Beck: Mulići uz kuće do mora pokazuju kako su njihovi graditelji maleni, uski i ograničeni

Mulići kao crna kronika našeg društva

Beck: Mulići uz kuće do mora pokazuju kako su njihovi graditelji maleni, uski i ograničeni

Umirovljeni vaterpolist s Korčule koji je napao djecu što su slavila rođendan na mulu ispred njegove kuće samo je ekstreman slučaj onoga o čemu čitamo svakog ljeta – o ljudima s kućama uz more što tjeraju kupače koji im se lješkare i brčkaju ispod ograde. Dosad se ta usputna ugostiteljska djelatnost obavljala galamljenjem, psovanjem i mlataranjem rukama. Ove je godine podignuta na višu razinu, u skladu s općim rastom hrvatskog turizma, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list. Kao i svi nasilnici, bio je hrabar pred klincima, a kad je došla policija, sakrio se u kuću.

Moj je punac 70-ih odlučio izgraditi kuću na jednom malom otoku, na svojoj djedovini, u netaknutoj uvali, gdje nije bilo nikakva puta i do koje tada nije nitko ništa držao. Da bi uopće mogao početi graditi, prvo je s prijateljima izgradio mul. Ponajprije, mul je poslužio i za sljedeće gradnje, i bio nezamjenjiv za putovanja i snabdijevanje, sve dok nije došla cesta. A otada privlači magnetski kupače, skakače, ležače, pričače i druge izletnike. Tako veliki mul postao je žarišna točka života uvale. Na njemu je u pola stoljeća odležano bezbroj sunčanih sati, pročitane su knjižnice, otračane generacije i održana mnoga noćna kupanja.

Dakako, sve je to izazvalo mnogo gužve, žamora, pljuskanja, drndanja barki, vike i cike, a ponekad i lajanja i noćnih uznemiravanja. Nikad, nikad, ali baš nikad nije punac nikome ništa rekao ili prigovorio. A pođete li mocirom iz te uvale, vidjet ćete mnoge kuće uz more. I ispred svake je minijaturni mulić koji su napravili samo za sebe. Da, velikodušnost ima cijenu, kao što je pokazao moj punac – za veliki mul trebate mnogo materijala, vremena i napora. A potom nije vaš, nego ga morate predati drugima. No on je to učinio bez žaljenja. Nije bio poput onih sitnih duša koje svoje mulove posipaju staklom i po njima prolijevaju ulje da otjeraju furešte ili, još gore, huckaju pse i utapaju djecu. Narod

Boris Beck kolumne

Nije bilo više koga da kupuje

Beck: Robna kuća znak je obilja i punoće, nemaju je siromašni i prazni. Zato je propala Nama

Čovjek 19. stoljeća mislio je da se sva spoznaja može obuhvatiti u jednoj glavi, pa je logično htio i sve kupiti pod istim krovom, piše Boris Beck za Večernji list. Čovjek 20. stoljeća bio je, međutim, biće specijalizacije, i zato se od 50-ih godina šire trgovački centri: robe je manje vrsta, ali su zastupljeni jaki brendovi; nije više slika svemira, ali su cijene zbog unutarnje konkurencije niže; ima kafića, restorana i kina pa se kupnja pretvara u izlet i obiteljsku zabavu. Nekad slavne robne kuće Upin i Coin propale su u Trstu otkad naš čovjek tamo ne kupuje, ali su u teškoćama i u cijeloj Italiji; neke slavne robne kuće pretvorene su u muzeje, pa je tako Muzej stripa u Bruxellesu smješten u secesijskoj zgradi Victora Horte.

No i trgovački centri propadaju. U SAD-u ih je 2010. bilo 1.200, sada ih je oko tisuću, a do 2028. zatvorit će ih se još stotinu. Čovjek 19. stoljeća želio je potpunost, čovjek 20. određenu nišu, a milenijalci naručuje stvari poštom iz Kine. Kastner & Öhler u Grazu, prva austrijska robna kuća, također odlično radi, a uspjela je sačuvati dojam ekskluzivnosti, i u asortimanu i u interijeru. To što je njezina zagrebačka filijala u Ilici neslavno završila, nisu krive samo svemirske sile, nego i luđačka i štetna politika. Narod

Boris Beck kolumne

Poštovani, a jeste li probali ponekad i saunu?

