Voskov moljac - kukac koji jede plastiku - Monitor.hr
11.11.2018. (14:30)

Kesa za ručak

Voskov moljac – kukac koji jede plastiku

Trojica europskih znanstvenika napravila su jednostavan pokus u kojem su ličinku velikog voskova moljca, punim imenom Galleria mellonella, stavili na polietilensku foliju – i dobili rupe. Ispalo je da stotinu ličinki može u 12 sati pojesti 92 miligrama polietilenske vrećice. Ne samo da je razgrađen polietilena, nego je dobiven etilenglikol, vrlo vrijedna kemikalija, objašnjava jednostavno i jasno umirovljeni profesor Nenad Raos za Bug.


Slične vijesti

Jučer (08:30)

Slatka strana kemije

Kemičar u kući (#47): stevija – sladilo bez premca

Steviozid je čista, kemijski strogo definirana tvar, a u kemiji je najteže dobiti tvari u čistom stanju, pogotovo ako se nalaze u prirodnom materijalu, što će reći ako ih treba izolirati iz biljnog ili životinjskog tkiva. Prva je zanimljivost da novo sladilo, dobiveno iz stevije, uopće nije novo. Već ga stoljećima koriste domorodački narodi u Južnoj Americi, no tek je krajem 19. stoljeća biljka zapela za oko europskim botaničarima. Godine 1899. je prvi put opisana, a 1905. je dobila sustavno ime, koje i danas nosi. Zaključak: stevijom su mogle sladiti već naše bake i prabake. A nisu. Uzmemo li u obzir da je steviozid 300 puta slađi od saharoze, ispada da upotrebnom tog sladila unosimo oko 600 puta manje kalorija. No to nije jedina dobrobit od stevije. Proizvodnjom se troši i do 62% manje CO2 nego iz šećerne trske. Sve u svemu: južnoamerička biljka Stevia rebaudiana daje zdravo sladilo, zdravo i za čovjeka i za njegov okoliš. Nenad Raos za Bug.

Prekjučer (15:30)

Najjefiniji uređaj za iskorištavanje Sunčeve energije i čišćenje zraka od CO2

Raos – Vodik iz uljne palme

U ne tako dalekoj budućnosti naše će automobile pokretati vodik u gorivnim ćelijama, a on će nam opet dolaziti iz poljoprivrednog, gradskog i svakog drugog otpada. Dobre vijesti dolaze iz Malezije. Svaka se organska tvar, svaki ugljikov spoj, može grijanjem pretvoriti u ugljen (ugljik), a ugljen se može, ako se preko njega proputi vodena para, prevesti u smjesu vodika i ugljikova monoksida. Uz obilje palmina ulja Malezija proizvodi i 83 milijuna tona palmina otpada godišnje – četiri tone po stanovniku. No za razliku od palminog ulja koje se izvozi, ostatak od njegove proizvodnje ne može se izvesti nego se mora iskoristiti blizu mjesta berbe. Samo treba znati kako. Velika količina otpada već se iskorištava. Dijelom se može upotrijebiti za stočnu hranu, dijelom za proizvodnju papira, a palmina vlakna mogu se čak miješati s betonom da bi mu se povećala čvrstoća. No to je još daleko od optimalnog iskorištavanja. Usto treba uzeti u obzir da ima više vrsta otpada pri proizvodnji palmina ulja. Za svaku vrstu treba razviti posebnu tehnologiju. I evo ih, nekih posve novih. Nenad Raos za Bug.hr

21.11. (15:00)

Slučajnosti u znanosti

Raos: Postanak života na Zemlji – staklena varka

Kako zbog interakcije stakla i vode tumačimo rezultate poznatih pokusa predstavlja nam kolumnist, a izdvajamo: Kada se na taj način pročitaju rezultati, proizlazi da je Stanley Miller, jednostavno rečeno, napravio sustavnu pogrešku. Ta je pogreška, nezapažena, pratila sve pokuse koji su na njegovom tragu napravljeni u sljedećih sedamdeset godina. I jest tako – no samo ako se tako čita. Rezultat se može naime čitati i na drugi način. Borosilikatno staklo je u ovom slučaju poslužilo kao katalizator, a katalizatori su – sve se više pokazuje – bili presudni za postanak života na Zemlji. Najvažniji među njima bili su minerali gline, a oni su kemijski vrlo slični staklu. Stoga Stanely Miller nije pogriješio nego je nesvjesno uveo još jedan faktor u jednadžbu života. Piše Nenad Raos za Bug

20.11. (09:30)

Sve su to petarde

Raos: Što su eksplozivi?

