Ante Tomić: "Nema hrabrijih osoba od transrodnih niti mi ima dražih ljudi od lezbijki" - Monitor.hr
15.03. (14:00)

Željka Markić ozbiljno drži da je mjerodavna kazati tko je žensko. Ovome zadnjem bih se čak i nasmijao

Ante Tomić: “Nema hrabrijih osoba od transrodnih niti mi ima dražih ljudi od lezbijki”

FOTO Povorka ponosa stigla na Ribnjak, šetnja je prošla bez ijednog incidenta - N1

Ne znam jesam li vam ikad pričao kako sam se uplašio na prvoj splitskoj Paradi ponosa, kad nas je u Marmontovoj ulici dočekala gnjevna rulja. Bilo je nas tridesetak luđaka, većinom žena, nasuprot nekoliko stotina, možda i tisuću nasilnika, većinom muškaraca. Noge su mi se odsjekle kad je prema nama iz gomile poletjela kiša kamenja. Jebeš ovo, idemo kući, pomislio sam i vjerojatno nisam bio jedini koji je htio odustati. Znate što je spasilo događaj da se ne raspadne? Lezbijke. Njih šest, sedam, jedinih homoseksualnih osoba na Paradi, jer gejevi na prvu Paradu nisu došli, srčano su povikale: “Idemo! Idemo dalje!”, a mi smo se ostali šćućurili iza njih i nevoljko nastavili put Rive. To kako se šačica niskih, nabijenih, kratko ošišanih mladih žena neustrašivo zauzela za svoje dostojanstvo i pravo na različitost, kako se nisu povukle pred fašistima i vjerskim fanaticima i glupim nogometnim navijačima, već su ustrajale u borbi da ih svijet prihvati onakve kakve jesu, potreslo me do srži. Slobodna


Slične vijesti

14.03. (19:00)

Bilješka iz Splita

Ante Tomić: “Da mi to napravi, spremačica više ne bi prešla moj prag!”

Umire i zadnji antikvarijat u Splitu, vlasnica tužna: 'Velika je potražnja za neznanjem, ne možemo opstati na tržištu' - Slobodna Dalmacija

Došlo je tako otprije nekog vremena prirodno izdašno platiti nekoga da vam složi police i ladice, košulje i gaće u ormaru, lonce i zdjele u kuhinji, marmelade i kompote u špajzi, šampone i kreme u kupaonici, cipele u hodniku… “To je nešto kao spremačica?”, prekinuo sam jednoga koji mi je oduševljeno opisivao. “Ne, ne, ne razumiješ”, odmahnuo je on nezadovoljno, “riječ je o potpuno novoj razini organizacije prostora. Unošenja reda u kaos”. “Je li to nešto kao zen ili feng shui?” “Ajde, pročitaj intervju”, rekao je on nestrpljivo. Zar sad rade intervjue sa spremačicama, pomislio sam zaprepašteno. Uzeo sam čitati i zbilja do kraja teksta nisam našao da je novo uzbudljivo zanimanje išta drukčije od onoga što u našim stanovima za nisku satnicu jednom do dvaput tjedno rade neke mlađe umirovljenice. Dapače, ove dvije iz članka su mi djelovale i nesposobnije. Jedan je od njihovih savjeta, poslušajte, molim vas, nije vic: “knjige organizirajte prema veličini ili boji”. Slagati knjige po veličini ili boji može samo netko tko ne shvaća njihovu svrhu, kojemu su svi žuti, plavi, crveni i smeđi svesci jedino detalji u interijeru od kojih se samo traži da pašu s lusterom i zavjesama. Ima mnogo takvih nesretnika, svakodnevno ih je sve više, koji ne otvaraju knjige niti išta pod kapom nebeskom oni čitaju… Slobodna

01.03. (14:00)

