrinka Pavlić za tportal.

30.08.2025. (10:00)

Radnička klasa odlazi u raj...

‘Treći svijet’ – dokumentarac u kojem sviraju Haustor i grad iz kojeg su potekli

Najveći šarm filma jest u tome što ti dopušta da osjetiš duh Haustora, a ne da ti ga netko prepričava. Kroz arhivske snimke, sitne kadrove i tihe trenutke vidiš kako se njihov svijet slagao – i kako se još uvijek slaže, samo na drugačiji način. Nema ovdje napuhanih intervjua koji te uvjeravaju u nečiju veličinu – jer tko je Haustor ikad slušao, već zna o čemu pričamo. Oremović ovdje ne drži predavanje; on pušta da se prisjetiš, osjetiš i sam povežeš točke. Pa tko ne zna i ne može – a, šta ćeš! Zrinka Pavlić ipak ima pokoju zamjerku na film o Haustoru, za tportal.

18.08.2025. (16:00)

Ja Ena imam svoj film, zapamti to!

U Sarajevu premijerno prikazan film o Haustoru – ‘Treći svijet’

Sarajevska publika prva je vidjela dokumentarac Arsena Oremovića ‘Treći svijet‘ o bendu koji je obilježio rock scenu bivše Jugoslavije. Hrvatska premjera filma bit će na Vukovar Film Festivalu, od listopada se prikazuje u kinima. Oremovićev film o Haustoru, bendu koji je uvelike oblikovao glazbenu scenu bivše Jugoslavije, u konkurenciji je za najbolji dokumentarac ovogodišnjeg SFF-a, a za nagradu Srce Sarajeva u tom se žanru natječe s još 11 ostvarenja. Film donosi zanimljivu priču o tome kako je Haustor 1984. transformiran kada su dvojica ključnih kreativaca benda, Darko Rundek i Srđan Sacher odlučili krenuti svaki svojim putem. tportal… pišu i na Vijesti.ba