Budućnost plastičnih masa koje se jednostavnom destilacijom pretvaraju u osnovnu sirovinu - Monitor.hr
11.09.2021. (13:00)

Science, bitch!

Budućnost plastičnih masa koje se jednostavnom destilacijom pretvaraju u osnovnu sirovinu

Uzalud povika protiv plastike kad proizvodnja umjetnih polimera raste po stopi od osam posto godišnje, a od svih proizvedenih polimera 40 posto se utroši za pakiranje. I što sad? Plastika se može bacati u žuti kontejner, ali što onda? Kako je reciklirati? Celofanskoj ambalaži nije mjesto u kontejneru za plastične mase, nego u kontejneru za papir – jer celofan je regenerirana celuloza, dakle papir u kemijskom smislu. Ali tko će to znati? To znam ja kao kemičar, a zapravo ne znam, jer mi nedostaje kemijska analiza onoga što bacam u kontejner. Rješenje je u polimeru koji se može lako reciklirati, a još više takvom koji će se moći lako odvojiti od drugih polimera s kojima se nalazi u „plastičnom otpadu“. Nenad Raos u optimističnom tonu najavljuje budućnost recikliranja potkrijepljenim znanstvenim tezama za Bug.hr.


Slične vijesti

Jučer (10:00)

Prirodni laboratorij

Najnovija teorija kaže: život je možda nastao u pukotinama vrućih stijena

U eksperimentu s otopinama aminokiselina između safirnih pločica na različitim temperaturama, dokazali su da toplina uzrokuje razdvajanje i koncentriranje molekula. Glicin se koncentrirao pri vrhu, a veće aminokiseline na dnu. Toplinski gradijenti također potiču povezivanje molekula: uz razliku temperature od 10 °C, glicin je prelazio u diglicin. Prve molekule života možda su nastale u vrućim pukotinama kroz koje je strujala voda – prirodni laboratorij drevnog planeta. Nenad Raos za Bug

30.11. (12:00)

Kad gustoća vodika zadaje glavobolju: Tanko je, ali nije lako

Budućnost na čekanju: Vodik i grafen u borbi s gustoćom

Vodik, čisto i energetski bogato gorivo, suočava se s izazovima pohrane zbog svoje male gustoće. Iako je ukapljeni vodik učinkovit, zahtijeva ekstremne uvjete (-253 °C), dok tlačenje dodaje težinu spremnicima. Rješenja poput “ukrašenog” grafena s metalima ili dopiranja litijem omogućuju vezivanje vodika, ali su još uvijek ograničena. Najjednostavnija opcija, stvaranje šupljina u grafenskoj mreži, daje obećavajuće rezultate. Iako laboratorijski uspjesi dosežu ciljeve za 2025., energetska gustoća i dalje zaostaje za tekućim vodikom. Zaključak? Pravi cilj ostaje izazov, no tehnologija napreduje korak po korak. Optimizam je ključ. Nenad Raos za Bug.

23.11. (15:00)

Kad se otrov pretvara u lijek za planet

Amonijak kao čistač otrovnih plinova – revolucionarna tehnologija za čist zrak

Kineski znanstvenici razvili su katalizator na bazi titanijeva dioksida (TiO2) s dodatkom mangana (Mn) i disprozija (Dy), koji učinkovito pretvara otrovni dušikov monoksid (NO) u bezopasni dušik (N2) uz pomoć amonijaka (NH3). Ovaj katalizator djeluje već pri niskim temperaturama, što ga čini energetski učinkovitijim i primjenjivim u industriji i transportu. Tehnologija obećava čišći zrak i smanjenje emisije štetnih plinova, a može se koristiti i na brodovima koji koriste amonijak kao gorivo, čime bi se eliminirala potreba za ispušnim dimnjacima. Nenad Raos za Bug.

16.11. (21:00)

Priroda uvijek ima rješenje

Raos: Pustinje spašavaju oceane

Prašina iz pustinjskih oluja raznosi se diljem svijeta i na kraju najvećim dijelom završava u morima i oceanima. To nije bez posljedica: pustinjski pijesak gnoji more. Što se iza blagotvornog učinka pustinjskog pijeska na zdravlje koralja krije otkrila je analiza kemijskog sastava koralja nakon obavljenog eksperimenta. Dodatkom pustinjske prašine udio litija u koralju povećan je, najviše, pet puta, mangana četiri puta, željeza tri puta, magnezija 1,3 puta i molibdena do 1,5 puta. Da ti metali ne utječu  izravno na koralje, nego na njihove fotosintetske simbionte (čitaj: jednostanične alge) vidjelo se po tome da je dodatkom pustinjske prašine došlo do povećanja sadržaja klorofila (do 1,5  puta) i, još više, do povećanja brzine fotosinteze. Koralji imaju dovoljno vode i svjetla, ali nemaju dovoljno minerala – ako minerale ne dobiju iz pustinje. O koraljima pak ovisi život u moru, pa zato dolazimo do zaključka iz naslova, kaže Nenad Raos za Bug

09.11. (18:00)

