Boris Dežulović: Ko to tamo peva - Monitor.hr
20.07.2018. (18:24)

Remake

Boris Dežulović: Ko to tamo peva

Dežulović maestralni napisao je novu ludu kolumnu za Novosti i uočio mnoge paralelne scene između autobusa Vatrenih i Šijanovog autobusa u Ko to tamo peva: Novi ‘Ko to tamo peva’ – ‘Povratak Jedvaja’, ‘Imperija uzvraća slobodni udarac’ ili kako se već zove – zauzet će svoje mjesto u leksikonu nacionalne opće kulture. Citirat će se Milan Bandić kako poput Bate Stojkovića s tefterom i plajvazom stoji oslonjen na ogradu zakrčenog Mosta slobode, ‘Da se ja pitam, ja bih proterao autobus ovuda’, i Dalićeva besmrtna ‘Vozi, Miško!’, i Kolinda Grabar-Arnerić u zagrljaju s mokrim francuskim predsjednikom i Putinovo ‘I tata bi, sine’, i propali provincijski biznismen Tomo Horvatinčić, koji baš poput čiča Alekse uvrijeđeno viče na Izvršni odbor HNS-a, ‘Ko bre sirotinja? Jel ja?! Daj pet karata!’, i propali provincijski režiser Dolenčić, kad užasnut Thompsonovom pojavom na pozornici prijeti, ‘Dalje nećeš moći, oranje ne smeš da mi gaziš!’ i ‘Samo preko mene mrtvog!’, pa traži kabel mikrofona i viče svojim tehničarima ‘Buši, hahaha, buši!’ Ili pak ona ključna, divna Thompsonova: ‘Ti nemoj da vređaš, ja sam šlager-pevač!’
Ako nekom treba, originalne reference su ovdje: cijeli Šijanov film Ko to tamo peva (u HD rezoluciji, 1h 23m) i Doček Vatrenih kompletna snimka prijenosa (8h 50m)


Naslovnica novog broja Novosti


Slične vijesti

Prekjučer (21:30)

Oda majstoru lake iskrene rime

Dežulović o Balaševiću: Svatko je imao svoju pjesmu i svaka je bila zajednička i svačija

Đorđe Balašević bio je majstor tog starog zanata, najveći kojega smo imali. Ni kod jednog drugog autora rime nisu zvučale tako lagane i nenametljive, organski srođene, kao da jedna bez druge te riječi nikad nisu ni postojale. I nikad trivijalne i prvoloptaške, nikad jeftine kineske kopije i šareni svjetleći displeji, ali još nikadije velike, teške i gorde riječi: tek male, obične i svakodnevne, koje su u njegovim pjesmama postajale filigranski izrađeni zupčanici starinskih ura za novo vrijeme – piše Boris Dežulović.

17.02. (00:30)

Lyinmundson

Dežulović: HDZ Llanfairpwllgwyngyll

Odlični Dežulović još se oporavlja od gostovanja HDZ-ov kandidata za zagrebačkog gradonačelnika kod Stankovića: Samo tako, kao da izgovara vodostaj Drave kod Donjeg Miholjca ili temperaturu zraka u Llanfairpwllgwyngyllgogerychwyrndrobwllllantysiliogogogochu, Davor Filipović mrtav je hladan izrekao najbezočniju i najbesmisleniju laž u cjelokupnoj povijesti ljudskog glasovnog komuniciranja, laž tako kolosalnu i ultimativnu da se, eto, stoljećima vjerovalo kako ju je nemoguće zapravo do kraja izgovoriti.

12.02. (20:30)

Sam sebi zabio

Dežulović: Predsjednik potpisao javni poziv na silovanje – njega samoga

Boris Dežulović komentira posljednju Milanovićevu provalu: Ako je seksualno nasilje, kako nadmeno baljezga predsjednik Republike, “uvijek bilo i ostat će klasno-statusno uvjetovano, odozgo prema dolje, nikada obratno”, onda je u suprotnom pravcu, odozdo prema gore, iz niže klase ili statusa prema višem, po definiciji nemoguće. Ili, da citiram samog predsjednika, “nikad obratno”. U takvoj Milanovićevoj osebujnoj marksističkoj definiciji seksualnog nasilja njega mogu silovati samo Vladimir Putin ili Joe Biden, dobro, i Angela Merkel, ali čak i tada – eto divne Milanovićeve poante – navodni incident u podrumu Putinove palače na Krimu svakako “ne bi bio nešto što bi nas trebalo zanimati”.

10.02. (00:30)

A da nisu to četnici skriveni u podzemnim bunkerima?!?

Dežulović: Tajna banijskih rupa

Češkaju se po mozgovima znanstvenici pokušavajući dokučiti jesu li te zlokobne jame rezultat specifične geološke građe ili sastava tla, a rješenje im, pitaju li mene, cijelo vrijeme pred nosom. Stvar je, naime, samo u tome da je Hrvatska šuplja – piše Dežulović nakon što je pogledao Otvoreno.

