Dežulović: Dalmatino, povišću zajebana - Monitor.hr
13.07. (23:30)

Sve na ništa

Dežulović: Dalmatino, povišću zajebana

“Zašto Dalmatinci misle da će apartmanski turizam, koji je veličanstveno propao u Španjolskoj ili Grčkoj, vječno trajati baš u Dalmaciji? Zašto Dalmatinci misle da se Italija ili Turska – koje su dosad već spustile PDV ili uvele državne subvencije u turizam – nikad neće oporaviti? Eh, zašto. Naravno da ni oni ne misle da će trajati dovijeka. Oni samo misle da će trajati barem još ovu sezonu” – piše trezveni Boris Dežulović, koji vidi da se povijest ponavlja s turizmom, kao što se dogodila s filokserom.


Slične vijesti

Prekjučer (18:30)

Boris Dežulović intervju: Postjugoslavenski poučak – svih sedam država, osim Slovenije, je propalo onog trena kada su preuzeli sudbinu u svoje ruke

Danas, 28 godina nakon što su Crnogorci sa Žarkovice gađali ustaše u Dubrovniku, ti imaš Thompsona na Stradunu koji viče “Za dom spremni”. Mi smo ostavarili želju tih vojnika sa Žarkovice, da gađaju ustaško leglo u Dubrovniku. Tad ih nije bilo, danas su tu. Toliko godina kasnije se ti upisuješ u ustaše, ali to mogu samo Srbi i Hrvati, da se nakon Drugog svjetskog rata upisuju u poraženu stranu. Povijest čovječanstva nije vidjela takve budaleBoris Dežulović u intervjuu za Al Jazeeru.

Prekjučer (08:00)

Ponavljamo gradivo

Dežulović: Ku Klux MUP

Pokušajte, uostalom, i sami: taman da je baš sve bilo onako kako kažu u MUP-u i nikako drugačije, ali da su Abia i Eboha bijele puti – da se zovu, recimo, Jacob i Herbert i da su na natjecanje u Puli stigli, metnimo, iz Australije, ili još bolje, iz Južnoafričke Republike – bi li im zagrebačka policija ikad, ali ikad, uopće na ulici prišla, a kamoli ih noću izbacivala u šumu negdje na hrvatsko-bosanskoj granici? Molim lijepo: da ili ne? – pita vas branitelj slabijih i ugnjetenih Boris Dežulović u Novostima.

04.12. (00:30)

E, njima životni rat još traje

Dežulović: Četiri tisuće i osamsto veličanstvenih

Duboko human, dirljiv i pametan tekst napisao je Dežulović o ljudima koji skrbe o svojim članovima obitelji – osobama s invaliditetom, teškim bolestima i poteškoćama u razvoju: “Nema ih mnogo, u svemu četiri tisuće i osam stotina u cijeloj državi. Pored pola milijuna veterana Domovinskog rata i stotinu petnaest hiljada braniteljskih penzija, koje državu koštaju više od osam milijardi kuna godišnje, njegovatelji djece s Downovim sindromom, autizmom ili cerebralnom paralizom tek su jedan mali, nenaoružani, izgladnjeli i promrzli vod, što zaboravljen od štaba i odsječen od pozadine sve ove godine čeka pojačanje”. Sutra će prosvjedovati u Zagrebu, traže – plaću od 4 tisuće kuna.

01.12. (00:30)

Četnički ustaša nije oksimoron

Dežulović: Samoubojstvo s leđa

“Ni dosad nije u Hrvata i Srba nedostajalo primjera uznapredovale šizofrenije, ali teško će nešto tako brzo nadmašiti apsurd iz Beograda, gdje su, eto, u najnovijem valu resetiranja urbane memorije gradske vlasti jedan tihi rukavac ulice legendarnog valjevskog heroja Steve na Železniku u općini Čukarica nazvali imenom ustaškog mučenika Laleca. Kako je to moguće?” – Dežulović retorički pita i objašnjava dio suludosti regionalne politike.