Ne može dosaditi ni mješalici

Cement iz mora inspiriran morem, koji se može reciklirati unedogled

Kako se diljem svijeta stalno nešto gradi i to ponajviše upotrebom cementa, ne treba nas čuditi da 7,1 % emisije CO2 potječe baš iz njegove proizvodnje. Građevine se usto stalno ruše, a to znači da bi beton trebalo na neki način reciklirati. Može ga se razbiti, smrviti i izmrviti – i što onda? Inspirirani jednom vrstom morskih crva znanstvenici su napravili novu vrstu betona. Za te je morske životinje karakteristično da grade kolonije i to tako da se čvrsto međusobno povežu ljepilom. To prirodno ljepilo privlači pozornost znanstvenika kojima dugo nije bilo jasno kako i zašto lijepi. Kako se u pripremi ovog veziva ništa ne peče, jasno je da se je ono ekološki mnogo povoljnije od običnog, silikatnog cementa. Nakon dva sata stajanja prah betonskog bloka se pretvara u malter od kojeg se opet, lijevanjem i sušenjem, mogu dobiti blokovi. I taj postupak može trajati unedogled, jer se pri njemu ne gube mehanička svojstva građevnog materijala. Nenad Raos za Bug

03.11. (15:00)

Nisu ni travari bili ludi

Dragoljub – panaceja iz našeg vrta

San o lijeku za sve bolesti, ili kako bi se to grčki reklo o panaceji, star je valjda koliko i čovjek. U Kini su imali eliksir besmrtnosti, a u Europi su tragali za kamenom mudraca koji sve metale pretvara u zlato, a liječi  i sve bolesti. Pa kao što savršenstvo metala treba tražiti u zlatu, tako i savršenstvo čovječjeg tijela treba tražiti u zdravlju. U milijunima godina dugoj borbi za opstanak biljke su razvile osebujne načine obrane od parazita, bakterija i virusa, a ta se obrana na kraju svodi na smjesu organskih spojeva koji u sinergiji djeluju protiv svih neprijatelja s kojima se biljka susretala i još se susreće. Jedna takva biljka je dragoljub, od čijeg su dijelova naši znanstvenici napravili čaj – i to ne bilo kakav, i to uz pomoć mikrovalne pećnice, odnosno upotrebu mikrovalnih zračenja. Razlika se vidjela već na prvom i, rekao bih najvažnijem testu, testu citotoksičnosti prema stanicama raka grlića maternice (HeLa), raka debelog crijeva (HCT116) i raka kostiju (U2OS), a djelotvornima su se pokazali i u borbi protiv bakterija. Nenad Raos za Bug

26.10. (15:00)

Kad sunce radi prekovremeno

Novi fotokatalizator pretvara Sunčevu svjetlost u metanol i struju

Znanstvenici su razvili inovativni fotokatalizator, nazvan MCN-CA, koji pod sunčevom svjetlošću pretvara ugljikov dioksid i vodu u metanol i proizvodi električnu energiju. Uz 70% iskoristivosti, jedan gram katalizatora generira 352 mg metanola i 4,9 W/m² struje na sat. Ovaj uređaj, temeljen na kompleksu polimera i kobalta, obećava trajniju i komercijalno održivu metodu za proizvodnju metanola, korisnog kao gorivo i industrijska sirovina. Nenad Raos za Bug.

19.10. (19:00)

Klor je vrag, ali bez kojeg se ne može

Pametni mobitel protiv klora: Testirajte vodu kao znanstvenik

Klor je vrlo korisno, ali opasno sredstvo. Njegova dvostruka narav očituje se u svakodnevnom životu, gdje je istovremeno nezamjenjiv za dezinfekciju, ali može uzrokovati trovanja ako se ne koristi ispravno. Klor je bio prvi bojni otrov, a njegova prisutnost u vodi za piće može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme poput astme ili čak raka. Uz sve to, klor se koristi i za čišćenje, a nespretna kombinacija s nekim kemikalijama može stvoriti smrtonosni plin. No, napredne tehnologije, poput kineskog mobilnog testa, pomažu nam u kontroliranju njegove prisutnosti u vodi. Nenad Raos za Bug

12.10. (14:00)

Brod bez dimnjaka - iluzija čistog pogona

Nova tehnologija hvatanja CO2 iz zraka – stvarna revolucija ili moguća energijska zamka?

Unatoč senzacionalnim tvrdnjama o brodu na fosilna goriva koji ne emitira ugljikov dioksid, stvarnost je daleko složenija. Sustav koristi kalcijev oksid za vezanje CO2 iz dimnih plinova, no njegova proizvodnja zahtijeva energiju i ispušta onoliko CO2 koliko se kasnije hvata. Tehnološki proces zatvaranja kružnog toka nije postignut, a energijski trošak dovodi do povećane potrošnje energije. Inovativniji, ali skuplji sustavi poput kaliksarena pokazuju potencijal u hvatanju CO2, ali primjena na velikoj skali tek treba biti procijenjena. Nenad Raos za Bug

06.10. (10:00)

Sad znate što vam je činiti nakon ručka

Raos: Jogurtom protiv češnjaka

Kažu da jogurt može uništiti miris češnjaka. Ako kažu, neka kažu jer ne lažu – to su pučko vjerovanje nedavno potvrdila i egzaktna znanstvena istraživanja. I odgovorila na pitanje zašto je tako. Odgovor na pitanje zašto češnjak smrdi je koliko kompliciran toliko i jednostavan. U glavici (česnu) češnjaka se nalazi alin kojeg enzim alinaza prevodi u alicin, miris svježeg bijelog luka. No svježi miris ne traje dugo jer se alicin razgađuje u alil-metil-disulfid i dialil-disulfid. Ukratko – sadrži sumpor. Tim znanstvenika ustanovio je da se dodatkom jogurta koncentracija hlapljivih tvari u zraku iznad češnjaka smanjila deset, sto, pa i više od sto puta. Rekorder je 1,3-ditian, čija se koncentracija u iznad sirovog češnjaka smanjila od 4020 na 20,4 ppb, dakle dvjesto puta. Bug