Foto: Na livadi Vugrinščak održano uprizorenje Samoborske bitke iz 1441.godine

“Silence je rastrzan između žurbe da se film završi, autorske veštine koja se ne može negirati i nezdrave ambicije da jednom za sva vremena Scorsese raščisti dileme o veri. Njegovo premišljanje ‘ima Boga – nema Boga’ i zašto isti ostaje nem na patnju ljudi koji mu se zaklinju na vernost odaje jedan starački utisak ni blizu one hrabrosti i perceptivnosti koju je autor demonstrirao ranije tokom svoje karijere. Plaši li se to Martin Scorsese smrti?”, pita se Monitorov filmski kritičar Marko Stojiljković. Monitor

Moram priznati da se, u trenutku kada se beogradski FEST završava specijalnom projekcijom filma Silence jednog od najvećih filmskih autora ikada Martina Scorsesea, suočavam sa prokletstvom praznog papira. Znajući istorijat ove kompleksne produkcije zamišljene kao “grande opus”, veliki lični projekat ili poslednji nastavak tzv. teološke trilogije (zajedno sa The Last Temptation of Christ i Kundun), a naročito vreme proteklo od akvizicije autorskih prava na roman (1988. godine) do početka snimanja filma, pada mi na pamet da se veliki autor suočavao sa sličnim problemom. Doduše, sa mnogo većim ulozima: moja malenkost će se zadovoljiti poštenim i informativnim kritičkim tekstom, a Scorseseu je ovo možda testamentarni film.

Reč je o ekranizaciji romana Shusako Endoa objavljenog 1966. godine koji je već doživeo japansku ekranizaciju 70-ih godina prošlog stoleća. Knjiga i film tematiziraju događaje iz prve polovine XVII stoleća, odnosno progon japanskih kršćana i jezuitskih misionara uglavnom iz Portugala u toku Šogunata. Istorijski kontekst je jasan: prvi pokušaji uspostave misija i pokrštavanja stanovništva su prošli čak suviše dobro, ali su se japanski moćnici zabrinuli zbog propagande zapadnjačkih uticaja koji bi mogli dovesti do toga da Japan padne u kolonijalni položaj, pa je koncem XVI stoleća hrišćanstvo zabranjeno, a sveštenici, misionari i vernici su sistematski proganjani i sadistički ubijani. Određene izolirane zajednice su se održale uprkos tome, prakticirajući izmenjenu verziju vere sa rudimentarnim ikonama i manje sakramenata. Japan se, naravno, ponovo otvorio za zapadne uticaje, među njima i hrišćanstvo, sredinom XIX veka, misije su ponovo uspostavljene, ali pod strogom kontrolom državne vlasti.

Radnja romana i filma prati potragu dvojice portugalskih jezuita Rodriguesa (Garfield) i Garupea (Driver) za njihovim mentorom i učiteljem Ferreirom koji je nestao u progonima. Glasine koje su došle do šefa misije u Macau, Valignana (Hinds) govore o tome da se Ferreira odrekao Boga i da sada živi kao Japanac sa ženom i sinom. Rodrigues i Garupe ne veruju glasinama, pa se upućuju na misiju da ga pronađu ili makar saznaju istinu o njegovoj sudbini.

Kada se pomoću krijumčara Kichijira (Kubozuka) konačno domognu japanskog tla, zatiču košmarno stanje. Vernici su ugroženi i pod stalnom pretnjom samuraja Inouea (Ogata) kojeg zovu Inkvizitor, ali im takođe očajnički treba duhovno vođstvo. Usled okolnosti, njih dvojica se razdvajaju, a Rodrigues potragu nastavlja sam, što će ga dovesti do zarobljeništva gde će Inkvizitor vršiti pritisak na njega tako što će mukama podvrgavati njegovu pastvu. Jednom kada konačno vidi Ferreiru (Neeson) i potvrdi glasine, njegova percepcija vere i Boga će se promeniti.

Bez sumnje, Silence je divno snimljen i u pojedinačnim scenama vešto režiran film, uprkos tome da nije sniman na originalnim lokacijama, nego na Tajvanu, pa su prizorišta ograničena na plaže, planine, šume, dvorišta i uske zatvorene prostorije. Scorsese majstorski alterira klaustrofobiju i agorafobiju kao dominantna osećanja i to podvlači impozantnom zvučnom shemom sačinjenom od huka vetra i okeana, žamora i vriskova. Ritmično i meditativno, Scorsese izmenjuje poetične pasaže sa naturalističkim, insistirajući na težini iskušenja i čežnji za mirom.

Međutim, problemi počinju sa pričom koja je suviše tanka i linearna da bi držala pažnju u epskom formatu od 160 minuta. Scorsese tu i tamo postavlja filozofska pitanja prave vere i ispravnog hiršćanskog postupanja, odnosno moralne dileme između dogmatskog, odnosno deklarativnog, i pravog hrišćanstva koje možda podrazumeva odricanje od vere na rečima, ali u svrhu spasavanja života nevinih. Međutim, češće smo svedoci prilično teškorukaške simbolike koja kulminira u sceni u kojoj Rodrigues samog sebe vidi kao Hrista, kao i u scenama u kojima se Kichijiro opetovano odriče Boga da bi sačuvao život, pa kasnije moli za ispoved i oprost koje imaju mnogo manje smisla nakon simboličkog poentiranja sa 300 srebrnjaka. Takođe, Scorseseu treba skoro sat vremena da bi išta od filozofskih i teoloških pitanja uopšte pokrenuo, što uvod filma čini prilično dosadnim.

