Dežulović: Laku noć, kokošari - Monitor.hr
23.11.2021. (15:00)

Elegija za državu

Dežulović: Laku noć, kokošari

Tako je u grimizni suton propala slavna Republika Hrvatska. Nakon tridesetogodišnjeg zuluma hadezeovskih pljačkaških hordi, opustošenom i spaljenom zemljom dokrajčenom pandemijom koronavirusa bauljaju još samo strvinari i sitni kokošari: u svemu, među čađavim ruševinama od cijele veličanstvene Države ostala je samo jedna bočica parfema, karton konfekcijskog rozea, tri koluta sira, paketić smrznutih liganja, pola kilograma pečenog odojka, jedan pivac, pola kokoši, janjeća glava i dva paprčnjaka, te hiljadu i pol božićnih CD-ova Miroslava Škore i Ladarica. A u starom, pohabanom novčaniku – samo trenutak da istresem i zbrojim – devetsto devedeset četiri, devetsto devedeset pet, devedeset šest, devedeset sedam… dakle točno devet stotina devedeset osam kuna. S one dvije što je ostao dužan ministar zdravstva, taman Mariju Banožiću za odvojeni život, Glovo dostavu i pretplatu na PornHub. Piše Boris Dežulović za N1


Slične vijesti

18.01. (20:00)

Ne znamo pošteno

Dežulović: Moralna ponuda – Plenkovićeve milijarde

U svih trideset godina slavne hrvatske ‘tranzicije za održivo gospodarstvo’ nismo vidjeli ljepšeg primjera i zornijeg dokaza HDZ-ova organiziranog zločinačkog pothvata od stravične činjenice da od poklonjenih pet milijardi kuna u cijelu godinu dana čisto i transparentno nisu uspjeli potrošiti ni dva-tri posto. Nije, naime, stvar u tome da Plenkovićevoj partiji to ne bi odgovaralo, jer sljedećih bi se stotinu godina, uopće ne sumnjajte, kurčili obnovljenim Zagrebom kao svojim veličanstvenim političkim trijumfom: stvar je u tome da oni stvarno, najiskrenije, ne umiju čisto i pošteno. Ne znaju kako to ide. Ne razumiju zašto ‘prihod’ i ‘rashod’ u dnu kolone moraju dati nulu. Prvi put čuju. Misle da je skrivena kamera – piše Boris Dežulović inspiriran romanom Georgea Barra McCutcheona i filmom Waltera Hilla, i naravno, našom Vladom. N1

18.01. (15:00)

Osjetljive duše

Boris Dežulović: Patnje mladih Werthera

Za tu neobičnu pojavu prvi put sam čuo prije nekoliko godina, čitajući zanimljiv esej “Knjige su opasne” engleskog sociologa Franka Furedija, profesora na Sveučilištu Kent. Povod za njegov ogled bile su opaske kolega kako se studenti sve češće žale na traume izazvane čitanjem književnih djela: te 2016. studenti na uglednoj njujorškoj Columbiji najozbiljnije su, recimo, tražili da se uz Ovidijeve “Metamorfoze” doda “trigger warning” (upozorenje na okidač traume), jer “opisi silovanja mogu izazvati osjećaj nesigurnosti i ranjivosti kod nekih studentica i studenata”. Zvučalo je kao zajebancija, ali nije bila… Negdje smo ozbiljno pogriješili, negdje su stvari krenule ozbiljno ukrivo. Odgojili smo djecu kojoj je iskustvo svijeta posve artificijelno i superficijalno, bez ikakve veze sa stvarnim životom, pa joj je ono “točno prikazivanje stvarnog svijeta” opasnije čak i od brutalnih video-igrica – piše Boris Dežulović za slovenski Dnevnik, tekst prenosi Lupiga.

