Dežulović: Moralna ponuda - Plenkovićeve milijarde - Monitor.hr
18.01. (20:00)

Ne znamo pošteno

Dežulović: Moralna ponuda – Plenkovićeve milijarde

U svih trideset godina slavne hrvatske ‘tranzicije za održivo gospodarstvo’ nismo vidjeli ljepšeg primjera i zornijeg dokaza HDZ-ova organiziranog zločinačkog pothvata od stravične činjenice da od poklonjenih pet milijardi kuna u cijelu godinu dana čisto i transparentno nisu uspjeli potrošiti ni dva-tri posto. Nije, naime, stvar u tome da Plenkovićevoj partiji to ne bi odgovaralo, jer sljedećih bi se stotinu godina, uopće ne sumnjajte, kurčili obnovljenim Zagrebom kao svojim veličanstvenim političkim trijumfom: stvar je u tome da oni stvarno, najiskrenije, ne umiju čisto i pošteno. Ne znaju kako to ide. Ne razumiju zašto ‘prihod’ i ‘rashod’ u dnu kolone moraju dati nulu. Prvi put čuju. Misle da je skrivena kamera – piše Boris Dežulović inspiriran romanom Georgea Barra McCutcheona i filmom Waltera Hilla, i naravno, našom Vladom. N1


Slične vijesti

Srijeda (17:00)

Ljutit će se tata, a sponzori još više

Dežulović: Prljavo Tjentište

Taj jezik, jezik Prljavog kazališta, bio je službeni jezik naraštaja kojemu su već tada – podsjećam, prije trideset godina – Stonesi bili etablirani mainstream, podjednako malograđanski kao i plava kravata Hourinog tate, onog što je bio u ratu, kao i svaki tata iz rata koji se nama iz 1979. već bio popeo na kurac. I teško da ima tužnije i točnije slike Hrvatske – one koju je za svoju djecu sagradila publika s Poletovog koncerta 1979. godine – od plakata koji je ovih dana najavio Prljavo kazalište na splitskoj Rivi, na Dan domovinske zahvalnosti: isti onaj isjeckani Jaggerov jezik uhvaćen šigurecom, arheološki artefakt s kraja Titove ere, danas najavljuje koncert otromboljenog, ocvalog domobrana Jasenka Houre za državni praznik, na dan kad je pukla ustanička puška, pod zastavama i parolama od stiropora, onako kako su nam u vrijeme njihovog prvog albuma na Dan borca palamudili kojekakvi sijedi partizanski mufljuzi. Tekst Borisa Dežulovića iz 2008. prenosi Lupiga.

07.05. (14:00)

Satira ju iritira premda na njoj profitira

Boris Dežulović: “Doveden sam u situaciju da vam objašnjavam vic”

“Ovim se poslom bavim 35 godina, ali sam više na sudovima nego u redakciji. Ovakve tužbe postale su realan problem. Radi se o slapp tužbama, čiji je cilj zapravo izvršavanje pritiska na novinare da odustanu od pisanja o nekim temama i osobama“, poručio je Boris Dežulović. Smatra da je gospođa Željka Markić javna osoba, koja utoliko može biti predmet kritičkog i satiričkog propitivanja, što je on i učinio. I ne samo on. Koliko mu je poznato, u tome je razdoblju u raznim medijima objavljena veća količina tekstova koji su je spominjali više od tisuću puta. (…) “Što je satirično u vašem tekstu?”, upitao je odvjetnik. “Doveden sam u situaciju da vam objašnjavam vic”, odgovorio mu je Boris Dežulović. Portal Novosti

04.05. (13:00)

Viva Ludež! Feral živi vječno!

Boris Dežulović nakon primanja HND-ove nagrade za novinara godine: Je li vrijedilo? – Nije. Bih li opet? – Bih.

