Dežulović: Iza Željezne zavjese - Monitor.hr
29.10.2019. (23:30)

Firangla Grabar-Kitarović

Dežulović: Iza Željezne zavjese

Ovaj je vikend sedmi put Grabar-Kitarović ponovila da je Hrvatska bila iza Željezne zavjese, a Boris Dežulović je danas shvatio što ona zapravo želi reći: “Cijelo vrijeme mi smo, gluhi i glupi, njenu sad već slavnu rečenicu tumačili kao lament nad tegobnim odrastanjem u komunizmu, sve podrazumijevajući da je ona njena ‘kriva strana Željezne zavjese’ istočna, sovjetska – uporno tumačeći kako Jugoslavija u to vrijeme tamo nije bila – a ona je zapravo cijelo vrijeme ponavljala kako je, ‘rođena s druge strane Zavjese’, čeznula za životom u sovjetskoj Europi, s druge strane Zavjese, tamo gdje – shvatili ste sad i sami – djeca nisu morala na vjeronauk, crkveni zbor i školovanje u Ameriku”.


Slične vijesti

Jučer (23:30)

Srećom popločane

Dežulović: Zlatne devedesete

Ni serija o Generalu, ni ona o Predsjedniku nisu ništa novo. Istinska inovacija, za koju je trebao protok od trideset godina, jest ta da je nacionalna mitologija konačno uspostavljena kao suvremena povijest, a u fantastičnom obratu sve što smeta njenoj ‘nespornoj čistoti’ uspostavlja se kao – mitologija. I to, za svaki slučaj, velikosrpska – piše Boris Dežulović nadahnut, ne samo, Vrdoljakovim ‘Generalom’.

Ponedjeljak (12:00)

Beskrajan tjedan

Dežulović: Sjećate li se izbora?

Sve što se dogodilo u prvom tjednu nakon tih prijelomnih, povijesnih izbora, jednako bi se, naime, dogodilo i da je na izborima pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović, baš kao što bi se sve u proteklih pet godina jednako dogodilo i da je predsjednik bio Ivo Josipović: najzad, i sve što će se dogoditi u ove dane za pet godina, jednako bi se dogodilo i da su one historijske nedjelje pobijedili Nedjeljko Babić ili Ivan Pernar… Ova Republika, shvatili ste valjda u ovih desetak dana, ako ne u proteklih trideset godina, nepopravljivo je pokvarena, i kamo lijepe sreće da je – kako onomad reče jedan prodavač usisavača – riječ o ‘slučajnoj državi’, u kojoj bismo se barem mogli nadati da kakvim čudesnim slučajem proradi… piše Boris Dežulović za Novosti.

15.01. (00:30)

U muci se poznaju mladci

Dežulović: Heroji i ubojice

Piše Dežulović o splitskim dilerima i mladiću kojih ih je ubio: “Nekad, narodni heroj nam se zvao Vinko Paić Ožić, i bio je dvadesetineštogodišnjak koji je nabavio oružje da u najvećem ratu u cjelokupnoj ljudskoj povijesti stane na pobjedničku stranu. Negdje u tom dugačkom međuvremenu herojima smo, međutim, proglasili Vinkove ubojice, pa nam se u takvom raspadnutom, nasilnom i disfunkcionalnom društvu narodni heroj danas zove Marin Ožić Paić, dvadesetineštogodišnji neki torcidaš, huligan i sitni kvartovski diler”.

13.01. (08:00)

Dežulović: Spasimo srpske svetinje!

Sve kad bi spornim crnogorskim zakonom veličanstveni Ostrog i bio prepisan Đukanovićevoj mafijaškoj državi, sve i kad bi ga podgoričke vlasti prodale British Museumu u Londonu, ne bi čudesni Ostrog najebao gore nego što je najebao ovako, pod brigom i pažnjom rođene Srpske pravoslavne crkve – piše Boris Dežulović za Novosti.

06.01. (13:00)

Naprijed, u prošlost!

Boris Dežulović: Godina velikih godišnjica

Republika Hrvatska jedinstveni je politički eksperiment: takozvana jubilarna demokracija, država koja funkcionira i živi isključivo od jedne svečane okrugle godišnjice do druge. U državi koja je cijela zamišljena i ostvarena kao spomenik vlastitoj veličanstvenoj prošlosti, koncept obljetnice njen je sav i jedini smisao. Obljetničarska demokracija genijalan je društveni koncept, politički perpetuum mobile kojim se građanstvo drži u stanju trajne komemorativne mobilizacije, zagledano u bolje jučer. Od Nove godine 2020. počinje nova petoljetka: nakon tridesete godišnjice čuvene Prve konvencije HDZ-a u Clevelandu, čekaju nas i ostali veličanstveni tridesetogodišnji jubileji… – a pobrojao ih je Boris Dežulović u Novostima.