U konačnici, takav pristup ždere i likove i glumce koji ih igraju. Andrew Garfield je još i najbolje prošao sa Rodriguesom koji je u središtu zbivanja i koji sam prolazi kroz teške moralne dileme. Smirujuća aura oko Adama Drivera nije u skladu sa oštrim konturama kojima je Garupe ocrtan kao dogmatik na liniji biblijskih mučenika. Liam Neeson je praktično potrošen jer njegov Ferreira nema dovoljno prostora da se razvije kao lik, iako je potencijalno zanimljiviji čak i od Rodriguesa. Opet, internacionalni glumci su bolje prošli nego japanski, u Inkvizitoru ne vidimo ništa ljudsko, što je valjda i zamisao, ali ga i tretman u scenariju i Ogatina gluma okreću u pravcu karikature, dok je Kichijiro više nalik na jadnu seosku budalu nego na čoveka koji se nalazi u ozbiljnom moralnom i egzistencijalnom problemu i koji zbog toga pati. Hrišćanski vernici su oslikani sa elementarnom toplinom, ali su slabo profilirani, a potencijalno kompleksni prevodilac (Asano) postaje, zajedno sa Inkvizitorom, glasnogovornik japanskog surovog pragmatizma.

Na koncu, jedan od grehova Silence je što suviše liči na kompozit sastavljen od Scorseseovih, ali i tuđih filmova. Jasne su poveznice sa The Last Temptation of Christ (motivi patnje i žrtve) i Kundunom (meditativnost), ali se može iščitati još koješta, od Ben Hura (Kichijiro iz nekog, nama nepoznatog, ali sigurno simbolički bitnog razloga orbitira oko Rodriguesa) do Apocalypse Now (Ferreira dok ga ne pronađu, a pomalo i u razgovoru, figurira kao Coppolin / Miliusov pukovnik Kurtz, lik oko koga se pletu glasine i legende i čija je simbolička vrednost veća od realno-životne). Scorsese će prilično vešto ubaciti probrane citate Bressona i Dreyera, dok u poslednjoj sceni pokušava da citirajući Solaris Andreja Tarkovskog postigne efekat Citizen Kane Orsona Wellesa, što mu baš i ne uspeva, nego ionako problematičan kraj zasnovan na nepotrebnom objašnjenju postaje čak kičasto banalan.

Silence tako ostaje rastrzan između objektivne žurbe da se film završi zbog pretnje sudskim procesom zbog zadržavanja autorskih prava, autorske veštine koja se ne može negirati i nezdrave ambicije da jednom za sva vremena Scorsese raščisti dileme o veri. Njegovo premišljanje “ima Boga – nema Boga” i zašto isti ostaje nem na patnju ljudi koji mu se zaklinju na vernost odaje jedan starački utisak ni blizu one hrabrosti i perceptivnosti koju je autor demonstrirao ranije tokom svoje karijere. Plaši li se to Martin Scorsese smrti? (5/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.

“Svako od tri velika marijanska hodočasnička mjesta nosi biljeg svojeg vremena. Lourdes, u šumovitim brdima, sa spiljom i izvorom, s bajoslovnom crkvom, oličenje je romantične vjere. Fatima, nastala u Prvom svjetskom ratu, s jezivim viđenjima, spektakularnim znacima i silnim masama, pravo je avangardno svetište. Međugorje, s porukama koje se serijski emitiraju i ponavljaju, pogodnima za telefonske servise i društvene mreže, postmoderni je fenomen u kojem je Gospa celebrity, a vjera klišejizirana, programirana i digitalizirana”, piše Boris Beck. T-Portal

Najljepši dvorci karlovačke regije

“Historijski dementna hrvatska starež svoju tupu mladež plaši Jugoslavijom kao komunističkom ujdurmom. Iznenadila bi se, međutim, wikipedijski obrazovana državotvorna mladež kad bi znala kako komunisti sa stvaranjem Jugoslavije nisu zapravo imali ništa. Kad je prije stotinu godina stvarana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, preteča crne Jugoslavije, komunista ovdje nije bilo ni za jednu ćeliju u Lepoglavi. Jugoslaviju su stvarali upravo državotvorni Hrvati. Pače, hrvatska emigracija. Ante Trumbić, Frano Supilo i ostalo društvo iz dijaspore – ljuti hrvatski pravaši”, piše Boris Dežulović. Novosti

Lijep film o kanuima

“Prema članovima Vijeća za suočavanje s prošlošću ne treba biti drzak i ne treba sumnjati u njihove časne namjere, ali oni neće riješiti ništa. Članovi Vijeća će, ne treba sumnjati u to, biti izvrgnuti i javnom podsmjehu jer Vijeće jedva da je i osnovano, a već je preimenovano u Komisiju za istinu, što je preduvjet za propast svakog njegovog napora, pa i smislenog. A što se još ima raspravljati o naravi primjerice ustaškog režima, e to stvarno nije jasno”, piše Tihomir Ponoš za Novi list.