Eksplozivi su tvari koje reagiraju brzo, a u reakciji oslobađaju velike količine topline i plinova. Zašto je takvih tvari, eksploziva, malo? I na to pitanje je odgovor jednostavan: zato što su tri navedna zahtjeva – velika brzina i energija reakcije uz oslobađaje plinova – rijetko kada istodobno ispunjena. No, reakcija može biti brza, a da se u njoj ne oslobađa velika energija. Za jakost eksplozije najvažnija su dva parametra: brzina detonacije i specifični tlak. Međutim, važna je i stabilnost kao i proizvodni trošak. Nenad Raos za Bug.

14.11. (12:00)

Nema opasnosti ni da se samo bombonima hranimo

Kemičar u kući: Saharin – (bez)opasno sladilo

Dva grama saharina zamijenjuju jedan kilogram šećera (da, toliko je slatko). Drugi je, danas najvažniji razlog upotrebe umjetnog sladila – zdravstveni. Saharin sasvim sigurno ne može provocirati šećernu bolest, a kako nema energetske vrijednosti ne može ni debljati. Usto se njime ne mogu hraniti bakterije, pa ne izaziva karijes. No nije sve tako tako bajno i sjajno u pogledu šećera koji nije šećer a slađi je od šećera. Povijest saharina obilježena je skandalima. Prvi je svađa oko patenta dvojice kemičara, zbog čega je njegova masovna proizvodnja krenula tek kasnije, kada je nastala nestašica šećera. Drugi, saharin se pokazao kancerogenim. Međutim, bitno je napomenuti u kojoj količini – naime, tek pri udjelu od 5 % u hrani, što je ionako daleko preslatko da bi ga se jelo. Isprva zabranjen u prehrambenoj industriji, 1991. godine je ipak vraćen i to kao aditiv u obliku natrijeve, kalijeve ili kalcijeve soli, no tako da ga se dnevno ne uzima više od 2,5 mg po kilogramu tjelesne težine. Nenad Raos o tome kako se saharina ne treba bojati za Bug.hr.

14.11. (00:00)

Kemijanje o vodi

Nenad Raos: Kako do vode iz zraka – što lakše i jeftinije

Kolumnist nam ovaj tjedan donosi zanimljiv prikaz znanosti iza “hvatača vode” te vodi koju uzimamo zdravo za gotovo piše razumljivo svakomu, pa i onomu tko je imao jedan iz kemije: Zahvaljujući otkrivenom mehanizmu, znanstvenici su napavili još osam sličnih hvatača vode. Oni su nastali kombinacijama dvaju hvatača, MFT-303 i MFT-333, od kojih drugi umjesto pirazola PZDC sadrži furan FDC (2,4-furandikarboksilat). Zahvaljujući najboljoj kombinaciji PZDC i FDC na istom aluminatnom skeletu, postigli su 35-postotnu uštedu u energiji potrebnoj za desorpciju, koja se odvija pri tlaku 1,7 kPa i temperaturi 80 oC. Bit će toga još, i to ne samo za izvlačenje vode iz zraka (water harvesting) u sušnim i pustinjskim krajevima, nego i za klima-uređaje i svemirske stanice. Piše Nenad Raos za Bug

06.11. (14:30)