02.01. (08:00)

Boris Dežulović: Prizor iz bračnog života

O sada već legendarnom pojavljivanju Kolinde na N1 piše i Dežulović: Kako se Milanović nije pojavio u studiju, ispalo je to na koncu predsjedničino sučeljavanje sa samom sobom. A u sučeljavanju sa sobom gospođa Grabar-Kitarović nije imala nikakve šanse. Analitičari su bili jednoglasni u ocjeni da se predsjednica Republike pojela za doručak… U divnom raspletu, zatvorio se tako trokut u kojemu netko sasvim sigurno laže: ili dakle laže Ministarstvo branitelja – što je najmanje vjerojatno, jer teško da u Hrvatskoj postoji pedesetogodišnjak bez braniteljskog statusa, a da nije bio ili u redakciji Ferala ili u četnicima – ili bogami laže predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. Ili je pak – upozorio sam da će biti divan rasplet – lagao gospodin Jakov – piše Boris Dežulović za N1. (Moramo ponovo napomenuti da gluposti koje rade predsjednički kandidati odavno nisu vijest na Monitoru, jer je vijest nešto što je novo, nepoznato i neočekivano. Razlog za linkanje je talent Borisa Dežulovića. Usput, ponizno sugeriramo, ne bori se protiv gluposti ukazivanjem na nju, to je postao uzaludan i nemoguć posao. Glupost je novo normalno, uobičajeno i očekivano. Pamet je iznimka i vijest. O mudrosti da i ne govorimo.)

30.12.2019. (20:30)

Ustaše rjeđe od ličkog vuka

Dežulović: Sjaj i bijeda ustaškog Splita

Za Drugog svjetskog rata u cijelom Splitu i okolici ustaša nije bilo ni za rođendan u McDonald’su. Ako se splitske ustaše već htjelo počastiti spomenikom i ako je jedan bubuljičavi adolfescent najbolje što je dao ustaški Split, onda je možda bolje odustati i ne sramotiti slavnu povijest – piše odlično Dežulović o planu gradonačelnika Opare da digne spomenik jednom mladom ustaši.

25.12.2019. (00:30)

Super-starman

Dežulović: Bruce Willis iz Višnjana

To što postoji scenarij po kojemu bi u slučaju svemirske kataklizmičke prijetnje Washington zaista u pomoć zvao jedan broj u Hrvatskoj – koju se inače ništa ne pita niti kad joj rođenu Hrvatsku vojsku šalju u Aziju – naše domoljube posve razumljivo ispunjava kozmičkim ponosom… „Oči cijelog svijeta uprte su u vas, naša sudbina je u vašim rukama, vi ste nam posljednja nada“, promucat će Donald Trump drhtavim glasom [u pozivu na Pantovčak]. „Imate li slučajno broj Korada Korlevića?“ – piše Dežulović o voditelju zvjezdarnice u Višnjanu, koja je efikasnija od obje zvjezdarnice Europske svemirske agencije zajedno, kao i od američke vojske.

16.12.2019. (09:00)

Next pliz

Dežulović: Bilo je kasno živjeti s Franjom

Dvadeseta godišnjica Vrhovnikove smrti zgodna je prilika da se prisjetimo kako su se sitni pikzibneri, kad su se – nakon što je HDZ siječnja 2000. veličanstveno prdnuo u čabar – uvjerili da je Tuđman zaista mrtav, poput slinavih hijena ostrvili na njegov još topao leš, ‘pljujući po njemu’ – kako reče dr. Marasović – da bi mu kasnije dizali spomenik ‘kako bi ušićarili koji glas’ – piše Boris Dežulović za Novosti, manje veličanstven nego inače. Bit će da je tema problem (zijev). O istoj temi piše i Sanja Modrić koju također (skoro) redovito linkamo, a veli kako baš nije htjela, ali eto… (pročitali samo živahan prvi paragraf).

15.12.2019. (00:32)

Znači - ima Božića, ali nema boga?!

Viktor Ivančić: Nema li Boga?

Engleski književnik G.K. Chesterton u svojoj knjizi ‘Pravovjerje’ kaže da je na stablu izrasla jabuka zato što je to stablo čarobno. Viktor Ivančić, koji sebe naziva uravnoteženim ateistom, kaže da se “jabuka nalazi na toj grani zato da bih je ubrao i pojeo. No ako ste neuravnoteženi ateist – recimo poput Borisa Dežulovića – optika je opet druga. Otprilike: jabuka je na toj grani zato da bih je ubrao i njom gađao Boga, odnosno – kako sam veli – prazno mjesto obilježeno Njegovim imenom. Sretna okolnost je što još nije zabilježen slučaj da na stablima rastu ručne granate”. Dežulović upravo objavio knjigu ‘Summa atheologiae’ o Crkvi.