Basara: Utisak Nedeljice ili O otporu u politici

Ohmov zakon

Basara: Utisak Nedeljice ili O otporu u politici

Moja neznatnost ima snažan otpor prema „otporu“. Davnih dana sam dalekovido govorio drugarima iz DOS da se uzdrže od olakog kooptiranja famoznog Otpora u DOS. Ne, ne, nisam bio vidovit, nisam video u kristalnoj kugli u šta će se izmetnuti otporaši, nomen mi je bio omen. Otpor, ubeđivao sam drevne pajtaše – to je elektrotehnički, ne politički pojam, apstraktnost i nedefinisanost imena – nastavljao sam da ih ubeđujem – za rezultat ima apstraktnu i nedefinisanu politiku. Treba li uopšte reći da sam džaba okrečio i time započeo blistavu karijeru džaba molera. Sad mi nema druge nego da opet džaba krečim. Pravi opozicioni put (kojim se ređe ide) nije (zaludno) raspirivanje otpora prema vlasti, nego privlačenje naklonosti prema sebi, a to se ne može učiniti praznim pričama i „neokaljanim licima“ nego upornim podastiranjem konkretnih i definisanih politika – savjetuje besplatno mudri i rječiti Svetislav Basara.

kolumne Svetislav Basara

Nema mjesta za centar

Starešina: Poučak pobjede desnih i lijevih rusofilskih ekstremista na izborima u njemačkoj pokrajini

Ultradesni AfD i ultralijevi Savez Sahre Wagenknecht (BSW) zajedno sa svojom ishodišnom strankom Ljevicom (Die Linke) s osvojenih 62 posto glasova postali su novi politički mainstream u njemačkoj pokrajini Tiringiji. Uz to su stranke aktualne vladajuće koalicije doživjele potpuni debakl: Scholzov SPD jedva je ušao u pokrajinski parlament (šest posto), a Zeleni (četiri posto) i Slobodni liberali (jedan posto) prestali su biti parlamentarne stranke. Od političkog rezultata ovih izbora još je važniji onaj geopolitički: Vladimir Putin ima debelo većinski paket dionica u upravljanju Tiringijom (62 posto). Jer i ultradesni AfD i ultralijevi BSW i Die Linke stranke su izrazito proruske orijentacije. Izborni rezultati iz Tiringije sigurno se neće doslovce preslikati na savezne izbore, osobito u zapadnim njemačkim pokrajinama. Ali dodatno će ojačati nepovjerenje prema starome političkom establišmentu. Višnja Starešina za Lider.

AFD kolumne Sahra Wagenknecht Višnja Starešina

A taman ti bude žao što više nema onih starih obrazovnih metoda, "iza uha"

Beck: Pomozimo djeci da prođu što zdravija kroz ludnicu zvanu hrvatsko školstvo

U kakvu školu šaljemo djecu u ponedjeljak? Očekivat će se od njih, a i oni će očekivati od sebe, da prođu s odličnim uspjehom. Dapače, toliko imamo superodlikaša, da djeca smatraju da su prošla s pet, samo ako imaju sve petice – i jedna jedina četvorka izaziva osjećaj neuspjeha. Roditelji su tu da ih poguraju u tom smjeru, a ako mladež zakaže, da interveniraju osobno u školi: udarcima, prijetnjom oružjem ili telefonskim pozivom s visokog, pa i najvišeg mjesta. Piše Boris Beck za Večernji list. Djeca idu u školu u kojoj profesori i učitelji nemaju autoritet. Ocjene im mijenjaju političari i nadležno ministarstvo, a i očevi to nastoje vikanjem i šamarima. Takva ih škola odlično priprema za svijet u kojem ionako nema autoriteta, pa su nastavnici lijepo izjednačeni s policajcima, svećenicima ili liječnicima. Narod

Boris Beck kolumne

Iduća pomrčina Sunca u znaku lava je za dvije godine, tako da budete spremni

Dežulović: Hororskop

Na nezajažljivom kapitalističkom zapadu tragedija poput one sa ‘Heraldom od Free Enterprise’ dogodi se nakon što kompanije zanemare upozorenja i na kraju uvedu promjene tek nakon gubitka života. Kod nas, međutim, slične katastrofe poput pada pramčane rampe na Jadrolinijinim trajektima događaju se unatoč prethodnim incidentima i upozorenjima, pa su upozoravajući znakovi postali vidljivi tek nakon što je tragedija već odnijela živote. Čini se da tragedije, na našem neuređenom tržištu, ne dolaze samo zbog ignoriranja problema, nego i zbog kasnijeg reagiranja. Sukus je nove kolumne Borisa Dežulovića, za Novosti.

