Basara: Psihološka pozadina - Monitor.hr
02.04. (22:00)

Ljubav ili smrt

Basara: Psihološka pozadina

Godinama, ako ne i decenijama, govorim i pišem da naš problem nisu loše politike, nego loša psihologija, koja, istina, onemogućava – kad zatreba i nasilnim putem – afirmaciju nekih boljih politika, ali politike su u tom zamešateljstvu ipak posledica. Gde je uzrok. Osnovna karakteristika psihologije o kojoj govorimo – koja je u Srbiji maltene obavezna za sve – jeste reagovanje emocijama na situacije u kojima bi valjalo reagovati racionalno. Same po sebi uzete, emocije su jako dobra stvar, nevolja s njima je to što su nestabilne, nekontrolabilne i što se previše lako pretvaraju u svoju suprotnost.

Gotovo svakog meseca u novinčinama nailazimo na naslove: „žena ubila muža, muž zaklao ženu“. Ali ako malo mućnemo glavom, brzo ćemo dokonat da je okidač za ta ubistva – ako zanemarimo brakove iz računa, koji nisu garancija da ubistva neće biti – bila ljubav, a ne mržnja. Razloge pretvaranja ljubavi u mržnju nema svrhe analizirati, bezbroj ih je. Zadržaćemo se na ključnom zaključku naše današnje kolumne: na ljubav se na duže staze nije pametno oslanjati. Svetislav Basara


Slične vijesti

Prekjučer (12:00)

Kao ekonomski stručnjak ipak neće morati vraćati diplomu

Šajatović: Prije: Troši, troši, troši! Sada: Štedi, štedi, štedi!

Računi za HDZ-ovu izbornu pobjedu sada stižu na naplatu. Ponajprije realnom sektoru nacionalne ekonomije. Poslovna zajednica, barem njezin partijski nezaštićeni dio, platit će igranje državnim proračunom dva puta. Prvo iznuđenim dizanjem plaća da joj radnici ne odu u državni sektor, a uskoro i smanjenim narudžbama državnih institucija. Treba priznati da tu posljedice nisu crno-bijele. Smanjit će se potražnja za dijelom građevinskih radova u infrastrukturi. Ali s obzirom na to da je građevinski sektor već preopterećen narudžbama, smanjivanje ga ne bi moralo baciti na koljena. A protivnici uvoza stranih radnika mogli bi doći na svoje, jer će splasnuti potražnja za Nepalcima. Miodrag Šajatović za Lider.

Srijeda (11:00)

Briga za obrazovanje i loš kućni odgoj loša su kombinacija

Ivančić: Dobri otac Ivana Penave

Što to uopće znači da se netko neće miješati u autonomiju sveučilišta? – pita samoga sebe Ivan Penava u intervjuu Novom listu. A zatim, u pokušaju da kroz iščuđavanje što jasnije markira odgovor, pitanje produbljuje: “Ako sutra netko na nekom fakultetu odluči promovirati četnički pokret, hoće li se reći da im to autonomija sveučilišta omogućava?” Lišen potrebe za licemjerjem i zametanjem tragova, vođa domovinaca je dakle omraženu “rodnu ideologiju”, čijem su širenju Rodni studiji navodno imali služiti, sasvim prostodušno i sasvim očekivano izjednačio s četništvom. Bi li prvi čovjek stranke koja boravi na vlasti i upravo razmješta armiju partijskih grebatora po državnim ministarstvima i javnim ustanovama ikada sebi dopustio da promoviranje ustaškog pokreta tretira s istom ili sličnom averzijom kao i promoviranje četničkog pokreta? Naravno da ne bi. Jer ponajveći doprinos promoviranju ustaškog pokreta daju upravo Domovinski pokret i njegov starješina. Viktor Ivančić za Novosti.

Utorak (16:00)

Recenzija serije po sjećanju

Basara: Kultura boljeg života

Nema vernije slike srpske društvene stvarnosti – mada je stvarnost malčice prejaka reč – od TV serije „Bolji život“, koju sam – iako to ni serija ni ja nismo očekivali od mene – pogledao dva puta. Od prve do poslednje epizode. Da je bilo moguće, „odbindžovao“ bih je. Ali vo vremja ono nije bilo moguće. Ako sada bude moguće, pogledaću je još jednom. Napominjem da žestoki treš „Bolji život“ nisam gledao kao filmofil, nego kao kuhinjski sociolog i fenomenolog. Junaci „Boljeg života“ su svi do jednog manje ili više simpatični luzeri s ljudskim likom, koji se – opet svi do jednog/jedne – ponašaju kao da su šmekeri i div junaci iznad svih situacija. Ako se dobro sećam, svim personama dramatis „Boljeg života“ do ostvarenja sanjanog boljeg života uvek fali nekih 300-400 maraka – koje su tu, u opticaju, mada bi valjalo proveriti da li su falsifikovane – koje se sele iz epizode u epizodu, iz ruke u ruku, a kurva bolji život volšebno izmiče. Svetislav Basara

Utorak (14:00)

Za sve izazove... od 1945.

