Basara o dokumentarcu o Vučiću - "Vladalac" - Monitor.hr
24.02. (07:30)

Kum IV

Basara o dokumentarcu o Vučiću – “Vladalac”

Pogruženom u medijski automrak, promače mi TV film „Vladalac“ Slaviše Lekića posvećen retrospektivi poslova i dana našeg trenutnog (umal ne napisah „doživotnog“) vladaoca, Aleksandra Vučića. Koliko danas ću ga pronaći u bespuću www zbiljnosti i pogledati, strepeći malčice da ću posle špice ugledati dežurnog opozicionog policaja koji maše pendrekom i govori – „tek sad gledaš film, a, izdajniče“? uvodi vas Svetislav Basara u dokumentarac “Vladalac”, političku biografiju Aleksandra Vučića, koji je privukao veliku pažnju u Srbiji. I zaključuje Svetislav Basara – Ništa od svega što se u Vladaocu može videti, Vučić nije radio tajno. Naprotiv! Trudio se da sve bude što javnije. Zašto niko na vreme nije gledao šta radi?
Film ima dva dijela po sat i pol.

A ovdje je drugi dio.


Slične vijesti

Jučer (21:30)

Uništi pa vladaj

Klauški: HDZ se od grobara hrvatskog gospodarstva želi pretvoriti u glavnog spasitelja

“U budućnosti moramo raditi na promijeni strukture hrvatskog gospodarstva koje danas karakterizira relativno niska zastupljenost industrije u dodanoj vrijednosti, a visoka zastupljenost sektora usluga, uz nizak udio robnog izvoza u BDP-u te znatnu uvoznu ovisnost”, izjavio je ministar financija Zdravko Marić. Trideset godina HDZ je vodio hrvatsko gospodarstvo prema provaliji, a sada će HDZ biti taj koji će povući ručnu i u zadnji trenutak spasiti ono što je sustavno uništavao – piše Tomislav Klauški.

Jučer (12:30)

Štakori napustili brod

Sanja Modrić: Od krize nas neće spasiti daveži i galamdžije, nego ljudi koji znaju i žele raditi svoj posao

Dok se ubrzano kuju novi uzori, nestali su Hasanbegović i Glasnović, Kolakušić i Pernar, Škoro i Željkica Markić, živozidaši, suverenisti i gatači iz bijelog graha. I Milana Kujundžića smo se, bogu hvala, također riješili da više ne gledamo njegovo prenemaganje, a ni golome caru Bandiću ne ide najbolje premda je upravo samome sebe nadjenuo titulu šefa zagrebačkog stožera Civilne zaštite, jadna li nam majka – Sanja Modrić u Telegramu.

Jučer (10:30)

Izvanredno sranje

Viktor Ivančić: Pismo ministru Božinoviću

Splitski kolumnist prozvao je ministra unutarnjih poslova za svjesnu proizvodnju dezinformacija: Podsjetit ću Vas na slučaj dviju gospođa iz Splita koje su se zatekle u dopuštenoj šetnji ulicom, propisno udaljene jedna od druge na dva metra, pa su ih policajci iznebuha presreli tražeći da se ‘raziđu’, a kada su se građanke pobunile, jer svojim ponašanjem ne krše ni jedan važeći propis, Vaši su ih grmalji silom utrpali u maricu – i to uz uzvik: ‘Gospođo, koji je vama kurac, ovo je radi vašeg dobra!’ – priveli u stanicu i napisali im prekršajne prijave. Građanin koji se zatekao u blizini i protestirao zbog demonstracije nasilja, oboren je na tlo i također priveden. Policija je zatim sročila saopćenje u kojem se navodi da su građanke ‘proturječile policiji’, da su ‘pružale aktivni otpor’ i da su – evo te ključne laži – ‘pozivale druge građane na neposluh i kršenje mjera Kriznog stožera’.

Prekjučer (00:00)

Prohujao s koronom (i potresom)

Klauški: Bandićev Zagreb raspada se baš kao Tuđmanova Hrvatska

Ekonomija je bila u kolapsu. Kreditni rejting u smeću. O bolesti se nije smjelo govoriti. Izazivao je zgražanje neuračunljivim izjavama i još gorim postupcima. Ratovao je s građanima, novinarima i kritičarima. Naveliko se raspredalo o njegovu i obiteljskom bogatstvu. Cvjetali su kriminal i korupcija, mafija je dobila krila. Grozničavo se držao za vlast. Tako je izgledala Hrvatska u zadnjim godinama i mjesecima vladavine Franje Tuđmana. A tako otprilike izgleda Zagreb u zadnjim godinama i mjesecima vladavine Milana Bandića – piše Tomislav Klauški za 24 sata.

