'Borrowed Time' - film koji uči kako oprostiti sebi - Monitor.hr
31.10.2016. (11:17)

Crtić za odrasle

‘Borrowed Time’ – film koji uči kako oprostiti sebi

https://www.youtube.com/watch?v=OWS6DUgPkHs

Iako rade u Pixaru, Andrew Coats i Lou Hamou-Lhadj našli su vremena napraviti kratki animirani film Borrowed Time koji je primio brojne nagrade, a odnedavno je na internetu. Film se bavi temom oprosta. Lupiga


Slične vijesti

03.06. (16:00)

Miyazaki stvara, dok AI kopira. Tko je jači?

Japanski anime autori dijele mišljenja: AI kao spas – ili krađa talenta?

Iako japanski zakon dopušta korištenje zaštićenih djela za treniranje AI bez dozvole autora, 94% umjetnika strahuje za svoja prava i poslove. Anime industrija već koristi AI, primjerice u projektu „Blizanke Hinahima“, kako bi smanjila troškove i kompenzirala manjak radne snage. Dok legendarni Miyazaki AI naziva “uvredom za život”, drugi ga vide kao korisnu alatku. Japanska kultura tehnološki je otvorenija, ali debata ostaje: je li AI pomoćnik – ili prijetnja kreativnosti? DW

10.01. (20:00)

Ni na nebu ni na Međuzemlju

‘Gospodar prstenova: Rat Rohirrima‘: Međuzemlje izlazećeg sunca

Animirani film otkriva legendu o Helmovoj klisuri, Billy Boyd i Dominic Monaghan (hobiti Pippin i Merry u Jacksonovoj “LOTR” trilogiji) posuđuju glasove dvojici orki koji kradu prstenove, a pojavljuje se i zli čarobnjak Saruman s glasom pokojnog Christophera Leeja (njegov audiozapis iz serijala ponovno je korišten uz dopuštenje obitelji). Znakovite su i rečenice “Što će Mordoru uopće prstenovi?” i “Čarobnjak (Gandalf) ima pitanja o orcima i prstenovima koje su krali”. No, u tome i jest problem s “Ratom Rohirrima”, kao i s “Prstenovima moći”. Animirani spektakl razapet je između “sword&sorcery” mitologije uspostavljene u Tolkienovim romanima/Jacksonovim filmovima i vlastitog pristupa njihovu nasljeđu, uz tržišni diktat feminizma da ovaj put glavni lik bude ženski (“hrabra i svojeglava” Hera), s obzirom na to da su žene dosad bile sporedne, od spomenute Eowyn do vilenjakinja Galadriel i Arwen. Treba pozdraviti što je film animirani kao što je to, na primjer, bio izvrsni “Gospodar prstenova” Ralpha Bakshija iz 1978., premda je animacija ovdje drukčija. Marko Njegić za Slobodnu

03.06.2024. (23:00)

Htjeli ste crtiće, dobili ste crtiće - u udarnom terminu!

Šest naslova dugometražnih animiranih filmova koji se natječu za nagradu na Animafestu

Nakon konkurencije kratkometražnih, Vizkultura predstavlja i naslove koji će biti prikazani u Velikom natjecanju dugometražnog filma. Prikazat će se šest žanrovski, stilski i tehnički raznolikih djela od kojih su neka već primila najprestižnije animacijske nagrade. Iako se nominalno otvaraju publici različita ukusa, radovi dijele cjelovit senzorni doživljaj, kinematografsku raskoš koju je nužno iskusiti u tami kinodvorane.

znanstvenofantastični anime Feniks: Sjećanje na cvijet adaptacija je priče iz nedovršenog ciklusa mangi Hi no Tori legendarnog Osamua Tezuke koji ga je smatrao svojim životnim djelom. Redatelju Shojiru Nishimiju, koji je rana iskustva stjecao na klasiku Akira, a stil formirao oko atraktivnih akcijskih prizora i iznimno fluidne animacije, ovo je drugi dugometražni film. Kao i predložak, film istražuje teme života, smrti, sjećanja i međuljudskih odnosa u kontekstu humanog i kozmičkog vremena.

