Dežulović: Medicinske zagonetke - Dejan Lovren - Monitor.hr
29.12.2022. (10:00)

Dejane, samo šuti i igraj

Dežulović: Medicinske zagonetke – Dejan Lovren

Stoper hrvatske nogometne reprezentacije tokom pandemije koronavirusa bio je poznat kao žestoki antivakser. “Gotovo je, Bille. Ljudi nisu slijepi”, komentirao je zahvalu Billa Gatesa medicinskim radnicima na Instagramu. “Treba samo respektirati tuđe mišljenje. Ništa drugo”, objasnio je Lovren svoje stavove. I zaista, Dejan Lovren nakon toga je udario “respektirati tuđe mišljenje”. Već koji mjesec kasnije, pred Europsko nogometno prvenstvo, zajedno s ostalim reprezentativcima obavezno se cijepio i Dejan Lovren. I zaista, “nije bilo ništa od tog obaveznog cijepljenja”. Ni Gatesov čip, ni 5G, ni sljepilo, ni koma, nijedna tajna agenda, nijedna nuspojava, baš “ništa od tog obaveznog cijepljenja”. Boris Dežulović za N1.


Slične vijesti

Prekjučer (20:00)

Cinizam je, kako znamo, najviša ustavna vrednota hrvatske države i temeljno obilježje hrvatske vlasti

Boris Dežulović: Kritika ciničkog uda

Da je ova država demokratska, a ne cinična – onda bi, uostalom, i onih sedam i pol somova iz kolone “Ostvarivanje prava građana na javno informiranje” mogao dobiti svaki medij, svaka udruga i svaka osoba koja se ikad na natječaj prijavila, baš svaka osim ugledne građanke Željke Markić i udruge “U ime obitelji”. Sedam i pol somova, štoviše, mogao bi tada dobiti i svaki projekt nazvan “Pravo građana na javno informiranje kao alat istraživačkog novinarstva”, baš svaki osim onoga koji bi pod tim gordim naslovom prijavila ugledna građanka Željka Markić i udruga “U ime obitelji”. Dobro, osim što bi svakom drugom netko blagonaklono skrenuo pažnju kako ne može “pravo građana na javno informiranje” biti “alat istraživačkog novinarstva”, već je istraživačko novinarstvo alat za ostvarivanje prava građana na javno informiranje.

Utorak (23:00)

Mamin sin i u 35.

Boris Dežulović: Tako je lelujao snovima Juraj M., zvan Juka, iz Ivanić Grada

Znam, niste nikad razmišljali na taj način, niste se nikad našli u njihovoj tetoviranoj koži i zapitali se što tu lijepu, vedru i pametnu mladost tjera da po ulici presreće Indijce, Rome, Crnce, emigrante i ostale one, kako se zovu, nigere pa diže desnice u “zieg heil”, urla na te jebene untermenschove i tjera ih iz grada. A imaju oni svoje razloge, svoje priče i svoje životne drame. Imaju završenu srednju školu i trideset pet, u naponu životne snage, a nezaposleni žive s mamom. Jer im, jasno, nigeri i Židovi otimaju posao. N1

05.03. (20:00)

Žao mi je, bili ste u krivu: Drugi svjetski rat ovdje još nije gotov. Kad će, ne zna se

Boris Dežulović: Kopernikanski obrat ustaša

Šta, recimo, kad bih ja sad ovde, u nedeljniku Srpskog narodnog vijeća, sve veselo primajući platu od hrvatskih poreskih obaveznika, na besprekornom srpskom napisao da su, štajaznam, i hrvatski uspesi u borbama protiv četnika i takozvani četnički zločini u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini preuveličani, ako već ne i direktno izmišljeni i konstruisani? Imam li ja činjenicom da pišem u srpskim novinama pravo na svoj stav i mišljenje, ili činjenicom da me plaća hrvatska država imam obavezu na zvanični hrvatski stav i istinu? Rane su, što bi se reklo, još sveže, a istorijska distanca prekratka, pa ostanimo zasad samo na Drugom svetskom ratu. Ako je ovde uopšte ikad i završio, da se malo i našalimo. Novosti

