Dežulović: Kratko uputstvo za ličko rukovanje knjigom - Monitor.hr
01.05.2019. (07:30)

Dežulović: Kratko uputstvo za ličko rukovanje knjigom

“Moj otac uopće ne razumije čime se ja bavim, blage veze nema. Kad je izišla moja prva knjiga, on je pitao za koji je to razred”, objasnio je Damir Karakaš u jednom intervjuu odnos svoga rodnog kraja prema književnosti. Točniju, kraću i precizniju natuknicu o hrvatskoj književnoj teoriji ja nisam pročitao – piše Boris Dežulović za N1.


Slične vijesti

Četvrtak (23:30)

Ivodrej

Dežulović: Što može poći krivo?

Analitičari, kolumnisti i nezavisni intelektualci složili su se tada kako Hrvatska konačno ima civiliziranu stranku desnog centra profiliranu po svim zapadnim standardima – i kako je, što god mislili o novom HDZ-u, njihov trijumf nad zombijima s ekstremne desnice dobra vijest za Hrvatsku – polako onda počevši govoriti o eri Ive Sanadera: on više nije bio samo uljuđeno europsko lice HDZ-a, već je HDZ bio uljuđena europska stranka. I zaista, sad bez zaj…….., što je moglo poći krivo? Ja, recimo, jedva čekam vidjeti Hrvatsku petnaestak godina nakon Sanadera – skeptično će Dežulović u Novostima.

Srijeda (22:30)

Dežulović: Kako je Plenković zajebao Vučića

Aleksandar Vučić ima fantomski parlament bez opozicije i tako okruglu i apsolutnu vlast da je, svjestan bizarne situacije, nekim satelitskim strančicama koje nisu uspjele prijeći ionako spušteni prag već i sam ponudio nekoliko dekorativnih mjesta u vladi. U potpuno istim uvjetima Andrej Plenković, s druge strane, ima parlament s taman toliko opozicije za besprijekorni demokratski legitimitet, ali i jednako okruglu i apsolutnu vlast kao i Vučić: štoviše, vladu može sastaviti čak i bez dekorativnih satelitskih strančica što tradicionalno zuje oko HDZ-a. Kako? Eh, kako. Najlakše je reći da su Hrvati glup narod. Eto su Srbi pametni: s gotovo jednakom vlašću, sastavljenom od najgoreg ološa, Vučićeva je Srbija na kraju ispala diktatura turkmenistanskog tipa i balkansko bure suhog baruta, a Plenkovićeva Hrvatska uzorna zapadna demokracija i značajan onaj, kako se zove, čimbenik političke stabilnosti na Balkanu. Kažem vam ja, politika nije zajebancija, piše Boris Dežulović.

02.07. (20:30)

Glavni lik u pjesmi?

Dežulović: Vera, ljubav i otadžbina

Dežulović je pomno analizirao pjesme rečenog američkog pjevača naših korijena – koji god to korijeni bili – i ostao zapanjen neistraženim dubinama njegove istine. U cjelokupnom njegovom bogatom autorskom opusu nijednom, ni na jednom jedinom mjestu, ne spominju se ni Srbija ni Hrvatska!… ‘Istina’ je možda ‘voda duboka’, ali svaka – kako smo naučili – ima dno.

01.07. (01:30)

Ministar koji je posljednji put bio vani za Hrvatsko proljeće

Dežulović: Vili Manilli u epizodi ‘Wind of change’

Znali smo i prije da hrvatska vlast i uopće politika nemaju osobito čestih „bliskih kontakata“ sa fizičkim svijetom i stvarnim životom u njemu. Svejedno, svaki vam mišić u tijelu obamre kad ministar zdravstva usred svjetske pandemije 2020. godine neobuzdanoj omladini – da, ispričavam se, mladeži – poruči kako je „plesati u redu, ali ne sentiše, nego moderni ples koji ne uključuje bliski kontakt“. Moderni ples?! Sentiši?!? – šokiran, ali ne iznenađen, Boris Dežulović za N1 o Beroševoj provali.

26.06. (00:30)

"Po leđima pendrek praši, ali samo kad to nisu naši"

Dežulović: Slučaj građanina Andreja P.

