Alić: Europa bi morala biti budućnost svijeta, a za to se mora osloboditi svoje mitske slike - Monitor.hr
19.09.2022. (14:00)

Europa šuti kad joj to odgovara

Alić: Europa bi morala biti budućnost svijeta, a za to se mora osloboditi svoje mitske slike

Europa je čudo i vrh svjetske kulture. Tlo je to koje je rodilo i stvorilo ponajvrednija djela glazbe, arhitekture, slikarstva, skulpture, književnosti, filozofije… No ne smijemo idealizirati stvari i europski duh vezati samo uz vrhunska umjetnička, filozofijska i znanstvena ili dostignuća. Europa ima i mnogo toga nehumanog na savjesti. Desetljeća pa i stoljeća ratovanja u samoj Europi (među kršćanima) tjeraju na pitanje o eventualnim skrivenim agendama odnosa politike i vjere. Kako nekad tako i danas.Ne možemo se ne pitati o razlozima europskog šutljivog prelaženja preko govora mržnje današnjih zagovornika starih srpskih politika. Dokumenti kulture – pisao je svojevremeno Walter Benjamin – istovremeno su i dokumenti barbarstva. Sead Alić za Index.ba.


Slične vijesti

Jučer (07:00)

Kukala im majka

Basara: Vesela braća

Tokom dugog života, Uroš Predić je naslikao mnoga remek-dela, a ono koje moja neznatnost najbolje voli nazvao je „Vesela braća, žalosna im majka“. Budući realista, Predić je naslikao jedan realan događaj, tačnije seriju događaja: grupu, naime, lola bekrija koji su u ranu zoru, vraćajući se iz birtije, pevali uz gajde na sav glas i budili seljane Predićevog rodnog sela Orlovata, da svi vide kako se oni vesele, ćerdaju imovinu i, uopšte, kako su iznad seoske situacije. E, upravo na tu sliku me je podsetio izlazak naših tenisera – s Novakom Đokovićem na čelu i uz muzičku pratnju đakonise Crnogorčević – na otvaranje Dejvis kupa. Orilo se dok su teniseri izlazili „Veseli se, srpske rode“, a svetu je – rečnikom tupoumnih srpskih novindžija (svih boja) – poslata „snažna poruka“. Držim da bi poruka bila „snažnija“ da su teniseri istrčali na teren sa po pečenim jagnjetom na ramenima, hrisovuljom sa Porfirijevim blagoslovom i predvođeni Matijom Bećkovićem s badnjakom u ruci. Svetislav Basara

Ponedjeljak (23:00)

Kolumnist o kolegici novinarki

Jergović: Dora Kršul i pokušaj da se bez teških i ružnih riječi bude istraživačka novinarka u Hrvatskoj

Dora Kršul vrlo je sistematično razotkrila aferu na Geodetskom fakultetu i rezultate svoga istraživanja objavila na portalu Telegram. Premda je njezin posao uzorno izveden, s punom sviješću o tome da protiv sebe i protiv onoga što piše ima i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i cjelokupno hrvatsko pravosuđe, izazvala je zeusovski gnjev ministrice Nine Obuljen Koržinek, koja nije birala ni riječi ni kvalifikacije da obezvrijedi i ozloglasi novinarku i njezin rad. Postoje, naravno, sredstva kojima se u nas tradicionalno discipliniraju ili preodgajaju nepoćudni novinari i novinski istraživači. Dora Kršul je zasad osjetila jedno, možda najelementarnije i najbrutalnije: bila je izložena pravosudnom teroru. Borasova privatna tužba je, istina, zasad propala, ali mogla je vidjeti i na vlastitoj koži osjetiti kako su privatne tužbe pripadnika vladajuće elite ugrađene u sustav koji u najvećoj mjeri simulira pravdu i pravednost. Mediji s transparentnom vlasničkom strukturom, pogotovu ako su im vlasnici izvan Hrvatske, nešto su sigurnije utočište za novinare. Ali i na njih moguće je provoditi diskretni pritisak, pogotovu ako je cilj discipliniranje i preodgoj pojedinih novinara. Najefikasniji pritisak su ljubazne ponude za unapređenje slobodnih i neovisnih medija. No, ministrica kulture i medija još uvijek se, barem u odnosu na Telegram i u slučaju Dore Kršul, služi suprotnom, manje efikasnom strategijom. Miljenko Jergović za svoj blog.