Zbog visoke razine zračenja područje Černobila i dalje nije sigurno za ljude (iako neki ipak žive tamo), a upravo odlazak ljudi na to je mjesto privuklo mnoge životinje. Vukovi, jeleni, lisice, bizoni, smeđi medvjedi i ostale životinje tamo su sigurne pa je njihova populacija veća sada nego prije 30 godina. Još uvijek se istražuje je li radijacija štetna za životinje. Business Insider donosi predivne fotografije iz černobilske divljine.

Azijski stršljeni velika su prijetnja pčelama, kada napadnu njihove košnice naprave pravi pokolj, mogu ih ubiti 30 tisuća u jednom satu. No priroda ima divan način da slabijima podari nekakav oblik zaštite. Japanske medonosne pčele mogu zajedničkim snagama napasti uljeza i živog ga skuhati. Video prikazuje koliko su dobro organizirane pčele, kada im se stršljen uvuče u košnicu daju si tajni signal i kreću u napad: opkole neprijatelja i počnu stvarati vibracije, podižući tako temperaturu na gotovo 46 stupnjeva. Sada su znanstvenici otkrili da je i europskim pčelama bilo dosta terora stršljena te su i one počele ‘kuhati’.

Bloomberg piše o zanimljivom slučaju u SAD-u. Naime, jedan ‘biznismen’ došao je na ideju iznajmljivanja kućnih ljubimaca. Ideja je jednostavna, ljudi vide slatko štene ili mače u izlogu dućana i odluče se na kupnju. Dok potpisuju ugovor ne čitaju sitna slova, a prodavač im slučajno zaboravi napomenuti da zapravo – iznajmljuju kućnog ljubimca. Problem nastaje kad počnu stizati rate, prema kojima kupac, ako se odluči na kraju ipak zadržati životinju plaća 70% više u kamatama. Vlasnik tvrtke koji je došao na ideju ne vidi problem i kaže da su ‘osjećajni iznajmljivači’ odlična niša za biznis.

Uskoro u kina stiže novi King Kong film Otok lubanja koji bi trebao biti veliki hit, sudeći po tome koliko je uloženo u njegovu promociju. Među promotorima je i Google, koji je otok stavio u svoje mape. Isto je znao činiti i ranije sa blockbusterima, poput Harry Pottera za kojeg je sredio Street View Zakutne ulice, kao i špilje Batmana Bena Afflecka te stroja za putovanje kroz vrijeme Doktora Whoa. The Verge

Prošli su dani kada su bijesne poruke ostavljenih ljubavnika krasile fasade, sve češća metoda osvete je blaćenje bivše ljubavi (kako tužno da ljubav može inspirirati toliku mržnju) na internetu, tzv. revenge porn. Iliti objava golih slika ili video snimki iz čiste osvete. I dok možda to ne bi sami napravili, većinu ljudi boli krastavac za to kako se drugi osjećaju kad ih se javno sramoti, pokazuje istraživanje. Čak štoviše, veliku većinu ispitanih tuđa sramota zabavlja i odobravaju ovakav način. Ovakvo pomanjkanje empatije je zabrinjavajuće, kažu i psiholozi, ali ne i iznenađujuće, sjetimo se samo podsmjeha i optuživanja koje su doživjele Severina i Tina Katanić.

Da su parlamentarni izbori provedeni početkom ožujka, HDZ bi bio pobjednik izbora, pokazuju rezultati istraživanja Cro Demoskop, s podrškom 32,8% (prema 34% iz veljače). SDP je na drugom mjestu s izborom od 21,6%, a slijedi Most sa 8% i Živi zid sa 7,7%. Najpozitivniji dojam kod ispitanika ostavlja premijer Andrej Plenković, a najomraženiji je Zoran Milanović. Monitor

Redovito mjesečno istraživanje agencije Promocije plus o društvenim i političkim preferencijama CRO Demoskop, provedeno u razdoblju između 1. i 3. ožujka, pokazuje nekoliko zanimljivih nalaza o odnosima u hrvatskoj političkoj areni.

Da su parlamentarni izbori provedeni početkom ožujka (cijela Hrvatska jedna izborna jedinica uz izlaznost 53-59%), HDZ bi bio pobjednik izbora. Na ljestvici preferencija političkih stranaka vrh pripada HDZ-u s izborom od 32,8 posto (prema 34 posto iz veljače), dok je SDP na drugom mjestu s izborom od 21,6 posto (prema 22,3 posto koliko je izmjereno prije mjesec dana). Na ljestvici s rejtingom stranaka na trećem je mjestu Most sa 8 posto (u veljači 7,2 posto). Slijedi Živi zid na četvrtom mjestu s izborom od 7,7 posto (prema 5,8 posto iz veljače). HNS na petom mjestu bilježi izbor od 3,9 posto (jednako kao i u veljači), dok se HSS zadržao na šestom mjestu 1,9 posto (prije mjesec dana 2,3 posto). Slijedi skupina od pet stranaka s izborom između jedan i dva posto: Pametno (1,7%), IDS i Stranka rada i solidarnost BM 365 (obje po 1,6%), HSP AS (1,1%) i HDSSB (1,0%). Ispod 1 posto su dvije parlamentarne stranke: HSLS i HSU (obje po 0,8 posto). Ostale stranke bilježe skupni izbor od 2,7%, dok je 12,7% neodlučnih.

