Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Dežulović: Nevjerojatni slučaj građanke Gabrijele
Sigurno ne biste čitali još jedan tekst o Gabrijeli Žalac, a ne bismo ga ni ponudili da se ne radi o Borisu Dežuloviću. On iz suhih novinarskih vijesti ipak nudi umjetničku interpretaciju i nadgradnju u kojoj, ako se malo zamislite, možete otkriti i smisao života i svemira. Ili barem rezime ovog trenutka u Hrvatskoj: “Da skratim – niti petnaest dana nakon što je jedna desetogodišnja djevojčica neoprezno istrčala na kolnik vinkovačke Ulice Ćirila i Metoda – čista, pobjednička i ambiciozna Arkadija Hrvatska pretvorila u kaljužu u kojoj stečajni paraziti odgajaju djecu za ministre što će bez vozačkih dozvola voziti luksuzne automobile nejasna porijekla, pa zataškavati skandale najboljih prijatelja i kumova, od onih što nekažnjeno pijani gaze ljude i bježe s mjesta nesreće, do onih što ministre vode na utakmice i nose na ramenima, pa zauzvrat dobivaju milijunske kredite i poslove.” A ima i poruku. Velemajstor Boris Dežulović za N1.
