Andrea Andrassy: Los Strangeles - ovdje nitko nije normalan, ali to nikom ne smeta - Monitor.hr
30.11.2022. (08:00)

L.A. Confidential

Andrea Andrassy: Los Strangeles – ovdje nitko nije normalan, ali to nikom ne smeta

Od svih mjesta na kojima sam pisala kolumnu, ovo je vjerojatno najčudnije – par metara od mene sjedi čovjek koji je ili serijski ubojica ili suvlasnik Facebooka; u LA-u nikad ne možeš procijenit i to je super, pod uvjetom da niste sami u mračnoj ulici. Točno preko puta je frizerski salon iznad čijeg ulaza stoji tabla s natpisom “no psychic vampires.” Išla bi ih pitat što im to znači, ali nakon “kluba” pored hotela više nemam potrebu. Los Angeles je čudan grad, ali čak i oni najčudniji ljudi uspijevaju bit ljubazniji od prosječnog Hrvata koji stoji pored tebe u redu u Pošti. Ovdje ti se u prolazu svatko nasmiješi, kad ti stoji na putu se makne i kaže “sorry”, a ako se nekom sviđa što imaš na sebi, dobacit će ti kompliment u prolazu. I nema šanse da ćeš na šetnici uz plažu izdržat više od 5 metara prije nego što ti netko kaže “good morning!” Neki kažu da je to fejk ljubaznost, ali s tim se nikad ne mogu složit – ako ti netko usput dobaci nešto lijepo i simpatično, odakle ikome pravo da odluči da je to lažno? A i da je, fejk ljubaznost je i dalje bolja od iskrene neljubaznosti koje kod nas ima na bacanje… piše Andrea Andrassy direkt iz L.A.-a a nije blagoglagoljiva zagrebačka cura svaki dan tamo.


Slične vijesti

Ponedjeljak (07:00)

Iz života jedne šopingholičarke

Andrea Andrassy: Koliko često imate osjećaj da smetate zaposlenicima u dućanu?

Prije nego što vam kažem doviđenja i poželim ugodan dan, jedan mali disclaimer pomirljive naravi – znam da se većina ovih stvari ne odnosi na većinu normalnih ljudi u dućanu, znam i da je svima nekad teško, pogotovo kad rade s ljudima koji se ponašaju kao da su u štali, a ne u shoppingu, ali znam i da se zbog ovih pentagonskih persona sve češće osjećam kao da u tom istom dućanu samo smetam. Vi ćete mi javit jesam li luda i je li ovo imaginarni bezobrazluk koji živi samo u mojoj glavi, a ja idem vratit dvoje hlača prije nego što izađe kolumna jer će mi kasnije bit neugodno – primarno zbog ovih koji su dobri i normalni, a koji dijele radno mjesto s ovim drugima. To je kraj kolumne Andree Andrassy u kojoj priča o još jednoj hrvatskoj tragediji.

13.11. (11:00)

Hrvatske tragedije

Andrea Andrassy: Zašto ljudi smiju bit smrdljivi i glasni, a mi drugi se moramo naviknut?

Ako zvuči kao da tražim previše, neka zvuči – ako je “nemoj stvarat nepotrebnu buku”, “nemoj smrdit” i “nemoj ulazit u tuđi prostor” stvarno toliko neprimjeren popis zahtjeva, ja ću ponosno nosit titulu teške osobe. Glava mi je već ionako teška – netko će reć da je to zato što sam preosjetljiva, ja ću reć da je to djelomično točno, ali i dalje mislim da je najveći krivac to što ljudi sve više gube osjećaj za druge. Srdačan pozdrav od preosjetljivog idiota s migrenom – dok ja tražim tablete, vi mi javite ako mislite da tražim previše. Tako zaključuje svoju kolumnu Andrea Andrassy. Rezultat čitanja bi mogao biti da vam ogadi put avionom, pomisao da odete u Milano, kao i odlazak u slastičarnu, općenito izlazak iz kuće. A što se tiče odgovora na pitanje, možda ne bi bilo loše kad se piše o trovanju svim i svačim biti ipak manje toksičan.

07.11. (08:00)

Nicht schtipen!

Andrea Andrassy: Molim vas, UVIJEK se čudite ako vas netko uštipne

Nije isto kad te netko uštipne i kad te uštipne netko “važan”, to svi znamo, a gotovo svatko je nekome dovoljno važan – osim uštipnutih žena, one su manje-više uvijek nevažne. I onda se opet, uvijek i stalno čudimo zašto žene šute i zašto nisu odmah reagirale. Nemojte se čudit ako vas netko uštipne, to vam je sigurno zbog hlača, potvrdili smo već previše puta, evo opet prošli tjedan – i čini se da nemamo plan kolektivno preć na ideju da su čudni oni koji štipaju i oni koji ih štite. Nažalost, ništa čudno za Hrvatsku – tu se i dalje najviše čudimo kad pomaknemo sat pa mrak pada u 16:30, druge vrste mraka su zanemarive – piše Andrea Andrassy za Miss7

