Yanis Varoufakis bivši grčki ministar financija, ekonomist i filozof
— Yanis Varoufakis (@yanisvaroufakis) April 4, 2020
Ako je ravnateljici trebao neki upečatljiv strani termin, pritom, nije trebala tražiti daleko. Varufakisov bojkot (Index) očito, naime, pripada pokretu poznatom po nazivu BDS: boycott, divestment, sanctions. Ili: bojkot, povlačenje investicija, uvođenje sankcija. BDS Hrvatska, na kraju krajeva, potpisao je još onaj ljetošnji poziv na otkazivanje Naharinovog gostovanja. Ali Vrgoč, čini se, o tome ne zna ništa. I tu dolazimo do problema: njezini pozivi na “dijalog”, na “zajedničko promišljanje svijeta” i na “susret različitih pogleda” ne mogu biti ništa nego floskula ako osoba koja na dijalog poziva odbija odvojiti barem malo vremena da se informira o “različitim pogledima” ljudi s kojima bi “zajednički promišljala svijet”.
A nije teško informirati se. Lakše je, naravno, unaprijed otpisati neistomišljenike kao ekstremiste, čudake zatvorene za bilo kakvu raspravu, strašne kancelaše i kancelašice. Međutim, iza pokreta BDS stoji preko 20 godina zajedničkog internacionalnog iskustva, suradnja nebrojenih organizacija i pojedinaca, razmjena znanja i uvida. Ništa ekstremno ne sadrži njihova platforma: BDS se eksplicitno poziva na Opću deklaraciju o ljudskim pravima i na šire tekovine međunarodnog prava. Boris Postnikov za Novosti o traženju da se otkaže nastup plesne predstave izraelskog koreografa.
Grčki ekonomist i bivši ministar financija lijeve vlade, Yanis Varoufakis, u knjizi Tehnofeudalizam: Što je ubilo kapitalizam (2023.) tvrdi da više ne živimo u kapitalizmu, već u novom digitalnom feudalizmu, u kojem tehnološki giganti poput Amazona i Googlea zarađuju ne proizvodnjom, nego izvlačenjem rente putem kontrole podataka, pažnje i tržišta. Ovaj model, sve prisutniji u SAD-u, usporava inovacije, pojačava društvene razlike i slabi demokraciju, tvrdi on. Predlaže porez na digitalnu rentu, temeljni dohodak i demokratizaciju vlasništva nad platformama po uzoru na zadruge poput španjolske Mondragón. Sociolog Krešimir Žažar s FFZG objašnjava kako je umjetna inteligencija (AI) dio četvrte industrijske revolucije koja mijenja sve, od komunikacije do posla. Ističe da AI preuzima i složenije poslove, a korištenje alata poput ChatGPT-a može dovesti do “algoritamske atrofije” i smanjenja kreativnosti. Žažar ne prihvaća u potpunosti pojam tehnofeudalizma (Varoufakis), nego smatra da se radi o pojavi digitalnih monopola. Index
Danas prisustvujemo usponu novog oblika kapitala – kapitala u oblaku, ili umreženim algoritamskim mašinama koje svojim vlasnicima daju posebnu moć da modifikuju naše ponašanje. Tom kapitalu je potrebna nova ideologija koja bi ga opravdala. Ovaj novi sistem sam nazvao tehnofeudalizam. Da bi ostvarili punu moć kapitala u oblaku, njegovim vlasnicima (ljudima poput Bezosa, Thiela, Marka Zuckerberga i elona Muska) potrebna je nova ideologija. Nova ideologija je već tu. Nazvao sam je tehnolordizam, mutacija transhumanizma – doktrine koja zagovara brisanje granica između organskog i sintetičkog sve dok ovako „prošireni“ ljudi ne ostvare istinsku slobodu, ili čak besmrtnost. Baš kao što je neoliberalizam pozajmljivao ideje klasičnog liberalizma, ali ga je uzurpirao dodavanjem vrhovnog božanstva (nepogrešivog tržišta), tehnolordizam služi kapitalu u oblaku i njegovom trojakom projektu kolonizacije, tako što će neoliberalnog Homo economicusa zameniti amorfni „HumAIn“ (kontinuum čovek-AI). Yanis Varoufakis za Peščanik.
