Yanis Varoufakis bivši grčki ministar financija, ekonomist i filozof
— Yanis Varoufakis (@yanisvaroufakis) April 4, 2020
Danas prisustvujemo usponu novog oblika kapitala – kapitala u oblaku, ili umreženim algoritamskim mašinama koje svojim vlasnicima daju posebnu moć da modifikuju naše ponašanje. Tom kapitalu je potrebna nova ideologija koja bi ga opravdala. Ovaj novi sistem sam nazvao tehnofeudalizam. Da bi ostvarili punu moć kapitala u oblaku, njegovim vlasnicima (ljudima poput Bezosa, Thiela, Marka Zuckerberga i elona Muska) potrebna je nova ideologija. Nova ideologija je već tu. Nazvao sam je tehnolordizam, mutacija transhumanizma – doktrine koja zagovara brisanje granica između organskog i sintetičkog sve dok ovako „prošireni“ ljudi ne ostvare istinsku slobodu, ili čak besmrtnost. Baš kao što je neoliberalizam pozajmljivao ideje klasičnog liberalizma, ali ga je uzurpirao dodavanjem vrhovnog božanstva (nepogrešivog tržišta), tehnolordizam služi kapitalu u oblaku i njegovom trojakom projektu kolonizacije, tako što će neoliberalnog Homo economicusa zameniti amorfni „HumAIn“ (kontinuum čovek-AI). Yanis Varoufakis za Peščanik.
Kada je Ursula von der Leyen, predsednica Evropske komisije, najavila inicijativu ReArm Europe, to je prizvalo tužna sećanja na nekompetentni Junckerov plan, Green Deal i Plan oporavka. Novinski naslovi su opet puni velikih brojki, ali iza njih opet nema supstance. Da li neko zaista očekuje da Francuska poveća neodrživi deficit u javnim finansijama da bi finansirala naoružavanje?
Jedini način na koji se Evropa može ponovno naoružati jeste preusmeravanje sredstava namenjenih obnovi propale društvene i fizičke infrastrukture – što će dodatno oslabiti Evropu koja se već gorko suočava sa nezadovoljstvom svojih građana i usponom krajnje desnice širom kontinenta. Zašto? Da li iko stvarno veruje da će se Putin uplašiti od evropskih granata i haubica, dok je sama Evropa sve dalje od uspostavljanja federalne uprave neophodne za odlučivanje o pitanjima rata i mira?
ReArm Europe neće doneti pobedu Ukrajini, ali će gotovo sigurno gurnuti EU u još dublje ekonomske probleme – što je temeljni uzrok slabosti Evrope. Da bi Evropljani osigurali bezbednost pred dvostrukom pretnjom Trumpa i Putina, EU treba da uspostavi svoj mirovni proces. Yanis Varoufakis za Peščanik
To što Zvjezdane staze prikazuju komunističko društvo, naravno ne nazivajući ga tako, apsolutno je očigledno. U epizodi iz 1988. godine, svemirski brod Enterprise nailazi na staru zahrđalu zemaljsku letjelicu s bogatim moćnicima koji su platili ogromne sume da budu zamrznuti i poslani u svemir, u nadi da će ih vanzemaljci pronaći i izliječiti od bolesti koja ih je ubijala. Nakon što ih posada Enterprisea odmrzne i izliječi, jedan od njih, biznismen Ralph Offenhouse, želi kontaktirati svoje bankare i odvjetnika na Zemlji. Kapetan Picard ga izvijesti kako se za tri stoljeća mnogo toga promijenilo: „Ljudi više nisu opsjednuti akumulacijom imovine.“
Njihov razgovor ukazuje na to zbog čega je Prva direktiva nespojiva s duhom kapitalizma. Dokle god je akumulacija koja potiče širenje tržišta pokretačka sila i ideologija našeg društva imperijalizam je neizbježan. Da bi se to spriječilo, čovječanstvo prvo mora eliminirati oskudicu u materijalnim dobrima – u Ujedinjenoj Federaciji Planeta to je postignuto zahvaljujući pronalasku i širokoj upotrebi replikatora: mašina koje pretvaraju obilnu zelenu energiju u bilo koji oblik materije, od hrane do uređaja i svemirskih brodova. Yanis Varoufakis za Peščanik
Slavoj Žižek, kojeg mnogi opisuju kao “najopasnijeg filozofa Zapada,” u razgovoru koji moderira Yanis Varoufakis, dijeli svoj fascinantan životni put i intelektualno nasljeđe. Od odrastanja u bivšoj Jugoslaviji i borbe za demokratizaciju Slovenije do svojih provokativnih stavova o umjetnoj inteligenciji, klimatskim promjenama i konceptu napretka, Žižek izaziva ustaljena razmišljanja. Ovaj događaj pruža priliku za dublje razumijevanje njegovih ideja i raspravu o ključnim pitanjima našeg vremena. Pretplatite se za ekskluzivne uvide iz njegove najnovije knjige Protiv napretka, kažu u opisu ovog videa.