11.01. (10:00)

Ćud je ćud, a sud je sud

Dežulović: Grand Slam 21 i kvaka 22

Potvrdu o pozitivnom PCR-testu Institut za javno zdravlje Đokoviću je izdao u četvrtak, 16. prosinca u 20 sati i 19 minuta navečer, a srpski se tenisač sutradan, u petak – znajući, dakle, da je zaražen – u svom teniskom centru na Dorćolu susreo s desecima dječaka i djevojčica, sudionika dječjeg Masters turnira koji se tamo održavao. A onda u subotu odradio i foto-session s novinarima francuskog L’Equipea, koji su u Beograd stigli dodijeliti mu nagradu za najboljeg sportaša protekle godine. Ili je, dakle, Novak Đoković, znajući da je pozitivan na koronavirus – umjesto da je kod kuće u samoizolaciji, poput desetina hiljada njegovih manje slavnih sunarodnjaka – sudjelovao na više društvenih događanja, svjesno ugrozivši zdravlje i živote drugih sudionika i članova njihovih obitelji, ili je potvrda beogradskog Instituta za javno zdravlje jednostavno falsificirana za potrebe Đokovićevog zahtjeva za australsku vizu – piše Boris Dežulović. N1

26.12.2021. (10:00)

Najvažnija sporedna stvar na svijetu

Dežulović: Republika Hajduk ili butiga kristalno čiste radosti

Kad bih, naime, jednim golom trebao objasniti ulogu Marka Livaje u povijesti Hajduka i suvremenog nogometa, bila bi to upravo ona filigranska minijatura u Kranjčevićevoj ulici. Tek jedna od bezbroj njegovih malih remek-djela, minijatura klase Julija Klovića, ali ona koja objašnjava sve. Taj gol, eto, meni je sve objasnio. Tri zavaljane lopte zaredom, dribling koji se nekad u Splitu zvao kurbla, rolanjem baluna po tlu kao kad se u kaiću u lučici vrti kurbla, manica za buđenje stare dvotaktne brodske pente. Livajina kurbla sve objašnjava, o njoj vam — imate li vremena — želim pričati. A priča počinje prije točno stotinu godina. Piše Boris Dežulović za Telesport

22.12.2021. (13:00)

Miriše na Božić

Dežulović: Živio komunizam!

Turistička zajednica Grada Zagreba izdala je brošuru s adventskim programima u gradu, ponudivši posjetiteljima – odmah ispod “Božićne čarolije Adventa” – i jedinstvenu turističku turu “Walk with Tito”. Kao da je s Marxa pao, kao da nekoliko trenutaka ranije nije i sam oglasio opću uzbunu zbog državnog udara i komunističke okupacije Zagreba, tupo se odjednom Peternel čudi i iščuđava zašto nema adventskog klizanja na Tomislavovom trgu i zašto se ugostiteljima i taksistima oduzima zarada. Ne znam što je očekivao od komunista? Božićnu ledenu bajku i adventski poduzetnički inkubator na Zrinjevcu?! – piše Boris Dežulović. N1

13.12.2021. (16:00)

Javno samospaljivanje

Dežulović: Vještica Marija

Ljetopisi bilježe kako je protiv uvođenja kuga-potvrda ustala neka Marija Selak Raspudić, švelja iz Zagreba, banuvši na sjednicu i zatraživši od bana Ivana II Draškovića hitno sazivanje svehrvatskog, sveslavonskog i svedalmatinskog narodnog sabora na Duvanjskom polju… Nije, istina, prvi put da je nekome pala na pamet budalasta ideja da građani preuzmu stvari u svoje ruke u upravljanju nekom situacijom: jedna takva, najzad, izrodila je ono što danas općenito smatramo demokracijom. Pa ipak – uz dužno poštovanje – jedna stvar je upravljanje nekom ubogom i nezahtjevnom parlamentarnom republičicom, a sasvim druga upravljanje najtežom globalnom pandemijom u cjelokupnoj povijesti čovječanstva. Konačno, ni zamisao da bi građani upravljali pandemijom nije posve nova – iznosili su je već kojekakvi marginalni ekscentrici, čudaci, šamani, proroci i epidemiolozi sa zidića pred kvartovskom samoposlugom – ali ovo je, što se zna, prvi put da je takvu zamisao iznijela osoba s uspješno završenom srednjom školom: štoviše, Marija Selak Raspudić završila je i studij filozofije… piše Boris Dežulović za Novosti.