Boris Dežulović je dobio 178 od 452 važeća glasa članova HND-a, a s njime su još za novinara – novinarku godine bili nominirani i novinarka RTL Danka Derifaj, novinar Indexa Ilko Ćimić te novinarka Jelena Jindra. “Ne radimo to zbog nagrada, ne radimo to da bi jedni drugima dijelili nagrade. Te nagrade dobro dođu. Novinari su najprije odgovorni sebi. Nagradu dijele sami sebi, a od struke kad dođe, dođe kao neka potvrda”, kazao je Dežulović. N1

03.05. (22:00)

U godini kada je postao zatornik i svega sprskog i svega hrvatskog

Boris Dežulović je novinar godine

U velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu održana je Svečana dodjela nagrada HND-a za najbolja novinarska ostvarenja u 2021. godini. Nagrade HND-a dodijeljene su na Svjetski dan slobode medija za najbolje radove objavljene od 1. siječnja do 31. prosinca 2021.godine, a dobitnik nagrade za Novinara godine je kolumnist N1 Boris Dežulović. Nagradu je dobio ispred finalista Ilke Ćimića, Jelene Jindra i Danke Derifaj. N1

02.05. (15:00)

Jebo vas Boris Dežulović

Dežulović oslobođen u sporu zbog teksta – “Željka Markić: glupa ili plavuša?”

Umjesto naknade od 40.000 kuna, koliko je tražila od Dežulovića, Željka Markić morat će mu isplatiti 7,5 tisuća kuna za troškove parničnog postupka. Markićka je tvrdila da su u tekstu objavljene netočne, neistinite i štetne informacije koje su je pred obitelji i nepoznatim ljudima dovele do niza neugodnosti pa im je morala objašnjavati da nisu istinite što je uzrokovalo duševne bolove, nesanicu, osjećaj nelagode i preispitivanje vlastitih vrijednosti. Sud je utvrdio da je objavljeni tekst komentatorskog tipa, a da komentatori imaju pravo iznijeti osobno viđenje zbivanja u različitim sferama društva. U presudi stoji da je Dežulović iznio vrijednosni sud, da je pitanje iz naslova “Željka Markić: glupa ili plavuša?” retoričko tako da kao stilska figura ne očekuje odgovor – prenose Novosti.
Dežulović je prokomentirao na svom fejsu kako provodi ponedjeljke (u Općinskom sudu u Zagrebu): …A nekad se dogodi i da pobijedim… U rijetkim trenucima odmora drug Tito tokari na tokarskom stroju, doktor Franjo igra šah, a ja se jebem sa Željkom Markić… Usput evo još jednog Dežulovićevog teksta o toj temi iz tog doba – Željka Markić nije glupa.

30.04. (12:00)

Intelektualni kajmak i aplauz-pljeskavica

Boris Dežulović: Jeste li vi genocidni narod? – Jesmooo!

Veliki narodni skup u Banjaluci. Na skupu profesor pita okupljene Srbe jesu li oni genocidan narod, pučina sa zastavama profesoru veselo odgovara “Jesmo!”, a on već skače na sljedeće pitanje: “Je li Republika Srpska genocidna tvorevina?” Na što nekoliko hiljada Srbalja, razumije se, odgovara: “Je!” Na ovom mjestu pažljivije oko moglo je da uoči i veći broj onih koji su kasno shvatili da su se zajebali, dok je pažljivije uho moglo čuti i manji broj onih koji su zajeb shvatili na vrijeme pa hrabro ponudili odgovor: “Nije!” Lijep se kaos, ukratko, zametnuo na trgu pa je profesor, očajnički domišljajući pitanje na koje bi naučeni potvrdni odgovor “Je!” konačno bio točan, zaurlao: “Je li Republika Srpska rezultat borbe Srba za slobodu?” Na što su, jasno – nepogrešivo prepoznavši profesorovo trik pitanje – i prvi i drugi uglas odgovorili: “Nije!”, piše Boris Dežulović za portal Novosti.

29.04. (18:00)

Mućke uživo

Dežulović: Andrej Plenković Brzi

Gledao sam predsjednika Vlade Andreja Plenkovića kako nakon sastanka s predstavnicima parlamentarne većine pred novinarima predstavlja nove ministre, i nisam se mogao oteti dojmu da sam to već negdje vidio. A onda sam se sjetio. Naravno, Trigger i njegova čuvena metla! Eto dakle premijera Andreja Plenkovića rečenog Triggera kako se u pubu Fatty Thumb hvali uspjesima svog kabineta, pa pred društvom tumači kako su „ostvareni svi ciljevi iz izbornog programa ove Vlade“, najavljujući da će njegov kabinet „nastaviti s odgovornim upravljanjem javnim financijama, raditi na smanjenju javnoga duga i proračunskog manjka.” „Kako dovraga to može biti ista bloody Vlada?“, pita ga na kraju vlasnik puba, na što nezajebivi Plenković jednostavno podigne svoju legendarnu metlu: „Evo je tu. Koji ti još dokaz treba?!“ Boris Dežulović za N1.