Nedjelja (23:00)

Korona u svetu

Svetislav Basara: Policijski dan

Kakvo je mišljenje o korona stožeru u Srbiji dočarava Svetislav Basara u svojoj kolumni od 2. aprila: Namestih se prekjuče u 15.00 h pred televizor da pogledam konferenciju za štampu kriznog štaba i umesto konferencije videh – krizu štaba. Onaj vazda indisponirani dr Stevanović saopšti brojke obolelih i umrlih u „najgorem danu“, mrzovoljno reče da je to zato što neodgovorni elementi „ne poštuju preporuke“, krizne štablije potom pokupiše artije i demonstrativno napustiše konferenciju ostavljajući zabezeknute novinare bez odgovora… A ima još jedan dio za citirati: Uzdanje u efikasnost srpske policije i vojske u pogledu ozbiljnosti je ravna početnoj sprdačini sa epidemijom i posledica je ovdašnjeg hroničnog nepoznavanja dubinskog smisla države čija moć kontrole ne počiva na pendreku i oružju nego na pristanku građana da budu kontrolisani. Kada taj pristanak iz ovog ili onog razloga bude povučen – a povlači se konsenzusom u dubinama kolektivnog nesvesnog – onda se građani pretvaraju u rulju. Bilo bi dobro da zgrada Federacije i Krizni štab porazmisle o tome.

Nedjelja (12:00)

Imunitet vjere na kušnji

Ante Tomić: Zasluge hrvatskog klera u širenju zaraze Covidom-19

U Ninčevićima je taj Josip, čini se, važan svetac, tako važan da nije dolazilo u obzir da župnik, poput svih drugih, zaključa crkvu i na vrata stavi kratku obavijest “Bog vas blagoslovio, ajte ća”. Misa koja se održala u trenutku kad se nije smjela održati, kad su se svi razumni zaključali, bila je, otkrilo se kasnije, rasadnik koronavirusa… Bila je naposljetku, luđa od svih, časna u Hercegovini, koja je zaboravila da je bila u Italiji. Bezbrižno je landrala po zavičaju, navratila u roditelja na ručak, u prijateljice na večeru, popila u jednom samostanu kavu, u drugome rakijicu, u jednu riječ, misionarski se potrudila s koronavirusom… Nitko nikome, još jednom da naglasimo, u ovim teškim trenucima ne smije ništa zamjeriti. Svi smo jednako pogođeni i svima zaraženima želimo potpun i brz oporavak, ali je stvarno bez veze da se neodgovorne pojedince stalno optužuje za bježanje iz samoizolacije i karantene, a da ni ministar Beroš ni ministar Božinović baš ni jednom nisu spomenuli nemale zasluge klera u širenju zaraze – piše Ante Tomić za Jutarnji.

Nedjelja (10:00)

Zauvijek online

Drakulić: Kako će kultura izgledati u vremenu nakon Covida-19?

Male su šanse da se u recesiji koja slijedi kulturna produkcija vrati na staru situaciju, ma koliko loša bila. Ako nas sudbina novina ičemu uči, ulaganje će biti još manje, a prodaja će ići još teže. Posljedica bi mogla biti samoukinuće većine djelatnosti ili, pak, teški amaterizam. Očuvati demokraciju neće biti nimalo lako. Jednom na koljenima, kultura neće tek tako stati ponovo na noge u osiromašenoj državi i siromašnom društvu. Tek će se vidjeti koliko je virus nagrizao i njeno tkivo – piše Slavenka Drakulić za Jutarnji.

Nedjelja (09:00)

Neprijatelj među nama

Pavičić: Hrvatska počinje imati ozbiljan problem, a taj je problem stigmazitacija bolesnih

Puno je manifestacija psihološkog opsadnog stanja koje su nalik onima iz 1991. No, postoji jedna od njih koja mi se čini najopasnijom, najnečovječnijom i ljudski najpogubnijom, a frapantno me podsjeća na prvu ratnu godinu. To je traženje unutrašnjih neprijatelja. Neki obrasci ponašanja koje pamtimo iz antisnajperističke histerije zloćudno se ponavljaju danas – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

Subota (15:30)

Svi sami u kući

Boris Jokić: Kad cijeli svijet sabiješ u 60 kvadrata, od brojača umrlih potrebnije je ohrabrenje

Premalo je pažnje posvećeno onome što se događa iza zatvorenih vrata, a upravo to će odrediti kako će se sve ovo odraziti na društvo. Jer dok su ulice ‘privremeno’ prazne, stanovi i kuće puni su kao šipak. U suženom prostoru život dobiva neko novo značenje koje će zauvijek promijeniti naše odnose, ponašanje i rad. U zajedničkom prostoru otkrivamo mnogo toga nepoznatog u vezi s onima o kojima smo sve znali – našom djecom, roditeljima, partnerima i prijateljima – mudro zbori Boris Jokić.

Četvrtak (19:30)

Policijski pakt

Dežulović: Inkubacija diktature

Karantena je vlažni erotski san svakog diktatora s misijom, a koronavirus njegov dar s neba, nevidljivi neprijatelj koji zaista postoji, pa policijski pendrek, policijsku maricu, policijski sat i ostalu policijsku opremu čini opravdanima na posve nesumnjiv i neosporiv način… Država i ne postoji ni za što drugo nego za dobro građana. Očita je, međutim, i jednostavna razlika između demokracije i diktature: demokratski sustav za dobro građana donosi mjere koje provodi policijska sila, dok diktatura za dobro građana provodi policijsku silu koja donosi mjere – komentira Dežulović uvođenje mjera karantene koje idu prema diktaturi (Putin, Orban, Vučić, zaobilaženje Ustava u Hrvatskoj).