Dežulović: Bog i Hrvati i Nijemci i Talijani

Da sam, recimo, stanovnik ostatka svijeta, s iskrenim divljenjem i zavišću gledao bih na te, kako ste rekli da se zovu, Hrvate, kojima je, eto, dvije tisuće dvadeset četvrte godine, od svih izazova svjetlosnog stoljeća pred nama – klimatskih promjena, zagrijavanja mora, izumiranja cijelih životinjskih rodova, energetske krize, globalnih migracija, umjetne inteligencije i povijesnih promjena svake pojedinačne društvene, kulturne i političke paradigme – “ključni” izazov i dalje “spremnost na obranu svoje domovine”. I kojima je od svih “spremnosti” na potencijalne agresije – i svih uopće naroda kugle zemaljske na čije napade treba u svakom trenutku biti “spreman” – “ključna” samo spremnost za obranu od Srba, jedinog naroda na svijetu koji je historijski jednako glup kao i Hrvati… Boris Dežulović se zgraža nad nedavno izgovorenim riječima gradonačelnika Dubrovnika.

Ponedjeljak (19:00)

Dnevna doza Miljenka

Miljenko Jergović se nakon reakcije na intervju za Novu.rs obrušio na HDZ

‘Da bi svojoj publici objasnili tko je uopće taj Jergović, na HDZ-ovom portalu predstavili su me kao ‘bosanskohercegovačkog književnika’. S jedne strane, meni je to kompliment: da, Ivo Andrić i ja smo bosanskohercegovački književnici. Za razliku od akademika Gavrana koji je idealtipski HDZ-ov ‘hrvatski književnik’. No, kako hrvatska književnost, ipak, nije tako bijedna i beznačajna, kao što sugerira stranački nakot s rečenog portala, ona postoji i izvan HDZ-ovih mjerila. Hrvatska književnost, naime, postoji i tamo gdje su, recimo, Miroslav Krleža, Ivan Goran Kovačić ili davni njihov predšasnik Marin Držić. Tamo gdje su ta trojica, nevidljiv je akademik Gavran. Tamo gdje su ta trojica, opet sam, kao hrvatski književnik, ja. Teško je to podnijeti, znam’, zaključio je Jergović u reakciji na ovaj članak. tportal

Ponedjeljak (15:00)

Di su pare, Vigilare?

Pilsel: Izvještaj Željke Markić o klečavcima poklopila dubioza Vigilarea od 7,5 milijuna eura

Poreznoj upravi prijavljena je udruga Vigilare. Češljanjem njenih financijskih izjvešća zaključeno je da ‘brojke ne štimaju’ i da u izvještajima postoji ukupna razlika od 7.478.362 eura. Dodatno je vidljiva diskrepancija u stavkama RASHODI i “Ukupni odljevi s novčanih računa i blagajni” koja također iznosi desetke milijuna kuna – kaže Drago Pilsel koji nije na strani klečavaca, ali objašnjava kako su molitve na trgovima Ustavom garantirana sloboda govora, bez obzira što organizatori baš i ne razumiju kršćansku teologiju i antropologiju.

Ponedjeljak (13:00)

Kim Jong-Plenk

Dežulović o Plenkovićevom reizboru na čelu HDZ-a: Sjeverna Kroejša

Članovi stranke su, razumljivo, bili zbunjeni, čak i uplašeni. Morao je biti neki nesporazum, možda štamparska greška, ili, ledila se krv u žilama nesretnih hadezeovaca, neka vrsta testa: što ako im je to podmetnuto kao test odanosti Vođi i Partiji? Do sada su uvijek između dva kandidata zaokruživali Plenkovića, a sada nisu znali što da rade, što ako jedini broj na listiću, redni broj jedan, zaokruže, a trebali su ga podcrtati, što ako ga podcrtaju, a trebali su ga prekrižiti, što ako ga, daleko bilo, prekriže, pa ostatak života provedu u područnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u Gospiću?