26.04. (23:00)

U ostatku svijeta, shvatili ste, vladaju idilične medijske slobode

Boris Dežulović: Dragi Fejsbuče, ja vjerujem da je možda djelomično…

I ne biste vjerovali: nijedan medijski sadržaj izvan Rusije nije pod državnim nadzorom! Baš kao što su od svih otrova i smrtonosnih opasnosti koje vrebaju na slobodnom tržištu iz nekog razloga po život opasne samo cigarete, tako su od svih medijskih sadržaja na golemom planetu Internetu iz nekog razloga pod nadzorom vlade samo – sadržaji iz Rusije. U ostatku svijeta, shvatili ste, vladaju idilične medijske slobode, na širokim poljanama slobode prpošni leptirići slobodno lete nad šarenim cvijećem slobodne misli, pa se „vjeruje“ da ni jedan jedini medij tamo niti „možda djelomično“ nije pod vladinom kontrolom. Čak se ni za ratne izvještaje ukrajinskih državnih medija ne vjeruje da su “možda djelomično” pod kontrolom ukrajinske vlade! (…) Vijesti ruske agencije “vjerojatno” su, “možda” i “djelomično” medijski sadržaj pod kontrolom Rusije, ali su zato sigurno, nedvojbeno i u potpunosti – pod kontrolom Facebooka, piše Boris Dežulović, a prenosi Lupiga.

25.04. (13:00)

Iz povijesti znakića Hrvatskih obrambenih snaga

Dežulović: Croatian Independent Army

Trideset godina, eto, mislili smo da su američka vlada i CIA slavnih devedesetih Judinim eurima financirale Feral Tribune, Arkzin, nevladin sektor, razna srpska udruženja, sindikate, pacifiste, ateiste, anarholiberale, alternativce, punkere, feministice, lezbe, pedere i konceptualne umjetnike, a sad ispalo da su financirale – ustaše…
Epizoda sa zagrebačke špice rekonstruirana (vidi u tekstu) je iz službene bilješke američke CIA-e br. 08845/B-91, te zapisnika sastanka Vrhovnog državnog vijeća od 17. listopada 1991. godine. Više od trideset godina mi o tome pojma nismo imali, sve dok odvjetnik Anto Nobilo nekidan nije javno predložio da se poklič “Za dom spremni” sankcionira s deset hiljada eura, na što je reagirao Darko Bekić, nekadašnji savjetnik hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. “Neki vođe HOS-a i HSP-a od CIA-e su dobivali 10.000 eura za svaki takav poklič, da bi State Department mogao Tuđmana optuživati za obnovu ustaške države! To tvrdim kao sudionik sastanaka Vrhovnog državnog vijeća 1991.!” napisao je gospodin Bekić, i tako nakon tri decenije razotkrio najbolje čuvanu tajnu suvremene hrvatske povijesti: ustaški ekstremisti u Hrvatskoj zapravo su projekt američkog State Departmenta i sveprisutne CIA-e! – skreće vam pažnju na povijesne zanimljivosti Boris Dežulović u kolumni za Novosti.

17.04. (19:00)

E, ne može bilo kakav tabure za Finu, već baš takav

Dežulović: Nevjerojatna priča gospodične Ane

Na natječaju Fine za nabavu uredskog namještaja vlasnica Sideasa Ana Harapin izvukla je sedmicu. JackPot. Bingo. Sretna Ana zaokružila je i flip-top mehanizam i synchro mehanizam u pet pozicija, i bijelu, crnu, antracit i aluminij sivu boju, i petokrake baze promjera 700 mm, i pjenu gustoće 48-51 kg/m3, pa dobila posao od dva milijuna kuna… Kako salon namještaja osnovan prije par mjeseci može imati petnaest godina iskustva u opremanju državnih institucija, pitate se vi tupo, i točno vam se u očima vidi zašto nikad nećete biti dobar i uspješan poduzetnik… osvrnuo se s začuđeno Boris Dežulović na jedan natječaj za namještaj za Finu. Zabolje razumijevanje kolumne dobro će vam doći i vijest o slučaju – Index