Momci, sorry, imali ste priliku, niste je iskoristili

Ante Tomić: Da je Stepinac poslušao Tita, sve bi bilo drukčije

Katolički kler Tita nepodijeljeno drži svojim dušmaninom, ali bilo je opet prilika kad im je on možda iskreno želio najbolje, a oni to nisu znali prepoznati. Ova ogorčenost koju je na Kaptolu izazivalo Kutlešino imenovanje mogla se, na primjer, izbjeći da je crkveni vrh jednom davno poslušao Tita. Vrhovni komadant je, navodno, predlagao Alojziju Stepincu da se hrvatska crkva odvoji od Rima. “Lojzek, stari moj”, rekao je Tito, dodajući zagrebačkom nadbiskupu čašu viskija, “ajmo i ti i ja otkazati poslušnost stranim gospodarima. Ja ću kazati historijsko ne onom idiotu Staljinu, a ti kaži historijsko ne onom kretenu Piju Dvanaestom pa ćemo obojica biti samostalni i suvereni, svoji na svome.” Stepinac, kao što znamo, za to nije želio ni čuti… Slobodna

21.02. (19:00)

I kakvom bi ga samo strašnom srdžbom ispunilo kad bi žena bebi napravila Čokolino, a njemu ništa

Ante Tomić: Uzoriti pater familias Ivan Pernar

Slobodna Dalmacija - Najveći saborski provokator ne miruje ni dana: što to Pernar puši na Markovu trgu?

Ništa u prirodi i društvu nije pravedno podijeljeno pa nije ni roditeljstvo. Jednima je taj dar uskraćen, premda se godinama muče i s prirodnom i s umjetnom oplodnjom. Nekoliko je naših potegnulo sve do Zambije da bi neke kongoanske siročiće izvukli iz gladi i nasilja i evo, već su dva i pol mjeseca u zatvoru, samo zato što su nekome poželjeli biti mama i tata. Nasuprot njima Pernaru je to čak dvaput uspjelo. Od svih ljudi na svijetu, baš on, koji je u dvije žene neodgovorno ejakulirao i nakon toga ih ostavio da se same snalaze s djecom, našao se suditi tko može biti mama i tata! Vjerujete li u Boga, složit ćete se da je On nenadmašan komičar kad je ovom budalastom antivakseru,  antisemitu, obožavatelju Hitlera i Putina i vjerojatno najluđem primjerku naše parlamentarne faune dao da ima djecu. Slobodna

 

 

19.02. (12:00)

Opustite se, to je samo muzika. Za kraj svijeta

Ante Tomić: Dok ruski plaćenici ubijaju maljevima, Ksenija i Andrija se šokiraju zbog ružica na guzici

24301526

Pored svih mediokriteta u bijelim kožnim jaknama sa zlatnim krilima, osvježavajuće je vidjeti nešto izvorno, hrabro i duhovito – žestoki, beskompromisni umjetnički čin autentičnih munjara. Transrodni našminkani muškarci s oficirskim kapama i čupavim brkovima i rakete iz kojih ejakuliraju prskalice nisu nimalo vulgarni usporede li se sa “ŠČ svijetom” u kojem WhatsAppom kruže snimke ruskih plaćenika kako maljevima ubijaju ratne zarobljenike. Usplahireni malograđanski moralisti koji misle da muzika treba biti bezbrižna i slatka, ispražnjena od vrijednosti i stavova, u jednu riječ, retardirana, uvredljiviji su od svake zamislive i nezamislive ludosti koju bi Zoran Prodanović Prlja i Damir Martinović Mrle mogli napraviti. Njih su dvojica, napokon, napravili prvorazrednu eurovizijsku pop pjesmu zaraznog refrena, nešto što ćete pjevušiti pod tušem. “Trajna-nina-armagedo-nona” odličan je muzički izbor za kraj svijeta, u trenutku kad onaj mali psihopat pošalje nuklearne bojeve u naše susjedstvo. Opustite se, to je samo muzika. Trebalo bi, navodno, biti zabavno. Slobodna

12.02. (15:00)

Bilo je jedno vrijeme, između 2000. i 2012., kada smo bili bolji ljudi

Ante Tomić: “Ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi”

