Dežulović: Srpski rod i hrvatski euro - Monitor.hr
28.07.2021. (12:30)

Uzori i nazori

Dežulović: Srpski rod i hrvatski euro

Ako već tražite kakvog Amerikanca srpske krvi i hrvatskoga zavičaja, da ga kao zajednički simbol stavite na hrvatsku kovanicu eura, ja od Momčila Đujića ne znam boljeg. Stavite, uostalom s jedne strane naslijeđe smiljanskoga geeka: Svi smo mi jedno, svi su ljudi međusobno povezani nevidljivim silama, kaže ćudljivi štreber Nikola Tesla, pa se obraća nekadašnjim zemljacima: Vaša mržnja, pretvorena u električnu energiju, mogla bi osvjetljavati cijele gradove! Na to će slavni vojvoda Momčilo Đujić: Mi treba da se izlečimo od dve teške bolesti, a to su jugoslovenstvo i komunizam. Dok se od te dve bolesti ne izlečimo, nikad slobodu videti nećemo! Koja je od te dvije mudrosti suvremenim Hrvatima milija, bliža suvremenim Srbima i razumljivija Europskoj uniji? – piše Boris Dežulović. N1…


Slične vijesti

Danas (20:00)

Amen na opću kulturu

Dežulović: Ukazanje velečasnog u Potjeri

Davnih sedamdesetih i osamdesetih, dok je Država bila pod monopolom Partije, a Crkva u kućnom pritvoru, politički komesari i partijski rukovodioci školovani na političkoj školi u Kumrovcu i otuđeni od “baze” bili su tek prazne jednoumne kutije koje stvarni, fizički svijet izvan komitetskih kancelarija i dobro plaćenih partijskih sinekura nije pretjerano zanimao, pa o njemu nisu znali baš ništa. Nasuprot njima, popovi i fratri bili su obrazovani ljudi klasične erudicije i renesansnog interesnog zamaha. Jedna od ključnih osoba mog odrastanja bio je, recimo, fra Ferdo, babin brat, stari franjevac koji je jednako čitao Jeronimovu Vulgatu u originalu i Sportske novosti ponedjeljkom, pa me vodio na Hajdukove utakmice i u poluvremenu ispitivao latinske deklinacije i konjugacije… uvodi u priču Boris Dežulović za N1, prepričavši u kontrastu nastup jednog današnjeg svećenika na Potjeri koji se nije baš proslavio.

Subota (18:00)

Thunderstruck

Boris Dežulović: Mali rječnik znakova

Ništa u životu Jima Caviezela nije slučajno, Božji ga je Znak doveo k režiseru s krunicom iz Međugorja taman kad je režiserova žena izgubila svoju – vodili su ga tako Znakovi još otkad mu je njegov otac James dao svoje ime, taman da ga Mel Gibson pronađe kad 33 godine kasnije za film o Kristovoj muci bude tražio glumca Isusovih godina i inicijala – a onda ga je na snimanju filma, taman kad su ga razapeli na križ, s neba pogodio grom! Shvatit ćete zašto je laik poput mene zbunjen: teško da u cijelom rječniku nebeskih Znakova ima očitijeg i prepoznatljivijeg Znaka od groma nebeskog: “Gromovi iz oblaka padaju na cilj kao iz nategnuta luka” (Knjiga mudrosti, 5:21), i kad jedan takav 2000 godina kasnije pogodi Caviezela koji se obliven lažnom krvlju pred kamerama za lijepe škude krevelji po raspelu, to je odjednom samo plastična slika glumčeve muke i žrtve?  Novosti

30.05. (18:00)

Opus Gej

Dežulović: Imbecile Dundee

Mjesecima već zavijaju sirene Centra za uzbunjivanje roditelja Vigilare pa nije bilo neobično kad su nekidan opet počele zavijati “Čitatelji, budite na oprezu!”, upozoravajući da je “IKEA pokrenula novu kampanju”. Druga jedna stvar stoga mene zanima: kad portal Imbecile Dundeeja digne narančastu uzbunu i poviče, “Čitatelji, budite na oprezu!” jer je “Ikea pokrenula novu kampanju”, što se točno od čitatelja očekuje? Na koji način čitatelj treba biti na oprezu? Što je točno hrvatskom i katoličkom čitatelju činiti sa saznanjem da je IKEA u borbi protiv homofobije i transfobije pokrenula kampanju “Ljubav živi i izvan četiri zida”? Kad mi se kaže da budem oprezan jer televizija prikazuje crtani film s pederima i samohranim kurvama, ja znam što mi je činiti, ali što da radim s IKEA-inom kampanjom? Boris Dežulović postavlja prava pitanja za N1.