Beck: Kapitalizam trguje i duhom pa nam se prodaje well-being, mindfulness, antistres…

Zemaljsko ulje obilno teče i našim naftovodom kojim upravlja JANAF, ali čini se da im nedostaje ovog drugog. Čitam u medijima da su članu uprave platili 16.000 eura za razne antistres programe kako bi mu se oporavio well-being (Jutarnji)… Nije mi to neočekivano. Tok zemaljskog ulja kroz hrvatski naftovod mogu poremetiti globalna kretanja – rat u Ukrajini i američke sankcije Rusiji…

Sve je to itekako stresno, i jasno je da je vrhunski menadžer suočen s burn outom, izgaranjem, kako bi se reklo hrvatski, iako bih ja radije upotrijebio metaforu cvijeta koji sahne jer je izgubio dodir i sa suncem i s korijenom. Ne samo menadžeri naftovoda, svaki je čovjek danas u opasnosti da izgubi sebe, jer vlada znanstveno mišljenje da čovjek nema dušu. Sav bi naš psihički život bio proizvod elektrike i kemije koji će zamrijeti s nama, pa dakle uopće i nemamo duh, nego samo tijelo.

Kapitalizam ipak i duhom nastoji trgovati pa nam se nude razni tečajevi mindfulnessa, antistresa, vizualizacije, meditacije ljubazne dobrote, progresivne mišićne relaksacije, šumskog kupanja, sunčanja anusa, plutanja u mračnom slanom bazenu i sličnih ludosti… Boris Beck za Večernji, i za Narod.

Boris Beck JANAF kolumne

Vjeruj svojim očima

Beck: Erich von Däniken – prvi šarlatan kojeg su mediji pretvorili u svjetskog celebrityja

Dänikenov postupak bio je jednostavan i užasno efektan: pokazao bi neke neobične predmete ili slikarije i rekao da je to dokaz da su izvanzemaljci bili ovdje. Ta nepodnošljiva lakoća tvrđenja njegova je trajna baština. Kad je Semir Osmanagić pokazao na ćoškasta brda kod Visokog i ustvrdio da su to bosanske piramide, samo je ponovio ono što je već vidio u Dänikenovim knjigama, i kao i on stekao mnogo sljedbenika. Srž tog šarlatanstva je u tome da ne znate ništa ni o čemu, kao i vaša publika, ali da im autoritativno kažete da je vaša teorija točna, uz prvi, glavni i jedini dokaz: Pa vidite i sami. Čovjek se cijepio i nakon tri dana umro – vidite da cjepivo ubija; na onoj fotografiji astronauta s Mjeseca zastava vijori – vidite i sami; Zemlja je ravna – pa to je očigledno; kako bi se Zemlja mogla zagrijavati kad je pao toliki snijeg? Šarlatana je bilo i prije, no jedno mu se mora priznati – bio je bezazlen i zabavan, dok su ovi oko nas smrtonosni, kaže Boris Beck za Večernji (i za Narod).

Boris Beck Erich von Däniken

Možda da se vratimo starim poznatim riječima kojima smo odavno zaboravili značenje

Beck: Kod nas se ne bira riječ godine, ali zašto ona ne bi bila – nada

Kod nas se ne biraju riječi godine pa imam ja par prijedloga. Dron je na prvom mjestu: ta ubojita svevideća sprava svaki je dan u vijestima, a odnedavno lebdi i nad našim cestama i lovi prekršitelje u prometu. Zatim „zabranitelj“ – o njemu se jako pisalo 2025. Kao treći prijedlog istaknuo bih „fan zonu“ i „fan pit“, koji su se dosta spominjali u vezi s koncertom na Hipodromu. Oba su pojma itekako primjenjiva na naš politički život, jer svaka opcija ima svoju fan zonu, s više ili manje zagriženim sljedbenicima, a ima i svoj fan pit. No ovaj članak ne želi ni afirmirati ni kritizirati nove riječi, iako se pokazalo da su sve nove riječi u načelu o nečem lošem ili čak pogubnom: vape, post-istina, lažna vijest, toksičnost, polarizacija, gaslighting, metaverse, goblin mode, brain rot, klimatska opasnost… Želio bih podsjetiti na dobre stare riječi, koje još uvijek razumijemo, i koje možda jesu izašle iz mode, ali ih smijemo koristiti i cijeniti. Boris Beck za Večernji i za Narod predlaže “istinu” ili čak “nadu”…

Boris Beck kolumne

Čist račun, duga ljubav

Beck: Zar i dječja božićna radost mora imati fiskalni račun?