Na vrhu ljestvice pozitivnog doživljaja hrvatskih političara je hrvatski premijer Andrej Plenković s izborom od 22,4 posto (prema 24 posto iz veljače). Drugo mjesto drži “Nitko” (niti jedan političar kao zasebna kategorija odgovora) s izborom od 13,4 posto (prema 13,6 posto iz veljače). Na trećem je mjestu predsjednica Grabar Kitarović s 9,8 posto (prema 11,9 posto iz veljače). Anka Mrak Taritaš je na četvrtom mjestu s izborom od 9,4 posto (prije mjesec dana 6,9 posto), dok je Davor Bernardić peti s izborom od 5,2 posto (prije mjesec dana 6 posto). Na šestom je mjestu i ovaj mjesec Ivan Pernar, sada s izborom od 5 posto (prije mjesec dana 5,5 posto). Među deset najpozitivnijih domaćih političara još su Zoran Milanović (3,9 posto), Božo Petrov (2,6 posto), Tonino Picula (2,4 posto) i Milan Bandić (2,3 posto).

Vrh ljestvice negativnog doživljaja hrvatskih političara drže dva političara na zalasku političke karijere, a što je vidljivo i po sve manjoj prednosti u odnosu na ostale sudionike političke arene. Na vrhu ove ljestvice je Zoran Milanović s izborom od 12,6 posto (prije mjesec dana 13,5 posto). Njegov nekadašnji glavni konkurent i bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko je na drugom mjestu s izborom od 9,9 posto (u odnosu na prošlomjesečnih 12,6 posto). Na trećem je mjestu Kolinda Grabar Kitarović s izborom od 8,8 posto (prema 6,3 posto iz veljače). Svi političari, kao zasebna kategorija odgovora, i ovaj su mjesec bili vrlo čest izbor za najnegativnije hrvatske političare (8,7 posto). Među prvih deset najnegativnijih domaćih političkih osoba još su Andrej Plenković (7,7 posto), Ivan Pernar (7,6 posto), Ivo Sanader (6,4 posto), Milorad Pupovac (4,8 posto), Zlatko Hasanbegović (2,5 posto) i Davor Bernardić Božo Petrov (2,3 posto).

Smjer kretanja zemlje (kao svojevrsni pokazatelj društvenog optimizma) podupire 31,4 posto građanki/građana u odnosu na 31,5 posto iz veljače. U ovomjesečnom istraživanju 60,1 posto ispitanika/ca smatra da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru, u odnosu na 55,2 posto iz veljače. Kakav je smjer zemlje ne zna 8,5 posto građana/ki. Najveći udio društvenih optimista bilježi se među glasačima HDZ-a i iznosi 76,1 posto (u veljači 81,3 posto), dok je među glasačima Mosta taj udio nešto niži i iznosi 57,1 posto (u veljači 46 posto). Među glasačima podupirajućih stranaka aktualne saborske većine glasači Stranke BM 365 su češći društveni optimisti (35,7 posto) u odnosu na glasače HSLS-a (28,6 posto). S druge strane glasači SDP-a i Živog zida su znatno rijeđe društveni optimisti (11,1 posto, odnosno 11,8 posto), dok je među glasačima druge dvije oporbene stranke zabilježen nešto veći udio drušvenih optimista (HNS sa 14,7 posto i HSS s 35,3 posto).

Razina potpore politici i radu Vlade RH u petom mjesecu mandata iznosi 45,6 posto (prema 49,4 posto iz prethodnog mjerenja iz veljače). Za usporedbu u istom mjesečnom mjerenju Vlada premijera Milanovića bilježila je potporu od 46,4 posto. Kad je riječ o ne podršci politike Vlade u ovomjesečnom istraživanju ona iznosi 36,2 posto (prema 33,2 posto iz veljače), što je nešto više od udjela protivnika politici koji je zabilježen za Vladu Z. Milanovića koja je u petom mjesecu mandata iznosila 33,9 posto. Doživljaj rada Vlade RH, osim kroz kriterij podrške politici Vlade, mjeri se i kroz školsku ocjenu. Vlada Andreja Plenkovića u četvrtom mjesečnom mjerenju je dobila “mršavu” trojku s prosječnom ocjenom od 2,56 (prije mjesec dana ocjena je bila 2,61). Kad je riječ o biračima stranaka pozicije i opozicije, najvišu ocjenu Vlada bilježi među glasačima HDZ-a (3,66), a nižu među glasačima ostalih partnera u poziciji (glasači Mosta 3,10, BM 365 2,92 i HSLS-a 2,43). S druge strane glasači oporbenih stranaka rad su Vlade u pravilu ocijenjivali nešto slabije (SDP-ovi birači s 2,25, Živog zida 1,82, HNS-a 2,09, HSS-a 2,59).

Predsjednica republike je za svoj rad dobila stabilnu trojku, odnosno 3,0 (prema 3,13 iz veljače). Najviše predstavničko tijelo u zemlji, Hrvatski sabor, u ovomjesečnom mjerenju za svoj rad bilježi ocjenu od 2,25 (prije mjesec dana 2,34).