To mi je osobito bolno gledati, kakva smo sebična govna, nesposobna uživjeti se u tuđu muku, premda su nam muke jednake, jedni drugima činili smo identične svinjarije. Kninski Hrvati, tako, plaču da su ih devedeset prve Srbi otjerali iz njihovih kuća, a vesele se da su im devedeset pete istom mjerom vratili. Naslađuju se nesrećom svojih pravoslavnih susjeda, drago im je da su neke bolesne starice i uplakana djeca bježali na traktorskim prikolicama, a četiri godine ranije bili su u istoj situaciji. Kad ih slušate, takve okrutne, zlurade, lišene svake empatije, kršćane koji ne shvaćaju ni osnove kršćanskog morala – ne možete se pravo ni sažaliti nad njima. Dođe mi često da pomislim kako taj ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi. Buka

26.01. (00:00)

Trebale su mu 43 godine da skonta kako je na travnjaku u Domagojevoj nešto suspektno

Ante Tomić: “Kako se Tomislav Karamarko obračunao s 88 ruža za druga Tita? Hrabro i bez kompromisa”

A HTJELI SU IH MAKNUTI U Domagojevoj rastu ruže u obliku slova riječi TITO, doznajemo tko ih održava! - Zagreb.info

Nekima će to danas biti smiješno i čudno, ali ni naše vrijeme nije bilo bez ulizivačkih gesta. Četveroslovno zasađene ruže su smiješne i čudne upravo kao što je smiješno i čudno na trafostanici naslikati vukovarski vodotoranj i glavu Slobodana Praljka. Onda, kao i sada, naš narod jednostavno uživa pokazivati odanost režimu. Od njihove ljubavi za ovu državu veća je samo mržnja za onu državu, premda nije rijetkost da su i Jugoslaviju dok je trajala svim srcem voljeli, da su iste osobe u različitim epohama i sadile ruže drugu Titu i oslikavale trafostanice hercegovačkim generalima. Elem, jedan je Titov ružičnjak u Zagrebu preživio sve političke promjene, no naoko bezazleno cvijeće svojim je korijenjem podrivalo temelje ustavnopravnog poretka RH. Korijen je ruže, istina, plitko u zemlji, ali bogu hvala, ni Republika Hrvatska nije duboko. Tako je vjerojatno razmišljao Tomislav Karamarko kad je prije nekoliko dana u prolazu opazio izdajničko cvijeće… Ante Tomić

27.12.2022. (15:00)

Eh, taj nesporazum oko igranog i dokumentarnog

Ante Tomić: Petrinja i Glina su poput Hollywooda

Umjesto da na potresom pogođenu Baniju dolazi sa zidarima, tesarima, električarima, vodoinstalaterima, keramičarima, krovopokrivačima i drugim radnicima građevinske struke, Gordan Hanžek, državni tajnik Središnjeg ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, putuje u pratnji redatelja, snimatelja, tonca i rasvjetljivača. Ustvari, filmska ekipa ide ispred njega. Na gradilištu sve urede prije nego on dođe, namjeste kameru na stativ, razvuku mikrofone na dugačkim metalnim štapovima i upale reflektore. Redatelj vikne: “Akcija!”, a državni tajnik sa sjajnom novom Guccijevom građevinskom kacigom izađe iz Audija Q7 i pođe prema radniku, Omer se on zove, koji lopatom ubacuje pijesak u miješalicu za beton. ”Kako ide, prijatelju?” obrati mu se državni tajnik srdačno, s iskrenom simpatijom za takozvanog malog čovjeka. ”A, evo, ide nekako, gospodine državni tajniče”, odgovori mu Omer naslanjajući se na lopatu, impresioniran da jedan tako važan dužnosnik uopće razgovara s njim. Slobodna

21.12.2022. (08:00)

