"'Chappie' - smeši mu se kultni status" - Monitor.hr
31.03.2015. (05:46)

"’Chappie’ – smeši mu se kultni status"

Pre nego što je ‘Chappie’ ugledao mrak kino-dvorana, južnoafrički reditelj i majstor efekata Neill Blomkamp, autor ingenioznog filma ‘District 9’, davao je intervjue u kojima je pominjao da je zeznuo svoj prethodni film ‘Elysium’, kao i da je njegov sledeći projekat peti nastavak ‘Aliena’. Ove izjave naoko nemaju previše veze jedna s drugom, ali nešto drugo se tu skriva. ‘Chappie’ je film koji je startao s niskim očekivanjima i lošim rezultatima na testovima te poprilično podeljenim, uglavnom negativnim kritikama u Americi, što je donelo mogućnost minusa u konačnom bilansu i laganu ogradu studija, pa i samog Blomkampa, iako je to bio i ostao njegov “pet project”. Stvar je donekle popravljena rezultatima iz Evrope i gotovo simultanim premijerama po celom svetu, a i ne-američka kritika mu je bila naklonjena, pa film makar neće otići u “crveno”. Blomkamp je svejedno požurio da se što pre veže za novi projekat, iako je u svojoj dosadašnjoj karijeri odbijao nastavke, “re-boote” i ekranizacije stripova iz franšize i svoje repertoarske SF-ove je radio po originalnim scenarijima i s nemalom dozom socijalnog podteksta.

Pročitao sam neke od tih nepovoljnih kritika i moram reći da su ljudi potpuno u pravu iz svog ugla: ‘Chappie’ dosta zavisi od svog naslovnog, glavnog junaka, robota koji ima svest i napreduje, a on je često iritantan. Ceo film je glasan i nejasan. Likovi su karikaturalni. Njihov stil je često grozan. Ide se na bujicu nabacanih ideja bez strukture. Premisa je stara i rabljena, poslednji put pre godinu dana u novom ‘Robocopu’. Uz to, film još poprilično šteka čak s osnovnim postulatima interne logike. Kažem, u pravu su, sve to stoji, ali sve to je savršeno nebitno jer je Chappie ne samo zabavan film koji će vas uvući u svoju atmosferu, nasmejati i držati u stanju napetog gledanja, nego i film o čijim ćete pojedinostima dugo razmišljati i raspravljati.

Nakon svog neuspelog 100% holivudskog eksperimenta ‘Elysium’ koji je patio od traćenja dobrih glumaca i krize identiteta u dilemi da li bi bio mudar ili zabavan film, Blomkamp se vratio u Južnu Afriku i zajedno sa svojom ženom napisao scenario za ‘Chappija’. Stvari su se od vremena ‘District 9’ promenile utoliko što je Blomkamp postao relativno etablirano ime koje privlači studijsku podršku i što je iz Južne Afrike globalnu slavu stekao još jedan fenomen. Radi se o sastavu Die Antwoord čiji su članovi u glavnim ulogama u Chappiju i uglavnom glume sami sebe, tako da film deluje kao njihov dvočasovni spot ili kao vešto snimljena, iako pomalo nesuptilna reklama.

Opet je u pitanju bliska budućnost, samo tema nisu vanzemaljci i apartheid, nego sve veće klasno raslojavanje, bujanje kriminala i roboti. Naime, policija je u svoje redove uvela robote koji postupaju prema programu i potrebno im je samo dati naređenje. Robote proizvodi kompanija TetraVaal, a oni su izum inženjera Deona Wilsona (Patel) i zamišljeni su kao korak prema pravoj, samodostatnoj veštačkoj inteligenciji. Nasuprot njemu u kompaniji na drugom projektu radi Vincent Moore (Jackman), religiozni fanatik koji veštačku inteligenciju smatra nemoralnom i blasfemičnom. Zbog efikasnosti robota, njegov projekat ogromnog “drona” je nekako skrajnut, ali daleko od toga da je on odustao. Kada Deon uspe da poveže kockice i sastavi software za veštačku inteligenciju u punom smislu te reči, njegova šefica (Weaver) nije time oduševljena jer joj se čini kao besmisleno u okviru oružane korporacije. Deon ipak drpi oštećenog policijskog robota kako bi isprobao svoj izum, ali ubrzo postaje žrtva otmice od strane dvoje gangstera.

Oni su Ninja i Yo-Landi, i imaju sedam dana da izvedu veliku pljačku i vrate veliki novac koji duguju još opasnijem gangsteru. Pod pretnjom, Deon će im ostaviti robota sposobnog da uči kojeg će oni nazvati Chappie. Štos je u tome što je on još beba. Na razumskom nivou će napredovati brže nego na emotivnom, tako da će od njega ispasti eksplozivna kombinacija hiperaktivnog klinca koji brzo uči, ali je istovremeno i potpuno nezreo. Ninja će ga trenirati za gangstera, a Yo-Landi će razviti majčinske osećaje za novog člana družine. U priči su, naravno, i Deon i Vincent i kompanija i politika i moralne dileme i dugovi i pljačka, a ono što sledi je opšti cirkus.