Ponedjeljak (08:00)

Nadajmo se da je u krivu

Starešina: Čini se da upozorenje Zelenskog o novom sukobu na Balkanu ima uporište

Pogledamo li vijesti izvan dnevnoga konteksta, u širemu geopolitičkom kontekstu bliskoistočni rat koji je počeo kao rat Izraela protiv Hamasa, primjetno je da u njemu i Zapad (SAD, raštimani EU) i Istok (Iran, Rusija) do krajnjih granica testiraju i ne prelaze crvenu crtu, koja bi rezultirala velikim regionalnim i potencijalno nuklearnim ratom. Logično je da uz ta velika geopolitička poravnanja SAD-a i Rusije na red dođe i Balkan. Najviše potencijala za sukob trenutačno ima u BiH. Uostalom, BiH je i bila prva postaja Stoltenbergove balkanske turneje. A ruski je veleposlanik reagirao oštrom optužbom na NATO-ov račun za imperijalizam i kolonijalizam. Međutim, nije vjerojatno da će taj sukob započeti Dodik. Mnogo vjerojatnijim čini se da požar sukoba bude zapaljen u Federaciji BiH, recimo u središnjoj Bosni; da ga zapali neka džihadistička paravojna formacija napadom na Hrvate. Višnja Starešina za Lider

Nedjelja (23:00)

Neće svi biti dobri ljudi, ali će svoju plaću zarađivati drugdje

Jokić: Nije obrazovanje ono što čovjeka čini dobrim, kaže novi ministar Anušić. Stvarno?

Među doktoricama i doktorima znanosti, uz sve one poštene, analitične i stručne, nalaze se i iskreno zli, do srži pokvareni i olako potkupljivi ljudi. Ima tu i onih koji su te svoje diplome s pečatima kupili na benzinskim stanicama Bosne i Hercegovine baš kao i brigada onih koji su u strastvenom tangu s hrvatskom politikom završili u Remetincu. To da razina obrazovanosti nije povezana s dobrotom osobe u Hrvatskoj bila bi dobra lekcija koju bi trener Anušić (za kojeg vjerujem da je ok osoba) dao svojim štićenicima na treningu četvrtkom navečer. Od svih obrazovnih programa i sektora svoju budućnost izvan granica zemlje vide učenici prirodoslovno-matematičkih gimnazija (52,5%). Oni čije bi obrazovanje i stručnost u uzbudljivim i neizvjesnim vremenima moglo pomaknuti Hrvatsku k pozitivnim perspektivama. U zapadnim ih državama dočekuju otvorenog zagrljaja jer znaju da su dobili jackpot – inteligentne i radišne mlade ljude u koje su njihovi roditelji i učitelji uložili veliki trud, a društvo znatna financijska sredstva. Boris Jokić za tportal.

Nedjelja (19:00)

Brižni otac AP

Vučetić: Hrvatske politike su politike proizvodnje siromaštva

Hrvatska je, dakle, država u kojoj djeca premijeru zahvaljuju na besplatnom ručku. I premijeru je ovo važno. Uistinu ne znam što je gore, zahvala na ručku ili njegova nepogođenost tom zahvalom. Nevidljiva i, da se poslužim biblijskim slikama, milošću dobrodušnog premijera nahranjena djevojčica bez značenja, siromašna je načinom posvemašnje isključenosti iz društva i povremene uključenosti u priču o premijeru koji svojim djelovanjem zasjenjuje samog Isusa Krista. Krist je, s dvije ribe i pet ječmenih kruhova, čudesno nahranio nekoliko tisuća ljudi, dok Andrej Plenković, obrokom u osnovnim školama, značenjski hrani svu djecu. Sva ta, do njegovog obroka ili upravo njegovim obrokom, isključena, nevidljiva, marginalizirana djeca u jednoj sustavno opljačkanoj državi, postaju premijerova djeca – ali ne trajno, nego samo za potrebe kampanje, potom će biti odbačena na margine. Marko Vučetić za Autograf.