Biti netko tko u svemu vidi transakciju, koji za sve u životu traži račun, koji iz zlobnog hira uništava radost mnogih, koji svojom sebičnošću sprečava humanitarne akcije – pa zbilja je tužno biti takav… Komentira Boris Beck za Večernji list školske božićne sajmove koji su se unatoč lanjskim prijavama za neizdani račun održale. Potpuno je suludo sitnice koje djeca i mladi izrađuju nazivati proizvodima. Te rukotvorine ne odgovaraju industrijskim standardima, nisu nezapaljive, s njih otpadaju dijelovi koje bebe mogu progutati, nemaju potvrde da nijedna životinja nije stradala pri njihovoj izradi, neekološke su i nepatentirane. A što tek reći o kolačima izrađenima u nehigijenskim kuhinjama i nesteriliziranim uvjetima?

Dodajmo da djeca za to ne dobivaju dohodak, nisu u radnim odnosu, ne uplaćuju se doprinosi – pa kako se onda djelo njihovih ruku, nastalo u njihovo slobodno vrijeme i od dobre volje, može smatrati „proizvodom“ i za njegovu prodaju tražiti račun? Jer se uopće i ne radi o prodaji, zato što to i nisu osobito vrijedne stvari, nego o njihovu darivanju, da bi onaj koji ih je primio na dar, mogao darovati nešto novca – a i taj dar i taj novac neće ostati kod njih, nego će biti proslijeđeni drugim ljudima… Narod

Boris Beck kolumne

Kako postati lakši bez dijete: prepustite to proizvođačima

Beck: Kako nas svaki dan polako grickaju

Ima jedno bijelo meso od piletine, zapakirano u mini filee, koje godinama kupujemo. Vrlo je zgodno za pohanje. Cijena mu, dakako, raste, ali nedavno sam primijetio da u paketu ima samo osam komada, a nekad ih je bilo dvanaest. Političari bi mi rekli da su ti komadi veći, ali jasno mi je da sam postao žrtva onoga što se zove šrinkifikacija: paket hrane izgleda isto, ali je lakši. Isto se dogodilo s keksima koje jedem od djetinjstva, u jednom trenutku se kutija od pola kile smanjila na trećinu kilograma. A onda moja draga banka pošalje mi dvije obavijesti. U jednoj da se kamata za moj stambeni kredit diže s 3 na 5 posto, a u drugoj me informiraju da novim korisnicima nude stambene kredite za 3 posto. Dok i oni ne postanu stari kao ja. Tako me, eto, život pomalo gricka, kao da sam neki ementaler zaboravljen u ostavi s miševima. U mraku ostave zaključio sam da nisu opasni oni veliki neprijatelji, fašisti, četnici i komunisti, nego oni mali i neprimjetni: deset deka ovdje, dvadeset tamo, koji postotak gore ili dolje, ti će mi doći glave… Boris Beck za Večernji (i za Narod).

Boris Beck kolumne

Neloš savjet za lovce na klikove

Beck: Neron u Zagrebu pali ruine na super lokacijama, a tu je i medijski Neron

Profesor emeritus iz Melbourna Paul Mullen autor je brojnih knjiga i članaka o manijacima, stalkerima, pedofilima i njihovim žrtvama, a u najnovijoj se bavi masovnim ubojicama. Mullenova teorija je da mediji stvaraju kulturni obrazac u svemu, pa su se tako i masovna ubojstva pretvorila u poznati i ponovljivi scenarij pošto su medijski bila široko pokrivena. U svojoj karijeri Mullen se osvjedočio da mnogi ubojice proučavaju prethodnike i znaju detalje o prijašnjim napadima, a ponekad ih imitiraju u odijevanju ili načinu napada.

Ne samo da su mediji stvorili predložak zločina, budući ubojica na medije i računa, da će proširiti njegovu zloglasnost, da će se o njemu govoriti i da će biti zapamćen. Masovni ubojice priželjkuju slavu i publicitet, a mediji im u tome idu na ruku jer objavljuju njihova imena, fotografije, biografije i manifeste.

Ima savjet za novinare i urednike: ne objavljivati imena ubojica, izbjegavati senzacionalizam, fokusirati se na žrtve, a ne na počinitelja, ne objavljivati njihove proglase, ciljeve ili motive, suzdržati se od toga da ih se naziva usamljenim vukovima i slično. U nedostatku masovnih ubojica, kod nas bi se to moglo primijeniti na palikuće i piromane, pa zatim na sve koji imaju nešto reći o ustašama, partizanima, Bleiburgu i Jasenovcu, a najhitnije o maloljetničkim tučnjavama. Boris Beck za Večernji (i za Narod)