05.02. (21:30)

Hrvatski potrošač

Boris Dežulović: Banja Luka Burilović

Nakon što je diplomirao na čuvenom Univerzitetu za poslovne studije, u rekordnom roku položivši desetak ispita – nije poznato jesu li među njima bili i latinski jezik i ples oko šipke, a danas je nemoguće provjeriti, jer se po neobičnoj stoljetnoj tradiciji sveučilišta gazda Rade diplomski radovi nakon nekog vremena uništavaju – Luku je, što da vam kažem, baš krenulo: najprije je postao predsjednik uprave Sladorane Županja, a onda i sam predsjednik Hrvatske gospodarske komore, član nekoliko odbora, potom član nadzornih odbora HBOR-a, Ine, Podravke i Badela, te Uprave Fonda za zaštitu okoliša… Njegova je izvrsnost teška šezdeset hiljada kuna. Priznat ćete, nije loše za tipa koji se školovao kat ispod škole za ples oko šipke – piše Boris Dežulović.

02.02. (22:30)

Kad je Hrga gud gaj

Dežulović: Poučna priča o Popaju iz Petrinje

Kolumnist N1 traži pouku u priči o hrvatskom branitelju  i ljudima koji su mu donirali kućicu: Život je kurvin sin, to zna svatko tko se barem jednom rodio. Znao je to i junak ove poučne priče, Zvonko zvani Popaj, naravno da je znao – život ga, ono što se reče, nije mazio, i nije bilo prvi put da ga je carski zajebao – ali ovaj put mu ga je baš zavukao.

30.01. (22:30)

Hajdučke priče i dinamično rivalstvo

Dežulović: Pijana maksimirska noć

Otkako je, međutim, Republike Hrvatske — otkako je, eto, slavnog tridesetogodišnjeg vječnog derbija HNL-a — Dinamo je ipak mrvu uspješniji. Prema ljetopisima Hrvatskog nogometnog saveza Zagrepčani su u stotinu i dvadeset jednu utakmicu zabilježili pedeset i devet pobjeda, samo dvadeset pet više od Splićana, a gol razlika je dramatično tijesnih 173-117, jedva plus pedeset šest za Zagrepčane. Kako pak HNL u toj statistici vječnog derbija protuzakonito računa i utakmice malog seoskog HAŠK-Građanskog i slavne, jedine nam i vječne Croatije, pretpostavljam da samo administrativnim previdom nisu uračunate i utakmice Dinamovih kuglača: u tom slučaju, naime, s onih katastrofalnih 94-152 na Maksimiru 1946., ukupna je gol razlika u vječnim derbijima ipak plus dva u korist Hajduka. Piše Boris Dežulović za Telesport

29.01. (15:30)

Zbogom Miri

Boris Dežulović: Helena, žena koje nije bilo

Boris Dežulović kolumnu u Novostima posvetio je Miri Furlan: Mira Furlan jedina nije birala svoj put. Kako je u intervjuu pod naslovom “Mira, žena koje ima” proročanski rekla 1990., nijemo se nadglasavajući s vatrometom i kravalom “demokratskih promjena”: Sve sa Helenom događa se mimo njene volje, za sve što se s njom i oko nje zbiva ona ne snosi nikakvu krivnju. Te noći, kad je s punte Farosa otplovila zvjezdanim morem u namreškano nebo, posljednji put smo vidjeli Helenu.

27.01. (20:30)

Premijerova antena

Dežulović: Mitovi i agende o Andreju Plenkoviću

Boris Dežulović opisuje scenu – premijer kod psihijatra: U ljeto 2016., nakon izvanrednih izbora sastavio je vladu, i prvu večer, točno se sjeća, sjedio je sa suprugom i gledao na televiziji Supertalent, kad odjednom, ovako, fiju!, iskočile mu iz sljepoočnica antene, upalili se filteri u glavi i radar uhvatio signal medijskog spina o takozvanoj “velikoj koaliciji” HDZ-a i SDP-a. Točno tri sekunde kasnije shvatio je da se radi o agendi kojom mu mediji rade o glavi. Sve otada, nije prošlo mjesec-dva da mu antena ne bi dojavila novinarsku hajku i medijsku histeriju, a filteri i radar u glavi prepoznali agendu.

20.01. (21:30)

Slučaj Žinić

Boris Dežulović: Hvala, niste trebali

Ako sam dobro shvatio, da nije bilo hrvatskih branitelja danas bismo živjeli u smiješnoj paradnoj paradržavi u kojoj se ni za jednu stvar od hrvatskog nacionalnog interesa, od financija i proračuna do vojske i vanjske politike, ne bi pitalo Hrvate: u partijskoj državici, jednoj od najsiromašnijih i najzaostalijih u Europi, u kojoj bi se u školama učilo o zločinima partizana i herojstvima kvislinga, u kojoj bi se glavni grad šminka šarenim fontanama, velebnim spomenicima i blistavim staklenim tornjevima, dok bi se iz ostatka države bježalo u inozemstvo. Ako im se u svih tih dvadeset pet godina nitko na tome nije udostojio zahvaliti, evo ja ću: hvala, niste trebali – piše Boris Dežulović.