Dežulović: Jedno protupitanje za debile - Monitor.hr
23.06.2020. (23:30)

U zdrav mozak

Dežulović: Jedno protupitanje za debile

Danas – kad modernom hrvatskom demokršćanskom centru za formiranje parlamentarne većine treba minorna, folklorna ekstremna desnica – dosad bizarne i rubne folklorne teme tiho su i neprimjetno postale dijelom javnog diskursa. Moralna, društvena i zakonska neprihvatljivost pobačaja za silovane žene ili djevojčice pri tom ne samo da je javni diskurzivni mainstream, već sama središnja tema predizborne kampanje – piše Boris Dežulović.


Slične vijesti

Srijeda (08:00)

Ženska emancipacija kao Đavolova zajebancija?

Boris Dežulović: Vještice na mjesečini 2

Tuđmanova je Hrvatska nakon Oluje, riješivši se Srba, počela govoriti o još gorem i podmuklijem neprijatelju – ženama. Bez obzira je li bila riječ o potpredsjednici Vlade ili provincijskom župniku, ministrici obrazovanja ili klaunu iz Malnarove Noćne more, jedna je stvar bila zajednička svim tim prvoborcima Domovinskog rata protiv žena: bili su redikuli. Ženska emancipacija kao Đavolova zajebancija? Sedam dana smijali su se Hrvati redikulu koji bi ženama u tvornicama zakonom zabranio rad u trećoj smjeni pa se osmog dana brišući suze probudili u zemlji u kojoj nije bilo ni žena u trećoj smjeni, ni muškaraca u drugoj, niti ikoga u prvoj, niti ijedne tvornice. Sedam dana onomad je nacija plakala od smijeha na izjave sirote ministrice Ljiljke i benignog redikula Ivkošića pa se osmog dana, obrisavši suze, našla u Hrvatskoj u kojoj muška starež i mladež na trgovima kleči i moli krunicu za posrnule žene u mini suknjama. N1

U Zagrebu održan Noćni marš na Dan žena: policija kaže da se okupilo oko 1200 ljudi

15.05. (20:00)

Veštine tela i duha: tajna grupa Hajduk

Boris Dežulović: Ča pizdiš kad nisi iz Splita

Zvezda najgledanija u Jugoslaviji, Hajduk drugi, a N. Pazar ispred plavih! - Večernji.hr

Hajduk je, međutim, bio neuhvatljiva iznimka, klub za kojega su navijali u svih šest republika i obje jugoslavenske pokrajine, ime koje su tetovirali i etnički Srbi i etnički Makedonci, i djeca vojnih lica i Hrvati iz Hercegovine, i bosanski rudari i albanski zlatari, i estradne zvijezde i gubitnici iz Lepoglave. Kako to?, pitao bi jedan ugledni splitski sociolog. Hajduk nije postao popularan diljem Jugoslavije zbog fantastičnog uspjeha Smojine televizijske kronike o splitskom klubu, već je Velo misto bivšu državu — barem dobrim dijelom — poharalo zbog kultnog statusa Hajduka. Kult je dograđen pedesetih, kad je Hajduk predvođen Vladimirom Bearom i Bajdom Vukasom s tri osvojena i dva ukradena naslova poharao jugoslavensku ligu, a dovršen slavnih sedamdesetih, u eri Tomislava Ivića. Hajduk je postao klub svih malih i neprivilegiranih provincijskih autsajdera izvan gravitacijskih polja metropolitanskih velikana Zvezde, Partizana i Dinama. Telesport

14.05. (13:00)

"Šta ću, voli dete igračke. Mora s nečim da se igra"

Boris Dežulović: Dobro jutro, Srbijo

To, eto, da je u najgledanijem jutarnjem programu u Srbiji, na nezvaničnoj državnoj televiziji, u privatnom studiju predsednika Aleksandra Vučića, o stravičnom pokolju u beogradskoj Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar kao biheviorist, sociolog, dečiji psiholog, propovednik zdravog života, borac protiv govora mržnje i aktivist za razoružanje pozvan da govori verovatno najpoznatiji, a svakako najeksponiraniji srpski ratni zločinac Vojislav Šešelj – da o javnom “propovedanju nasilja” govori čovek koji je zbog ratnih progona i proterivanja civila u haškom zatvoru odležao jedanaest godina i javni govor mržnje podigao na potpuno novi level, uspostavivši ga kao zvanični jezični standard – to, eto, o Srbiji danas govori više od svih okruglih stolova, naučnih simpozijuma i novinskih analiza. Novosti

06.05. (16:00)

"Ako u prvom činu na zidu visi puška, u trećem činu ona mora opaliti"

