Čekaonica s nacrtanim vratima - neće Srbija nikad u EU - Monitor.hr
08.03.2019. (15:30)

Na putu je minsko polje "Priznanje Kosova"

Čekaonica s nacrtanim vratima – neće Srbija nikad u EU

Tvrđava Europska unija je godinama zatvarala jedna po jedna vrata, da bi na vanjskim zidinama ostala otvorena jedino još ona – nacrtana… Izložena bočnim vjetrovima koji ljuljaju i njezine same temelje, Europska je unija pod dirigentskom palicom Angele Merkel odavno odustala od nekadašnje velike ideje u svakom pogledu ujedinjene Europe. Kada valja spašavati samu Europsku uniju, nikome više ne smeta što u njezinom tkanju zjapi mala balkanska rupa – piše odličan tekst Nemanja Rujević za Deutsche Welle.


Slične vijesti

Prekjučer (23:30)

Da ne bi pokisli nakon Oluje

Kregar: Politički događaj u Kninu je odmicanje od populizma

Ja bih volio da se parade ne pretvore u dodvoravanje prosječnom umu i ukusu. Da se elementi racionalnog oslone na podršku emocija mase, ali ne tako da se podilazi čovjeku mase, da predrasude budu balast kojeg se ne možemo riješiti, da se snošljivost ne pretvara u tihu mržnju, a suživot u život iza zidova – piše Josip Kregar u nedavnim govorima.

Srijeda (12:30)

Say, say, to each other...

‘Narod ne zanimaju mržnja i osveta. Treba mu oprost kako bi mogao dalje živjeti’

Svi ti ratni zločini, sva ta sjećanja na masakre, sva te opetovanja okrutnosti, u sjećanjima i dokumentima, samo su otrovni talog koji se iz medija izlijeva u umove ljudi, i čeka da oživi u nekom novom ratu, ili barem tučnjavi, ili barem transparentu. Upravo je oprost taj čudesni filter koji mutne bujice gnjeva pretvara u kristalne vode radosti. Oprost ne znači pomirenje s neprijateljem, oprost nam treba da se pomirimo sa sobom, piše Boris Beck za Večernji.

Utorak (11:30)

Djetinjstvo je samo jedno

Pofuk: Malo tko može razumjeti Anju iz kolone 1995. kao Katarina iz kolone 1991.

“Posljednjih dana svi govore o Oluji, baš svi. Bez obzira na to koliko o tome doista znaju, jesu li proživjeli te ratne strahote ili su ih tek promatrali, bez obzira na to iz kojeg su kuta ili iz koje su je pripadnosti doživjeli.” Tako je svoj govor u Saboru počela Anja Šimpraga. Kninjanka Katarina Požar svoj je zapis na Facebooku počela na sličan način: “Došlo je ono vrijeme u godini kada moj grad puni naslovnice portala ne samo u Lijepoj Našoj već i u susjedstvu, a da nitko od njih taj grad uopće ne poznaje” – osvrće se Branimir Pofuk na žene koje su kao djevojčice proživjele sličnu stvar.

Utorak (10:30)

Najjači pi-ar

Klauški: Kako je to Plenković od najgoreg dogurao do najboljeg premijera?

Protekle četiri godine Plenković je bio na čelu najgore Vlade u hrvatskoj povijesti. Vlade iz koje je otišlo 14 ministara, mnogi pod pritiskom korupcijskih i imovinskih afera, Vlade koja je bila na rubu pada, koja je ovisila o političkoj trgovini i žetončićima u Saboru i koja je Hrvatsku srozavala na mnogim ljestvicama gospodarskih, socijalnih, demokratskih standarda. Andrej Plenković je dobar jer su mu ministri loši, jer su mu prethodnici bili loši, jer mu je konkurencija loša – pita i odgovara Klauški.

Nedjelja (19:00)

Miloševićev amanet Srbiji

Basara: Kud dalje

Zahvaljujući neprekinutoj seriji teških brljotina pregovaračka pozicija Srbije je sve više slabila kako su se devedesete primicale svom tužnom kraju. Već na pregovorima u Rambujeu u međunarodnom procijepu su se našla Miloševićev jajca. Jeste to bio ultimatum, jeste bilo zazorno pristati na prisustvo NATO trupa na teritoriji suverene države, jeste da je rezultat kosovskog plebiscita koji je trebalo da bude održan nakon tri godine bio „više nego predvidiv“, ali, znate šta, u tome i jeste smisao uturanja tirjaninski jajaca u međunarodni procjep. Piše Svetislav Basara za Danas

Nedjelja (13:00)

Više Velog mista uz manje turista

Pavičić: Pohvala turizmu 60%. Je li to mjera da turizam postoji, a da usput ne sprži sav ostali život?