Nedjelja (08:00)

Skupi dokaze i na sud

Dežulović: Lažljivo smeće

Karolina Vidović Krišto, zastupnica stranke Odlučnost i pravednost je na raspravi o zakonu o hrvatskom jeziku prošlog četvrtka u časnom domu pročitala javnu optužnicu u sedam točaka protiv Borisa Dežulovića. Nejasno je – dobro, ja sam pravni laik, moguće da ne razumijem – zašto je Karolina Vidović Krišto svoju optužnicu pročitala u Saboru, na bezveznoj nekakvoj raspravi o hrvatskom jeziku. Stvar je mnogo ozbiljnija, u mom slučaju riječ je, ovako odoka, o kršenju barem pet-šest uzastopnih članaka Kaznenog zakona RH. Pa ipak, iako Karolina Vidović Krišto dobro zna o čemu je riječ – “ta bi osoba u svakoj civiliziranoj državi zbog toga kazneno odgovarala!”, “to je kazneno djelo što on radi!” – ona svoja saznanja nije prijavila nadležnim institucijama civilizirane Republike Hrvatske: niti je dokaze o kaznenom djelu odmah proslijedila državnom odvjetništvu, niti je s njima otišla u najbližu policijsku postaju. Umjesto toga, ona je optužnicu suho pročitala pred polupraznom saborskom dvoranom, kao da je izdaja Domovine pičkamumaterina ja se ispričavam obična neka povreda poslovnika ili kakav bijedni ispravak netočnog navoda. Boris Dežulović za Novosti.

Subota (20:00)

Znači, tamo neke glavešine smetaju da bismo si bili dobri

Jergović: Evo zašto je Republika Srbija protjerala prvog tajnika Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu

Kada bi špijuni u današnje vrijeme i postojali, što bi to hrvatski špijuni mogli špijunirati po Republici Srbiji? (Samo jedno moglo bi kvalificirati Hrvoja Šnajdera za špijuna. Njegova savršena anonimnost. Sudeći po nalazima na internetu, taj čovjek zapravo i ne postoji…). Zašto je onda Srbija protjerala prvog tajnika Veleposlanstva RH? Je li zato što su 17. prosinca u Srbiji parlamentarni, a u Beogradu, recimo, i gradski izbori? Ili zato što od javnosti treba sakriti nešto što s Hrvatskom i Hrvatima nema nikakve veze? A moguće je čak i to da se radi o predizbornom nadmetanju Socijalističke partije Srbije, koju predvodi ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, i Srpske narodne stranke, predsjednika Aleksandra Vučića. Dačić bere predizborne poene u publici i provocira pažnju medija, tako što protjeruje nekakvog Hrvoja Šnajdera? Odnosi između Hrvatske i Srbije kontrolirano su loši. Kada bi ove dvije zemlje, ili barem jedna od njih, postale stvarno suverene, ali ne samo u državnom, nego i u nekom mnogo važnijem, društvenom, kulturnom i kulturno-identitetskom smislu, ti bi odnosi postali dobri. I to bez ičijega truda i nastojanja, jednostavno zato što ne bi bilo unutarnjopolitičke potrebe u Hrvatskoj i u Srbiji da odnosi budu kontrolirano loši. Miljenko Jergović za svoj blog.

