Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Opus Gej
Dežulović: Imbecile Dundee
Mjesecima već zavijaju sirene Centra za uzbunjivanje roditelja Vigilare pa nije bilo neobično kad su nekidan opet počele zavijati “Čitatelji, budite na oprezu!”, upozoravajući da je “IKEA pokrenula novu kampanju”. Druga jedna stvar stoga mene zanima: kad portal Imbecile Dundeeja digne narančastu uzbunu i poviče, “Čitatelji, budite na oprezu!” jer je “Ikea pokrenula novu kampanju”, što se točno od čitatelja očekuje? Na koji način čitatelj treba biti na oprezu? Što je točno hrvatskom i katoličkom čitatelju činiti sa saznanjem da je IKEA u borbi protiv homofobije i transfobije pokrenula kampanju “Ljubav živi i izvan četiri zida”? Kad mi se kaže da budem oprezan jer televizija prikazuje crtani film s pederima i samohranim kurvama, ja znam što mi je činiti, ali što da radim s IKEA-inom kampanjom? Boris Dežulović postavlja prava pitanja za N1.
