Beck: Svoje učitelje pamtim sve, a ministra nijednog - Monitor.hr
Jučer (10:00)

Kad ravnatelj zagrmi, logika zvoni za mali odmor

Beck: Svoje učitelje pamtim sve, a ministra nijednog

Neraskidive su veze učitelja i učenika. One dobre učiteljice iz osnovne naučile su me čitati, pisati i računati, što su jedine tri vještine koje mi uopće trebaju. Mudri profesori na fakultetu naučili su me razmišljati – kad god naiđem na neki problem, zatvorim oči, i jave mi se u umu sa svojim nepokolebljivom logikom. S onima mrtvima razgovaram u duhu, one žive katkad nazovem ili s njima popričam kad se slučajno sretnemo, uživajući u njihovoj blizini. Najveći ljudi pamte svoje učitelje sa zahvalnošću, ali ima jedan koji ne spada u to ugledno društvo plemenitih ljudi, a to je ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Vinko Filipović. On je upravo dobio još jedan mandat, i tim povodom dao ovaj tjedan intervju za Školske novine. U njemu kaže da se „nada da sindikati neće biti toliko radikalni i bešćutni“ da svojim štrajkom „uskrate mogućnost polaganja državne mature“. Učitelji da budu „radikalni i bešćutni“? I to kaže čovjek koji je 2022. diskvalificirao učenicu s mature jer se u zbunjenosti potpisala (i bacio ju u očaj jer nije mogla upisati željeni fakultet). Boris Beck za Narod (originalno za Večernji).


Slične vijesti

05.05. (07:00)

Ususret konklavi

Beck: Bilo bi idealno imati dva pape, jednog Ratzingera i jednog Bergoglia

Benedikt XVI. je bio papa elite, uzor povlačenja i meditiranja, čovjek koji je cijelo vrijeme imao viziju Crkve kao male, siromašne i pročišćene zajednice. Njegovi su spisi logični, njegova pojava dostojanstvena, njegova riječ pouzdana. Franjo je bio skitnica, lutalica koji je ostavljao svoj tron da se mota po zatvorima, predgrađima i izbjegličkim logorima. Njegovi su spisi asocijativni, pojava šlampava, riječ dvosmislena. Bergoglio je rekao da pastir mora mirisati – to jest smrdjeti – po svom stadu; Ratzinger je tražio čisti zrak na najvišem katu kule bjelokosne. Istina je da su obojica bila u pravu. Svijet je i dobar i zao, trebamo ga spasiti, ali istovremeno i ne dozvoliti da nas upropasti. Boris Beck za Večernji (i za Narod)

27.04. (15:00)

U prvom redu čovjek

Beck: Trump i papa Franjo dijelili su istu osobinu

Franjo je bio duhovit, obrazovan i spontan, a Trump je sirov, neuk i izvještačen, ali dijelili su važnu osobinu: ljubav prema mućkanju, piše Boris Beck za Večernji list. Bergogliovo novo ime bilo je njegov program – biti sve ono što nikad nijedan papa nije bio, a i Trump želi biti jedinstven.  Kao što Trump prezire profesionalne političare i diplomate, tako je i Bergoglio malo držao do moderne teologije – smatrao ju je sterilnom i otuđenom.

Trump se borio protiv duboke države, a Franjo protiv crkvenih pedofila, karijerista i kriminalnih lobija. No ipak su ostali dva svijeta. Trump je skorojević i hohštapler, a Franjo je prezirao vlast i raskoš – odbacio je zlatni križ, živio u pansionu i ručao u menzi. Trumpu je Amerika prva, a Franji je bio prvi čovjek. Dok Trump želi Ameriku učiniti velikom, Franjo je bio sav u tome da Vatikan učini što manjim. Jer ako ste veći od njega, ni Bog vam ne može pomoći. Cijeli tekst na Narodu.

20.04. (14:00)

Pa ti reci da glazba ne može biti ispolitizirana

Beck: I Thompson i Kekin više su od pjevača – oni su simboli dviju kultura

Mile Kekin i Marko Perković slične su dobi, imaju gastarbajterski background: prvi je rođen u Njemačkoj, drugom je hranitelj obitelji radio ondje; obojica imaju iskustvo očeve odsutnosti: prvi je bez njega ostao mlad, drugi ga je viđao za velike blagdane; nisu iz velegrada: prvi je iz Tuzle, drugi iz Zagore. Ali razišli su se u obrazovanju: Kekin je diplomirao na Filozofskom u Zagrebu, a Perković u Splitu završio srednju ugostiteljsku, piše Boris Beck za Večernji list.