Ratovi plastike: Nova nada

Novi polietilen – za lakše recikliranje

Kemijska formula plastične vrećice, ili – da kažem kemijski korektno – polietilena, ako nije najduža, onda je sigurno najdosadnija kemijska formula. Ta jednostavna no duga formula polimera etilena (etena), (CH2)n, ima dalekosežne posljedice kako za kemiju tako i za biologiju, točnije za ekologiju (zaštitu okoliša). Polietilen (PE) nije drugo doli zasićeni ugljikovodik, alkan, no vrlo velike molekulske mase. Polietilen je samo vrsta parafina: između njega i parafina ista je razlika kao između parafina i parafinskog ulja. No, tu je i problem. Nije dobro kad polietilen treba reciklirati. Međutim, njemački kemičari su pronašli rješenje: Stvorili su polietilen koji je razgradiv. Dosadašnja praksa recikliranje plastike je loša, ne zbog neorganiziranog prikupljanja plastičnog otpada, već zato što je plastika teško razgradiva. Najbolji način zbrinjavanja plastičnog otpada je da se preradi u drugi kemijski proizvod, najbolje u monomer od kojeg je nastao. A to su njemački kemičari upravo i postigli. Nenad Raos za Bug.hr.

30.10. (14:30)

Evolucija je uvijek moguća

Raos: Crvi na Marsu (ako, ako)

Mars je planet (trista) čuda otkako je još u 19. stoljeću, 1881. godine, talijanski astronom Giovanni Virginio Sciaparelli na njemu otkrio zagonetne kanale. Drugog astronoma su ti kanali toliko fascinirali da je samo za njih izgrađena zvjezdarnica, kako bi tražio znakove života, odnosno ostatke civilizacija. No, kasnijom je tehnolgoijom i jasnim fotografijama utvrđeno da su spomenuti kanali bili optička varka. Radilo se o brojnim kraterima koji su se činili kao pravilne linije. Međutim, nedavno je i Raos čitao o ostacima nekadašnjeg višestaničnog života na Marsu, što dokazuje da je Mars nekad bio sličniji Zemlji, ali samo prvih milijardu i pol godina. Tamo nije bilo mora, ali je bilo jezera koja su presušila. Organizmi koji su se tamo razvijali imali su anaerobne uvjete, dakle bez kisika. Atmosfera na Marsu uglavnom se sastoji od CO2 i sumporovodika. Tamošnji organizmi (cjevaši) su ulazili u simbiozu s mikrobima. Nenad Raos o evoluciji na Marsu (koja nije daleko stigla) za Bug.hr.

23.10. (13:00)

Poboljšanje cikličke stabilnosti baterija

Raos: Titanij za bolju natrij-ionsku bateriju

Od novog su materijala kineski znanstvenici napravili bateriju, a potom je testirali. Kapacitet elektrode načinjene od Na811-2%Ti iznosio je 91,2 Ah/kg (mAh/g), a to je 1,86 puta više od kapaciteta izvorne elektrode od Na811. No, još važnije, baterija je očuvala 86% kapaciteta nakon 200 ciklusa punjenja i pražnjenja. Usto, analiza nije mogla pronaći nikakve deformacije na površini elektrode. Znanstvenici se nadaju da će razvojem natrij-ionskih baterija postići da se one približe po kapacitetu litij-ionskim baterijama, a po cijeni olovnim akumulatorima. Kažem „približe“ jer će se u litiju, zbog njegove kemijske naravi, moći uvijek uskladištiti više energije nego u natriju, a i olovo je – premda rjeđe – ipak jeftinije od natrija. Nenad Raos za Bug.hr.

17.10. (14:00)

Nije kemija samo bubetanje

Nenad Raos: Kemičar u kući (#44) – lijek je u češnjaku

U serijalu koji popularizira kemiju autor piše o češnjaku: Čini se da je tajna češnjaka upravo u sumporu, jer njegovi organosumporni spojevi djeluju na sulfhidrilne skupine (-SH) proteina. One ih oksidiraju i na druge načine modificiraju, a kada se protein kemijski modificira, mijenja mu se i biološko djelovanje. Samo se tako može protumačiti činjenica da organosumporni spojevi iz češnjaka blokiraju ulazak virusne čestice u stanicu domaćina, a usto inhibiraju virusnu RNA-polimerazu i reverznu transkriptazu, čime ometaju reprodukciju virusa. Organosumporni spojevi iz češnjaka djeluju i na imunološki sustav, i to na više načina, pa tako podižu opću obrambenu sposobnost organizma. Sve se to više ili manje zna, no o točnom mehanizmu djelovanja rečenih spojeva zna se malo ili ništa. Piše Nenad Raos za Bug