I taj cirkus, manična akcija, preglasna muzika, karikaturalni likovi i atmosfera radikalizirana do pucanja su ono što drži film kompaktnim i suvislim, uprkos logičkim i motivacijskim greškama. Stari je to trik, tako napraviti adrenalinski haos na ekranu i time sakriti haos u scenariju, ali ovde to pali. Razlog za to je dvojac iz Die Antwoorda i celi koncept u kome oni preuzimaju film.

Narativna linija je samo okvir u kojem su glavna stvar njih dvoje i kontra-kulturni pravac kojem oni pripadaju. On se zove Zef i zapravo je dosta stara priča u Južnoj Africi. Svodi se na filozofiju da sirotinja može biti cool ako od odbačenih delova drugih kultura sama stvara neke svoje nove kreacije. U praksi sadašnjeg trenutka, Zef je trashy odgovor na hipsteraj i polako postaje globalno priznat.

Iako je uglavnom “showcase” za vizuelni i auditivni materijal Die Antwoorda, čak u tome nije nimalo suptilan sa svim silnim grafitima, šablonima i tetovažama naziva albuma i singlova, pa graniči s “product placementom”, ‘Chappie’ nije samo to. Usred adrenalinske akcije se tu i tamo ubacuju poprilično zanimljive ideje. Kažem ubacuju, ali ne i razrađuju, jer je Blomkamp zamislio da to radimo mi, gledaoci, svako za sebe, u toku filma i kasnije. Blomkamp to čini na dva prepoznatljiva načina. Prvi je njegov “trademark” s lažnim vestima i lažnim dokumentarnim snimcima, prisutnim na samom početku i pred kraj filma. Drugi je zanimljiviji štos, a to je da vrlo ozbiljne stvari, poput ideja i emocija, ubacuje u komičnim trenucima koji bi inače služili kao pauza za odmor od adrenalina. Nije ‘Chappie’ slučajno na nivou deteta, kao što ni Jackmanov lik ne izgleda slučajno tako kako izgleda, s idiotskom “fudbalerkom” na glavi i obučen u kretenski šorc i nije bez razloga sve luđi i fanatičniji kako film odmiče. Neću vam nabrajati na šta se sve to referira, jer je toga i previše, pa će vam dobro doći da se sami zabavite s otkrivanjem referenci i šta bi one mogle značiti.

‘Chappie’ je jedan sasvim solidan filmski doživljaj i iako razumem kritike upućene tom filmu, ne slažem se s njima i imam utisak da su se bavile samo najpovršnijim aspektima filma, i da ga nisu razumeli kao celinu. Moguće je da neće biti onakav hit kakvom su se nadali producenti, ali već sada je izvesno da će se domoći barem pozitivne nule. Možda neće biti planiranih nastavaka (inače, bili bi nepotrebni jer je film završen i zaokružen), ali šta su pusti nastavci u poređenju s kultnim statusom koji mu se smeši jednog dana u ne tako dalekoj budućnosti. (7/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan.


Slične vijesti

04.03.2022. (12:00)

Čovjek čovjeku vuk

Jane Campion i ‘Šape pasje’ – užasavajuća lakoća zaostalosti i okrutnosti

Zanimljiva analiza filma, Josip Mlakić za Express: Nešto i o tajanstvenom naslovu filma ‘Power of the Dog’. Radi se o izrazu iz biblijskog Psalma 22, 20 koji u engleskom prijevodu glasi: Deliver my soul from the sword; my darling from the power of the dog. U filmu je to prevedeno na sljedeći način: Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj. (Ovaj Psalam čita glavni lik, Peter u samoj završnici filma.) Od tuda, dakle, ‘Šape pasje’, iako je na hrvatskom možda primjereniji izraz “iz vučjih ralja” ili “od vrata paklenih”. U jednom intervjuu koji je dala povodom filma, Jane Campion je objasnila da je “moć psa simbol dubokih, nekontroliranih poriva koji nas mogu uništiti”. Od prvog dijela filma, svjestan Peterove homoseksualnosti, Phil od kožnih traka plete konop za Petera, znajući da je njegov otac izvršio samoubojstvo vješanjem. Tu možemo govoriti o ljudskoj okrutnosti, ali i o vjerskom puritanizmu, gdje je konop, u krajnjem slučaju, jedino izbavljenje iz “šapa pasjih”.