Kekin predstavlja hiperkulturu. To nije više visoka kultura obrazovanog građanstva, ali nije ni masovna; ona je usmjerena pojedincima koji u njoj vide izvor svojeg samorazvoja, kozmopolitska je i globalna te nadilazi bilo koju nacionalnu kulturu; u njoj je najvažnija individualnost i samoodređenje; njezini pripadnici su, kako to kaže Kekin za sebe, apatridi, i skreću lijevo. Thompson je predstavnik kulturnog esencijalizma. On je medij kolektivnog identiteta; njegova je kultura okrenuta prošlosti i najvažnija joj je zajednica, a ona skreće desno; ta je zajednica jednoznačna i jedinstvena, u njoj se apsorbiraju sve razlike između pojedinaca. Cijeli tekst na Narodu.

18.04. (10:00)

Aveti njihove prošlosti

Crvena knjižica “Misli Mao Ze Donga”: iako rijetka, i dalje se čita

No ako ih u Kini nema, ne znači da se ne čitaju, a možda ih ondje jednostavno znaju napamet. Zapadnjaci koji ondje posluju svjedoče da kineski partneri znaju citirati Maove misli, a navodi ga u svojim govorima i Xi Jiping – na sličan način na koji američki biznismeni čitaju Sun Cua, i u drevnim savjetima za vođenje rata traže nadahnuće u poslovnom svijetu. Mao bi zacijelo bio ponosan na to, iako mu vjerojatno ne bi bilo po volji da sazna da je knjižica, koju je zamislio kao oruđe Revolucije, postala samo još jedan primjerak kapitalističke fetišizirane robe.

Možda ni nama ne bi bilo loše baciti pogled u Crvenu knjižicu: liberalizam je Mao smatrao majkom svih grijeha, uz bahatost, sebičnost, lijenost i neuspješnost u dobrim vremenima; dao je zgodnu definiciju liberalizma: to je kad izbjegavaš bilo rad bilo sukob, da bi ti tog trenutka bilo ugodnije, a problem samo nastavlja rasti; demokracija je dopuštena, ali samo dok je rasprava konstruktivna – ne smije prerasti u ultrademokraciju: individualističku buržoasku odbojnost prema disciplini; svaki partijski kadar mora biti na usluzi masa i njima mora udovoljiti. „Bilo bi strašno zamisliti vrijeme u kojem će svi biti bogati“… Cijeli tekst Borisa Becka na Narodu

06.04. (21:00)

'Jedan gol više vrijedi nego život posvećen ispravljanju zadaća'

Beck: Plenković se hvali genijima, a teško plaća one koji ih uče

Da biste radili u vrtiću, morate završiti fakultet, ali vas nitko ne doživljava kao akademski obrazovanu osobu, nego vas roditelji zovu teta ili striček. Ni u školi nije manje ponižavajuće raditi. Zbornicama su zavladale mame i tate koje očekuju da njihovo zlato ima prosjek pet nula. I za to su spremni na sve. Profesori na fakultetu nisu izloženi zlostavljanju, ali slabe plaće i totalno društveno obezvređivanje odvraća mlade od toga da se upuste u znanost. U školama je već nemoguće naći profesore matematike, fizike, tehničkog i stranih jezika, a uskoro će ih sasvim nestati.

Što je nešto nepotrebnije, više se cijeni, samo ako je ekskluzivno. Ono korisno preziremo jer je svakodnevno i masovno. Nije Rimac proizveo jeftini narodni automobil u seriji od 10.000 primjeraka da ga svi vozimo. To bi bilo dosadno. Slavimo ga jer je napravio nešto iznimno što nikome ne treba. Idolatriziramo sportaše koji uopće ne plaćaju porez u državi za koju igraju, ali učitelje, profesore i odgajatelje cijedimo kao limun. Plenković hvali bivše Vrančiće, Tesle i Penkale, ali ne pada mu na pamet da je budućnosti dužan proizvesti nove. Boris Beck za Večernji i za Narod.

31.03. (10:00)

Bagerom na Kožarića... i nikome ništa

Beck: Novinar u chatu ministra, bagerima na skulpture… Može li smješnije. Ili luđe

Cijeli svijet se smije amaterima u Bijeloj kući, koji su u tajni chat ministra obrane, ministra vanjskih poslova i savjetnika za nacionalnu sigurnost, u kojem su pratili uživo raketiranje Jemena, uključili i novinara koji je potom objavio cijeli razgovor. Ali od svega toga je zabavnije, smješnije i luđe kako je zagrebačka gradska uprava poslala bagere na savski nasip da tamo urede biciklističku stazu, a da nitko, baš nitko od idejnih i stvarnih projektanata, naručitelja i izvođača, izdavatelja lokacijskih i građevinskih dozvola, šefova projekta i inženjera gradilišta nije ni u jednoj jedinoj sekundi izašao na taj nasip, i primijetio da se tamo već trideset godina nižu divovske skulpture vrhunskih hrvatskih umjetnika? Umjesto toga pustili su jadne bageriste da cijelo jutro manevriraju najvećom zagrebačkom galerijom na otvorenom, među skulpturama Zvonimira Lončarića, Šime Vulasa, Stjepana Gračana i Mire Vuce, dok netko ipak nije uspio zaustaviti tu ludost. Boris Beck za Večernji, i za Narod.