Pelikan plava, film Lászla Csákija o grupi mladih krivotvoritelja željezničkih karata tematizira otvaranje granica i čežnju za putovanjem nakon pada komunizma u Mađarskoj. Riječ je o dugometražnom animiranom dokumentarcu (prvom u mađarskoj povijesti) temeljenom na audiozapisima trojice protagonista i drugih svjedoka.

Sultanin san Isabel Herguere naslonjen je na istoimenu dulju pripovijetku bengalske spisateljice i aktivistice Begum Rokeye Hossain koja je 1905. zamislila feminističku, tehnološki naprednu utopiju Ladyland inverzne rodne segregacije u kojoj su muškarci zatvoreni u kuće, a žene vladaju svijetom na temeljima znanosti, obrazovanja i zdravog razuma.

Široko i Kraljevstvo vjetrova, francusko-belgijski film Benoîta Chieuxa, raskošna je obiteljska bajkovita fantazija koja je svojim maštovitim svjetotvorstvom i likovima zaslužila Nagradu publike Annecyja. Nadrealistička logika i onirizam te povremena psihodelična estetika neke su kritičare podsjetili na klasike Žuta podmornica Georgea Dunninga i Fantastični planet Renéa Lalouxa, ali za razliku od njih ovaj je film u potpunosti prilagođen i mlađim uzrastima jer je mašta, uz sestrinsku ljubav i iscjeliteljsku moć pripovijedanja, tema djela.

Linda želi pile! Sebastiena Laudenbacha i Chiare Malte, pobjednik Annecyja, također je prilagođen mlađim uzrastima. U središtu komične fabule jurnjava je za kokoši od koje samohrana majka želi kćeri napraviti omiljeno jelo koje je sjeća na oca. Bogat ansambl likova (bedasti policajac, zaljubljeni kamiondžija pjesničke duše i zločesta trenerica joge) francuskog grada u kojem se upravo zbiva štrajk doprinosi realističkoj ambijentaciji, ali i najboljem francuskom humoru situacije.

Adam se polako mijenja, kanadski coming of age film s kojim je Joël Vaudreuil slavio na A festivalu u Ottawi temelji se na karikaturalno-grotesknom, relativno minimalističkom stilu pomalo nalik Beavisu i Buttheadu i crnom humoru postvarenih metafora priče o tinejdžeru čije se tijelo mijenja u skladu sa zlonamjernim bakinim komentarima i vršnjačkim nasiljem. Raspored programa

03.06.2024. (19:00)

Filmovi u crtanoj formi

Daniel Šuljić: Hrvatska scena animiranog filma je živahna

Po kategorijama, za Veliko natjecanje kratkometražnog filma, od 900 prijava uvršteno je 35 filmova ili četiri posto; za hrvatsko, od 48 prijava, 22 filma; za međunarodno studentsko, od 850 prijava, 42 filma. Dakle, sveobuhvatan pregled onoga što se događa na globalnoj sceni u animaciji. Dodajmo tome i podatak od čak 27 svjetskih premijera, od čega sedam u Velikom natjecanju dugometražnog filma. Imamo puno mladih autora, pri čemu posljednjih godina autorice snažno prevladavaju.

Pokazuje se i da je konkurencija za ulazak u Natjecanje hrvatskog filma velika, pa je to i veliki uspjeh Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu – rekao je u razgovoru za Novosti umjetnički ravnatelj Animafesta, usput prokomentiravši i druge trendove, poput politike, ali i umjetne inteligencije u stvaranju animiranih filmova: Radi se o još jednom alatu koji neke stvari olakšava i ubrzava, ali ima i ozbiljna ograničenja. Na kraju dana važno je je li neki film zanimljiv ili nije. Fascinacija samom slikom i izgledom tih filmova potrošila se vrlo brzo, tako da film treba imati u sebi nešto više od same nove tehnologije.