Kada je Ursula von der Leyen, predsednica Evropske komisije, najavila inicijativu ReArm Europe, to je prizvalo tužna sećanja na nekompetentni Junckerov plan, Green Deal i Plan oporavka. Novinski naslovi su opet puni velikih brojki, ali iza njih opet nema supstance. Da li neko zaista očekuje da Francuska poveća neodrživi deficit u javnim finansijama da bi finansirala naoružavanje?
Jedini način na koji se Evropa može ponovno naoružati jeste preusmeravanje sredstava namenjenih obnovi propale društvene i fizičke infrastrukture – što će dodatno oslabiti Evropu koja se već gorko suočava sa nezadovoljstvom svojih građana i usponom krajnje desnice širom kontinenta. Zašto? Da li iko stvarno veruje da će se Putin uplašiti od evropskih granata i haubica, dok je sama Evropa sve dalje od uspostavljanja federalne uprave neophodne za odlučivanje o pitanjima rata i mira?
ReArm Europe neće doneti pobedu Ukrajini, ali će gotovo sigurno gurnuti EU u još dublje ekonomske probleme – što je temeljni uzrok slabosti Evrope. Da bi Evropljani osigurali bezbednost pred dvostrukom pretnjom Trumpa i Putina, EU treba da uspostavi svoj mirovni proces. Yanis Varoufakis za Peščanik
To što Zvjezdane staze prikazuju komunističko društvo, naravno ne nazivajući ga tako, apsolutno je očigledno. U epizodi iz 1988. godine, svemirski brod Enterprise nailazi na staru zahrđalu zemaljsku letjelicu s bogatim moćnicima koji su platili ogromne sume da budu zamrznuti i poslani u svemir, u nadi da će ih vanzemaljci pronaći i izliječiti od bolesti koja ih je ubijala. Nakon što ih posada Enterprisea odmrzne i izliječi, jedan od njih, biznismen Ralph Offenhouse, želi kontaktirati svoje bankare i odvjetnika na Zemlji. Kapetan Picard ga izvijesti kako se za tri stoljeća mnogo toga promijenilo: „Ljudi više nisu opsjednuti akumulacijom imovine.“
Njihov razgovor ukazuje na to zbog čega je Prva direktiva nespojiva s duhom kapitalizma. Dokle god je akumulacija koja potiče širenje tržišta pokretačka sila i ideologija našeg društva imperijalizam je neizbježan. Da bi se to spriječilo, čovječanstvo prvo mora eliminirati oskudicu u materijalnim dobrima – u Ujedinjenoj Federaciji Planeta to je postignuto zahvaljujući pronalasku i širokoj upotrebi replikatora: mašina koje pretvaraju obilnu zelenu energiju u bilo koji oblik materije, od hrane do uređaja i svemirskih brodova. Yanis Varoufakis za Peščanik
Slavoj Žižek, kojeg mnogi opisuju kao “najopasnijeg filozofa Zapada,” u razgovoru koji moderira Yanis Varoufakis, dijeli svoj fascinantan životni put i intelektualno nasljeđe. Od odrastanja u bivšoj Jugoslaviji i borbe za demokratizaciju Slovenije do svojih provokativnih stavova o umjetnoj inteligenciji, klimatskim promjenama i konceptu napretka, Žižek izaziva ustaljena razmišljanja. Ovaj događaj pruža priliku za dublje razumijevanje njegovih ideja i raspravu o ključnim pitanjima našeg vremena. Pretplatite se za ekskluzivne uvide iz njegove najnovije knjige Protiv napretka, kažu u opisu ovog videa.
Dok je Donald Trump poručivao Amerikancima da imaju pravo biti ljuti zbog ekonomskih teškoća koje trpe, demokrati su ih uvjeravali da griješe ako se tako osjećaju. Izborni rezultat pokazuje koja je poruka glasačima bila bliža. Ako promatramo stvari u širem vremenskom okviru, od sedamdesetih godina do danas, tko je najviše oštećen „mračnim paktom“? Odgovor je: velika većina Amerikanaca, od kojih 60% živi od čeka do čeka i jedva može priuštiti sebi kuću i najnužnije stvari. Dakle, Trump ne griješi kada osuđuje način na koji je američka vladajuća klasa gurnula američki narod u zamku siromaštva u bezobrazno bogatoj zemlji. Ipak, spektakularno griješi ako vjeruje da se „pokolj“ Srednje Amerike može zaustaviti vrtoglavo visokim carinama na kineske i europske proizvode, a da to ne ugrozi njegov voljeni sektor nekretnina i burze. Da bi pomogao većini, čiji je glas upravo dobio, Trump bi morao okrenuti se protiv vlastite klase rentijera i financijaša, Yanis Varoufakis za Peščanik.