 

01.03. (20:00)

Dva štakora po glavi stanovnika

Boris Dežulović: Životarenje s pantaganama

A onda se u unosni biznis s prepisivanjem nekretnina uključila i hrvatska država, donijevši Zakon o socijalnoj skrbi koji svakoga tko prima socijalnu pomoć prisiljava potpisati automatsku zabilježbu države na sve nekretnine koje posjeduje. Baš, eto, poput beskrupuloznih lovaca na nekretnine, štakorska država obilazi usamljene siromahe u derutnim kućicama i stanovima nudeći im bijednu socijalnu pomoć od stotinu trideset eura. Socijalna pomoć u zamjenu za nekretninu može se zvati svakako, samo ne pomoć, a naročito ne socijalna. Usto, država ovo radi – protuzakonito. Naime, u Izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi – koje je 2017. donijela Plenkovićeva vlada, a izglasao HDZ-ov Sabor – u točki 123a stoji kako “pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi ne smije s korisnikom kojem pruža socijalnu uslugu sklopiti ugovor o otuđenju nekretnine korisnika”. N1

 

26.02. (11:00)

Kad je nešto tačno onako kako Srbi žele, to je upravo enciklopedijska definicija problema

Boris Dežulović: Krstarica Avrora – Srpska opozicija je kao srpska ratna mornarica

Nije u Srbiji problem vlast. Vlast je takva kakva jeste, ionako je nisu Srbi birali. To može u Švedskoj ili na Islandu, gde se vlast bira kao na Pinku i gde narod ima tačno onakvu vlast kakvu želi i zaslužuje. Ne i u Srbiji: vlast u Srbiji je od Gospoda Boga – nema od koga drugoga, proverio sam – pa i jeste onakva kakvu je Bog dao. Vlast tako bude pa ne bude, sad jeste sad nije, štaviše: ako život u Srbiji uopšte ima dobrih strana, jedna od tih jeste da vam ne trebaju izbori da biste promenili vlast. Kad vam dosadi, izbacite je kroz prozor, organizujete miting, zapalite parlament, ili ubijete premijera sa par hitaca iz snajpera: gde ima volje, ima i načina. Nije, dakle, problem vlast, nikad nije ni bila. Problem je opozicija. Političke opozicije – prosto nema. Novosti

20.02. (23:00)

Dost su nes(p)retni ti oligarsi zadnje vrijeme...

Dežulović: Tajna službenog pečata

Mahnito je vrijeme došlo, a za ubijanje vremena nema ničega boljeg od dobre zagonetke. Evo jedne: kakva je to vijest koju gotovo svakog tjedna objave svi svjetski mediji, a u koju ne povjeruje baš nijedan jedini čitatelj, i nijedan jedini od svih osam milijardi ljudi na kugli zemaljskoj? Bude, ne kažem, takvih nevjerojatnih vijesti – sad i vi kopate po plitkoj memoriji – ali čak i najnevjerojatnije od njih imaju čitatelje koji im bezrezervno vjeruju. Ali, niti nekim potpuno neistraženim kutkom svog mozga, niti u jednom trenutku ni izdaleka niste pomislili kako bi vijest o iznenadnom infarktu ruskog biznismena i još iznenadnijem padu kroz prozor njegova poslovnog partnera mogla biti istinita. Postoji li, međutim, i ta mogućnost da se zaista nespretno spotaknuo i pao? Naravno da postoji. Nespretni Rusi, kako znamo, svakodnevno padaju kroz prozore, Boris Dežulović za N1.

