01.05. (07:30)

Dežulović: Kratko uputstvo za ličko rukovanje knjigom

“Moj otac uopće ne razumije čime se ja bavim, blage veze nema. Kad je izišla moja prva knjiga, on je pitao za koji je to razred”, objasnio je Damir Karakaš u jednom intervjuu odnos svoga rodnog kraja prema književnosti. Točniju, kraću i precizniju natuknicu o hrvatskoj književnoj teoriji ja nisam pročitao – piše Boris Dežulović za N1.



Slične vijesti

Prekjučer (23:30)

Srbe na rive

Dežulović: Tko je od vas Srbin?

“Pitanje ljubopitljivih splitskih mladosti na supetarskoj rivi zapravo je ključno pitanje hrvatskog identiteta, temeljno hrvatsko pitanje Ljeta Gospodnjeg 2019., efektan odgovor na ono ‘Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?’ iz nedavne predizborne kampanje Pupovčeva SDSS-a za Europski parlament. Razmjerno jednostavno pitanje očito je u sebi krilo zamku, i vi ste je odmah prepoznali. ‘Kako je biti Srbin u Hrvatskoj? Isto kao i biti Hrvat’” – Boris Dežulović u Novostima.

Srijeda (07:30)

Dežulović: Imbecili, debili i Černobili

Ja, recimo, nisam ni shvaćao da se “Černobil” može čitati ikako drugačije nego kao obdukcija bezumnog totalitarnog sustava koji cijeli počiva na laži. Ukratko, serija o suvremenoj Hrvatskoj. Ako je, naime, distopija o černobilskoj katastrofi priča o čudovišnom sustavu sazdanom na konceptu partijske poslušnosti i političke podobnosti ispred razuma i struke – a jest – onda vam nema druge nego pogledati tu seriju ponovo, iz tog ključa: to je, drugovi i drugarice, serija o sovjetskoj Hrvatskoj. Priča je to o HDZ-ovoj Hrvatskoj od prve epizode, kad se u podzemnom skloništu u Černobilu nakon eksplozije okuplja lokalni partijski komitet… – iščitava razine HBO hit serije Boris Dežulović u novoj kolumni za N1.

10.06. (06:30)

Boris Dežulović: Bijela desetka

Sjajnu posvetu preminulom Jurici Jerkoviću napisao je, kako samo on može, Boris Dežulović na Novostima: Jure je onda pokazao kako to rade ‘desetke’. U sedamdesetoj minuti primio je jednu loptu na trideset pet metara od gola, povukao je korak-dva i onda desnicom zakucao vrataru Félixu u rašlje za konačnih 2-2. Ono što je cijeli svijet, gledajući prijenos iz Rija, očekivao od Peléa, uradio je naš Jure iz Radunice. Brazilski O’Globo sutradan je objavio kako ‘ljepši gol Maracanã nikad nije vidjela’…

08.06. (08:30)

Splitsko stanje uma

Dežulović: Novinarstvo u Tennesseeju

Mirno sam stoga sklopio „Grom i bojni zov slobodne Dalmacije“, „Jutarnju slavu i ratni poklič“, „Dnevni hura!“ i „Moralni vulkan“, složio ih i vratio na šank, platio kavu, izašao iz kafića i otišao na općinu, promijenio ime i prezime, napisao dugačko, patetično oproštajno pismo i kupio avionsku kartu za francuski Toulouse, pa uzeo taksi do u Rue Pérignon broj 2, pozvonio na kapiji i prijavio se u Legiju stranaca – piše Boris Dežulović za N1, nakon što je pročitao novine u kojima je nekad radio.

02.06. (14:30)

Dežulović: Tko je glasao za HDZ u Irskoj?

Lako je zamisliti dramu među našima u Irskoj, koji se ovih dana podozrivo zagledaju po Penneysovim dućanima pokušavajući otkriti koji je to jedan od njih što je glasao za HDZ. Nije takve drame među Hrvatima bilo još otkako se siječnja 2010. hercegovačkim gradićem Ravnom pročulo da je jedan u općini glasao za Ivu Josipovića – piše Boris Dežulović u Novostima o velikoj zagonetki proteklih EU izbora.

27.05. (16:30)

Dežulović: Olovka piše srcem

Država je kad negde idemo, pa se lepo obučemo da budemo lepi za državu.’ To je samo jedan od odgovora iz velikog istraživanja koje je šezdesetih godina prošlog stoljeća provedeno među nekoliko hiljada mališana od četiri do četrnaest godina starosti. ‘Izobilje je’, kaže tako jedan mališan, ‘kad majmun stalno jede’, a ‘neimaština’, sasvim logično, ‘kad nemaš maštu’ – prisjeća se svevišnji Boris Dežulović za Novosti dok je čitao ovaj članak Kristine Turčin, a povodom izrade Nacionalne razvojne strategije RH od 2020. do 2030.

21.05. (23:30)

Fimi-Liga

Dežulović: Smisao hrvatskog rukometa

Boris Dežulović, čovjek koji je htio biti sportski novinar, a završio kao politički kolumnista, povlači paralelu između rukometa i pravosuđa, konkretno RK Zagreba i suđenja Sanaderu: “Smisao natjecanja jest teoretska mogućnost pobjede: bez te mogućnosti, hrvatski rukomet ima smisla točno koliko i, primjerice, suđenje HDZ-u zbog korupcije. Eto, baš prije koji tjedan ponovo je odgođen hrvatski vječni derbi, el clasico sa suđenjem Sanaderu zbog afere Fimi-Media. Još su Ivica Račan i Boris Jeljcin bili živi, Facebook je bio tek studentska zajebancija s Harvarda, a RK Zagreb je u prvenstvu Hrvatske kod kuće izgubio od Osijek Elektromodula: onda znate kako je davno bilo kad je Sanader organizirao izvlačenje novca državnih tvrtki preko Fimi-Medije”.

13.05. (06:30)

E, za to treba imati muda

Dežulović: Jaja u kukuruzu

Možete o Kolindi Grabar-Kitarović misliti što hoćete, ali toj ženi – nemojte me krivo shvatiti – od svih oblina najveća su muda. Trebalo je, naime, imati čelična muda, pa se prošlog četvrtka pojaviti na obilježavanju godišnjice pokolja u Borovu Selu, izaći pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je pogledati u oči i reći: ‘Nisam zadovoljna time koliko su nadležna državna tijela do sada učinila da se zločin u Borovu Selu istraži. Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom!’ – divi se hrabrosti predsjednice Boris Dežulović, Novosti.

11.05. (11:30)

Ni med cvetjem ni pravice

Polemika Visković – Dežulović: Hrvatski pisci, četnici i ličko rukovanje

Nakon što je Boris Dežulović u svojoj kolumni za N1 u kontekstu napada na Damira Karakaša prozvao Velimira Viskovića da je “javno s oltara denuncirao Jergovićeve ‘simpatije prema Čiči Draži’ i govorio kako je ‘nemoguće naći Hrvata, osim možda Jergovića, koji bi našao opravdanje za reafirmaciju četništva u Srbiji”; Velimir Visković mu je odgovorio: “Boro Dežulović je valjda zadnja osoba s kojom bih polemizirao; volim čitati njegove kolumne, duhovit je, zna pisati, sviđaju mi se i njegovi politički stavovi… Priznajem, kriv sam: ne volim ustaše, ali bogami ni četnike.”