Boris Dežulović kolumne

Termin za pregled vam je šest mjeseci, ali ako želite promijeniti spol, to možete već idući tjedan

Beck: Zdravstvo nam se lijepo unaprijedilo, ali od državnog zdravstvenog osiguranja nikakve vajde

Zbog nekih boljetica u zadnje sam vrijeme obišao dosta zdravstvenih ustanova, i mogu vam reći da se mnogo toga unaprijedilo. Recimo, zbog zaštite podataka, više se ne deru u hodnik; “Beck!”, kao da svi moraju znati kako se zovem i da sam bolestan, nego se lijepo i kulturno na ekranu pojavi vaš broj, A72, i iz prenatrpane zajedničke čekaonice odete do laboratorija gdje čekate dok netko iznutra ne vikne: “Beck!”, piše Boris Beck za Večernji list. Ali i to je bolje nego da prozivaju po bolestima, pa viknu: “Sifilis!”, a postariji gospodin ustane sa stolca, ili viknu: “Stidne uši!”, a plavokosa gospođica pocrveni i zakrije lice fasciklom.

Dapače, organizacija je tako savršena da vam pošalju na e-mail obavijest da ste naručeni u 7:08, pa kad tamo dođete u to vrijeme, čak i koju minutu ranije, vidite red koji vijuga iz klinike sve do bolničke kuhinje pred kojom sjede tri gladne mačke.

Nakon pola sata čekanja osjećate se prokušano i moćno kao veteran ukrajinske obrane, i s nadmoćnim smiješkom promatrate gospodina koji naivno zaobilazi red, misleći da ga se ne tiče, i samouvjereno dolazi na šalter po broj. Nekoliko mu puta moraju ponoviti da mora čekati kao i drugi, jer ne može shvatiti da nešto tako važno kao e-mail može biti besmisleno. Cijeli tekst prenosi Narod.

Boris Beck kolumne

Više nema ljepote na ovome svijetu

Jergović: Alain Delon, smrt muškarca koji je bio tako lijep da se nije mogao ostvariti kao razbojnik

Ovako bismo jednom trebali započinjati priču: zbilo se to onoga ljeta kada je umro Alain Delon. Jer on je, ne zaboravimo, bio posljednji čovjek na zemlji čije je ime i prezime bilo sinonim muške ljepote. Apolon našega vijeka. A iz samog imena njegovog, Francuzi ga pišu Alain, u šezdesetim i sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća, potekli su i u jeziku se odomaćili svi jugoslavenski Aleni. Danas će govoriti da nije bio veliki glumac. Naravno, bio je toliko lijep da se u njega teško gledalo. Sudbina je to mnogih njegovih kolegica. I pritom, bio je žrtva Viscontijevih erotskih manipulacija i zloupotreba. On ga je gledao okom znalca, i od njega je zauvijek načinio seksualni objekt. Istina je, međutim, da je Alain Delon – pored kojekakvog smeća – snimio nekoliko raskošnih remek-djela europske kinematografije. A glumio je uvijek ono što su mu dali da glumi. Dok je većina frajera nastojala biti ljepša i šarmantnija nego što zaista jest, on je, da bi ga se ozbiljno shvatilo, morao ubiti svoju ljepotu. A takvo što ne ide. Samo vrijeme, a možda i ljudsko zlo i pokvarenost, mogu naškoditi ljepoti. Miljenko Jergović za svoj blog.

Alain Delon kolumne Miljenko Jergović

Ono kad te zaustave na granici i ispituju kao da je sat povijesti

Andrassy: Šutnja je koncept koja je polagano u izumiranju

Vjerojatno ste barem jednom naišli na video sa zagrebačke špice (pauza da povratite ako vam je potreba) u kojem su zvijezde slučajni – iako sve češće i namjerni – prolaznici koji odgovaraju na pitanja osobi sakrivenoj iza mikrofona i kamere, a koji ponekad postanu predmet sprdnje, pa i ljutnje. Predmet ljutnje postaju i ljudi – najčešće influenceri – koji najviše na svijetu vole odgovarat na pitanje koliko zarađuju, potpuno neokrznuti idejom da su pitanja o prihodima van javne službe nepristojna, još manje okrznuti onom da je neukusno svoje tisuće (o kojima često lažu, ako ne nama, onda sigurno poreznoj) javno spominjat u državi u kojoj su mnogi u stotinama. Ono što je primarno, barem u mojim mislima dok gledam njihove izjave i usput čitam komentare koji su kombinacija sprdnje i bijesa je pitanje koje stane u jednu rečenicu: “Znaju li ovi ljudi da NE MORAJU odgovorit na pitanje?” Andrea Andrassy za Miss7

Andrea Andrassy kolumne

Mulići kao crna kronika našeg društva

Beck: Mulići uz kuće do mora pokazuju kako su njihovi graditelji maleni, uski i ograničeni

Umirovljeni vaterpolist s Korčule koji je napao djecu što su slavila rođendan na mulu ispred njegove kuće samo je ekstreman slučaj onoga o čemu čitamo svakog ljeta – o ljudima s kućama uz more što tjeraju kupače koji im se lješkare i brčkaju ispod ograde. Dosad se ta usputna ugostiteljska djelatnost obavljala galamljenjem, psovanjem i mlataranjem rukama. Ove je godine podignuta na višu razinu, u skladu s općim rastom hrvatskog turizma, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list. Kao i svi nasilnici, bio je hrabar pred klincima, a kad je došla policija, sakrio se u kuću.

