Andrea Andrassy: “Zašto ne pišete o mladim, pametnim ljudima?” Evo prilike, tko će kliknut? - Monitor.hr
14.09. (18:00)

Evo ja sam kliknuo i lajkao

Andrea Andrassy: “Zašto ne pišete o mladim, pametnim ljudima?” Evo prilike, tko će kliknut?

Kad ste zadnji put na internetu pročitali nešto lijepo? Lijepo ne generira klikove, a klikovi pokreću svijet – i polusvijet koji jedva čeka dodatno zagadit prostor svojim komentarima. Svijet se hrani ružnim, zato je sve teže pronać lijepe stvari. Mrtve supruge. Mrtvi zaštitari. Skupi benzin. Skupo grijanje. Skupa struja. Skršeni vlakovi. Skršeni životi jer je neki debil motorom pokosio curicu i tek sad ide u zatvor jer je nastavio bit debil, ali u autu. Uhićeni maloljetnici s molotovljevim koktelom…
Ima jedna klinka. Zove se Ema Donev, ima 14 godina i želi bit astrofizičarka. Ne onako kako sam ja s 14 htjela bit kirurg prije nego što sam saznala da za to moram imat super ocjene iz predmeta koje mrzim, nego za ozbiljno. Ema je jedina osoba iz Hrvatske i EU odabrana među 30 učenika iz cijelog svijeta koji imaju šansu osvojiti nagradu na Breakthrough Junior Challenge. Jel vam malo dosadno? Dva su koraka koji će Emi pomoć da se približi svojim snovima – prvi je da lajkate njen video na Facebooku, što možete napravit OVDJE.  Drugi je Youtube video koji isto treba lajk, OVDJE… To je skraćena verzija sa cijelom poantom ovotjedne kolumne Andree Andrassy.


Slične vijesti

Prekjučer (08:00)

L.A. Confidential

Andrea Andrassy: Los Strangeles – ovdje nitko nije normalan, ali to nikom ne smeta

Od svih mjesta na kojima sam pisala kolumnu, ovo je vjerojatno najčudnije – par metara od mene sjedi čovjek koji je ili serijski ubojica ili suvlasnik Facebooka; u LA-u nikad ne možeš procijenit i to je super, pod uvjetom da niste sami u mračnoj ulici. Točno preko puta je frizerski salon iznad čijeg ulaza stoji tabla s natpisom “no psychic vampires.” Išla bi ih pitat što im to znači, ali nakon “kluba” pored hotela više nemam potrebu. Los Angeles je čudan grad, ali čak i oni najčudniji ljudi uspijevaju bit ljubazniji od prosječnog Hrvata koji stoji pored tebe u redu u Pošti. Ovdje ti se u prolazu svatko nasmiješi, kad ti stoji na putu se makne i kaže “sorry”, a ako se nekom sviđa što imaš na sebi, dobacit će ti kompliment u prolazu. I nema šanse da ćeš na šetnici uz plažu izdržat više od 5 metara prije nego što ti netko kaže “good morning!” Neki kažu da je to fejk ljubaznost, ali s tim se nikad ne mogu složit – ako ti netko usput dobaci nešto lijepo i simpatično, odakle ikome pravo da odluči da je to lažno? A i da je, fejk ljubaznost je i dalje bolja od iskrene neljubaznosti koje kod nas ima na bacanje… piše Andrea Andrassy direkt iz L.A.-a a nije blagoglagoljiva zagrebačka cura svaki dan tamo.