21.05.2024. (19:00)

Dajte nam crtiće!

Dobitnik nagrade za životno djelo Animafesta: Moj rad je refleksija horora i onoga što se događalo, kako su ljudi bili tretirani

Phil Mulloy je u animaciju jkrenuo kasnih 1980-ih jer mu je taj medij nudio mogućnost potpune slobode i autonomije u gradnji vlastitih svjetova. Ugled je stekao animirajući za MTV, a afirmirao serijalom filmova “Kauboji” (1991.), poigravajući se ikonografijom i poetikom vesterna. Jednako uspješan bio je u serijalu animiranih filmova “Deset zapovijedi” (1994.-96.), temeljenom na Bibliji, kao i apsurdističkoj i mračnoj trilogiji “Netolerancija” (2000.-2004.), naslonjenoj na znanstvenu fantastiku. Dobitnik je mnogih međunarodnih nagrada, uključujući Grand Prix Animafest Zagreb (za “Endgame” 2016. godine). Nagrada Animafesta Zagreb za životno djelo će mu biti uručena na svečanom otvaranju Animafesta. Mulloyju je s 20 filmova posvećen i središnji retrospektivni program Majstori animacije. Animafest Zagreb 2024 ugostit će od 3. do 8. lipnja na nizu zagrebačkih lokacija više od 300 filmova, koji daju presjek aktualnih događanja na svjetskoj animacijskoj sceni. HRT

09.06.2023. (01:00)

Bez slike i tona

Studio Ghibli posljednji Miyazakijev film pustit će bez trailera i promotivnih materijala

How Do You Live? trebao bi biti objavljen u Japanu 14. srpnja, ali fanovi i gledatelji nisu potpuno lišeni informacija. Studio Ghibli, produkcijska kuća filma, objavila je poster za njega u prosincu, a Miyazaki je otkrio neke detalje o filmu u intervjuu iz 2017., rekavši da je inspiriran istoimenim romanom iz 1937. No, nije izravna adaptacija. Miyazaki na filmu radi od 2016. godine, nakon što je najavio odlazak u mirovinu. Guardian

09.06.2023. (00:00)

Puštajte crtiće

Animafest – Nadahnuta ostvarenja i autentične priče

Na 12 lokacija predstavit će se više od 300 filmova. Središnja je tema ona koja se mjesecima provlači kroz naše živote – umjetna inteligencija. HRT… Ovogodišnje Veliko natjecanje dugometražnog filma donosi niz snažnih i nadahnutih ostvarenja, autentične priče i visokoproducirane naslove koji svjedoče o sve većoj vitalnosti svjetske animacijske scene. Vizkultura

24.09.2016. (16:09)

2,3 milijuna kuna dodijelio je Hrvatski audiovizualni centar za proizvodnju animiranih filmova – pristiglo im je 20 prijava, a pomoć je dobilo njih 8, najviše, 400.000 kuna, ‘Sveti Ljudi’ Davida Lovrića

07.06.2016. (14:27)

Bill Plympton: Uvjeti za karijeru u animaciji u vremenu Interneta – idealni su

Razgovor s Billom Plymptonom je kao kartografija jednog od njegovih filmova. Svatka riječ je iskalkulirana, sve mogućnosti su unaprijed uzete u obzir i čini se nevjerojatnim da je čovjek koji u svojim trademark japankama sjedi sa suprotne strane stola, tvorac nekih od najluđih animiranih filmova današnjice. Neokrunjeni kralj neovisne animacije je poznat po svom beskompromisnom humoru koji tabue drobi u prah i slojeve ljudske prirode guli kao prezrelu bananu, ali, iako se njegov svijet čini previše ludim da bi bio isplaniran, nijedna od njegovih, čak ni najmanjih filmskih produkcija, nije nastala spontano. Možda na drugačiji način ne bi ni bilo moguće prikazati sve smiješne strane naše egzistencije, niti se brutalno, ali uz veliku dozu humora, obrušiti na nedostatke ili ljepotu ljudske anatomije, na mentalne anomalije, na naše slabosti, snagu i intenzivne emocije.