U izboru za najvažniju temu/događaj mjeseca tri su teme s izborom većim od 10 posto: najave i događanja oko poskupljenja plina, struje i cestarine (18,7 posto), rasprave o otkupu udjela u INA-i (12,5 posto), rasprave o vraćanju obveznog služenja vojnog roka (10,5 posto). Šest se tema natiskalo između 5 i 10 posto izbora za najznačajnije u proteklih mjesec dana: nastavak slučaja s plagiranjem rada ministra Barišića (8,0 posto), dobri ekonomski pokazatelji (7,6 posto), afera “dnevnice” i pritvor Tomislava Sauche (6,1 posto), dugotrajna ekonomska kriza u zemlji (5,3 posto), napadi na manjinske skupine u zemlji (5,2 posto), smjena Uprave Podravke i problemi oko imenovanja nove Uprave (5,0 posto). Još su četiri teme s izborom većim od 1 posto: iseljavanje iz Hrvatske (4,3 posto), Mostov prijedlog Zakona o državnom arhivu (3,4 posto), ostavka Hrvoja Hribara u HAVC-u i prosvjedi filmaša zbog pritiska (2,5%), kampanja za lokalne izbore (2,2%). Ostale su teme s izborom manjim od 1 posto.

Gost emisije Nedjeljom u dva bio je filozof Jure Zovko. Govorio je o tome da bi Pavo Barišić trebao dati ostavku, da je Darwinova teorija evolucija upitna, da bi legalizirao prostituciju te da Milan Kujundžić ne može biti loš čovjek jer je u mladosti radio na baušteli. Izjavio je i da svatko tko ima domovnicu ima pravo biti Hrvat. Osim toga, na početku emisije Stankoviću je uručio domaću hercegovačku rakiju i duhan.

U prvih 11 mjeseci uvezli smo 22.992 tone jabuka, krušaka i dunja, a izvezli 16.953 tone. U istom razdoblju 2015. izvoz je bio gotovo dvostruko veći, oko 32.000 tona. Uvozimo i ostalo voće: naranče iz Grčke, Italije i Španjolske, limune iz Egipta, grejp i klementine iz Turske, Grožđe iz Južne Afrike i Indije, borovnice iz Čilea, a kupine iz Meksika. 24sata

Žena koja počini kazneno djelo nema isti tretman kakav će imati muškarac koji nasilje počini prema ženi. Pokazuju to slučajevi Karmen Matane Đorđević i Ane Magaš, u kojima sud nije pokazao empatiju prema činjenici da su ih muževi zlostavljali, te da su ubojstvo počinile u samoobrani. Sud će ženi često dijeliti i moralne lekcije što je trebala učiniti da izbjegne nasilje. Istovremeno, muškarci koji počine ubojstvo supruge, često vrlo brutalno, dobiju otprilike istu kaznu. Jutarnji

Nakon kratke i teške bolesti u 44. godini života preminuo je poznati hrvatski rock kritičar, glazbenik, novinar i publicist Ante Perković. Glazbenu karijeru je započeo u sastavu Djeca, da bi nakon dva objavljena albuma 2007. objavio svoj prvi samostalni album Svi me vole dok me ne upoznaju. Objavio je pet knjiga: biografiju Pipsa Dugi vikend u zemlji čudesa, dvije zbirke kolumni, vodič kroz rodni Zadar i knjigu o Rundekovim pjesmama, a pisao je i za Jutarnji list, časopise Homo volans i Nomad. Svoje je kolumnističke dane započeo na Monitoru, u osobnom online dnevniku 365 dana. T-Portal

Na pregled logopeda u Hrvatskoj čeka se više od godinu dana (i to u Zagrebu, gdje radi polovina svih logopeda u državi), na burzi rada ih nema, a godišnje logopediju upisuje samo 50 studenata. Zbog manjka prostora i stručnih predavača kvote se ne mijenjaju, a logopedi postaju sve traženiji s obzirom na to da se rađa sve više neurorizičnih beba. Dnevnik.hr

Kritičari obožavaju novu Zeldu

Snooze Tabs: Firefox uvodi opciju skrivanja otvorenih kartica

U petak je u 19.30 sati održano novo izdanje KOZe, kviza općeg znanja, a kviz se s istim pitanjima paralelno igrao u Zagrebu, Karlovcu i Rijeci. Sveukupno je sudjelovalo 67 ekipa, a najviše je bodova skupila zagrebačka ekipa pod imenom ‘Čokolinda 1.1’. U Karlovcu se skupio iznenađujuće velik broj ekipa s obzirom da tamo pub-kvizaške tradicije baš i nije bilo, a organizatori najavljuju da, zbog dobre reakcije publike i velikog interesa, uskoro planiraju održati drugo izdanje Kupa. koza.fak.hr

Istraživanja pokazuju da čak i danas, debelo u 21. stoljeću, 70 posto ispitanika znanost i dalje povezuje isključivo s muškarcima, istaknuto je jučer na panel raspravi koju je Ured za informiranje Europskog parlamenta u RH organizirao u Zagrebu. Europski prosjek žena u znanosti iznosi samo 29 posto, a među IT stručnjacima tek 15-ak posto ženskog je roda. Iako se čini da je situacija nešto bolja u Hrvatskoj, gdje žene čine 57 posto novih doktora znanosti, činjenica je da među 143 redovita člana HAZU-a možemo naći samo 14 žena, što je mizernih 7,9 posto. Index

Chevrolet predstavio Lego Batmobile u prirodnoj veličini

Facebook testira iščekivanu opciju ‘palac dolje’