Subota (13:00)

Možda su ljudi ovdje toliko sretni jer znaju da je svako čudno nečije normalno

Andrea Andrassy: Los Strangeles – ovdje nitko nije normalan, ali to nikome ne smeta

How Venice Beach Became a Neighborhood for the Wealthy - The Atlantic

Od svih mjesta na kojima sam pisala kolumnu, ovo je vjerojatno najčudnije – par metara od mene sjedi čovjek koji je ili serijski ubojica ili suvlasnik Facebooka; u LA-u nikad ne možeš procijenit i to je super, pod uvjetom da niste sami u mračnoj ulici. Točno preko puta je frizerski salon iznad čijeg ulaza stoji tabla s natpisom “no psychic vampires.” Išla bi ih pitat što im to znači, ali nakon “kluba” pored hotela više nemam potrebu. Los Angeles je čudan grad, ali čak i oni najčudniji ljudi uspijevaju bit ljubazniji od prosječnog Hrvata koji stoji pored tebe u redu u pošti. Venice Beach je generalno mjesto na kojem svi djeluju sretno i opušteno – tu i tamo se nađe netko tko viče na tebe u ime Isusa ili samo proizvodi neartikulirane zvukove, ali svi su manje-više samo sretni, susretljivi i imaš osjećaj da im je baš drago što te vide. Npr.:

  • Striček koji radi u minimarketu u kojem sam kupovala “drain cleaner” jer nam se zaštopao sudoper i koji mi ga je samo mogao prodat bez dodatnih komentara, ali pitao me “You gotta do THAT on such a beautiful morning?”
  • Sedamdesetogodišnja pjevačica koja svako jutro pjeva ispred našeg hotela, a kad prođeš, otpjeva nešto što ima veze s tobom.
  • Svatko u bilo kojem dućanu tko te obavezno pita “How’s your day going?” i kaže ti “Have a good one” kad izlaziš.
  • Ljudi koji dignu šalicu kave i zrak i viknu “Cheers” kad vide da ju i ti imaš.

Vi odlučite jesu li ljudi ovdje toliko sretni zbog sunca i oceana ili zbog činjenice da je trava legalna u Kaliforniji.  Miss7

 

 

 

 

20.11. (08:00)

Bilo bi čudno da se muškarca svodi samo na odijelo – zašto i dalje NIJE čudno da je za žene to standard?

Andrea Andrassy: Odijelo ne čini čovjeka – pod uvjetom da nisi žena

Andrea Andrassy moćna i seksi u novoj kampanji hrvatskog brenda DeLight | Diva

Vratimo se na biopsiju profesorice Roksandić i vješto sročenu insinuaciju da možda baš i nije… dovoljno neugledna da bi ju se shvatilo dovoljno ozbiljno? “Odijelo ne čini čovjeka”, često vole reć ljudi, što je istina, ali istina je i da oni koji to najviše naglašavaju često vole odlučit da si glup jer “nisi obučen dovoljno pametno”. Pogotovo ako je u pitanju žena. Da je profesorica Roksandić kojim slučajem modno osviješteni muškarac koji se pojavio sa svježom frizurom i pomno odabranim odijelom, priča bi bila potpuno drugačija – tad bi svaki njen dobar outfit mirisao na “uspjeh”, a svaki loš bi samo bio zanemariv jer “kog briga kakav je outfit, bitno je kakav je čovjek”. Ako ne živite ispod kamena, vjerojatno već odavno znate da žene i muškarci (u Hrvatskoj) žive po potpuno drugačijim pravilima. Muškarca se rijetko svodi na odijelo – ženu konstantno. Miss7

 

 

12.11. (08:00)

Gospodine, usliši nas

Andrea Andrassy: Što bi bilo na popisu karakteristika u molitvi za pravog muškarca?

ANDREA ANDRASSY - 79 članaka - Miss7.24sata.hr

Pravi muškarac ne “pomaže” po kući, nego sudjeluje u aktivnostima koje su i njegova obaveza. Ne traži ženu koja će mu kuhat, prat i čistit jer zna da mu za to zapravo trebaju štednjak, deterdžent i usisavač. Koristi veš mašinu i ne misli da čiste gaće rastu u ladici. Pravi muškarac se ne uzrujava zbog Brada Pitta koji je obukao suknju jer zna da nije Brad Pitt i da ne mora on ako ne želi. Pravi muškarac zna da nije upisan kao vlasnik nečije maternice. Silovanje mu nije smiješno i ne pita što je žena napravila da je zaslužila šamar. Pravi muškarac ne objašnjava stvari o kojima nema pojma ženama koje znaju o čemu pričaju. Pravi muškarac je zapravo samo normalan, dobro odgojen čovjek koji ne misli da je poseban jer mu se poklopilo da je muško. Za njega nam ne treba molitva, kao što nam ne treba molitva za pravu ženu. Pravi muškarci si skuvaju sami, Gospodine, usliši nas. Andrea Andrassy