31.10. (08:00)

Je baš ćete o tome čitati ovdje

Andrea Andrassy: Ekskluzivni detalji o razvodu Elle Dvornik koje vam mediji prešućuju

Ako me dobro znate, onda znate da ovo iz naslova nije današnja tema jer znate da kod mene nećete čut tuđe privatne stvari. Današnja kolumna se trebala zvat “čime se bave Hrvati?”, ali to nije dovoljno klikabilno, a bilo mi je važno da kliknete – što naravno ne znači da nećemo malo popričat o tome čime se bave Hrvati… Znamo da je Hrvatska jedno veliko Ministarstvo tuđih poslova – ljudi se jedva čekaju bavit drugima, valjda jer je to lakše nego da se bave nečim korisnim, tipa pranjem vlastitih prozora… ili zubi… “Ne zanima nas Ella Dvornik” (ali smo kliknuli). “Prestanite nas maltretirat podjelom imovine Gorana Ivaniševića” (ali smo kliknuli). “Boli nas k za torbicu Maje Šuput” (ali smo kliknuli). “Pišite o pametnim, mladim ljudima koji nešto rade” (nećemo kliknut, samo seremo da bi drugi vidjeli da smo duboki)… I fakat Andrea Andrassy piše o jednom takvom mladom dečku.

10.10. (11:00)

Gnjevna i prljavih ruku

Andrea Andrassy: Ispovijest osobe koja ne razumije pipe

Rekla sam vam da je tema beznačajna, ali svejedno želim pitat – nije li život već dovoljno kompliciran bez da još u trenutcima kad se samo želimo popiškit moramo rješavat male “zabavne” zadatke na vratima? Zašto nas gnjavite tamo gdje ne treba? Zašto pipa ne može bit normalna, nego “I’m a genie in a bottle, you gotta rub me the right way?” Evo vam primjer – moja najbolja prijateljica trenira u jednom centru koji u wc-u ima pipu koja se otvara pomoću onih old school, željeznih ventila. Lijepi su, crveni, izgledaju fora. I sve djeluje jednostavno – ventil se otvara tako da ga zavrtiš ulijevo ili udesno, ali naravno da apsolutno ne. Probala je par puta, zaključila da očito nema vode i odustala, a kad je napokon pitala nekog da joj pomogne oprat ruke (što je nešto što ne bi trebali tražit nakon navršenih 5 godina života), dobila je veselu uputu: “A neee, pa ovi ventili se ne vrte, morate ih povuć prema sebi i onda ih nagnut malo ukoso.” Zašto? Kome? Čemu? – pita se Andrea Andrassy u kolumni za Miss7

08.10. (09:05)

Zašto nas gnjavite tamo gdje ne treba?

Andrea Andrassy: Ispovijest osobe koja ne razumije pipe

Kad ste se zadnji put susreli s normalnom pipom, onom ispred koje ne treba mahat rukama i zbunjeno tražit način na koji se aktivira? Ja se ne sjećam. Isto pitanje vrijedi i za tuševe u hotelima ili apartmanima – kad ste zadnji put ušli u tuš i odmah znali gdje se pali, gdje se gasi i kako se dobiva topla voda bez da slučajno stisnete gumb koji zove recepciju i/ili policiju? To da bi policija vjerojatno prije došla kad stisneš gumb u tušu, nego kad netko mlati ženu je tema za neki drugi put, danas se bavimo jednostavnijim stvarima. Ako vam ovo zvuče kao glupa pitanja, vjerojatno ste u pravu, ali sve češće primjećujem da se ne znam oprat – ni u hotelu ni u wc-u na benzinskoj. Ne samo to – više ne znam ni uć u wc bez da prvo par minuta ne analiziram koji je muški, a koji ženski. Andrassy

01.10. (10:00)

U Americi kad udariš ženu završiš u pritvoru, a kod nas na statusima svećenika

Andrea Andrassy: Croatia, full of death

Eye Of Sauron Sees All GIF | GIFDB.com

Danas, 18 godina kasnije, vidim da sam za ovo četvrto nažalost bila u pravu. Da sam ga prijavila, za njega se vjerojatno ne bi promijenilo ništa – prijatelji bi ga i dalje podržavali, mama također, sigurno i pokoji svećenik, sudac i policajac, a ja bi možda bila još jedan lampion na groblju žena koje su ugašene jer se neki muškarac nije upoznao s idejom da smije bit ostavljen. Ili žena koja stalno ide na policiju koja joj govori “ne možemo ništa dok vas ne ubije”. Bilo bi mi draže reć da sam postupila kao osnažena žena koja se bori za pravdu, ali nisam – postupila sam kao žena koja se pokušava spasit, SAMA, jer je to nažalost bio logičniji, mudriji odabir. Ne nužno za društvo u cjelini, ali društvo u cjelini ionako brine o ženama tek kad su mrtve. Andrea Andrassy

23.09. (10:00)