27.11. (00:30)

Hrvatski smisao letargičnih stranaka

Dežulović: Smisao HSLS-a

Izabran je novi predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke, nad čim se zamislio Dežulović: “Nakon što je HSLS na izborima 2011. osvojio manje od polovice vlastitih glasova, HDZ ih je opet utrpao u praznu cisternu, starim makadamom prebacio preko izbornog praga i dao im dva zastupnička azila. Da radim u pograničnoj policiji, bogami bih provjerio tu stvar. Nema šanse da to rade zbog HSLS-ovih glasova: više bi ih dobili u koaliciji s Komunističkom partijom. Zašto onda? Ja, recimo, mislim da HDZ pomoću HSLS-a u Sabor šverca kokain. Čemu inače HSLS, čemu Sabor i izbori, čemu život, čemu sve ovo?”.

25.11. (15:00)

Uvijek ga čitaj do kraja

Dežulović: O prekopavanju konteksta

Pravo pitanje nije stoga tko i zašto Hrvatima njihove vlastite riječi izvlači iz konteksta i podmeće za njihove vlastite stavove i razmišljanja: pravo je pitanje kakav je uopće to kontekst u kojemu se prekopavanje Jasenovca, prije nego što će otamo biti istrgnuto – baš kao i brojanje krvnih zrnaca u nearijevaca ili pucanje na njih – baškari kao u svome prirodnom staništu? Valjalo bi stoga, pitate li mene, otići malo istražiti taj kontekst. Nemam ja s tim problem. I znate što treba tražiti? Međunarodnu komisiju. Ako treba, prekopat ćemo sve! – odlično poentira kolumnu u Novostima Boris Dežulović koja se na prvi pogled činila beznadnom obzirom na protagonista o kojem je riječ.

19.11. (16:30)

BoriSlovak

Dežulović: Kako su Vatreni osvetili Vukovar

Razumljivo je stoga što je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava oduševljen poklonjenom pobjedom. „Što ćemo s ovih 3-1? Mi smo na sjednici Gospodarskog vijeća već napravili jedan okvirni plan, golom Nikole Vlašića izgradit ćemo Drvno-tehnološki centar i Agrotehnološki centar za skladištenje povrtlarskih i voćarskih kultura, Petkovićev gol bit će dovoljan za završetak dogradnje infrastrukture Luke Vukovar, a onim lijepim golom Ivana Perišića mislili smo u obnovljenom vodotornju urediti rotirajući riblji restoran sa bandži džampingom” – odlični Dežulović za N1.

14.11. (00:30)

Čisti Pravobegović

Dežulović: Čisti hrvatski Zlatko Hasanbegović

Nastavlja se tako eksponencijalni raspad krajnje hrvatske desnice: nakon notornih pravaša, razmnoženih i podijeljenih na autohtone, čiste, Starčevićeve, Frankove, ove, one, i uopće sve našem jeziku poznate kombinacije riječi ‘Hrvatska’, ‘stranka’ i ‘pravo’ – kojih danas sad već ima toliko da se posljednja, po rednom broju, nazvala Hrvatska stranka prava 1861. – sad se po istom desničarskom načelu stao raspadati i Zlatko Hasanbegović – piše Boris Dežulović o bizarnoj hrvatskoj desnici.

11.11. (10:30)

O impresivnom komadu balvana

Dežulović: Legenda o legendarnom Rođi

Legendarni Rođo dobio spomen-ploču! – glasio je naslov u nacionalnim novinama. Malo ih je ostalo koji bi se na ovaj svečani dan usudili remetiti nacionalni pijetet i pitati po čemu je taj Rođo – uopće poznat: zbog čega je dakle Stjepan Spajić zapravo tako legendaran?… ‘Mi ćemo uvijek biti etnički čisti klub! Dok sam ja predsjednik, kod mene Srbi neće igrati! U mom klubu neće igrati ni Srbi ni pederi, a Crnci mogu jedino ako su katolici!’ ponavljao je tih dana legendarni Rođo… I malo što će sutrašnjim kulturnim antropolozima reći o izumrlom narodu Hrvata više od činjenice da im je Rođo bio legenda. Ako su zaista zbog takvih legendi umirali od smijeha, zaključit će znanost, moralo je to biti u teškim mukama – piše Boris Dežulović još jednu legendarnu kolumnu za Novosti.