Dok je Donald Trump poručivao Amerikancima da imaju pravo biti ljuti zbog ekonomskih teškoća koje trpe, demokrati su ih uvjeravali da griješe ako se tako osjećaju. Izborni rezultat pokazuje koja je poruka glasačima bila bliža. Ako promatramo stvari u širem vremenskom okviru, od sedamdesetih godina do danas, tko je najviše oštećen „mračnim paktom“? Odgovor je: velika većina Amerikanaca, od kojih 60% živi od čeka do čeka i jedva može priuštiti sebi kuću i najnužnije stvari. Dakle, Trump ne griješi kada osuđuje način na koji je američka vladajuća klasa gurnula američki narod u zamku siromaštva u bezobrazno bogatoj zemlji. Ipak, spektakularno griješi ako vjeruje da se „pokolj“ Srednje Amerike može zaustaviti vrtoglavo visokim carinama na kineske i europske proizvode, a da to ne ugrozi njegov voljeni sektor nekretnina i burze. Da bi pomogao većini, čiji je glas upravo dobio, Trump bi morao okrenuti se protiv vlastite klase rentijera i financijaša, Yanis Varoufakis za Peščanik.
Ekonomija EU danas je u očajnom stanju, dok se njemački poslovni model ubrzano raspada. Odabravši strategiju srednjeg puta (ni fiskalna unija ni sasvim razdvojeni dugovi i aktive centralnih banaka), EU je sebe osudila na dva desetljeća minimalnih investicija, zbog čega nije uspjela ostvariti potreban tehnološki razvoj osvajanjem zelenih tehnologija (koje bi Europi omogućile da se oslobodi ovisnosti o jeftinom ruskom plinu. SAD i Kina monopoliziraju kapital u oblaku, novi instrument akumulacije bogatstva, i nameću Europi novi hladni rat s katastrofalnim posljedicama u vezi s pristupom njemačke industrije kineskim izvoznim tržištima. Nažalost, Europljani na vlasti odbijaju shvatiti koliko je poslovni model EU neupotrebljiv i koliko su stara rješenja u novom pakiranju beskorisna.
Umjesto šarolike demokratske federacije koja će privlačiti ljude iz čitavog svjeta, dobili smo novu viziju bijelog kršćanskog carstva okruženog skupim lanserima raketa i ogradama pod visokim naponom. To nije Europa kojom će se mladi ponositi, pa ni Europa koju će ostatak svijeta uzimati za ozbiljno. Yanis Varoufakis za Peščanik.
“Kao Europljani, mislim da je važno da se uzdržimo od osuđivanja bilo Izraelaca ili Palestinaca kada smo mi, Europljani, ti koji smo uzrokovali ovu beskrajnu tragediju: pošto smo vijekovima praktticirali ekstremni antisemitizam, što je dovelo do jedinstveno stravičnog Holokausta, desetljećima smo sučesnici u sporom genocidu nad Palestincima, kao da dvije nepravde čine pravdu” – izrekao je Varoufakis u odgovoru na pitanje osuđuje li Hamas, nakon čega su mu otkazali sva predavanja u Njemačkoj, čak i putem videolinka.
Ghassan Abu-Sittah, britansko-palestinski kirurg i rektor Sveučilišta u Glasgowu, spriječen je 12. travnja da uđe u Njemačku kako bi nam se pridružio na Palestinskom kongresu. Deportiran je u UK posle nekoliko sati ispitivanja na aerodromu. U međuvremenu, 2.500 policajaca mobilizirano je ispred prostora u kojem je kongres trebao biti, što je uznemiravalo prisutne. Uhapšen je mladi židovski aktivist koji je držao transparent na kom je pisalo „Židovi protiv genocida“. Dok su ga odvodili, u polušali je pitao policajce: „Da li bi bilo u redu da je pisalo ’Židovi podržavaju genocid’?“ Yanis Varoufakis za Peščanik.