I kad čovjek sve to gleda i promisli, najednom dođe do neobičnog, iznenađujućeg zaključka. Naime – lijep je taj jadranski turizam od 60%. Lijep toliko da se čovjek u nekom trenutku zapita: pa dobro, pobogu, je li možda to stvarno naša mjera? Je li tih 60% točno onoliko koliko mi turizma možemo izdržati? Je li to onoliko turizma koliko mogu izdržati naša smetlišta, naše kanalizacije, naša trajektna pristaništa, naše kalete, parkinzi, uvale, crne jame, trafo-stanice, sidrišta i murinzi? Je li to – na koncu – mjera koliko turizma mogu izdržati naši domoroci? Je li tih 60% ona čarobne mjera – tajna alkemijska formula – da turizam postoji, a da usput ne sprži sav ostali okolni život, svu ostalu ekonomiju, svu ostalu kulturu? Komentira Jurica Pavičić za Jutarnji list

Nedjelja (11:00)

Oda fotografiji

Jergović: Pentti Sammallahti i Adrijana Vidić ili zašto je muka živa slikati mačku

Kada Sammallahti slika mačku u skoku, koja svojim šapama obuhvaća nebo, on na kraju epohe mjuzikla “Kosa” pokazuje mačku u ulozi Johna Savagea u dramaturškim vrhuncima Formanova filma, ali istovremeno je to i dalje mačka koja pokušava uloviti kukca, mačka kojoj je na livadi upravo izmaknuo skakavac. A to je beskonačno daleko od dekorativnih i umirujućih pasa i mačaka s fejsbuka. Isto je, međutim, i s fotografijama Adrijane Vidić. Njene mačke su jedna kontinuirana antropološka studija, koja se razvija mimo fejsbukovskog žanra, onakvog kakvim su ga u nas stvorili dokoni i površni konzumenti društvenih mreža. Piše Miljenko Jergović za Jutarnji list

08.08. (22:30)

Buda nije tako mislio, a nije ni Krist

Inoslav Bešker: I budizam može biti okrutan i genocidan

Kolumnist Jutarnjeg navodi dva najsvježija primjera pravog lica budizma, koji se predstavlja kao miroljubiva i samopožrtvovna, kao (još jedne) religije koja je iza sebe ostavila oceane krvi. Svojedobni ministar obrane Šri Lanke Gotabaya Rajapaksa je žestokom silom bio skršio trodecenijski otpor tamilske manjine, muslimana i hinduista, protiv pritiska budističke sinhaleške većine. Od oko 100.000 tamilskih žrtava, njih oko 40.000 je ubijeno 2009 u Rajapaksinim ofenzivama. Rajapaksa je trenutni predsjednik, dok je izbore za premijera upravo dobio njegov mlađi brat Mahinda. Još poznatiji je slučaj etničkog čišćenja Rohindža u Mianmaru, a, da priča bude još bizarnija, pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu te akcije svoje države branila je nobelovka za mir, budistica Aung San Suu Kyi.

08.08. (15:30)

Samo tiho, tata ne voli kad ga se probudi

Boris Jokić: Kakve šanse Igor iz Zagreba koji u 30oj živi s roditeljima ima kod Šveđanke koja već godinama živi sama?

Kolike su šanse Igora iz Zagreba da ovoga ljeta zavede neku Skandinavku? Ona bi sa svojih 32 mogla inzistirati da pričaju o kretanju cijene najma stanova u Stockholmu zadnjih 14 koliko živi sama, a naš bi reprezentativac mogao odgovarati o potrebi zamjene sofe za razvlačenje u stanu u Gajnicama koju je ‘stari razvalio još prije deset godina’ – osvrće se Boris Jokić na podatak da se mladi u Hrvatskoj najkasnije u Europi sele is roditeljskog doma (sa 32 godine), a Šveđani najranije (18).

08.08. (13:30)

Srbija od karata

Basara: Prži me nežno

Na mestima gde nema slobode – a Srbija je lider među takvim mestima – stvar u svoje ruke preuzima determinizam iliti srpski sudbina iliti turski kismet. To vam je kao kad uspravno poređate domine, oborite jednu, ta obori sledeću, sledeća sledeću – piše Svetislav Basara o politici u Srbiji.