Plympton govori rado i puno. Jedno pitanje pokreće bujicu riječi koje se na mikrofon mobitela obrušavaju poput vodopada. U svega dvadesetak minuta, saznajem kako je od ilustratora za ugledne američne medije („crtao sam za sve muške časopise od Playboya do Penthousea i za sve druge koji vrijede: New York Times, Vanity Fair, Vogue, Rolling Stone…) 1983. postao tvorac animacijskih filmova. 58 filmova kasnije, od kojih sedam dugometražnih, široj publici je najviše poznat po uvrnutim couch gagovima za ‘The Simpsons’ koje povremeno crta za svog višedecenijskog prijatelja Matta Groeninga. Uz kultne filmove ‘Oženio sam čudnu osobu’ (1997.), ’25 načina za ostaviti pušenje’ (1989.), ‘Krava koja je htjela postati hamburger’ (2010.), ‘Idioti i anđeli’ (2008.), njegova trilogija kratkih filmova o nespretnom psiću (‘Guide dog’ 2006., ‘Hot dog’ 2008. i ‘Guard dog’ – kandidiran za Oskara 2011.), postala je Plymptonova najkomercijalnija tvorevina. Zato će isključivo njega crtati svojim fanovima na autogram kartama.

Povod našeg susreta nije samo Plymptonovo gostovanje na festivalu Vienna Shorts International, već i najnoviji, tek prije par dana na internetu objavljeni mockumentary ‘Hitler’s Folly’, prvi film u kome kombinira igrane, animirane i dokumentarne elemente. U sedamdeset minuta, autor razvija priču o alternativnoj realnosti u kojoj Eva Braun želi osvojiti svijet, dok Hitler sanja da napravi najbolji animirani film na svijetu sa svojim omiljenim junakom Downy Duckom („Šta je sve ovo sa svjetskom dominacijom, kada je sve što želi zabavljati publiku!“). Originalni dokumentarni materijal – fotografije i video snimci, redatelju služe kao idealna podloga za manipulaciju i animaciju u razvoju apsurdne i zabavne priče o jednoj alternativnoj realnosti u kojoj je Nazi-Land ustvari projekt za veliki zabavni park podijeljen na Bayern Land, Bratwurst Land, Yodel Land i Weltherrschaft Land. Hitler je mlad umjetnik velikih aspiracija koji mobilizira sve snage u ostvarenju svoga velikog projekta. Osniva „Hitlertoons“ i National Animation Cinema Institute, danas poznat kao naci partija. U tom paralelnom univerzumu, Hitler lažira svoje samoubojstvo iz srama od neuspjeha svjetske premijere svoje ‘Trilogije prstena’, dok je zapravo na putu za New Jersey, gdje pod imenom Dolf Hiller gradi karijeru u marketing tvrtki Benton, Fenton & Dent.

Trećeg lipnja na internetu je izašao tvoj sedmi dugometražni film ‘Hitler’s Folly’ koji, u zahvalnost tvojoj fan bazi, daješ na besplatno korištenje (na Plymptoons.com). Ne želim ti postavljati klasično pitanje „zašto Hitler”, no „zašto Hitler kao animator”?

