Album “Songs Of Disappearance” u potpunosti se sastoji od zvukova ugroženih ptica - Monitor.hr
12.01.2022. (19:00)

Birdie vol.2

Album “Songs Of Disappearance” u potpunosti se sastoji od zvukova ugroženih ptica

Radi se o albumu na kojemu su glavni glazbenici ugrožene australske ptičje vrste, a on je prošlog mjeseca zauzeo treće mjesto ljestvice 50 najboljih albuma u zemlji – ispred Taylor Swift. Anthony Albrecht producirao je album sa svojom umjetničkom organizacijom Bowerbird Collective. Riječ je o glazbeniku i doktoru znanosti kojemu je pošlo za rukom implementirati zvuk ptica u glazbeni album. Ovo neobično ptičje glazbeno izdanje izašlo je sa sveučilišnim izvješćem prema kojem je 1 od 6 australskih vrsta ptica sada ugrožena. Na njemu se nalaze 53 primjeraka te vrste. Prihodi od prodaje albuma idu izravno Birdlife Australia, te se nadaju kako će albumom i skupljenim sredstvima moći spasiti što više ugroženih vrsta. Green


Slične vijesti

Petak (18:00)

Liječenje glazbom

Živa – kako uglazbiti tjeskobu?

Lucija se, naime, prije četiri godine preselila na doslovno drugi kraj svijeta te svoj životni i glazbeni put nastavila u Melbourneu. Pokraj nepoznate zemlje i kulture, pandemija i zatvorenost u četiri zida rezultiralo je kod Lucije napadima panike, besane noći i druge horore koji dolaze iznutra, što ih čini još i teže pobjedivima. Iako takva poetika zaista može djelovati kao nekakav ‘suicide note’, Živa je u njoj pronašla priliku da se zagleda duboko u sebe, što je, pak, dovodi do svojevrsne katarze, čak i terapije stidljivo naznačene u „Severed Flower“. Samim time, u pitanju je izuzetno hrabar i beskompromisan album koji u okvirima i naše i glazbenih scena susjednih država gotovo da nema srodnika. Ravno do dna

Četvrtak (12:59)

Foo Fighters objavili svoju najdužu pjesmu, 10-minutni rock ep “The Teacher”

26.05. (22:00)

Like a rolling stone

Bob Dylan proslavio 82: dekonstrukcija pjesama koje su ga napravile ikonom

Njegovi tekstovi iz 60-ih uključivali su niz političkih, društvenih, filozofskih i književnih utjecaja, prkoseći konvencijama pop glazbe i privlačeći rastuću kontrakulturu. “Blowin’ in the Wind” možda je Dylanova najpoznatija protestna pjesma upravo zato što, kako je on sam istaknuo, to nije protestna pjesma – bavi se univerzalnostima, što ju čini beskrajno prilagodljivom. Times, They Are A-Changing sažima bit vremena koja se mijenjaju – ut tom trenutku, 1960-ih. Zapravo, Dylan ju je namjerno napisao kao himnu za to nemirno, energično doba. Za Like a Rolling Stone crpi ideju iz pjesme koja govori o skitnici koji plaća cijenu za svoj život u grijehu. Dylan je izraz iskoristio kako bi ukazao na usamljenost i očaj. Knockin’ on Heaven’s Door napisao je kao dio soundtracka za film Sama Peckinpaha. Muzika

26.05. (01:00)

Mlada ambijentalna pop heroina

Pi – E.I.: graditeljica svjetova

Nekad znana kao kantautorica Ivana Picek, od 2017. i albuma ‘Časna lubanjska’ ona djeluje pod umjetničkim pseudonimom Arhimedove konstante, tj. naziva ‘Pi’, a šest godina kasnije otvara novo poglavlje svoje transformacije objedinjeno na albumu ‘E.I.’. Lajtmotiv novog albuma smješten je u ne-tako-daleku distopijsku budućnost, te prati kreaciju znanstvenice Evgenije i stvaranje novog čovjeka, uz transhumanističke motive poput robota, AI-a i aliena. Iz Ravno do dna daju visoku ocjenu – devetku.

25.05. (22:00)

Veselice za dobra stara vremena

Dropkick Murphys – Okemah Rising: Woodyjevo nasljeđe, drugi dio

Iz Ravno do dna vrlo povoljno ocjenjuju novi album celtic punkera: Ako smo “This Machine” ocijenili sa sedmicom, “Okemah” bi svakako trebala dobiti ocjenu manje. Budući da smo u tadašnjoj recenziji bili preoštri i dodijelili ocjenu nižu od one koju zaslužuje, zaključujemo da drugi dio “Woodyjevog diptiha” upravo ono što smo dali superiornom prethodniku.