Moj je punac 70-ih odlučio izgraditi kuću na jednom malom otoku, na svojoj djedovini, u netaknutoj uvali, gdje nije bilo nikakva puta i do koje tada nije nitko ništa držao. Da bi uopće mogao početi graditi, prvo je s prijateljima izgradio mul. Ponajprije, mul je poslužio i za sljedeće gradnje, i bio nezamjenjiv za putovanja i snabdijevanje, sve dok nije došla cesta. A otada privlači magnetski kupače, skakače, ležače, pričače i druge izletnike. Tako veliki mul postao je žarišna točka života uvale. Na njemu je u pola stoljeća odležano bezbroj sunčanih sati, pročitane su knjižnice, otračane generacije i održana mnoga noćna kupanja.

Dakako, sve je to izazvalo mnogo gužve, žamora, pljuskanja, drndanja barki, vike i cike, a ponekad i lajanja i noćnih uznemiravanja. Nikad, nikad, ali baš nikad nije punac nikome ništa rekao ili prigovorio. A pođete li mocirom iz te uvale, vidjet ćete mnoge kuće uz more. I ispred svake je minijaturni mulić koji su napravili samo za sebe. Da, velikodušnost ima cijenu, kao što je pokazao moj punac – za veliki mul trebate mnogo materijala, vremena i napora. A potom nije vaš, nego ga morate predati drugima. No on je to učinio bez žaljenja. Nije bio poput onih sitnih duša koje svoje mulove posipaju staklom i po njima prolijevaju ulje da otjeraju furešte ili, još gore, huckaju pse i utapaju djecu. Narod

Boris Beck kolumne

Teško je raspetljati palestinski čvor

Alić: Kršćanski cionizam – od eshatološkog predviđanja do geostrateške Igre sudnjega dana

Zašto se ne govori (dovoljno) o kršćanskom cionizmu? U izbjegavanju ove teme ima i prešućivanja skrivene intencije kršćanskih cionista da jednim potezom dobiju na više strana. Šutnjom se možda želi prikriti želja kršćanskih cionista da se riješe Židova šaljući ih iz Europe i Amerike u neprijateljsko arapsko područje. Naravno, nakana je umotana u celofan vjere. Izraelski povjesničar Ilan Pappe smatra da je cionizam nastao u okvirima kršćanstva. Četvrti kongres cionista iz 1900-te godine bio je značajan zbog nekoliko indikativnih detalja. U pitanju je dakle bila kolonizacija. Autohtono stanovništvo trebalo je završiti u rezervatima. Ironijom sudbine prije tih rezervata organizirana su geta za same Židove. U Europi. Sead Alić za Epohu.

cionizam kolumne Palestina Sead Alić

Možda je bolje otići 'gore' nego na more

Beck: Sigurnije je surfati u sobi na mobitelu nego vani na valovima

Nekad bih ležao bezbrižno na suhoj morskoj travi dok bi galeb kružio, a sad ga nervozno mjerkam–možda ima ptičju gripu. Čim mi noću komarac zazuji oko uha, u panici skačem i tjeram ga –možda prenosi virus zapadnog Nila. Svaki prištić na rukama ispitujem pod povećalom otkad sam čitao o majmunskim boginjama – sve je puno majmuna oko mene, treba biti oprezan, piše Boris Beck za Večernji list. Ni ulazak u inače toplo more, više me ne opušta, baš zato što je toplo – ugledam li ribu u tom prozirnom tirkizu, oznojim se i pod vodom… Jedino mi je olakšanje u tim katastrofičnim vijestima otkriće znanstvenika da nam je mikroplastika, osim u bubrege, jetra, koštanu srž, pluća, posteljicu, reproduktivne organe, zglobove i žile, ušla i u mozgove. To je sjajno! Nakon što se potpuno plastificiramo, bit ćemo otporni na sve bolesti! Cijeli tekst prenosi Narod.

Boris Beck kolumne

Manje djece na društvenim mrežama, za njihovo dobro

Rudan: Zašto me prodaješ, mama

Kakvi nas osjećaji obuzimaju kad dijete koje još nije navršilo četiri godine na pozornicu šutne najveća hrvatska “zvijezda” Maja Šuput pa onda to dijete o kome svatko od nas sve zna na maminom koncertu udara u bubnjeve dok publika oduševljeno svršava? Koja je razlika između sirotog romskog djeteta i malog manekena? Nema je. I jedno i drugo dijete, umjesto da uživa u djetinjstvu, zarađuje lovu za neodgovorne roditelje. Da je ovo pravna država, braniteljica dječjih prava oduzela bi glamuroznim roditeljima njihovog potomka i dala ga u dobre ruke. Već godinama pratim ovu tužnu i odvratnu priču i pitam se kad će konačno djeca naših zabavljača i zabavljačica prestati biti roblje u grabežljivim kandžama svojih roditelja koji uz pomoć njih prodaju sve što mogu prodati. Vedrana Rudan

kolumne Vedrana Rudan

P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Ohmov zakon