Boris Dežulović: Nezapamćeni zločin

Uživo. Izlaze nove informacije o ranjenima, dječak ubojica nalazi se na psihijatriji, Vučić zbog masakra traži 10 radikalnih mjera | Telegram.hr

Ovaj put je to bilo naše dijete. Što se dogodilo?, pitat će se tako sljedećih dana i mjeseci mnogi priučeni sociopatolog i subkulturni antropolog opće prakse, zbunjen pred posve novim društvenim fenomenom, istinskim nezapamćenim zločinom. Je li Srbija konačno postala Amerika? Je li to najzad došao na naplatu kult sile i nasilja, koji je generiran turbo-folkom, trapom i gejmerskom kulturom ikonografski – sa skupim automobilima, zlatnim kajlama, oružjem, kurvama i kokainom – baš kao na divljem Zapadu? Prema nedavnom istraživanju World Population Review, Srbija je po naoružanosti civila četvrta svjetska sila – iza neprikosnovenih Sjedinjenih Država te Jemena i Nove Kaledonije – i sa čak 39 komada vatrenog oružja na 100 stanovnika prva u Europi. Statistički, svaki muškarac i svaki otac u Srbiji kod kuće ima pištolj. Otkud u Srbiji to silno oružje, otkud ocu taj pištolj, uzi, puška ili kalašnjikov – pitat će se, eto, samo netko tko je imao jedinicu iz povijesti. Novosti

03.05. (18:00)

Golemi, teški kotač povijesti nepovratno je pokrenut i više nema povratka

Boris Dežulović: Vještice na mjesečini

Arhiva ženska prava - Monitor.hr

Lenjinov SSSR 1920. postao je prva država u povijesti koja je legalizirala pobačaj. Stvari više nikada neće biti iste, i već 1930-ih pobačaj je legalan i izvan SSSR-a, u početku tek u slučaju silovanja ili neposredne životne ugroženosti majke, najprije u Meksiku 1931., a iduće godine i u Poljskoj. Prije nekoliko dana nagradu Grada Zagreba dobila je Ana-Maria Šimundić, ravnateljica Kliničke bolnice Sveti Duh koja je na Odjelu ginekologije ukinula institut priziva savjesti i tako napokon omogućila abortus. A naslovom Zagrepčanke godine odano je priznanje Mireli Čavajdi, neustrašivoj i nepokolebljivoj heroini koja je po svoje pravo – a odbijena u tri hrvatske bolnice – potegla do Slovenije. Točno, eto, stoljeće nakon što je prvi put u povijesti legaliziran prekid trudnoće, i 50 g. nakon što su se žene razvijenog svijeta izborile za slobodno raspolaganje vlastitim tijelom – u Hrvatskoj je jedna ravnateljica bolnice dobila nagradu – zato što je ženama omogućila pobačaj. N1

 

29.04. (12:00)

Miriši na fritule

Boris Dežulović: Neka se momci naviknu

Izvođači navijačke rugalice “Ajmo, ajmo ustaše! Slovo U, slovo U, po kapi se šeće, ubit ćemo, zaklat ćemo tko sa nama neće!” pripadnici su, naime, poznate pjevačke grupe iz Splita, koja je toga dana predstavljala Hrvatsku na Neurosongu u švicarskoj Ženevi. Za razliku od Prlje, ti su pjevači žestoki navijači Hajduka. “Kompleksi su očito još uvik preveliki”, očita je i razumljiva bijesna aluzija na komplekse golomozgih ustaša zbog partizanske prošlosti Hajduka, dok poruka “Takvi predstavljaju Hrvatsku po Europi?”, nije čak ni aluzija, već izravna poruka pjevačima koji Hrvate po Europi predstavljaju kao nacističke imbecile. Prlja je, kako sam na koncu shvatio, običnim domaćim fritulama povrijedio osjetljive Hajdukove juniore, a torcidaši – javno prijeteći ubijanjem i klanjem – eto, nisu. Prlja je tako fritulama pljunuo na Hajduk, a torcidaši – javno prizivajući državu koja je Split prepustila Talijanima i četnicima, a Hajduk kao Societa Calcio Spalato gurala u Mussolinijevu ligu – eto, nisu. Što bi rekao Ljubo Pavasović Visković: “Kod doktora opće prakse, uputnica i odite tamo gdje vam je mjesto”. Dakle – ako smijem citirati gospodina odvjetnika – “u pičku materinu”. Neka se momci naviknu. Novosti

 

24.04. (12:00)

Za godinu dana još će jedan ubojica biti na slobodi, čist pred zakonom i društvom