 

 

26.10. (09:00)

So, what else is new?

Andrea Andrassy: Casa de bojler – Kako su nas pokušali opljačkat u Španjolskoj

Dvadesetak-tak minuta kasnije, napokon dolazimo do stana jer nam je napokon dao adresu koja uključuje kućni broj. “That’s not a big suitcase”, kaže posprdno dok silazi s romobila (kojim je mogao doć po nas u roku od dvije minute). Engleski mu je loš pa to zapravo zvuči kao “zac nota beg sjukes.” Visok je i elegantan dok nas elegantno i s visoka gleda kako unosimo kofere u stan. A kažu da su Hrvati krkani. Pokazuje nam stan i brzo (i nervozno) odlazi, što nama odgovara jer se želimo oprat. Kupaone su super, iako je pritisak vode dosta loš – ali kog briga, na odmoru smo, imamo vremena ispirat šampon iz kose… Tako nekako počinje zaplet krimića koji slijedi – “Andrea Cristina Barcelona” by Agatha Andrassy.

28.09. (20:00)

Velike životne teme i dileme

Andrea Andrassy: Sto žena, dvjesto kompleksa – Koliko se netočno osjećate u vlastitom grudnjaku?

Kad bi na jednom mjestu skupili 100 odraslih žena (i dvjesto sisa, bravo, nikad to nismo čuli), priča ne bi bila puno drugačija – našlo bi ih se možda desetak koje su skroz zadovoljne svojim (ne)oblinama, a ostatak bi vjerojatno rekao da su se stvari mogle i bolje posložit. Da na jednom mjestu skupite 5 frendica, priča bi bila ista. Jedna bi se žalila da je ravna ko daska. Druga da želi da su manje jer se osjeća jeftino u uskim majicama. Treća da joj previše vise. Četvrta da joj vise premalo, što zvuči nelogično ali sigurno ima i takvih. Peta da ih mrzi jer ne može normalno trčat i da ju bole leđa. Eventualno bi se pojavila i šesta koja je skroz zadovoljna, ali i ona bi vjerojatno našla nešto što bi moglo bit bolje. Ja sam ova druga, inspirirana dugogodišnjim “znanjem” da su sise indikator pameti – tako sam naučila kad sam imala 10, a stvari koje naučiš s 10 nekad teško zaboravljaš… piše Andrea Andrassy za Miss7

07.09. (22:00)

Jer im ime treba zatrti zauvijek

Andrea Andrassy: Inicijal naš svagdašnji daj nam danas: Zašto su ljudi kojih se trebamo bojat bezimeni?

Srdačan pozdrav i sretan zagrebački promet svima koji slave. Btw, ako još niste primili blagoslov zatvorenih prometnica zbog Erdogana, imajte na umu da je sve napola (ili sasvim) blokirano još danas i sutra, pa ako planirate negdje ić autom, bolje da vam javim nego da zapnete. Treba upozorit ljude na sranja kad god za to imaš priliku, pa evo, ovo je jedna od tih prilika… Korisna servisna informacija, a ostatak kolumne Andree Andrassy je o temi, tj. pitanju iz naslova.

31.08. (20:00)

Zar i ti sestro o i Ini?