Inspirirao me članak o Hitlerovom ushićenju Disneyevom ‘Snjeguljicom i sedam patuljaka’, što sam pročitao u nekom časopisu. Znao sam da je imao aspiracije postati umjetnikom, ali ta njegova ljubav prema animaciji me je prenerazila. Koncept najvećeg zlikovca moderne povijesti koji voli plešuće i muzicirajuće patuljke zvuči pogrešno. To je toliko nadrealna informacija, da sam se smjesta upitao – što bi bilo da je odista primljen na likovnu akademiju, odnosno, da je postao umjetnik i animator, europski pandan Walta Disneya? Zaključio sam da je to odlična premisa za film. Počeo sam sakupljati materijal i film koji je od njega nastao je nisko-budžetni stoga što sam gotovo sve preuzeo s Interneta. To su uglavnom snimci iz Drugog svjetskog rata, što sa samih bojišta, što iz života nacističke vrhuške, a naravice postoje i mnogi drugi elementi koje je glupo unaprijed otkrivati. Napravio sam animacije koje se nadovezuju na povijesni materijal, tako da je nastao svojevrstan mockumentary o alternativnoj realnosti s Hitlerom kao animatorom. Pošto sam animator po profesiji, bilo mi je lako zamisliti kako bi to izgledalo. Tu postoje i drugi aspekti – ne radi se samo o Hitleru, već o procesu nastanka jednog filma i o njegovoj distribuciji koja se u neku ruku da usporediti s odlaskom na bojište. Moraš okupiti sve svoje (oružane) snage, moraš se „tući” za financiranje i za „osvajanje stranih zemalja” boreći se za njihovu distribuciju van vlastitih granica. Tu je i čitav koncept rada u animacijskom studiju, pogotovu u nekim većim koji crtače tretiraju kao robove. Ljudi rade duge sate za sitnu lovu, uvjeti rada su mizerni, prinuđeni su na teške kompromise. Sve to pobrojano mi se učinilo interesantnom paralelom s Drugim svjetskim ratom.

Opiši Nazi-Land, crno-humornu verzija Disenylanda!

Jedna od zabavnijih faza rada na filmu je bilo razvijanje ideja o „fašističkim vožnjama” u tom nezamislivom luna parku. U SAD postoji nešto što se zove Whac-a-mole s krticama koje izviruju iz kutije, a cilj je da ih uspješ tresnuti maljem po glavi. Promijenio sam joj naziv u Whac-a-communist, sa glavama Jozefa Staljina, Marxa, Engelsa, Lenjina i Trockog. U Nazi-Landu možeš jahati na bombarderima, voziti se u divovskim „Lederhosenima“ ili u tenkovima na vlaku smrti, postoji teutonski vrtuljak, a u mete (patke) se za nagradu puca iz strojnica. Film je baziran na tom kontrastu dječje zabave i zle strane rata. Humor inače načelno počiva na tome konceptu. Uzmeš nešto što je nevjerojatno zlo i zastrašujuće i od toga napraviš nešto neozbiljno i navodno ljupko. Iza sebe već imam jedan kratki animirani film koji se zove ‘Djed Božićnjak, fašističke godine’ (2008.) u kome sam postupio dijametralno oprečno. Od Djeda Božićnjaka, koji je sretan, veseo starac, načinio sam nacionalsocijalistu, portretirajući ga kao nekoga tko pokušava upravljati Božićem kao nacističkom organizacijom.

Je li za glazbu u ‘Hitler’s Folly’, kao u mnogim tvojim prethodnim filmovima odgovorna francuska skladateljica, harmonikašica i sopran Nicole Renaud?

Ne, soundtrack za film je u potpunosti skinut s interneta i sastoji se od popularnih njemačkih pjesama, direktno ili indirektno vezanih za sporne 1930-te i 1940-te godine: „Deutschland über alles…”, „Lili Marleen” uz druge numere u izvedbi Marlene Dietrich i raznorazne pjesme iz tog doba. Posljednja suradnja s Nicole je bila na ‘Cheatin’ za koji je komponirala glazbu, To je jedan od mojih rijetkih filmova s dijalozima.

Upravo iz razloga što su tvoji filmovi uglavnom bez dijaloga, glazba u njima igra bitnu ulogu…

Usklađivati govor s pokretom usana je veliki posao. Nisam lud za dijalozima u filmovima zato što usporavaju animaciju. Međutim, za neke od njih je postojanje scenarija vrlo bitno, i kod ‘Hitler’s Folly’ i kod narednog – ‘Revengeance’, koji će biti gotov koncem ljeta. Ali da, volim se koristiti glazbom za naglašavanje emocija i određenih situacija.