Ekonomija EU danas je u očajnom stanju, dok se njemački poslovni model ubrzano raspada. Odabravši strategiju srednjeg puta (ni fiskalna unija ni sasvim razdvojeni dugovi i aktive centralnih banaka), EU je sebe osudila na dva desetljeća minimalnih investicija, zbog čega nije uspjela ostvariti potreban tehnološki razvoj osvajanjem zelenih tehnologija (koje bi Europi omogućile da se oslobodi ovisnosti o jeftinom ruskom plinu. SAD i Kina monopoliziraju kapital u oblaku, novi instrument akumulacije bogatstva, i nameću Europi novi hladni rat s katastrofalnim posljedicama u vezi s pristupom njemačke industrije kineskim izvoznim tržištima. Nažalost, Europljani na vlasti odbijaju shvatiti koliko je poslovni model EU neupotrebljiv i koliko su stara rješenja u novom pakiranju beskorisna.
Umjesto šarolike demokratske federacije koja će privlačiti ljude iz čitavog svjeta, dobili smo novu viziju bijelog kršćanskog carstva okruženog skupim lanserima raketa i ogradama pod visokim naponom. To nije Europa kojom će se mladi ponositi, pa ni Europa koju će ostatak svijeta uzimati za ozbiljno. Yanis Varoufakis za Peščanik.
“Kao Europljani, mislim da je važno da se uzdržimo od osuđivanja bilo Izraelaca ili Palestinaca kada smo mi, Europljani, ti koji smo uzrokovali ovu beskrajnu tragediju: pošto smo vijekovima praktticirali ekstremni antisemitizam, što je dovelo do jedinstveno stravičnog Holokausta, desetljećima smo sučesnici u sporom genocidu nad Palestincima, kao da dvije nepravde čine pravdu” – izrekao je Varoufakis u odgovoru na pitanje osuđuje li Hamas, nakon čega su mu otkazali sva predavanja u Njemačkoj, čak i putem videolinka.
Ghassan Abu-Sittah, britansko-palestinski kirurg i rektor Sveučilišta u Glasgowu, spriječen je 12. travnja da uđe u Njemačku kako bi nam se pridružio na Palestinskom kongresu. Deportiran je u UK posle nekoliko sati ispitivanja na aerodromu. U međuvremenu, 2.500 policajaca mobilizirano je ispred prostora u kojem je kongres trebao biti, što je uznemiravalo prisutne. Uhapšen je mladi židovski aktivist koji je držao transparent na kom je pisalo „Židovi protiv genocida“. Dok su ga odvodili, u polušali je pitao policajce: „Da li bi bilo u redu da je pisalo ’Židovi podržavaju genocid’?“ Yanis Varoufakis za Peščanik.
U teoriji, EU je bastion liberalizma slobodnog tržišta; ali istina je da je EU život započela kao kartel proizvođača ugljena i čelika koji su otvoreno i pod zaštitom zakona kontrolirali cijene i proizvodnju, uz podršku multinacionalne birokracije. Kako je Bruxelles ispregovarao pristanak velikih, bogatih i otuda politički moćnih farmera da se pridruže europskoj zoni slobodne trgovine? Tako što im je ponudio dio monopolskih profita kartela teške industrije. EU je 2021. za poljoprivrednike izdvojila 378 milijardi eura, odnosno 38 posto budžeta, od čega gotovo 80 posto završava u džepovima 20 posto najbogatijih farmera. Neravnomjerna distribucija je pravdana „produktivnošću“. Poslovanje velikih zemljoposednika mnogo je profitabilnije, bilo po aru ili po angažiranom radniku. Zato je većina farmera na jugu Europe – uključujući i velike dijelove Francuske, gde su imanja znatno manja nego, na primjer, u Nemačkoj ili Nizozemskoj– jedva sastavljala kraj s krajem. Za to su vrijeme njihove kolege na sjeveru ubirali velike profite i subvencije.
Zajednička poljoprivredna politika više nije u stanju održati izvorni dogovor postignut 50-ih godina između industrijskog i poljoprivrednog kartela. Zato je i “Green deal” samo još jedno europsko Potemkinovo selo – još jedna žrtva sklonosti EU da se rasipa velikim brojkama koje nestaju bez traga čim ih pažljivije pogledamo. Yanis Varoufakis za Peščanik.