24.05. (10:00)

Ženska emancipacija kao Đavolova zajebancija?

Boris Dežulović: Vještice na mjesečini 2

Tuđmanova je Hrvatska nakon Oluje, riješivši se Srba, počela govoriti o još gorem i podmuklijem neprijatelju – ženama. Bez obzira je li bila riječ o potpredsjednici Vlade ili provincijskom župniku, ministrici obrazovanja ili klaunu iz Malnarove Noćne more, jedna je stvar bila zajednička svim tim prvoborcima Domovinskog rata protiv žena: bili su redikuli. Ženska emancipacija kao Đavolova zajebancija? Sedam dana smijali su se Hrvati redikulu koji bi ženama u tvornicama zakonom zabranio rad u trećoj smjeni pa se osmog dana brišući suze probudili u zemlji u kojoj nije bilo ni žena u trećoj smjeni, ni muškaraca u drugoj, niti ikoga u prvoj, niti ijedne tvornice. Sedam dana onomad je nacija plakala od smijeha na izjave sirote ministrice Ljiljke i benignog redikula Ivkošića pa se osmog dana, obrisavši suze, našla u Hrvatskoj u kojoj muška starež i mladež na trgovima kleči i moli krunicu za posrnule žene u mini suknjama. N1

U Zagrebu održan Noćni marš na Dan žena: policija kaže da se okupilo oko 1200 ljudi

15.05. (20:00)

Veštine tela i duha: tajna grupa Hajduk

Boris Dežulović: Ča pizdiš kad nisi iz Splita

Zvezda najgledanija u Jugoslaviji, Hajduk drugi, a N. Pazar ispred plavih! - Večernji.hr

Hajduk je, međutim, bio neuhvatljiva iznimka, klub za kojega su navijali u svih šest republika i obje jugoslavenske pokrajine, ime koje su tetovirali i etnički Srbi i etnički Makedonci, i djeca vojnih lica i Hrvati iz Hercegovine, i bosanski rudari i albanski zlatari, i estradne zvijezde i gubitnici iz Lepoglave. Kako to?, pitao bi jedan ugledni splitski sociolog. Hajduk nije postao popularan diljem Jugoslavije zbog fantastičnog uspjeha Smojine televizijske kronike o splitskom klubu, već je Velo misto bivšu državu — barem dobrim dijelom — poharalo zbog kultnog statusa Hajduka. Kult je dograđen pedesetih, kad je Hajduk predvođen Vladimirom Bearom i Bajdom Vukasom s tri osvojena i dva ukradena naslova poharao jugoslavensku ligu, a dovršen slavnih sedamdesetih, u eri Tomislava Ivića. Hajduk je postao klub svih malih i neprivilegiranih provincijskih autsajdera izvan gravitacijskih polja metropolitanskih velikana Zvezde, Partizana i Dinama. Telesport

14.05. (13:00)

"Šta ću, voli dete igračke. Mora s nečim da se igra"

Boris Dežulović: Dobro jutro, Srbijo

To, eto, da je u najgledanijem jutarnjem programu u Srbiji, na nezvaničnoj državnoj televiziji, u privatnom studiju predsednika Aleksandra Vučića, o stravičnom pokolju u beogradskoj Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar kao biheviorist, sociolog, dečiji psiholog, propovednik zdravog života, borac protiv govora mržnje i aktivist za razoružanje pozvan da govori verovatno najpoznatiji, a svakako najeksponiraniji srpski ratni zločinac Vojislav Šešelj – da o javnom “propovedanju nasilja” govori čovek koji je zbog ratnih progona i proterivanja civila u haškom zatvoru odležao jedanaest godina i javni govor mržnje podigao na potpuno novi level, uspostavivši ga kao zvanični jezični standard – to, eto, o Srbiji danas govori više od svih okruglih stolova, naučnih simpozijuma i novinskih analiza. Novosti

06.05. (16:00)

"Ako u prvom činu na zidu visi puška, u trećem činu ona mora opaliti"

