Legenda kaže da je 2006. godine u New Yorku pacijentica poznatog psihijatra nacrtala lice čovjeka koji joj se neprestano pojavljuje u snovima, iako ga nikada u životu nije srela. Crtež je ostao na stolu, a nekoliko dana kasnije, drugi je pacijent prepoznao to lice i tvrdio da ga i on sanja. Ubrzo se (navodno) ispostavilo da su tisuće ljudi diljem svijeta – od Los Angelesa do Berlina i Teherana – sanjale istog tog čovjeka s gustim obrvama i tankim usnama. Najzanimljivija stvar u vezi s ovim čovjekom je to što on zapravo ne postoji, niti su ga tisuće ljudi ikada sanjale. Cijelu priču osmislio je talijanski sociolog i marketinški stručnjak Andrea Natella 2008. godine. Stranicu thisman.org kreirao je kao projekt “gerilskog marketinga” kako bi istražio kako se urbane legende šire internetom i kako ljudi reagiraju na kolektivne sugestije. Zanimljivo je da su se, nakon što je stranica postala viralna, javili ljudi koji su se stvarno zaklinjali da su ga sanjali. To je savršen primjer kako ljudski mozak može “stvoriti” sjećanje pod utjecajem tuđe priče. Enigma Elysium

Pitanje opstanka kultne „poljudske ljepotice“ podijelilo je Split. Dok studija izvedivosti i vodstvo Hajduka tvrde da je obnova nemoguća zbog zamora materijala i narušene statike, struka i navijači zagovaraju gradnju novog, modernog stadiona na istoj lokaciji. S druge strane, dio arhitekata i konzervatora podsjeća da je Poljud zaštićeno kulturno dobro koje treba očuvati. Dok novinari u ložama otvaraju kišobrane, a igrači sanjaju o europskim standardima, zaključak je jasan: Poljud je trenutačno financijski neodrživ i nesiguran. Hoće li razum pobijediti emocije, odlučit će struka, politika i, potencijalno, referendum. HRT