U Točki na tjedan na N1 televiziji gostovali su novinari Antonio Zavada i Sanjin Španović, a tema je bila situacija u HNS-u te problem Zakona o sportu. „Janica Kostelić ne zna materiju problema, ne shvaća koliki je to problem i koliki je to problem uoči samih lokalnih izbora. Ona je došla kao fasada, a prijeti joj sudbina Davora Šukera. Vrhunski sportaš, a nakon sporta, u politici“, rekao je Španović o šefici Državnog ureda za sport. N1

Više tisuća ljudi okupilo se danas u Londonu kako bi stalo u obranu britanskog zdravstvenog sustava NHS (National Health Service), koji je zahvatila velika kriza. „Ovaj skup je poziv na uzbunu za korisnike NHS-a jer je sustav u očajnom stanju“, objasnio je David Wrigley, obiteljski liječnik iz Carnfortha na sjeveru Engleske. Sudionici prosvjeda hodali su od zgrade NHS-a do britanskog parlamenta s transparentom na kojem je pisalo „NHS je naš. Nećemo proračunsku štednju, nećemo zatvaranja, nećemo privatizaciju“. Forum

Zlatni savjeti za lakšu prodaju automobila

Program 4. konferencije o dobroj ekonomiji

Utjecajni časopisi avangarde dostupni za besplatno preuzimanje

Nakon što je u polufinalu ATP turnira u Acapulcu s terena otpuhao našeg Marina Čilića (6:1, 6:2), činilo se da se Rafaelu Nadalu smiješi nova sigurna titula, pogotovo uzmemo li u obzir da je Novak Đovaković još ranije ispao porazom od Kyrgiosa. Međutim, Španjolca je u finalu nadigrao američki tenisač Sam Querrey sa 6:3, 7:6 (3). 40. igrač svijeta pogodio je 19 as servisa za uvjerljivu pobjedu nad nekadašnjim prvim igračem svijeta. Zanimljivo je da je ovo prvi poraz Nadala na ovom meksičkom turniru ikada. T-Portal

Kratka povijest Zippo upaljača

Nekadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta iz Milanovićevih vremena, Željko Jovanović, objasnio je što ne valja s današnjim HNL-om. „Hrvatski nogomet moramo mijenjati od glave, od vodstva HNS-a u kojem »nema« politike, ali gotovo svi su HDZ-ovci i koje ne mora stati pred ogledalo, nego neka stanu pred oči hrvatske javnosti i za početak objasne, na primjer, zašto su nam suci, čast iznimkama, tako loši? Postoje li još uvijek poticaji za »pošteno suđenje«? Zašto se našim sucima »priviđaju« penali u korist Dinama? Zašto Slovenci ili Srbi sude završnice Lige prvaka, europskog i svjetskog prvenstva, a naši postaju predmet poruge na društvenim mrežama? Predsjednik HNS-a Šuker je, pak, evidentno intelektualno i moralno nedorastao svojoj funkciji, pa on je na moju metaforu o hrvatskoj nogometnoj ligi kao Orwellovoj životinjskoj farmi, gdje su svi klubovi jednaki, ali je Dinamo malo jednakiji, reagirao da sam ja uvrijedio nogometaše i nazvao ih životinjama“, kaže Jovanović. Novi list

Godinu nakon zatvaranja balkanske rute, kriza ni blizu kraja

Novi portal Dalmacija danas sutra kreće s radom

Foto: Najljepše mace Hrvatske i šire

Video: Dodavanje zbog kojeg je stadion zapljeskao Ivanu Rakitiću

„Bernardić ima pozitivne karakteristike. Pozitivno je što barem na deklarativnoj razini želi razgovarati s ljudima, želi izgraditi percepciju sebe kao čovjeka dijaloga, što smatram važnim. Međutim, njegova najveća slabost jest paraliza u donošenju odluka, što nije dobro. To je jako opasno. Mislim da je razlog taj što je vrlo mlad. Dugo je u politici, ali ima tek 37 godina. Drugi problem nije nedostatak samopouzdanja jer je iznimno ambiciozna osoba, ali je moj dojam da se njegova ambicija više odnosi na zapasavanje funkcija, a ne kako bi koristio tu poziciju kao instrument za mijenjanje društva. Moj dojam je da se radi o nedostatku političkog sadržaja kod njega“, prokomentirala je bivša SDP-ova ministrica zaštite okoliša i prirode te osnivačica ORaH-a Mirela Holy, čija je knjiga Vražica nosi Pradu… a bogovi konfekciju upravo objavljena. T-Portal

Od sveukupno 70 trgova u Zagrebu, samo njih tri svojim je imenom posvećeno ženskim osobama, priopćio je Centar za ženske studije. Radi se o Dubravkinu trgu, Trgu Katarine Zrinske te Trgu svete Marije Čučerske. Dominantnost muškog roda u ovom se kontekstu, ističu autori istraživanja, ne iskazuje samo brojnošću upisanih imena, već i centriranjem pozicija. Situacija je jednako neravnopravna ako se pogledaju sve ulice i trgovi u gradu zajedno: od ukupno 3.861 javnog naziva, samo je njih 69 posvećeno ženama, za razliku od 1.032 posvete muškarcima. Index