Boris Dežulović: Nezapamćeni zločin

Uživo. Izlaze nove informacije o ranjenima, dječak ubojica nalazi se na psihijatriji, Vučić zbog masakra traži 10 radikalnih mjera | Telegram.hr

Ovaj put je to bilo naše dijete. Što se dogodilo?, pitat će se tako sljedećih dana i mjeseci mnogi priučeni sociopatolog i subkulturni antropolog opće prakse, zbunjen pred posve novim društvenim fenomenom, istinskim nezapamćenim zločinom. Je li Srbija konačno postala Amerika? Je li to najzad došao na naplatu kult sile i nasilja, koji je generiran turbo-folkom, trapom i gejmerskom kulturom ikonografski – sa skupim automobilima, zlatnim kajlama, oružjem, kurvama i kokainom – baš kao na divljem Zapadu? Prema nedavnom istraživanju World Population Review, Srbija je po naoružanosti civila četvrta svjetska sila – iza neprikosnovenih Sjedinjenih Država te Jemena i Nove Kaledonije – i sa čak 39 komada vatrenog oružja na 100 stanovnika prva u Europi. Statistički, svaki muškarac i svaki otac u Srbiji kod kuće ima pištolj. Otkud u Srbiji to silno oružje, otkud ocu taj pištolj, uzi, puška ili kalašnjikov – pitat će se, eto, samo netko tko je imao jedinicu iz povijesti. Novosti

03.05. (18:00)

Golemi, teški kotač povijesti nepovratno je pokrenut i više nema povratka

Boris Dežulović: Vještice na mjesečini

Arhiva ženska prava - Monitor.hr

Lenjinov SSSR 1920. postao je prva država u povijesti koja je legalizirala pobačaj. Stvari više nikada neće biti iste, i već 1930-ih pobačaj je legalan i izvan SSSR-a, u početku tek u slučaju silovanja ili neposredne životne ugroženosti majke, najprije u Meksiku 1931., a iduće godine i u Poljskoj. Prije nekoliko dana nagradu Grada Zagreba dobila je Ana-Maria Šimundić, ravnateljica Kliničke bolnice Sveti Duh koja je na Odjelu ginekologije ukinula institut priziva savjesti i tako napokon omogućila abortus. A naslovom Zagrepčanke godine odano je priznanje Mireli Čavajdi, neustrašivoj i nepokolebljivoj heroini koja je po svoje pravo – a odbijena u tri hrvatske bolnice – potegla do Slovenije. Točno, eto, stoljeće nakon što je prvi put u povijesti legaliziran prekid trudnoće, i 50 g. nakon što su se žene razvijenog svijeta izborile za slobodno raspolaganje vlastitim tijelom – u Hrvatskoj je jedna ravnateljica bolnice dobila nagradu – zato što je ženama omogućila pobačaj. N1

 

29.04. (12:00)

Miriši na fritule

Boris Dežulović: Neka se momci naviknu

Izvođači navijačke rugalice “Ajmo, ajmo ustaše! Slovo U, slovo U, po kapi se šeće, ubit ćemo, zaklat ćemo tko sa nama neće!” pripadnici su, naime, poznate pjevačke grupe iz Splita, koja je toga dana predstavljala Hrvatsku na Neurosongu u švicarskoj Ženevi. Za razliku od Prlje, ti su pjevači žestoki navijači Hajduka. “Kompleksi su očito još uvik preveliki”, očita je i razumljiva bijesna aluzija na komplekse golomozgih ustaša zbog partizanske prošlosti Hajduka, dok poruka “Takvi predstavljaju Hrvatsku po Europi?”, nije čak ni aluzija, već izravna poruka pjevačima koji Hrvate po Europi predstavljaju kao nacističke imbecile. Prlja je, kako sam na koncu shvatio, običnim domaćim fritulama povrijedio osjetljive Hajdukove juniore, a torcidaši – javno prijeteći ubijanjem i klanjem – eto, nisu. Prlja je tako fritulama pljunuo na Hajduk, a torcidaši – javno prizivajući državu koja je Split prepustila Talijanima i četnicima, a Hajduk kao Societa Calcio Spalato gurala u Mussolinijevu ligu – eto, nisu. Što bi rekao Ljubo Pavasović Visković: “Kod doktora opće prakse, uputnica i odite tamo gdje vam je mjesto”. Dakle – ako smijem citirati gospodina odvjetnika – “u pičku materinu”. Neka se momci naviknu. Novosti