Premijer je pokušao izvući ruku iz čvrstog stiska, objašnjavajući ljutitom policajcu “značaj sporta i turizma za Hrvatsku i Zadar” – sve dok policajac nije izgubio strpljenje i prekinuo Plenkovića, uhvatio ga za ruku, snažno protresao i povukao prema policijskom kombiju, urlajući mu u lice: “Gospodine premijeru, koji je vama kurac!? Ovo je za vaše dobro!” – opisuje Boris Dežulović situaciju koja bi se dogodila u Zadru da policija prema svima u državi ima iste kriterije.

24.06. (01:30)

U zdrav mozak

Dežulović: Jedno protupitanje za debile

Danas – kad modernom hrvatskom demokršćanskom centru za formiranje parlamentarne većine treba minorna, folklorna ekstremna desnica – dosad bizarne i rubne folklorne teme tiho su i neprimjetno postale dijelom javnog diskursa. Moralna, društvena i zakonska neprihvatljivost pobačaja za silovane žene ili djevojčice pri tom ne samo da je javni diskurzivni mainstream, već sama središnja tema predizborne kampanje – piše Boris Dežulović.

20.06. (01:30)

Dežulović: Zombiji s Kustošije

Umjesto očekivanog oduševljenja kustošijansku su ustašku mladež dočekali tradicionalni hrvatski zgraž, gnuš, čuđ, šok i nevjerica: otkud sad, sedamdeset pet godina nakon Drugog svjetskog rata, sedamnaest ustaša usred Zagreba, u Kustošijanskoj ulici?… Ako je tradicionalni pozdrav ‘Za dom spremni’ društveno prihvatljiv i zakonski dopušten, kako je to i zašto točno tradicionalno ‘Je*at ćemo srpske žene i djecu!’ društveno neprihvatljivo i zakonski zabranjeno?, piše Boris Dežulović.

17.06. (01:30)

Ministarstvo nakaradne logike

Dežulović: Raznospolni ministar Beroš

Odličan Dežulovićev kut gledanja na Beroševu izjavu o udomljavanju nezbrinute djece – “Odakle u Hrvatskoj dvije i pol hiljade djece bez roditeljske skrbi, odakle sve one desetine tisuća napuštenih mališana koje su proteklih decenija prošle kroz sustav institucionalnog zbrinjavanja? … Sva nezbrinuta djeca u Republici Hrvatskoj, svih dvije i pol tisuće njih bez roditeljske skrbi, baš svako pojedinačno, do posljednjeg takvog djeteta, u dom ili kod udomitelja je došlo iz disfunkcionalne ili unesrećene, hm, raznospolne zajednice!” – a ministru istospolne obitelji na valjaju!?!

11.06. (19:30)

Bojna prekršajni sud

Dežulović: Ne daj se, Marko

Otklonjena je tako i posljednja sitna historiografska nedoumica, sad je konačno i pravomoćno, jednom za svagda: pozdrav ‘Za dom spremni!’ zapravo je drevni tradicionalni pozdrav hrvatskog pjevača i skladatelja Marka Perkovića Thompsona, koji datira još iz vremena Domovinskog rata devedesetih godina prošlog stoljeća – odlučio je Visoki prekršajni suda, a zaključuje Boris Dežulović.

10.06. (01:30)

Mađarska zastave dig'o Orbani...

Dežulović: Éljen magyar Horvátország!

Može izgledati kao paradoks, ali samo onome tko ne razumije ni granitnu nacionalističku logiku krvi i tla, ni čelični zakon tisućljetne Države i Nacije. Možete li, međutim, dovoljno saviti kičmu i suziti um – ili barem dovoljno da se izvijete i ugurate glavu u vlastito dupe – vidjet ćete kako u Orbánovoj plamenoj velikougarskoj retorici nema ničega spornog, i kako sve ima upravo savršenog povijesnog smisla. Orbánov Fidesz i Plenkovićev HDZ govore, naime, isti jezik, i oni ne samo da se dobro razumiju, nego uopće ne razumiju one koji to ne razumijukomentira Boris Dežulović mađarsko prisvajanje hrvatskih teritorija, i apologetska objašnjenja Plenkovićeve vlade.