04.03.2022. (00:00)

Umjetna inteligencija napada

BigBug: SF komedija o ustanku robota

Redatelj Jean-Pierre Jeunet je servirao znanstveno-fantastičnu komediju satiričnog tipa i metaforičnog karaktera koja, nažalost, nije toliko smiješna, a ni posebno pametna. Teleportirani smo u “jeunetovski” koloriranu budućnost ne toliko daleke 2045. godine gdje ljudi maksimalno ovise o tehnologiji, umjetnoj inteligenciji, kućnim i inim robotima, no to im ne smeta jer im omogućava lagodniji život. Jednog dana dolazi do ustanka robota, zatvaraju ukućane i uspostavljaju robo-diktaturu. Slobodna

01.03.2022. (16:46)

Disfunkcionalna radna obitelj

Španjolski film ‘Veliki gazda’ – priča o kapitalizmu na granici od ozbiljnog do komičnog

Kao “prijateljsko lice kapitalističke korupcije” Blanco (Bardem) iza smješka skriva unutrašnjeg Escobara. On zaposlenike naziva svojom djecom i hini da je njihov otac postavljajući se kao nekakva očinska figura, ali nije mu problem dati otkaz toj djeci, tj. donijeti teške odluke za “dobrobit” obitelji koja je disfunkcionalna, bolje reći posla. Predstavljajući se kao dobar šef i moralan čovjek, iako je prilično loš i nemoralan, Blanco propovijeda o “trudu, ravnoteži i odanosti”, riječima ispisanim na zidu njegova skladišta – piše Marko Njegić. Slobodna

18.02.2022. (23:00)

Novo u kinima

‘Janje’ – film o paru koji ne može imati djece pa usvoji dijete s janjećom glavom

Dio je kritike “Janje” žanrovski okarakterizirao kao horor, što baš i nije najtočniji opis. Islandski se film prije može opisati kao smjesa northern gothica, basne, bajke i grčkog mita s motivom hybrisa u središtu. Iz tog žanrovskog miksa islandski je režiser izveo efektnu ekološku parabolu o ljudskoj vrsti koja uzima sve i zato biva kažnjena. Ima nešto u tim ovcama: na koncu, pasli su ih i stari Grci – piše Jurica Pavičić. Jutarnji

17.02.2022. (21:00)

Novo u kinima

‘Smrt na Nilu’ je napredak u odnosu na ‘Ubojstvo u Orient Expressu’

Vlak je sad zamijenjen parobrodom koji vijuga rijekom, a redatelj Branagh (također glumi Poirota) atraktivno vizualizira krstarenje, kao i sam egzotični Egipat, uspijevajući zamaskirati činjenicu da “Smrt na Nilu” nije snimljena na pravoj lokaciji. Rezultat takvog pristupa je blockbusterska trilerska “grandezza”, eskapistička zabava nalik kriminalističkom putopisu sa staromodno-modernim vizualnim i zvjezdanim sjajem – piše Marko Njegić. Slobodna

15.02.2022. (14:00)

Japanska poetika

‘Drive My Car’ – bliskost nas može izliječiti tamo gdje joj se najmanje nadamo

Japanski film, adaptacija romana Harukija Murakamija, nije samo kandidat za Oscara u kategoriji stranih filmova, nego je i kandidat za Oscara za najbolji film, najbolju režiju i najbolji adaptirani scenarij. Drive My Car je emotivno putovanje u srce bliskosti koja se može ostvariti između ljudi koji su duboko povrijeđeni. I to bez seksa. Film je kompliciran, iritantan i slojevit i ni u jednom trenutku neće pokušati ulizivati se i svidjeti vam se – piše Zrinka Pavlić. T-portal

14.01.2022. (15:00)

Zalomilo se

Osrednji novi Clooneyjev film: Što mu je bilo dok je sjedio u redateljskom stolcu? Je li zaspao?

Memoari Pulitzerom ovjenčanog novinara JR Moehringera poslužili su kao baza Amazonova filma “The Tender Bar”. Načelno zanimljiv lik i zanimljiva storija, pogubili su se u tranziciji na film, tj. od memoara do scenarija, iako je “na papiru” sve slutilo na dobro, računajući ime Georgea Clooneyja u ulozi režisera i Williama Monahana kao scenarista – piše Marko Njegić. Slobodna

13.01.2022. (23:00)

Novo u kinima

‘Licorice Pizza’: Savršeno ukusna kriška filma i života

Za ljubitelje “ranog” Paula Thomasa Andersona, “Licorize Pizza” predstavlja povratak u vrijeme kad su se zaljubili u njegove filmove, a za njega povratak nezavisnjačkim “indie” korijenima devedesetih i mladosti sedamdesetih s, kako se kaže, današnjom pameću. “Licorice Pizza” je divotica od filma, romantična i komična, nostalgična i snolika kao California Dream, mladenački zaigrana i zrela – piše Marko Njegić. Slobodna

07.01.2022. (19:00)

Kad glumica postane redateljica

‘Mračna kći’ otkriva što se dogodi kada žena osjeti da je guše majčinstvo i brak

Glumica Maggie Gyllenhaal se u režiji prvi puta okušala 2020. godine u sklopu Netflixovog projekta “Homemade”, omnibusa 17 kratkih filmova koje su poznati filmaši napravili tijekom pandemije koronavirusa. Već se iduće godine prebacila na dugi metar te za Netflix režirala i scenaristički adaptirala roman Elene Ferrante “Mračna kći”. Film je početkom rujna premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Veneciji, gdje je odnio nagradu za najbolji scenarij. Nenad Polimac film ocjenjuje trojkom. Jutarnji