Andrea Andrassy: Nek ti kušin bude stINA – Novac kvari ljude, budite sretni što vam ga kradu

Vraćala sam se s treninga tenisa, a na puteljku koji je vodio od terena do izlaza sam pronašla 100 kuna, što je 11-godišnjem djetetu praktički sto tisuća kuna – barem je bilo tako kad sam ja bila dijete i kad u dućanima nismo imali na izbor sve ovo što klinci imaju danas. Pohvalila sam se svima koji su htjeli slušat – pronalazak novca na cesti je uvijek veliki događaj, pogotovo kad si dijete. Ne sjećam se na što sam ih potrošila – vjerojatno na žvake, OK! i Spice Girls lizalice – ali sjećam se što mi je rekao stric kad sam mu ponosno rekla za svoj “jackpot”: “Jesi pokušala pronać vlasnika?” Naravno da nisam – puteljak na kojem sam ih pronašla je bio potpuno prazan i novci na podu su bili “fair game”, a točno tako sam mu i objasnila. “Svejedno si trebala pokušat”, rekao je, a ja sam zaključila da je idiot. Par godina kasnije sam shvatila da nije i da je samo pošten čovjek koji vjerojatno nikad ne bi bio uspješan političar… a što je bilo dalje, idite pa čitajte, Andrea Andrassy, Miss7 na 24 sata.

24.08. (09:00)

Znam što si naručila prošlu subotu i gdje sam te vozio doma

Andrea Andrassy: U čemu je problem – Zašto (ni)je odmah prijavila?

“Živite ovdje?” – pita me u 2 ujutro, dok njegovim taksijem ulazimo u moju mračnu ulicu. Odgovaram da idem kod dečka, iako bi mu najradije rekla da ga se ne tiče gdje živim. Ali neću, iz dva razloga. Prvi je zato što ima sto kila i sami smo u mračnoj ulici u 2 ujutro. Ako mu kažem da ga se ne tiče, možda će reć da sam u pravu, možda će samo promrmljat da sam bahata, a možda i nešto treće, nešto zbog čega će njegovi susjedi sutradan za novine govorit da su u šoku jer je uvijek bio miran i povučen… – započinje kolumnu Andrea Andrassy koja je gledala mnogo filmova od kojih su neki snimljeni prema istinitom događaju.

10.08. (11:00)

On the road

Andrea Andrassy: Poštujte naše znakove – Encyclopaedia idiotica Croatica, prometno izdanje

Andrea Andrassy donosi psihološke profile (čak) 15 tipova idiota u prometu (muških i ženskih) poput ovog:

Idiot u prometu #5: Lik koji voli reć “ja sam ti super vozač”. Siniša, 33, jednostavno talentiran za vožnju. Bilo da vozi po autoputu ili seoskom puteljku, nikad nije vezan jer ne možeš vezati vjetar. Možda vozi prebrzo po pravilima i standardima za “obične” vozače, ali on nije običan vozač. On je super vozač, što će ti spomenut prvom prilikom. “Bez brige, ja sam ti super vozač”, reći će osobi koja se znoji na suvozačkom mjestu dok juri gradom i nastaviti: “Vozim VEĆ 15 godina i nikad mi ništa nije bilo.” Voli miris spaljenih guma i suvozačkog straha jer skreću pozornost s mirisa malog penisa po kojem mu auto zaudara. Od nula do 100 u tri sekunde, od nula do ejakulacije otprilike isto, što pokušava prikrit brzom vožnjom. Ne daje žmigavac, žmigavci su za debile i žene, a ne za super vozače – a on je, ako već nije spomenuo, super vozač. Omiljena prometna rečenica: “Neće grom u koprive.” Prometna budućnost: Skrivit će nesreću, ali će i dalje tvrdit da je super vozač jer nije on kriv, “cesta je bila skliska, a kreten ispred mene je naglo zakočio.” Zapravo je i super prošlo kako je moglo bit, tko zna kako bi prošlo da on nije super vozač. Ali je. Falabogu. Nakon nesreće će si tetovirat “Blessed” na podlakticu, s dva L i jednim S. BLLESED.