Andrassy: Zašto curice danas izgledaju kao da imaju 40 godina? - Monitor.hr
12.06.2019. (18:00)

Andrassy: Zašto curice danas izgledaju kao da imaju 40 godina?

Da mi je netko u sedmom razredu rekao da ću svaki tjedan pisat malo bezobrazniju verziju zadaćnice i da će se ono što pišem čitat na plaži, ne bi mu vjerovala. Nego, neki dan sam pronašla svoju sliku iz šestog razreda. Potresna je – točno onakva kakva treba bit. Ništa bolje nije ni sa šesnaest… – piše Andrea Andrassy svoj tijek misli za 24 sata i otkriva kako je izgledala kao vrlo mlada umjetnica.


Slične vijesti

Jučer (22:00)

Što fali Steveu Buscemiju?

Andrea Andrassy: Mali krug velikih kompleksa – bila sam na plastičnoj operaciji (da razočaram ljude s interneta)

Pričam o debelim, masnim vrećicama koje uz svaki sloj korektora sve više podsjećaju na Mesničku ulicu (ne znam jel znate ako niste iz centra, hairflip) i zbog kojih sam svako jutro sve više izgledala kao Steve Buscemi. SVE sam probala, ali Steve Buscemi je i dalje inzistirao. Svaki put kad bi se pogledala u ogledalo, cerio mi se u facu, svaki put kad bi bila na televiziji, osim što bi mi šminkeri proklinjali genetiku, dobivala bi poruke od nepoznatih ljudi tipa: “Jesi cugala noć prije” ili “Moraš se naspavat” – i svejedno nisam htjela ništa poduzet. Baš namjerno. Mali krug velikih kompleksa – napokon nestao prije tjedan dana. Podočnjaci i kapci. Zato sam odmarala oči, jer mi je s njih netko izrezao nepostojeći umor… piše Andrea Andrassy o mukama osobe koja previše gleda samu sebe i vodi računa o tome što drugi o njoj misle.

Ponedjeljak (18:00)

Tell the short story long

Andrassy: Help-shaming – Ako ste objavili sliku dok pomažete, vaša pomoć je bezvrijedna?

Uglavnom, poštovani, dobar dan, srdačan pozdrav i sretna nova godina – vjerojatno prva godina ikad u kojoj gotovo nitko neće prvih par tjedana automatizmom pisat da je 2020. Ne znam za vas, ali ja vjerujem da mi prsti ne bi dopustili da se makar i zabunom vratim u godinu koja nam je svima testirala granice… šutim, ne žalim se i pronalazim razloge za zahvalnost u stvarima koje sam prije smatrala toliko uobičajenima da im se ne mora pridavati posebna pažnja… Krivnja me obuzme i svaki put kad se prije spavanja sjetim koliko sam zahvalna na činjenici da i dalje spavam na svom jastuku… i tako dalje i tako dalje, nigdje kraja, ali to je Andrea Andrassy. Piše za miss7 za 24 sata.

22.12.2020. (00:30)

Pametnom dosta

Andrea Andrassy: Skupljam novce za bundu i sifon, podržite me, pliz

Nego, imam jedno pitanje koje neće sjest svima, ali važna pitanja su često takva – kako je moguće da ljudi toliko lako vole prihvatit ideju bezgrešnog začeća i sve ostale ideje o Bogu i religijama bez da imaju opipljive dokaze, a da im je s druge strane uz sve opipljivije dokaze i dalje toliko teško vjerovat da je Korona stvarna? “Korona je izmišljena da bi nas lakše kontrolirali i uzeli nam slobodu i novac” – sami pronađite paralelu s religijama i vodstvom istih da ja ne moram ispast bezobrazna. Ne želim ispast bezobrazna, ne 9 dana prije Božića – ovo je vrijeme kad svi međusobno moramo širit ljubav. Samo bi meni nekako bilo draže da se napokon svi složimo da je najbolji način na koji ovih dana možeš širit ljubav to da usput ne širiš zarazu. (Sad vi otpjevate: “Alice, who the fuck is Alice?”)… – i tako nekako ide predbožićna poslanica Andree Andrassy. Ma kako ju čovjek ne bi volio.