11. prosinca 1991. Ukrajina je prva priznala Hrvatsku

Ante Tomić: Ukrajinci nemaju za čime žaliti, gubitak je samo naš

image

Konac je 1991., osjećamo se bespomoćno, poraženo. Izbjeglice dolaze iz istočne Slavonije. Uplakana djeca pod ceradama kamionskih prikolica. Srpski rezervisti pjevaju o klanjima marširajući između vukovarskih ruševina. Razmijenjeni zarobljenici pričaju kako su ih mlatili u logorima. Konvoj brodova s hranom i lijekovima plovi prema okupiranom Dubrovniku. Drago Hedl javlja da je iz Baranje i Tenje ponovno silovito napadnut Osijek. Granate padaju po Sisku, Šibeniku, Zadru… Isuse, hoće li ovo sranje ikad završiti, pitamo se turobno piljeći u televizijske ekrane i gaseći opuške u prepunim pepeljarama. Velike nade polažemo u međunarodne mirovne snage, takozvane Plave kacige, koje će se rasporediti na linijama razdvajanja zaraćenih snaga. Generalni tajnik UN-a Perez de Cuellar upozorava da ne treba žuriti s međunarodnim priznanjem Hrvatske jer bi to samo”razbuktalo sukobe”. Njemački ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher odgovara mu da je dosta odugovlačenja. Iznenada, neočekivano jedna nas zemlja priznaje! I to je prva članica Ujedinjenih naroda koja to čini, cijeli mjesec prije Vatikana, Njemačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, Italije, Francuske… Znate li koja je to zemlja? Ukrajina. Slobodna

14.12.2022. (15:00)

Obećanje ludom radovanje

Ante Tomić: Ova država nema viziju, pamet i snagu ni da obnovi zgradu, a kamoli sagradi stadion

Morate vidjeti skelu ispod koje ministar Ivan Paladina svaki dan prolazi do svoje kancelarije da biste shvatili kako je smiješno razgovarati o novim stadionima, i ako podržavate njihovu izgradnju i ako ste protiv njih. Posivjelo jelovo drvo ukazuje da je skalamerija na ulazu dugo, vjerojatno još od proljeća 2020. i zagrebačkog potresa. Podignuta je da ne bi nekome pao crijep na glavu. Napravljena je na brzinu, improvizirano, i stoji do dana današnjeg. Dva ministra su se otad promijenila, ali je nisu uspjela maknuti. Te cijevi i daske su sve što trebate znati o nama, i o našem graditeljstvu, i o prostornom uređenju i o državnoj imovini. Sve je tu. Što god nam vlast u zanosu pobjede obećala, to se neće dogoditi. Nikad. Prije bi čimpanza sastavila Ikeinu kuhinju nego što bi Andrej Plenković sagradio stadion. On siromah može svečano otvoriti nešto poput Pelješkog mosta, nešto što će o trošku EU napraviti Kinezi, ali da bi nešto znao sam – zaboravite. Država nema ni pameti ni snage ni vizije ni para za tako nešto. Slobodna

03.12.2022. (16:00)

Gotovo da pomislite kako je nesretnica izgubila razum kad doznate za potrošene milijune kuna

Ante Tomić: Jeste li čuli za bajku o Gabrijeli i zlatnoj ribici?

Kad je ono prije nekoliko godina Andrej Plenković iz slavonske provincije nepromišljeno izvukao jednu nepoznatu, ni po čemu osobitu županijsku činovnicu, neuglednu stručnu suradnicu za europske integracije, i stavio je za ministricu, za glavnu osobu za europske fondove, bilo je to kao čudo iz bajke. Za Gabrijelu Žalac ministarsko je mjesto bilo kao da je ulovila zlatnu ribicu. Čitajući kako je za svoj 40. rođendan napravila veliko slavlje u jednom restoranu, počastila brojnu rodbinu i prijatelje večerom za 23 hiljade kuna koja je cijela bila plaćena iz blagajne Europske unije, na teret Operativnog programa “Konkurentnost i kohezija”, dođe vam bistro da Aleksandar Sergejevič Puškin nije pretjerao: i u stvarnosti postoje ljudi koji su oholiji od junakinje njegove “Bajke o ribaru i ribici”. Mnogo je ponavljača i propaliteta među hadezeovcima, idiota koji ni jednostavne moralne parabole na desetak stranica nisu uspjeli savladati, ali Žalac nas je ipak zaprepastila bestidnošću. Ante Tomić