23.03. (12:00)

A Zagreb je i otprije bio otvoren... pa utvrda na grbu je uvijek otvorenih vrata!

Beck: Revolucionarna vlast uvijek ima nove zastave, nove valute, nove grbove…

Kome je upućen moto na hrvatskom i još kajkavskom? Strancima nije, jer ga ne razumiju. Ona polovica Zagrepčana koji nisu kajkavci, a žive u Zagrebu, ili su čak rođeni u njemu, razumiju ga, ali se s njim ne mogu poistovjetiti, iako vole taj grad. Možemo! radi isto što i Bandić – prisvaja kajkavski kako bi se dodvorili glasačima, pa tako i taj dio gradskog identiteta uprežu u svoje političke ciljeve, usput ga pretvarajući u kič. Slika utvrde na brežuljku s tri tornja i otvorenim vratima, s Mjesecom i zvijezdom Danicom, međutim, razumljiva je bez riječi. Zašto je vlast onda želi nadomjestiti riječima? Pa zato što, gledajući sliku, svatko može misliti što želi, a sada vam je zapovjeđeno da grad volite: revolucionarna vlast želi vam propisati što da mislite. Boris Beck za Narod.

16.03. (11:00)

Predsjednik koji nije mogao ne tipkati

Beck: Trumpova oluja postova

U ponedjeljak se Trump na svojoj društvenoj mreži Truth Social javio nevjerojatnih stotinu puta. Počeo je u 11.45 linkom na svoj omiljeni Fox News, a do 13 h uslijedili su deseci poveznica na članke koji ga veličaju; nakon popodnevnog odmora oluja postova je nastavila, pa se pohvalio da je nominiran za Nobelovu nagradu, a objavio je i reklamu za svoj stari reality show Pripravnik – i sve to dok se burza rušila, a Musk proživljavao najteži dan od 2020. Već je skovan ekonomski izraz za njegov atak na ekonomiju – Trumpflacija – a zapravo bi se mogao primijeniti i na njegovu komunikacijsku strategiju. Kao što financijska inflacija nastaje zbog toga što je u opticaju previše novca bez pokrića, tako i do verbalne inflacije dolazi zbog emisije riječi koje ništa ne znače, piše Boris Beck za Večernji list, a i za Narod.

09.03. (11:00)

Odrekli smo se odricanja

Beck: Šteta da je bojkot trgovina splasnuo baš kad je počela korizma

Da je još malo izdržao, mogao se poklopiti s odricanjem od, recimo, cigareta, alkohola i čokolade – tipičnih žrtvica poznatih Hrvata i Hrvatica o kojima nas onda izvješćuju mediji. Piše Boris Beck za Večernji list. Post je uopće jedini element religioznog koji je našao mjesto u popularnoj kulturi, ali samo kao posebna vrsta dijete. New age teorija kaže da gladovanje rastapa najprije najbolesnije stanice, pa bismo onda iz mršavljenja trebali izaći zdraviji i jači. Identična teorija se primijenila na bojkot dućana – posteći od šopinga, ubit ćemo masne i degenerirane stanice inflacije, i ući u nastavak godine sa zdravijim i jačim kućnim budžetom. Ekonomija države ne razlikuje se od gospodarenja tijelom: prežderavanjem i opijanjem ubrzavamo svoju smrt, a nesposobnošću da se kontroliramo pred punim policama podjarujemo rak-ranu cijena.

02.03. (18:00)

Ako ništa, ovaj je barem iskren

Beck: Staljin, Tito i Hitler nisu dali da ih se vidi u gaćama, ali Trumpa to ne brine

Svi su vlastodršci voljeli da se snimaju veličanstveni filmovi o njima i njihovoj partiji i revoluciji, i za to su birali najbolje. Za Staljina je snimao Sergej Ejzenštejn, genij montaže, kako bi uhvatio dinamiku klasne borbe. Hitler je angažirao veliku Leni Riefenstahl, majstoricu dokumentarizma, da obuhvati mase koje su mu klicale. Tito je izabrao Richarda Burtona da ga glumi, da ga pretvori u holivudski san. Trump i Musk izbacili su poluminutnu poluamatersku krpariju o Gazi koju im je napravila umjetna inteligencija. Vidjeli smo je na Trumpovoj mreži Truth Social koja je spojila nespojivo – istinu (Truth) i Trumpovo ime. Piše to Boris Beck za Večernji list. Propaganda diktatora nekad je bila vješta i racionalna, a ova je traljava i nadrealna. Klipić je sekvenca sna, s likovima i prizorima koji ne slijede kronologiju ili logiku, nego izranjaju po analogiji. Stara je propaganda lagala, a ova, u svojim halucinantnim slikama, govori istinu. Cijeli tekst na Narodu.