Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Tko je svrstan u nesvrstane?
Dežulović: Preokret nesvrstanih
Kolumnist se ovaj tjedan osvrće na licemjeran stav Srbije prema Nesvrstanima riječima: Stvar, kako vidite, može da bude prilično zbunjujuća. Ako je, naime, Pokret nesvrstanih stvarno “uvek bio i ostao simbol slobodoljubivog dela sveta, spremnog da se bori za svoju nezavisnost, autonomiju i suverenitet”, kako je u nadahnutom govoru dobrodošlice rekao Aleksandar Vučić – ako Srbija zaista “deli vrednosti nesvrstanih”, i ako je gospodin predsednik zaista “duboko uveren da će Pokret nastaviti da se bori za te ciljeve” – zašto Srbija jednostavno nije članica? Ne, bez zajebancije: ko joj to brani? Koje su se to “vrednosti” ili “ciljevi” isprečili između nje i nesvrstanih? Kako to da je Srbija na samitu u Beogradu samo posmatrač, baš kao i, štajaznam, Hrvatska? Piše Boris Dežulović za Novosti