Desetine hiljada glasača toga su nedjeljnog jutra, eto, prestravljeni gledali u listić s imenom Andreja Plenkovića, krišom pogledavajući u mrke članove izbornog povjerenstva, pa se preznojavajući osvrtali i molećivo gledali u susjede i sugrađane iza pregrada, koji su jednako prestravljeni i preznojeni nemoćno slijegali ramenima. Koncept je bio posve revolucionaran i jednako posve zbunjujuć: kako se, naime, bira između jednog kandidata, u odnosu na koga drugog dragi i mudri vođa je mlađi, ljepši, pametniji ili komunističkiji, hiljadu pitanja vrzmalo se glavama hadezeovaca, uz ono najvažnije – zašto? Boris Dežulović za Novosti.

Ponedjeljak (10:00)

I treba se čuvati metka

Starešina: Alternativa kaosu povratak je demokraciji kakva je nekad bila

Nikomu od političkih aktera nije u interesu samouništiti se, odvesti zemlju u ponor građanskog sukoba i kaosa koji su izazvale politike koje svoj sadržaj iscrpljuju u etiketiranju i demonizaciji političkih protivnika. No od ruba ponora do povratka demokraciji kakva je nekad bila dug je, kompleksan i neizvjestan put. Prvi učinci atentata na predsjedničkoga kandidata Trumpa otvaraju put prema pozitivnom razvoju. Prisebnost, hrabrost i borbenost koje je na javnoj sceni Trump pokazao neposredno nakon atentata, snimke događaja u stvarnom vremenu, uključujući i onu ikonsku fotografiju okrvavljena bivšeg predsjednika s borbeno stisnutom šakom ispod američke zastave, otvaraju prostor Trumpu da se u nastavku kampanje postavi kao spasitelj i ujedinitelj nacije. To je prije samo tjedan dana izgledalo nemoguće. Kad se odmaknemo od dnevnih vijesti, izgleda kao da dolazi vrijeme velikoga američkog reseta pod republikanskom administracijom. Višnja Starešina za Lider.

20.07. (13:00)

I njega zaboli uvo

Basara: Donald Bastać

Umesto drekavaca na letnju scenu su stupili atentatori-diletanti koji ili promaše političarsku „metu“, ili je samo rane i završe likvidirani po kratkom postupku. Globalno javno mnjenje je saglasno u smatranju da je neuspeli atentat Trampu popločao put u Belu kuću, kojoj sve više priliči i epitet „luda“. Bilo je predvidivo da će teoretičari zavere ispresti priču da je upravo s tim ciljem Tramp i upriličio neuspeli atentat. U šta, bez obzira na to što je Tramp spreman na sve, sumnjam. Preveliki bi bio rizik. Nevična ruka može zadrhtati u odsudnom trenutku… Ne pije vodu.

Kako god, neuspeli atentat na Trampa – koji je povećao izglede za njegov povratak u Belu kuću – kao da je dao krila šarenom, ali homogenom međunarodnom društvu, među njima i našem, koje puno očekuje od Trampovog uspenija na vlast.

Možda grešim, ali mi se čini da su to očekivanja bez krčmara. Sve govori – i sam Tramp to javno govori – da on naprosto nije ličnost koja bi pomogla bilo kome osim sebi, a da je ličnost sprema ko zapeta puška da svakog zajebe. Svetislav Basara

19.07. (13:00)

Against all odds

Markovina: Što Vučić i opozicija mogu naučiti od Plenkovića

Birački spiskovi realno u Hrvatskoj nisu sređeni i izborni sistem ide na ruku HDZ-u, ali ne postoji već desetljećima nikakva stvarno utemeljena sumnja da su bilo koji izbori ukradeni. Dodatno, opozicija je premoćno pobijedila u tri od četiri najveća grada u zemlji. Na kraju krajeva i ništa manje bitno, HDZ ne radi aktivno na razbijanju opozicije, SDP je zadržao snagu i stabilno biračko tijelo od 15-ak posto glasova, što, npr. Demokratska stranka u Srbiji nije, opozicija je zaista opozicija i na izborima nema fantomskih i zavaravajućih lista, s izuzetkom Domovinskog pokreta. Poanta je, razumjeli ste, u tome da u Hrvatskoj već postoji doslovno sve ono što opozicija u Srbiji traži, pa i snažna opozicijska infrastruktura i bitne lokalne sredine u kojima se HDZ ne može ni približiti vlasti, sam Plenković bez obzira na sve autokratske tendencije koje iskazuje, jednostavno nije autokrat, ni populist Vučićevog tipa. Dragan Markovina za Peščanik.