Viša matematika

Andrea Andrassy: Subota je, vrijeme je za “girl math”

What is girl math? Here's how economic thinking can actually be fun. | Mashable

Riječ je o trendu u kojem žene dijele simpatične laži koje si govore da bi opravdale (prekomjernu) potrošnju. Na primjer: Ako sam nešto kupila za 30 eura i onda to vratila, zapravo sam zaradila 30 eura. Naravno, kako i priliči internetu, iz ovog su se trenda izrodile razne “škole misli” – s jedne strane imamo muškarce koji su #girlmath shvatili kao finalnu potvrdu da su žene glupe i nesposobne, s druge imamo žene koje su duboko uvrijeđene jer je to seksizam i promoviranje stereotipa da žene ne znaju s novcem. Imamo i nas koji smo negdje na sredini i koji u cijelom trendu vidimo samo dobru zajebanciju i potvrdu da smo svi povremeno kreativni kad je u pitanju opravdavanje troškova koji možda nisu bili nužni. Evo nekoliko “girl math pravila” za ugodan šoping:

  • Sve što je ispod 1 euro je praktički besplatno i ne priznaje se kao trošak.
  • Ako je nešto sniženo 50 posto, zaradila sam 50 posto iznosa, a tu dodatnu zaradu smijem potrošit na nešto za što bi inače trebala platit iz “svog džepa”.
  • Sve što je plaćeno karticom se praktički ne računa jer u novčaniku i dalje imam isti iznos kao i prije. Ako novčanik ne zna da sam nešto kupila, očito nisam.
  • Sve što je plaćeno kešom se ne računa jer mi je stanje na tekućem računu nepromijenjeno. Ako banka ne zna da sam nešto kupila, očito nisam.
  • Sve što si želim kupit, ali je preskupo, svejedno povremeno smijem kupit ako izgovorim magičnu rečenicu “Ne drogiram se pa imam budžet koji ne bih imala da kupujem kokain”.
  • Struja u stanu je uvijek besplatna – ako je račun već plaćen, onda je besplatna, a ako račun još nije plaćen, opet je besplatna.
  • Benzin koji je u autu je besplatan jer je već tamo. Andrassy

 

17.09. (20:00)

Slobodno kažite da sam bezobrazna glupača, ali...

Andrea Andrassy: Što mislite o “child-free” restoranima, hotelima i letovima?

Demonic' Kid Threw an 8-Hour Tantrum on a Flight & People Are Blaming the Mom | CafeMom.com

Mislim da bi svijet bio bolje mjesto da postoji više zona na kojima su djeca jednostavno zabranjena – ne na način da im se onemogući slobodno postojanje na mjestima kao što su avioni, hoteli i restorani, nego da se odraslima ponekad omogući da odaberu opciju da djece nema u blizini. Avion je odličan primjer. Uglavnom, let je trajao 14 sati, a oko mene su gotovo sve vrijeme trčala, skakala i urlala djeca mlade dame koja ih uopće nije pokušavala smirit jer “takva su djeca, ko vas jebe”. Stjuardesa nije mogla ništa jer “to su djeca”, ružni i tužni pogledi ostalih putnika nisu mogli ništa jer je majka odlučila ignorirat osnove pristojnosti. Godinu ranije sam na letu od 6 sati sjedila ispred klinca koji mi je cijelo vrijeme nogama udarao sjedalo, a mama i tata mu ni u jednom trenutku nisu rekli “Alo, još jednom i ići ćeš u internat.” Andrassy

 

16.09. (15:00)

"Snjeguljica danas više ne traži ljubav, nego sebe". Cool, ali ipak ne kužim: zašto žena mora birati, zašto ne bi imala oboje?

Andrea Andrassy: Smije li se moderna žena zaljubit ili je to zastarjeli koncept?

In New Brothers Grimm 'Snow White', The Prince Doesn't Save Her

Slobodno recite da sam rasist, ali nasilna inkluzivnost pod svaku cijenu nije baš najbolji odabir u svakoj situaciji, a to nam se sve češće gura kao jedino ispravno rješenje. Druga stvar koja me iritira puno više od činjenice da ni Snjeguljica više ne smije bit bijela jest prezentiranje ljubavi kao nečeg zastarjelog, neprihvatljivog i suprotnog “modernoj ženi”. Ako pogledate način na koji se unatrag nekoliko godina promoviraju novi-stari Disney filmovi, perspektiva je uvijek na istom tragu: “Glavna junakinja više ne traži ljubav, nego sebe” – i opet, to je odlično, ali traženje (ili slučajno pronalaženje) ljubavi sve češće dolazi uz negativnu konotaciju, kao da su se žene “opametile” i shvatile da je ljubav glupa, nepotrebna i nazadna. “Snjeguljica više neće htjet pravu ljubav, htjet će bit vođa, yeeeah!” – kako smo krenuli, do 2024. umjesto Snjeguljice možda dobijemo film “Linda Hamilton i sedam Terminatora”. Let’s nemojmo.  Andrea Andrassy