Boris Dežulović: Dobro jutro, Hrvatska

Smrznuti ste saznanjem da će Zlo biti na slobodi, prestravljeni mogućnošću da ćete sljedećeg Uskrsa mrmoriti Očenaš gledajući u potiljak monstruma koji je prije više od dvadeset godina u selu Suhač kraj Sinja primio u automobil nesretnu jednu lokalnu djevojku, brutalno je premlatio, silovao i ubio, pa polugolu odbacio u kamenjar uz cestu poput mrtvog psa? Imam za vas vijest koju ne želite čuti. Milenu odavno više nitko ne pamti. Dvadeset osam godina prošlo je od tada, a njen ubojica nikad nije otkriven. Niti se policija polomila da ga otkrije, niti smo se mi zbog toga osobito uzrujavali. Bio je rat, a u ratu – kako su nas učili – ljudi ginu. I bivaju silovani. I bačeni u kamenjar. Novosti

19.04. (20:00)

Sabrana zlodjela Borisa Dežulovića: "Kod Kože"

Sinan Gudžević: Dežulovićev vic uz Ramazan

Boris Dežulović večeras u Sarajevu promovisao četiri knjige

Ovo, i štošta još, moglo bi se pripisati Borisu Dežuloviću, po mojim istraživanjima najplodnijem kolumnisti ovoga našega jezika sa toliko imena. I najbivšijem: kolumnisao je u više listova i portala te liči na onoga trenera koji je primajući se posla u novom klubu kazao: Svi smo mi bivši, samo nas otpuštaju po nekom redu. Da, Dežulović je i najstalniji gastarbajter postjugoslavenske kolumnističke zbilje i stvarnosti. Prošloga ljeta je u Sarajevu izišlo dvije stotine njegovih kolumni ukoričeno u četiri knjige: “Derviš i smrt”, “Krik i bijes”, “Goli i mrtvi” te “Razum i osjećaji”. Sve četiri knjige imaju krovni nadnaslov “Kod Kože”. Kožo je autorov prijatelj iz Sarajeva, njegovim noćnim vicevima počinju poglavlja svake knjige. U tim knjigama se nalazi veći dio kolumni koje je Dežulović pisao i objavljivao četvrtkom u sarajevskom Oslobođenju. Ta je djelatnost, po autorovim riječima, trajala sedam godina, sedam sedmica i sedam dana. A onda mu je glavna urednica Oslobođenja kazala da se njegovi tekstovi neće više objavljivati… Novosti

18.04. (18:00)

Vulgarno pojednostavljen odgovor na složeno pitanje

Dežulović: Kako se, dovraga, to dogodilo?

Bijeli kršćanski Hrvat se školuje i radi još zapadnije, ili pak udobno zavaljen u svom mjehuru od sapunice ima sve što mu treba za nezahtjevnu, lošu simulaciju dobrog života – pametni telefon, automobil na kredit, kvartovski kafić, kladionicu, shopping centar, ženu zaposlenu u županijskoj upravi za opće poslove, stan pokojne babe i ćaćinu vikendicu s razmjerno stabilnim prihodima od AirBnB-a i Bookinga – i ne pada mu na pamet za jebenih soma eura raditi kao konobar, čistač ulica, varilac u škveru, armirač na građevini ili, sakloni Bože, dostavljač brze hrane. Poslodavci su stoga prisiljeni okrenuti se stranim onim, kako se zovu, tržištima radne snage. Reakcije bijele kršćanske Europe na vijesti iz kvartova uglavnom završavaju uskličnicima, a tek iznimno rijetko upitnicima. Jedan od takvih nesigurno stoji na majci svih pitanja – kako se, dovraga, to dogodilo? Boris Dežulović za N1

16.04. (13:00)

Uvrijeđeno ćudoređe

Boris Dežulović: Kome smetaju plastične ženske sise?

KAMPO CASTELLO Vratimo ljude na Poluotok, druženje u parku

Nije stvar bila ni u tome da je po dojavi župnika i uznemirenih građana na Kampo Castello zaista stigla policija. Stvar počinje tek od tog trenutka, od časa kad su policajci izašli iz automobila, ugledavši pred sobom uznemirenog župnika i bijelu, plastičnu lutku iz izloga. To je trenutak u kojemu se Republika Hrvatska dijeli od normalnoga svijeta i dalje ide svojim putem. U RH, naime, policijski službenici šokirani viđenim sastavljaju zapisnik i daju popu da ga potpiše, pa lutku unesu u automobil i privedu u policijsku stanicu. A zbunjeni građani najprije se raspitaju koji je danas datum, potom ogledaju oko sebe tražeći skrivenu kameru. Pa ne bude, naravno, ni Prvi april ni skrivena kamera, već bude Republika Hrvatska, zemlja u kojoj zbog uznemiravanja javnosti, vrijeđanja javnog morala i bogohuljenja na uskrsnu subotu policija mrtva ozbiljna hapsi – lutku iz izloga. Novosti

KAMPO CASTELLO Vratimo ljude na Poluotok, druženje u parku