24.05. (23:00)

Iako autoironično priznaju da su najbolji dani iza njih, možda nas 30. lipnja na Šalati ugodno iznenade

The Cult: Život, smrt, seks i duhovnost grešnog hard rocka

The Cult – Wikipedia

The Cult ne pripada ljubimcima glazbenog novinarstva. Njihova povijest je komplicirana. Uostalom, tijekom četrdeset godina na sceni, sastavljanja i rastavljanja, koketiranja s prisvajanjem starosjedilačke kulture, utapanja u alkoholu i tješenja budizmom, pravnim zavrzlama i nesnalaženjem s leksikom političke korektnosti, pravo je čudo da su još tu. Nešto zreliji, ali i dalje u opsesivnoj potrazi za hitom, koja ih je uostalom koštala trajnije, sigurnije pozicije. Eklektizam, izmicanje žanrovima i mijenjanje producenata pogodno je tlo za nostalgičare. Čvrsto vezane uza zlatne dane benda tijekom osamdesetih kad je gotička neopsihodelija pripadala stadionima i klubovima, a njihov zvuk bio  snažan i drukčiji u agresivnom post-punk okružju. Express

23.05. (20:00)

Znam što će se puštati ovog ljeta

Zvuk dvadesetih: Lava La Rue – ljeto ljubavi 2.0

Ovo 25-godišnje queer čeljade s upečatljivim dreadlocksima, pravim imenom Ava Laurel potomak je latvijskih i jamajčanskih emigranata iz Laidbroke Grovea u Zapadnom Londonu. Na sceni je od tinejdžerskih dana, zajedno s DIY hip hop kolektivom NiNE8. Lava La Rue zagovara povratak hipijevskog Ljeta ljubavi ’67 i rejverskog Ljeta ljubavi ’89, samo ovoga puta s queer predznakom. Zamisao o trećem Ljetu ljubavi možda je krajnje utopistička, pogotovo u momentu kad gospodari rata prijete nuklearnim armagedonom, ali pretočena u muziku zasad daje izvanredne rezultate. Ravno do dna

20.05. (21:00)

Surferi iz svemira

The Bomboras – Songs From Beyond: Hvatanje momentuma

Kalifornijski surferi The Bomboras svoj su novi, četvrti po redu album izdali nakon 25 godina diskografske pauze. Momci iz benda u nove su pjesme vrlo vješto upakirali svoje glavne utjecaje koje koriste poput ključnog začina. Potrebna je određena vrsta (glazbene) vještine kako biste ispričali priču bez teksta, koristeći “samo“ zvukove. The Bomboras to uspijevaju napraviti kroz hrpu catchy melodija kojima stvaraju momentum i dodaju dozu filmičnosti u pjesme. Ravno do dna

19.05. (16:00)

Vanzemaljka

St. Vincent – jedna od najinspirativnijih današnjih glazbenica

Annie Clark američka je glazbenica, ali i scenaristica, filmska redateljica i glumica. Iako gaji ljubav prema estetici 70-ih, priznaje da joj se posebno sviđa glazba iz tog vremena koja se bavila ljigavim, neurednim i pohlepnim stvarima koje su se događale u srcu grada. Osjećaj je, kaže, sličan onome kroz što trenutno prolazimo. Najčešće ju uspoređuju s Davidom Bowiejem budući da, baš poput njega, stvara novi i jedinstven izgled za svaki svoj album, a modni je izričaj, priznaje, važan dio njezinog iznošenja priče pa o svakom aspektu svojih kreacija pomno promišlja. Iako njezini scenski stylinzi izgledaju glamurozno, oni koje bira u svoje slobodno vrijeme potpuno su druga priča. Čak se ni ne šminka. Mood.hr

18.05. (13:00)

Veliki mag gitare

Vlatko Stefanovski: Ponekad osjećam kako gitara na kojoj sviram diše

| Author: Zdravko Terkeš

“Kako ulazim u godine, polako mijenjam svoje svjetonazore”, rekao je Vlatko Stefanovski na početku razgovora i nastavio: “I to u odnosu na sve: i u odnosu na ljudski rod i u odnosu na planet na kojem živimo, a bogami i u odnosu na neke filozofske teme koje izlaze izvan okvira naših ‘fizičkih teritorija’. Počinjem sve više razmišljati o tome kako je čovjek dao sebi previše na značaju. Mi mislimo da smo gospodari prirode i da možemo raditi sve što nam padne napamet, što je, naravno, poprilično loša percepcija. Ljudi su posjekli mnoge šume, zagadili oceane, zemlju, zrak… Sad, nisam ja neki ekološki fanatik, ali postoji inteligencija iznad ove naše. Zašto ljudi ne žive 1400 godina kao ona maslina na Brijunima? Postoji neki vid inteligencije nad kojim nemamo kontrolu. Ponašamo se prema prirodi kao gazde, ali sve će nam se to jednoga dana vratiti… Drvo je poluživo biće. Ja dok sviram, osjećam njegovu energiju, pogotovo kad drvo rezonira… Ponekad osjećam kako gitara na kojoj sviram diše, da je živa.” Express