19.02. (16:00)

Ja sam, recimo, bio uvjeren da je zajebancija. Ali, potpuno i bez ostatka

Boris Dežulović: Sumrak uma

Bio sam bez teksta dobrih desetak redaka. Priča o diplomskom radu na temu tehničkih materijala u Bibliji, kojoj znanost, “koliko god je pokušavala diskreditirati, nije dokazala da je lažna” – i u kojemu se mlada diplomantica “veseli svemu što me iščekuje u budućnosti jer znam da je život s Bogom zabavniji i lakši” – uopće nije bila satirična zajebancija, već najozbiljnije “široko zahvaćanje struke” i “rješavanje problema u interdisciplinarnom kontekstu”. A dekanu je mrvu problematično bilo samo to što analiza gradnje Noine arke i lijevanja zlatnog teleta nije uključivala eksperimentalne i druge “standardne metode za rješavanje zadataka u području inženjerstva materijala”. Na tom mjestu ovo je prestala biti priča o kataklizmičkoj propasti hrvatskog visokog obrazovanja. Ne, ovo je nešto drugo. Ona tanka, nevidljiva granica između feralovske satire i hrvatske stvarnosti nije ukinuta, već je Hrvatska tiho, zauvijek i nepovratno prešla na tamnu stranu, u sumrak uma. Novosti

15.02. (11:00)

Hrvatski žena vrač i muškarac vještica

Boris Dežulović: Sretna nova 1943.

Tako bi nekako izgledala dojava savjesnog građanina Ivana Pernara upravi koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenau, samo da ga je usrani život namjestio u slavnije neko doba, recimo u herojsko ljeto 1943., umjesto u usrano ovo suvrijeme u kojemu se pravda i zakon donekle provode i poštuju još samo u nekim razvijenijim afričkim i arapskim demokracijama. Ispala je, međutim, sva sreća za maloga Branka: da se Ivan Pernar rodio osamdeset godina ranije, ne bi bogami beskrupulozna Vilma podmuklom laži prevarila pravedni i pošteni Treći Reich, i nikad njen sin Branko Lustig ne bi preživio Auschwitz, zaposlio se u Jadran filmu i preselio u SAD pa pokupio dva Oscara producirajući Schindlerovu listu i Gladijatora. N1

12.02. (18:00)

"HND i ostali ponovno koriste smrt svog kolege za ostvarivanje političkih ciljeva", viče Vili lakoćom sitne gnjide uhvaćene u društvenu mrežu

Boris Dežulović: Villi Manilli kod švercera teza

Prije šest mjeseci, konsterniran i zgađen naplavinom internetskog septičkog mulja nakon Vladine smrti, zauvijek sam napustio Facebook i društvene mreže. Na komentar jednog sitnog trola kako koristimo Vladinu smrt za svoje ciljeve, sjećam se, nadovezala se najezda leproznih skakavaca s najstrašnijim teorijama boljševičke urote, a vrhunac je bio komentar jednog štakora kako sam Matijanića i sam mogao strpati u automobil i odvesti na Hitnu pomoć, samo da sam htio. Ali – jasno – nisam, kako je spremno zaključio drugi, zato što mi je Matijanić bio – konkurencija. Tupo sam gledao u te komentare i stotine slinavih lajkača koji su ih odobravali, najdublje i najiskrenije, u svakom biološkom smislu zabrinut za ljudsku vrstu, a onda se bez riječi isključio. I nikad to ne bih ni spomenuo da šest mjeseci kasnije s tezama i retorikom dijarejične rulje s Fejsa nije nastupio glavom i bradom i sam ministar zdravstva Republike Hrvatske. Novosti

06.02. (23:00)

Ubitak u vožnji

Dežulović: Freud za volanom

I dok se bijesna nacija bavi policijskim zataškavanjem cijelog slučaja premlaćivanja HGSS-ovca na Platku, mi ćemo ga na ovom mjestu prepustiti stoljetnoj prašini u donjoj ladici državnog odvjetnika, gdje joj je oduvijek i zauvijek mjesto, i obratiti pažnju na drugu jednu stvar. U samo posljednjih mjesec i pol, površnim guglanjem po internetu, pronađete dvadesetak incidenata, nesreća i tragedija, svaki drugi dan sranje koje je proizveo netko mlad tijekom divljanja u BMW-u. Ne znam, naime, kako je u drugim prometnim kulturama – mada brojna istraživanja na Zapadu pokazuju kako je BMW, pa recimo najmanje rado viđena marka u suprotnom pravcu – ali kod nas u Hrvatskoj Bayerische Motoren Werke nije automobilski brand, nego dijagnoza. Boris Dežulović za N1.