23.11. (09:00)

Act surprised

Šajatović: Osoba 2023. godine je, u prenesenom i doslovnom smislu, ChatGPT

Davne 1995. uredništvo časopisa Time za osobu godine proglasilo je PC. Bio je štos nešto neživo proglasiti osobom. Kad se 2023. za osobu godine proglasi oblik umjetne inteligencije ChatGPT, više nije sigurno je li riječ o digitalnom proizvodu u oblaku ili nečemu što briše granicu između čovjekove i umjetne inteligencije. Ne bi bilo loše pogledati glasoviti ZF film iz 1968. ‘2001.: Odiseja u svemiru‘. Posebno dio kad računalo HAL 9000, sa svim elementima onoga što danas podrazumijevamo pod umjetnom inteligencijom, instalirano u svemirski brod kojim ljudska posada putuje prema Jupiteru, u strahu da ne bude isključeno, ne preže od namjere da se riješi ljudske posade. U filmu jedan od preživjelih astronauta u posljednji trenutak stavi umjetnu inteligenciju pod kontrolu. Ali to je ipak samo film. Miodrag Šajatović za Lider.

21.11. (19:00)

Mina koju i danas proučavaju eksperti NATO-a, američke vojske i hrvatskih zavoda za zdravstveno i mirovinsko osiguranje

Dežulović: Pokolj na Čuki 22

Mnogo veličanstvenih bitaka pamti povijest Hrvata. No, sve su te slavne bitke bile tek kafanske tuče prema bitci koja se 17. kolovoza 1993. odigrala u susjednoj Bosni i Hercegovini, na zloglasnom Južnom bojištu. O toj bitci, međutim, ni danas ne znamo ništa: nema obljetnica, kolona sjećanja i vojnih parada. Da skratim priču, puna tri dana i tri noći stupali su vojnici HVO-a kozjom stazom prema Čuki 22, i svaki je završio s teško ozlijeđenim stopalima i prijelomom obje potkoljenice. I tko zna bi li se ikad čulo za njih, tko zna bi li povijest ikad zabilježila tu bitku na Južnom bojištu – “majku svih bitaka”, Pokolj na Čuki 22 – da Ustavni sud Republike Hrvatske nekidan nije usvojio ustavne tužbe četrnaestorice veterana Hrvatskog vijeća obrane iz susjedne Bosne i Hercegovine, koji su tužili hrvatsku državu tražeći uredno regulirani staž branitelja Domovinskog rata, status ratnog vojnog invalida i braniteljsku invalidsku penziju, sve što im je prije deset godina oduzela SDP-ova komunistička vlada. I da su svi do posljednjega, svih deset tisuća pedeset i petorica njih, ranjeni u isto vrijeme na istom mjestu i na isti način, Boris Dežulović za N1.

21.11. (09:00)

Nebute mi vi u Jurop

Starešina: Njemačka se oslobađa posljednje ostavštine Angele Merkel

Rastući val antižidovske retorike i izravnih napada na Židove u Njemačkoj osokolio je njemačkoga kancelara Olafa Scholza da se odrekne posljednjega političkog nasljeđa Angele Merkel – njezine politike ‘srdačno dobro došli‘. Njezina politika otvorenih vrata prema ilegalnim migracijama i dalje je opstajala unatoč tomu što je već odavno postalo bjelodano da se time ugrožava sigurnost, kako njemačka tako i europska, da se ugrožava mirovinski sustav, sustav socijalne zaštite, da nema pozitivnog ekonomskog učinka, da potiče porast kriminala i radikalizaciju političke scene. Tek Hamasov pokolj u Izraelu, odobravanje, pa i slavlje koje je nakon njega uslijedilo u dijelu muslimanskih migrantskih zajednica u Njemačkoj, što se pretvorilo u otvorene, pa i nasilne izljeve antisemitizma, ohrabrili su i prisilili Scholza na politički zaokret prema ilegalnim i nekontroliranim migracijama. Višnja Starešina za Lider.