Disney element ti je nekako za petama od momenta kada si odbio milijunski tešku ponudu da crtaš ‘Aladina’. Bonus ili prokletstvo?

Da se to dogodilo u najranijoj fazi moje karijere, zgrabio bih priliku raditi za Disney, što mi je kao tinejdžeru bio san. Ali u momentu kada su mi prišli s ponudom, imao sam na umu baviti se sasvim drugačijom vrstom filmova namijenjenih odrasloj publici: sa seksom, nasiljem I nerealnim humorom. Bilo mi je jasno da tako nešto uopće ne bi bilo moguće s Disneyjem.

Kada smo kod teme sputavanja, misliš li da je sloboda izražavanja jedino moguća u neovisnoj kinematografiji?

Ovako nešto kao ‘Hitler’s Folly’ ne bi nikad imalo prolaz u Hollywoodu. Zbog umjetne političke korektnosti i lažnog morala, neovisni kino je jedino mjesto u koje možeš uložiti svu kreativnu energiju. Postoji velika publika za alternativne filmove, što se često previđa.

Da si i dalje angažiran za The Soho Weekly News, kako bi danas izgledali tvoji (strip) politički komentari u rubrici „Plympton“?

Trump je zastrašujuć. Prema mome mišljenju, između njega i Hitlera postoje velike sličnosti. On je jeziv. Vjerujem da bi se njime puno zabavljao zato što lupeta nevjerojatne gluposti. Jedna od najsvježijih je – sigurno ti je poznato da čovjek misli da je globalno zagrijavanje izmišljotina – vezana za njegov golf teren u Škotskoj. Dešava se to da je, zbog viših temperatura, nivo vode mora počeo rasti i tako ti se njegov teren za golf lagano preplavljuje. On sada traži od škotske vlade da financira zid koji će zaštititi njegovo imanje. Budala koja ne vjeruje u globalno zagrijavanje i krivi vladu koja nema apsolutno nikakve veze s tim, što je apsurd. Trump hrani strahove Amerikanaca od stranaca, terorista, nezaposlenosti i sl. zato što zna da će oni reagirati na njegova lupetanja. A sada stvarno više ne želim pričati o politici.

Kako izgeda budućnost neovisnog animacijskog filma?

Internet je dobar izvor preživljavanja za slobodnjake i u njemu je budućnost. Izvanredno je to što ljudi danas prave filmove striktno za internet i nizašto drugo. Stalno savjetujem mlađe generacije da se osmjele u kreativnosti zbog opcija koje su im date. Uvjeti za karijeru u domeni animacije nikada nisu bili ovako idealni. U vrijeme kada sam pohađao školu nije postojalo puno izbora. Sada možeš kreirati kratki metar, reklame, fleš animacije, igrice… San mi je izgraditi Bill Plympton kanal i prodavati svoje radove fanovima na internetu, čim ih dovršim. Limita nema!

Osim novčanih?

To je zabluda. Nedavno sam sklopio veliki deal s iTunes zahvaljujući kojem sam financirao svoj naredni film. Imam puno izvora prihoda i dajem mastere o tome kako preživjeti kao neovisan autor. Jedan od njih možeš odslušati i ovdje u Beču. Vienna Independent Shorts je veliki festival zbog toga što slavi kratke filmove i prije svega, neovisne filmove. Na masteru govorim o mogućnostima zarade: putem distribucije u neovisna kina kojih u SAD ima oko 200, prodajom filmova sveučilištima, školama i muzejima, radom za televiziju, naročito u vidu spotova i reklama, prodajom DVD-a i komisionim radom. Naručuju mi animacije za dokumentarne filmove i muzičke spotove, među mojim klijentima su Madonna, Kanye West, Weird Al Janković i drugi. Javnim nastupima za Pixar i Disney također dobro zarađujem. Znam da zvučim kao tipičan Amerikanac opsjednut kapitalističkim razmišljanjem, no jako cijenim svoju neovisnost i slobodu. Ne želim se baviti dječjim crtićima niti kompjuterskom animacijom. Stvaram crtiće u koje vjerujem kao što je ‘Hitler’s Folly’, film na kojem vjerojatno neću zaraditi nikakve novce, ali koji sam po svaku cijenu želio napraviti. Čitav proces njegovog nastanka bio je osobni užitak i ugodno iskustvo.