14.12.2020. (09:00)

Jedan “nemarić.” I jedan malice

Andrea Andrassy: Alis u zemlji nemarnih čudesa – “Ne tiče me se” je najopasniji virus na svijetu

Jedna vesela pitalica za početak: Što mislite, koliko u grupi od 100 prosječnih ljudi ima šupaka? Ne iz perspektive anatomije tijela nego iz perspektive anatomije duše? Ovo nije moje pitanje, nego pitanje iz filma koji sam pogledala prije dva tjedna. Film se zove “The Dinner” i toplo ga preporučam – rekla bi(h) vam o čemu se radi ali ne mogu bez da ga spojlam, pa neću. Meni je, btw, spojlanje filmova, serija i knjiga nešto što bi se trebalo smjet prekršajno prijavit jer predstavlja remećenje tuđeg reda i mira. I nisu svi ljudi koji spojlaju filmove automatski šupci – neki to naprave slučajno, omakne im se putem kao što se Milanu Bundiću omakne ulazak u dućan s krznom… Ovo da se Alis i “malice” rimuju je naravno slučajno, samo dvije riječi koje slično vibriraju u uhu – iako će vam ljudi koji vole vibracije reć da slučajnosti ne postoje. – dobro se igra riječima angažirana Andrea Andrassy na Miss7 na 24 sata.

16.11.2020. (11:00)

Budi treš i ponosna

Andrea Andrassy: Grab ‘em by the titties – Velika nagradna igra za tebe i frendicu

Pramenove radim otprilike svakih 6-8 tjedana, nokte svaka 3 do 4 tjedna. Kratka pauza za pozdrav svim ženama koje će reć “ja to sve sama” ili “ja nisam toliko opterećena izgledom” ili “ja sam prirodnija i bolja od tebe” – to je sve super. Meni je lijepo ovako – ako si sama lakiram nokte ofarbat ću prst, stol, zid i pisanice za sljedeći Uskrs, pramenove izvuć ne znam (bez da izgledam kao da sam se uredila za Sandijev spot 1996.) – moji nokti, moji novci, moji pramenovci. (Znam da je ovo treš, ne morate mi javljat). Uvijek kad čitam Andreu Andrassy imam osjećaj da sve to govori brzo u diktafon i onda daje nekom da to pretipka. Taj tijek misli bi se značajno usporio i izmijenio pisanjem na tasturi, kako god brza bila. Kolumu završava sa: (Oćeš prestat bit treš? NE). I nemoj. Možda je treš, al ima dobru poruku, pročitajte, žene pogotovo.

30.10.2020. (22:30)

Što je na umu, to je u komentarima

‘Ljudi su toliko zaljubljeni u ideju da imaju pravo reć što misle, da zaborave da imaju pravo i ne reć ništa’

Često zamišljam koliko bi bilo lijepo da poslodavci, obitelj i prijatelji vide da se mlada djevojka zaposlena u jednoj banci u slobodno vrijeme – a često i za vrijeme radnog – naslađuje automobilskom nesrećom. Ili da konobar u pauzi od posla piše kog treba dobro izj**at. Ili koga treba prebit jer je ODLUČIO bit peder. Ili da nečija baka umire od smijeha kad vidi da je korona ušla na dječju onkologiju. Često zamišljam koliko bi bilo lijepo da se napravi registar takvih ljudi ili da ih se javno prozove, piše Andrea Andrassy, o komentarima na društvenim mrežama.

19.09.2020. (10:00)

3 kolumne - knjiga

Andrea Andrassy: Nepodnošljiva lakoća popovanja – zašto nam je prirodnije ignorirat važno, a pljuvat po nebitnom?

Sto dana do Božića, spremajte badiće i kratke hlače, bacite žilete, vadite lonce za sarmu – kreće najbolji i najljepši dio godine; pod uvjetom da, kao ja, volite jesen i zimu. Ako ste team “ljeto”, iskreno saučešće ali jbg, vrijeme je da team ajvar-puloveri-čizme malo uživa. I nemojte bit pretužni zbog odlaska ljeta – znate i sami da će, baš kao i brakovi Borisa Novkovića, opet doć puno brže nego što mislite. Nego, krenimo u današnju priču koja nije jedna, nego tri. Koju želite prvu – Crkvu, Tokyo ili fuži s tartufima? – najavljuje Andrea Andrassy svoj novi slobodni tijek misli.