Čak 52,9 posto glasača Živog zida smatra da djecu ne bismo smjeli cijepiti, otkrilo je istraživanje agencije Promocija plus na uzorku od 1.300 ljudi. S druge strane, da bi cijepljenje moralo biti obvezno smatra više od 70 posto glasača HNS-a, a s njima se slaže i veći dio birača HSLS-a, SDP-a, Bandićeve stranke te stranke Pametno. Ukupno gledano, od svih ispitanika tek malo više od polovice smatra da bi se djeca obvezno trebala cijepiti. T-Portal

“Hrvatska ima mnogo problema sa svojom poviješću. Tragovi nacionalne raspolučenosti i građanskog rata otprije više od sedamdeset godina još se čine prilično živima. Nekadašnje traume još nisu konačno procesuirane ni zarasle. Sukobi ustaša i partizana neprestano se obnavljaju i pokušavaju nametnuti kao osnovno neriješeno pitanje nacije. Ali, nije problem u razlikama. Nije problem što još uvijek žive i partizanska i bleiburška Hrvatska. Problem je što se o njihovim razlikama, o različitim iskustvima i povijestima, ne može civilizirano razgovarati. Zato bi premijeru Plenkoviću, umjesto komisije za prošlost, mnogo više trebalo povjerenstvo za sadašnjost”, komentira Jelena Lovrić.

Lazar III: Amerikanci recenzirali novo srpsko vojno vozilo

Spektakl u Londonu: Bellew nokautirao Hayea, izbacio ga iz ringa

Logopedski kabinet Logo Labos nudi četiri sata individualne logopedske terapije za 249 kuna. Ukoliko sumnjate ili vaše dijete stvarno ima poteškoća u govorno-jezičnoj komunikaciji, zatražite pomoć logopeda. Spektar komunikacijskih poremećaja je širok: nedovoljno razvijen govor, nepravilan izgovor glasova, mucanje, brzopletost, teškoće čitanja, pisanja i računanja, afazije, poremećaj glasa, poremećaj gutanja i sl. Terapiju provodi profesor logoped Goran Špalj s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom s artikulacijskim problemima. Ponuda dana…

Međunarodni žiri činili su: redateljica Snježana Tribuson, predsjednik Mađarskog društva filmskih kritičara György Báron te filmski kritičar i umjetnički sudirektor Filmskog festivala u Trstu Fabrizio Grosoli. Veliki pečat za najbolji film iz međunarodnog natjecateljskog programa žiri je dodijelio gruzijsko-njemačkom filmu Zasljepljujuća svjetlost sutona redateljice Salomé Jashi. Svoju odluku žiri je obrazložio riječima: “Zasljepljujuća svjetlost sutona pruža atmosferičnu i suptilnu humorističnu sliku svakodnevice malog gruzijskog mjesta. Lokalna zbivanja poput svadbe, priredbi, predizborne rasprave, uhvaćene sove i crkvenog rituala čine se dobrom temom i za lokalnu televizijsku ekipu, čije su reportaže također predmet interesa filma. Sve je to praćeno vizualno suptilnim opservacijskim odmakom, koji mješavinu zastarjele tradicije i novih običaja pokazuje u apsurdnom, ali i poetski nježnom svjetlu, što film čini izrazito vrijednim djelom.”

Međunarodni žiri dodijelio je i dva posebna priznanja dvama poljskim filmovima. Filmu 21 x New York Piotra Stasika koji “izborom portretiranih osoba, čije životne priče saznajemo u bitnim naznakama, te dominantnim ambijentom njujorške podzemne željeznice, koji je snimljen poetskom sugestivnošću, gradi nelagodnu atmosferu koja dominira filmom”. Drugo posebno priznanje zaslužio je film Pričest Anne Zamecke u kojem “redateljica plete složenu sliku o odnosima u porodici, o svakom njezinu članu, te o kriznom, ali i uzajamno brižnom dinamizmu u obitelji.”

Regionalni žiri činili su: ravnateljica Europske filmske akademije Marion Döring, voditelj programskog odjela IDFA-e Martijn te Pas i redatelj i producent Ademir Kenović. Veliki pečat za najbolji film iz regionalnog natjecateljskog programa dodijelili su srpsko-francuskom filmu Dubina dva Ognjena Glavonića. Žiri je pojasnio da je riječ o dobro istraženom i istinski čarobnom filmu koji krasi besprijekorna vizualna izvedba, dojmljiva glazba i učinkovita narativna struktura. “Film donosi stravičnu, ali posve nepoznatu priču koja se mora ispričati i koja bi trebala odjeknuti među publikom iz cijeloga svijeta. Isprva se čini da film priča dvije odvojene priče, no one se na kraju spajaju uz jeziva svjedočanstva žrtava i ljudi koji su krivi za ozbiljna zataškavanja”, stoji u obrazloženju žirija.

Regionalni žiri dodijelio je i dva posebna priznanja: austrijskom filmu #njihovemačketakođer Lisbeth Kovačić, “luckastom kratkometražnom filmu koji preko jednog relativno novog medija na svjež i iznenađujući način donosi vrlo suvremenu priču” i bugarskom filmu Seljani Cvetana Dragneva, “hrabrom i poetičnom filmskom prvijencu koji nije samo vizualno hipnotičan nego i dubinski human.”