Kako izgleda tvoja dnevna rutina?

Kada sam uposlen radom na filmu, što je skoro uvijek slučaj, ustajem u 5 ujutro i smjesta prilazim crtačkom stolu. Crtam, doručkujem i odlazim u svoj studio gdje poslije poslovnih sastanaka i birokracije nastavljam s animacijom. I po dolasku kući crtam. To za mene nije posao, već užitak i to je zabavna strana moga posla. Sklapanje ugovora i poslovni dio su dosadni, ali dok crtam, opušten sam i ispunjen. Na počinku uglavnom sebi velim: „ovaj dan je bio krasan.“

Dok promatraš lica na ulicama New Yorka, želiš li smjesta dokučiti što se iza njih krije?

NY je lud grad. Njegovim ulicama šeta masa svijeta u kojoj pronalazim inspiraciju. Ne rastajem se od bilježnice (vadi je iz torbe i pokazuje mi) u kojoj skiciram ljude ili u njoj bilježim ideje. Za umjetnika je osobito bitno održavati svježinu ideja, jer ih je lako zaboraviti ako se ne uhvate u letu. NY je inspirirao sve moje filmove. Pun je ludih faca, pretjeranih fizionomija i tjelesnih oblika, u njemu vrvi od kultura i jezika i svatko ima svoj osebujan odjevni stil.

Zašto je toliko zabavno crtati ljudsko tijelo?

Dok sam radio kao ilustrator, bio sam u neprekidnoj potrazi za univerzalnim simbolima i slikama koje svatko pozna. Ultimativni „icons“ su ipak ljudsko tijelo i lice. Uzeti poznatu sliku, iskriviti je i mijenjati je bit humora. Uostalom, svatko od nas voli zuriti u druge, tako da tu mogućnost koristim.

Usprkos tome, tvoj najpoznatiji animirani karakter je psić.

On je moj Mickey Mouse koji donosi lovu. Radim na novoj epizodi s njim koja se zove ‘The cop dog’. Baš sam maločas u svojoj hotelskoj sobi dovršio par cteža i mislim da će film biti gotov na jesen. Pseto radi na zračnoj luci, njuši kofere u potrazi za drogama. Pronalazi jedan takav i nespretno razbacuje čitav njegov sadržaj po zračnoj luci, tako da je masa nadrogirana – svi se počinju svlačiti, praviti tulume i ponašati se ludo. Nastaje potpuna anarhija.

Zašto toliko dobrih animatora potječe iz Portlanda?

Vrijeme je očajno. Stalno pada kiša, vlažno je i maglovito. Ostaješ doma i pokušavaš se zabaviti. Klima je prilično mistična i potiče fantaziju. Mislim da je svatko od nas tako počeo crtati.

Matt Groening, tvorac The Simpsons te citira kao jednog od svojih najvećih uzora.

To uvijek kaže, ali li li to tako, ne znam. Njegovog starog sam upoznao dok sam bio na koledžu. Sreli smo se na jednom filmskom festivalu. Homer, tako mu se stari zove, je tamo pokazivao svoje kratke dokumentarne filmove koji su stvarno bili dobri – puni vica i inteligencije. Sprijateljili smo se, tako da sam Matta upoznao kada je bio dijete. Frendovi smo već 40 godina. Stalno mi daje prostor da se iživim u Simpsonima na čemu sam mu zahvalan.