U teoriji, EU je bastion liberalizma slobodnog tržišta; ali istina je da je EU život započela kao kartel proizvođača ugljena i čelika koji su otvoreno i pod zaštitom zakona kontrolirali cijene i proizvodnju, uz podršku multinacionalne birokracije. Kako je Bruxelles ispregovarao pristanak velikih, bogatih i otuda politički moćnih farmera da se pridruže europskoj zoni slobodne trgovine? Tako što im je ponudio dio monopolskih profita kartela teške industrije. EU je 2021. za poljoprivrednike izdvojila 378 milijardi eura, odnosno 38 posto budžeta, od čega gotovo 80 posto završava u džepovima 20 posto najbogatijih farmera. Neravnomjerna distribucija je pravdana „produktivnošću“. Poslovanje velikih zemljoposednika mnogo je profitabilnije, bilo po aru ili po angažiranom radniku. Zato je većina farmera na jugu Europe – uključujući i velike dijelove Francuske, gde su imanja znatno manja nego, na primjer, u Nemačkoj ili Nizozemskoj– jedva sastavljala kraj s krajem. Za to su vrijeme njihove kolege na sjeveru ubirali velike profite i subvencije.
Zajednička poljoprivredna politika više nije u stanju održati izvorni dogovor postignut 50-ih godina između industrijskog i poljoprivrednog kartela. Zato je i “Green deal” samo još jedno europsko Potemkinovo selo – još jedna žrtva sklonosti EU da se rasipa velikim brojkama koje nestaju bez traga čim ih pažljivije pogledamo. Yanis Varoufakis za Peščanik.
Otkako je Putinov režim napao Ukrajinu Europljani su izgleda izgubili sposobnost vođenja racionalne i povijesno utemeljene debate o tome koliko je članstvo u NATO savezu zaista korisno ili štetno za europske liberalne demokracije.
Neki će reći da je svrha NATO saveza da zemlje članice štiti od vanjskih prijetnji, a ne da gradi demokraciju. Na to se može odgovoriti da članstvo u ovom savezu nije ni nužan ni dovoljan uvjet za obranu zemlje. Znamo da najveća teritorijalna prijetnja Grčkoj dolazi od Turske. Službena politika saveza je da intervenira samo ako zemlja koja nije članica napadne zemlju koja to je. Ako bi Turska, kao zemlja članica, izvršila invaziju na neki grčki otok, NATO se ne bi umiješao. S druge strane, Jordan, Egipat i, naravno, Izrael uživaju punu zaštitu obrambenog kišobrana SAD i NATO iako nijedna od ovih zemalja nije članica.
Čemu onda zapravo služi NATO savez? Kada sam pitao jednog visokopozicioniranog člana ispunjava li NATO svoju funkciju, bio je veoma otvoren. „To zavisi od toga kako je definirate. Funkcija je trostruka“, rekao je. „Prvo, da nam osigura prisustvo u Europi. Drugo, da zadrži Ruse van Europe. Treće, da Njemačku drži pod kontrolom.“ Nijedna od analiza uloge NATO saveza u Europi koje sam nakon toga čitao nije bila ni približno tako precizna i točna. Yanis Varoufakis za Peščanik.
Europa se još nalazi u dugom periodu ekonomskog pada koji je počeo 2008, kada se Wall Street našao na granici kliničke smrti. Bilo je u međuvremenu i perioda uzleta (i nade), ali to su bile epizode kratkog vijeka. S obzirom na politike koje Europska unija sprovodi, to se moglo i očekivati. Te politike su odraz lošeg ustrojstva eurozone i praktično garantiraju kronično nizak nivo investiranja u trenutku kada su nam potrebne ogromne investicije da bi se zastarjela industrijska baza udaljila od prljave energije, kemijske industrije i motora s unutrašnjim sagorijevanjem i približila kapitalu u oblaku i zelenim tehnologijama. Danas nema opasnosti da će kreatori europskih politika nastaviti pojačavati mjere fiskalne štednje. Njihovo novo omiljeno oruđe kontrakcije je monetarna politika. Budući da su već napravili grešku odbacivši progresivnu monetarnu politiku koja je mogla spriječiti skorašnji rast inflacije, sada prave novu grešku pretjerano restriktivnim monetarnim politikama koje predugo traju. Yanis Varoufakis za Peščanik.