Mladi žiri djelovao je u sastavu: direktor i predsjednik Europskog udruženja filmskih i televizijskih škola Bert Beyens, redateljica Mirna Zgrabljić i redatelj Matjaž Ivanišin. Mali pečat za najbolji film autora do 35 godina dodijelili su filmu Dubina dva Ognjena Glavonića. Svoju odluku pojasnili su riječima: “Minimalistički u pristupu, film Dubina dva skromno je remek-djelo o odsutnosti. Film poručuje da se od zločina ili nasilja prema čovječnosti ne može pobjeći. Prekrasan vrhunac filma pokazuje kako istina izvire na površinu iz vode i tla.”

Mladi žiri dodijelio je i dva posebna priznanja: poljskom filmu Bliske veze Zofie Kowalewske, “savršenom kratkometražnom opservacijskom dokumentarcu o posljedicama bračne krize”, te ruskom filmu Sveti Bože autorice Vladlene Sandu, “filmu koji se polako pretvara u predivnu glazbenu pjesmu o tri naraštaja žena razotkrivajući sve izazove života i smrti.”

Žiri sekcije Movies That Matter činili su: kreativna direktorica i suosnivačica filmskog festivala Pravo Ljudski u Sarajevu Kumjana Novakova, redateljica Iris Zaki i znanstvenica, spisateljica i pjesnikinja Jadranka Brnčić. Članice žirija dodijelile su nagradu za film koji na najbolji način promiče ljudska prava ruskom filmu Sveti Bože Vladlene Sandu. Žiri je smatrao da autorica “hrabrom iskrenošću pripovijeda o fizičkim i emocionalnim traumama kroz koje je s majkom i bakom prošla kao izbjeglica, dok se istodobno prisjeća svakodnevice u kojoj su se suočavale s posttraumatskim stresom. Film je majstorski strukturiran i izdiže se do univerzalne priče od društvene važnosti”.

Nagradu Teen Dox za najbolji film o problemima mladih osvojio je iranski film Snovi bez zvijezda Merhdada Oskoueija. Žiri su činili učenici XIII. gimnazije u Zagrebu, a izjavili su da ih je film dirnuo temom, idejom, pričom i porukom. “Film nam je otvorio oči pruživši nam uvid u tešku situaciju iranskih djevojaka. Smatramo da svaka umjetnost, pa tako i filmska, treba potaknuti određenu emociju koja će nas motivirati na razmišljanje o nama samima, našem položaju u društvu i odnosu prema drugima.”

Nagrada Mojoj generaciji – koju dodjeljuje Nenad Puhovski, osnivač i direktor ZagrebDoxa, autorima koji su u dokumentaristici prisutni dugo i s kvalitetnim radovima – dodijelio je danskom autoru Jonu Bangu Carlsenu za film Déjà vu u kojem “ne samo da umjetnički sjajno i ljudski hrabro propituje vlastiti život i njegove demone nego nastavlja i višegodišnje kreativno propitivanje same prirode dokumentarizma.”

Publici se na početku svečanog proglašenja pobjednika obratio direktor i osnivač ZagrebDoxa Nenad Puhovski skrenuvši pažnju na najnoviju vijest o smrti renomiranog srpskog redatelja Lazara Stojanovića. “Riječ je o autoru koji je zadužio film u regiji svojom dobrotom i humanošću. Za njega se kaže da je jedini autor osuđen na zatvor zbog filma, dokumentarca Plastični Isus iz 1971. godine. Najveći je grijeh toga filma što se u njemu autor ismijava kultu Josipa Broza Tita. Osuđen je na tri godine zatvora. Nakon odsluženja kazne Lazar je bio još bolja osoba, bez gorčine, bez želje za osvetom, bez ljutnje. Bio je prije svega čovjek, dokumentarist i autor koji je do kraja života nastavio raditi ono u što je čvrsto vjerovao. ZagrebDox je festival koji slavi dokumentarce u najširem smislu riječi. Mi ne prikazujemo, niti bismo trebali, isključivo ljudskopravaške filmove kakve je snimao Lazar, no bitno je sada sjetiti se filmova i radova koji potiču promjene. Nama je važno da je ljudima stalo do onoga što radimo. Snimati dokumentarce znači komunicirati s publikom, a komunikacija je najbolji lijek protiv agresije. Večeras slavimo dokumentarni film svih tipova, žanrova, podžanrova, svih estetika, ali samo jedne etike: to su filmovi o ljudima i za ljude”, tim je riječima zaključio svoj pozdravni govor direktor Nenad Puhovski.

Na trinaestom izdanju ZagrebDoxa prikazano je više od 120 filmova u 15 programa. Festival je posjetilo više od 160 gostiju iz cijeloga svijeta, a za brojne projekcije tražila se karta više. U nedjelju, 5. ožujka bit će održano nekoliko dodatnih projekcija dokumentaraca te program The Best of Fest, kada će od 12 do 22 sata biti prikazani nagrađeni naslovi ovogodišnjeg ZagrebDoxa. Cijena ulaznice za program The Best of Fest, odnosno za svih šest projekcija u jednoj dvorani iznosi 40 kuna, a za pojedinačnu projekciju 18 kuna. HT nagrada publike bit će dodijeljena također u nedjelju, 5. ožujka.

ZagrebDox se održava uz potporu Grada Zagreba, Hrvatskog audiovizualnog centra , a program ZagrebDox Pro uz potporu programa Kreativna Europa – Potprograma MEDIA. Hrvatski Telekom generalni je sponzor ZagrebDoxa već dvanaestu godinu zaredom.