11.09.2020. (16:06)

Lupio Zvizdan u Bablje ljeto

Andrea Andrassy: “Fine mrtve seljačine” – Tko je stvarno kriv za influensranje u državi?

Ideš, koji beskrajni post je Andrea Andrassy napisala (al se lako i brzo čita). I kažu neki da su influenseri neradnička bagra (75% u našoj anketi + 1).
Je li dno da influenceri “žicaju” hranu?
Ovisi o načinu. Sjedila sam u više navrata u blizini influencerica koje na licu mjesta vade mobitel, pokazuju konobaru “vid vid ovo ja na internetima” i traže besplatnu šniclu, što je u top 10 najtužnijih stvari koje sam vidjela, ali postoji i normalna, dostojanstvena verzija – slanje ponude u inbox, ono što je napravila mala. Ja ne bi(h) nikad. Bilo bi mi neugodno, neugodno mi je i kad me vlastiti dečko počasti. (Sreća da je škrt pa je problem riješen). Ako objavljujem hranu koju jedem, a volim ju objavit jer volim hranu više nego što teoretičar zavjere voli ignorirat zdrav razum, to najčešće radim tek kad izađem iz restorana jer ne želim da restoran misli da suptilno žicam. Ali ako netko želi i misli da može ponudit restoranu suradnju koja će rezultirat obostranim zadovoljstvom, nije najgore na svijetu da se javi. Javljaju se i restorani influencerima, dobro došli u 2020. Jel čudno? Malo da. Ali u moru čudnog koje nas okružuje, možda bi bilo pametno da se fokusiramo na čudno koje je ujedno i ilegalno, tipa Josipa Rimac i kompanija – to su ljudi koji vam kradu hranu iz usta, pick your battles
– piše Andrea Andrassy za miss7 na 24 sata.

06.09.2020. (22:00)

Fotkam selfije, dakle postojim

Andrea Andrassy: Zapravo, sve što ti treba najčešće stane u jedan običan “film” od 36 fotki. Nekad i u pet

Kolumnistica, influenserica (instagramuša) Andrassy Andrea ima dilemu svih koji objavljuju na društvenim mrežama – ako ne objaviš da li se uopće desilo i da li postoji? Koliko fotki trenutno imate u mobitelu? Vjerojatno ne znate napamet i morate pogledat. Kod mene ih je 23 231. Dvadeset i tri tisuće, dvjesto trideset i jedna fotka – sjećam se vremena kad sam mislila da je film od 36 fotki “najviše fotki ikad.”
Plaža – slikaj.
More – slikaj.
Sladoled u kornetu – slikaj.
Ćevapi – slikaj.
“Gle, ovaj golub je zanimljiv” – slikaj.
Za sve što MORAM uslikat uvijek imam istu teoriju – bila bi šteta da u svakom trenutku ne koristim mobitel koji radi fotke o kakvima sam prije samo mogla sanjat, i još važnije – sigurno ću gledat ove fotke kasnije, kao što sam nekad gledala fotke u albumima…
piše Andrea Andrassy na Miss7 24 sata. A tu je njen Instagram (207 tisuća pratitelja).

View this post on Instagram

Srdačan pozdrav svima 🥳

A post shared by Andrea Andrassy (@andreaandrassy) on

15.07.2020. (22:30)

Životne lekcije

Andrea Andrassy: Šiške su manifestacija Sotone, kao i ljudi koji misle da postoji “previše” palačinki

Andrea Andrassy dijeli nekoliko random životnih istina: Treba prestat pokušavat kontrolirat stvari koje su izvan tvoje kontrole. Ovo sam naučila primjenjivat kad sam imala majstore prošle godine. Živciranje oko stvari na koje ne možeš utjecat nije dobro za srce, dušu ni crijeva. Čak i uz najveći trud, uvijek ćeš biti nečiji bad guy. Svatko je nečiji bad guy i to je sasvim ok. Sasvim je ok unfollowat ljude u stvarnom životu. Dogode se putem ljudi s kojima se svakim danom osjećaš kao suhi, zanemareni kaktus, ali glupo ti je otić zbog uloženog vremena, ljubavi i sličnih jednostranih koncepata. Unfollow je pola zdravlja i u virtualnom i u stvarnom svijetu.