12.12.2021. (23:00)

Sporo idu ta pisma danas... ali uvijek stignu

Šerbedžijino pismo Dežuloviću: Više te nikada ni za kakav savjet neću pitati

A samo sam te pitao što da radim i kako da se postavim prema ovima iz Vinkovaca što mi otkazuju koncert na koga su me bili pozvali. I lijepo si mi kratko i jasno rekao što da radim i ja sam otprilike tako i napisao u svojoj kratkoj izjavi, u kojoj sam rekao da mi se čini da je to jedna obična politička manipulacija i da ja ne želim napisati da zbog svojih drugih obaveza ne mogu održati taj koncert.Treba li i takvim ljudima objašnjavati da Borisov krik ”Jebo vas Vukovar” nije psovka nego  vapaj u nebo? I žalosno je da mnogi ljudi ne mogu prepoznati tu njegovu literarnu montažu u kojoj prividna psovka postaje preklinjanje da se od Vukovara, grada heroja i grada mučenika, prestane graditi mramorna grobnica, pretrpana obiljem grobljanskoga cvijeća i mirisa smrti, već da se taj lijepi grad na Dunavu okrene životu i da se njegovi stanovnici počnu osjećati u svome gradu kao oslobođeni i sretni ljudi, uživajući blagodati svakodnevnoga života i dijeleći svoje radosti, tuge i brige, koje sam život, već sam po sebi, donosi ljudima. Rade Šerbedžija napisao je bismo Borisu Dežuloviću koje se može pročitati na Autografu.

08.12.2021. (13:00)

Dež i Mila

Dežulović: Srpski heroj Zoran Milanović

Činjenica da je Milanovićev stav o Srebrenici i genocidu savršeno usuglašen sa stavovima o Srebrenici o genocidu vodećih osoba srpske nacionalne i nacionalističke elite, ne mora – razumije se – ništa značiti. To što ne mora ništa značiti, ne mora, međutim, značiti i da zaista ništa ne znači. Najzad, niti kad nešto izgleda kao patka, pliva kao patka i glasa se kao patka, ne mora nužno značiti da je patka. To što zaista i jest patka, shvatili ste, još uvijek ne mora nužno značiti ništa. Može biti, nemam pojma, nužno pače – piše Boris Dežulović. N1

08.12.2021. (10:00)

Svaki komentar suvišan

Milanović o obitelji Zec: Dobili su odštetu, što još treba? Dežulović: Ništa, baš ništa…

Aleksandra Zec je grozna priča. Ali ja znam u ratu i groznijih priča od te priče. Iza kojih stoje neki drugi ljudi, jedna druga strana. Hoćemo idućih 50 godina jedni u druge prstima upirat? Obitelj Zec je bila pozvana u Vladu, dobila je odštetu, što još trebaporučio je predsjednik Milanović komentirajući komemoraciju povodom 30 godina od ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zeca. Na Facebooku mu je odgovorio Boris Dežulović:

03.12.2021. (21:00)

Osjećate li se bolje i sigurnije?

Dežulović: Aviondžije

Hrvatska zagonetka: što to Hrvati plate više od milijardu eura, ofarba se i opremi specijalno za Republiku Hrvatsku, zatim dopremi i čuva tamo dvadeset godina, pa na kraju neiskorišteno i neupotrijebljeno proda u staro željezo? Da, gospodo, dvanaest polovnih francuskih višenamjenskih lovaca Dassault Rafale, vrijednih gotovo milijardu i dvjesto milijuna eura (više od Pelješkog mosta), koje Hrvatskoj trebaju zbog potpuno istog razloga zbog kojih organizatorima engleskog FA Kupa trebaju vrpce u dvije boje – za svaki slučaj – piše Boris Dežulović. Novosti