Boris Beck kolumne Vjesnikov neboder

Povijest bez savjesti ili druga prilika za poraz

Beck: Imamo političare koji vode politiku iz 1941. i povjesničare koji žele stvarati povijest

Nipošto ne tvrdim da su ustaše, partizani i četnici isto: isti su tek njihovi današnji nasljedovatelji, i to u psihoanalitičkom smislu. Tko god danas zagovara ustaštvo, komunizam ili četništvo, opterećen je ogromnom povijesnom krivnjom, i to onom čudnog oblika: ispali su šonje koji nisu bili u stanju ispuniti svoje obećanje. Muči ih, da tako kažem, povijesna impotencija, za koju nema viagre. Budući da historijsku nesposobnost negiraju, i ne žele pokazati stid, vraćaju se na ishodište. Misle da se pozivanjem na rane slavne dane, prije nego su se dogodili svi truli kompromisi i pogrešne odluke, i prije nego su se nedužni mrtvaci počeli gomilati, mogu opravdati – a zapravo žele drugu priliku. Boris Beck za Večernji (i za Narod).

Boris Beck kolumne

Glorija, ali ne i gloria mundi

Beck: Umjesto prema Mataniću, gnjev javnosti okrenuo se prema novinarki

Jasan je motiv Matanića da daje intervjue, jer promovira svoj novi kratkometražni film “Doll – Lutka”, što znači da radi. Ni karijeri režisera Romana Polanskog nisu naškodile optužbe za seksualno zlostavljanje iz 70-ih. Mogao je snimati filmove, i čak dobiti Oscara 2003. za „Pijanista“, iako nije smio ući u SAD da ga osobno preuzme. Mnogi su se moćnici izvukli nakon što je pao financijaš i seksualni predator Jeffrey Epstein, koji im je podvodio mlade djevojke, čak i s 14 godina, ali ne i princ Andrew, i to samo zato što postoji fotografija.

Početak Andreweva pada vezan je za medije: da se spasi od razorne fotografije, dao je 2019. intervju novinarki BBC-ja Emily Maitlis, koji je završio katastrofalno po njega, a laži koje je tada izrekao, još ga progone. Usporedite to s intervjuom koji je glavna urednica Glorije u zadnjem broju te ženske revije vodila s redateljem Daliborom Matanićem, kog su brojne žene optužile za napastovanje. Profesionalno učinjen intervju BBC-ja nije naškodio novinarki i mediju, a ovaj jest, pa je obrisan s interneta, a obrisano je i naknadno objašnjenje zašto je i kako vođen, ostala je tek isprika urednice. Boris Beck za Večernji (i za Narod).

Boris Beck kolumne

'Ili kao Pavelić koji će zdimiti u Španjolsku, a trupe ostaviti na Bleiburgu'

Beck: Plenković kao Tito koji je Bošku Buhi dao bombe u ruku i poslao ga na nacistički bunker

Nastao je jedan čudan trenutak u subotu kad se Andrej Plenković obratio mladeži HDZ-a. Bilo je to u Tuheljskim Toplicama gdje se okupilo dvjestotinjak alumnija Političke akademije Zaklade hrvatskog državnog zavjeta, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

Premijer ih je, kako su izvijestili mediji, pozvao da se dokažu kroz politički fight argumentima, znanjem i retorički vješto: “Da biste to mogli, morate dobro trenirati, morate sve znati. Dokažite se u političkoj borbi protiv protivnika, nemojte spavati u zavjetrini. Nije da će netko drugi stalno primati udarce ili štititi cijeli sustav, a netko ispod kišobrana ili suncobrana živjeti mirno. To tako ne ide.” U sklopu toga ih je pozvao da se aktiviraju na društvenim mrežama, od kojih je znao navesti samo TikTok, a ostale je nazvao „instagramima“, i da napadaju protivnike pod imenom i prezimenom.

Plenković zna da je zavladao HRT-om i Hinom, ali da tako može ispirati mozak samo još penzionerima (koji i glasaju za njega), no da ne stoji baš osobito na internetu. Dapače, nove stranke poput Možemo puno su uspješnije u klipovima na društvenim mrežama nego u stvarnosti, pa im se to onda honorira i na izborima. Svoju tanku većinu u stvarnom svijetu nada se povećati aktivnošću u virtualnom. Ružna strana te ideje je da će mlade, on i ostali glavonje koje stoje zaštićeno iza saborskih govornica i mikrofona na press konferencijama, bez ikakve grižnje savjesti baciti trolovima i hejterima. Cijeli tekst na Narodu

Boris Beck kolumne

P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Mulići kao crna kronika našeg društva