Dežulović: U tri žlijezde materine - Monitor.hr
18.04.2018. (17:44)

O rodu i spolu

Dežulović: U tri žlijezde materine

“Muški i ženski mozak drugačije razmišljaju i drugačije percipiraju stvari. Žene, za prvog dijela ciklusa kad je estrogen dominantan, boljeg su raspoloženja, u progesteronu su malo mirnije, a onih par dana prije menstruacije, kad su u PMS-u, uhvati ih malo testosterona, e onda…ode sve u tri žlijezde materine. Koje tri? Dva ženska jajnika i jedan ženski mozak. Dva jajnika i mozak vražja je kombinacija, jajnici s mozgom savršeni su prirodni stroj za ubijanje, nemilosrdni paleozoički predatori, nešto poput morskog psa – dobro, morske kuje – stroj za ubijanje u pojam, u pojam spola ili roda, pojam obitelji, djeteta i roditelja, pojam tradicije i Crkve, pojam svega i ičega”, prepričava Boris Dežulović govor Ladislava Ilčića. N1


Slične vijesti

Prekjučer (23:00)

„U samo svitanje proljetne sunčane nedjelje u kojoj nas je brzo ohladio neočekivani snijeg"

Boris Dežulović: Nedjelja, proljetna nedjelja

Nadahnutom rečenicom o nesreći „U samo svitanje proljetne sunčane nedjelje u kojoj nas je brzo ohladio neočekivani snijeg“, u srpnju pandemijske 2020. godine započinje opsežni izvještaj Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, raskošno opremljena publikacija „Vodič za aktivnosti nakon potresa“ u kojoj se na trideset šest stranica detaljno opisuju aktivnosti što ih je Vlada Republike Hrvatske poduzela nakon snažnog potresa koji je tog ožujka porazbijao Zagreb. U izvještaju, koji se čita bez daha, kao kakav napeti triler, kronološki je zabilježeno svih dvadesetak infarktno dramatičnih sjednica, savjetovanja i sastanaka sa stručnim povjerenstvima i radnim skupinama koje su predsjednik Vlade i ministar graditeljstva održali u sljedeća tri mjeseca. „Što donosi jesen?“, glasio je naslov sedmog, posljednjeg poglavlja ove uzbudljive publikacije. „Ljeto i jesen pred nama donose puno rada na koji smo spremni. Obnovit ćemo Zagreb, korak po korak. U to ne treba sumnjati. Nijedna Vlada Republike Hrvatske građane u ovakvim situacijama nije ostavila same.“ I zaista, dva-tri mjeseca kasnije – baš kako su eksperti Ministarstva graditeljstva i predvidjeli – došla je jesen. Pa je došla zima. Pa je došao – novi potres. N1

Ponedjeljak (01:00)

Don Quijote s perom. Novinarski pitbul terijer. Beskompromisni feralovski komandos

Boris Dežulović: Bolji svijet Vladimira Matijanića

Vlado – tvrdoglava i jezičava svađalica, otrovni pauk s društvenih mreža, novinarski pitbul terijer i beskompromisni feralovski komandos bez dlake na jeziku, koji je popu svaki put rekao “pop”, a kretenu “kreten” – teško bolestan, večer prije nego će umrijeti, s dežurnim liječnicima i dispečerima hitne pomoći razgovara kao sa šalterskim službenicama ili slučajnim prolaznicima. “Dobra večer, ispričavam se”, kaže Vlado šesnaest i pol sati pred smrt. “Dobra večer, molim vas malu pomoć”, kaže nazvavši hitni infektološki odjel. “Dobra večer, ja se ispričavam što vam smetam”, kaže na koncu nazvavši dežurnog liječnika. Nikad niste čuli nekog tako teško bolesnog da se uljudno ispričava kad zove bolnicu ili dežurnog liječnika, čovjeka dakle školovanog, zaposlenog i plaćenog samo zato da mu bolesni ljudi smetaju. Ja sam u životu poznavao samo dvojicu tako pristojnih ljudi. Jedan se zvao Predrag, drugi Vlado. U Vladinom izmaštanom svijetu novinari i doktori nemaju “prijatelja”. U njegovom utopijskom boljem svijetu liječnici i novinari na istom su poslu: jedni liječe ljude, drugi liječe društvo. Istinski herojska smrt Vlade Matijanića ne znači da je takav svijet nemoguć i neostvariv. Vladina smrt, naprotiv, znači da je takav svijet zapravo jedini moguć. Vladin bolji svijet nije samo jedan od mogućih svjetova, makar i samo najbolji od svih, već jedini koji uopće ima smisla. Boris Dežulović

12.08. (00:00)

Počivao u miru

Dežulović o Matijaniću: Bio je pogrešan čovjek u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu

On je znao da ova država ne radi, zašto je onda zvao 194? Zašto je onda uporno zvao državu? Zato što je do kraja vjerovao. Njegova Andrea predložila mu je da nazovu ravnatelja bolnice. Svatko tko ga je znao može vidjeti njegov izraz lica, izraz gađenja kada je to čuo. Za Vladu bi zvati nekoga bilo samoubojstvo s predumišljajem. On je to odbijao nagonski. Tražiti pomoć od ravnatelja bolnice bilo je jednako nepristojno kao zvati županijskog pročelnika zbog građevinske dozvole. Nikad niste čuli nekog tako bolesnog da tako pristojno zove dežurnog liječnika. Vlado je posljednjim telefonskim pozivima pokazao kako bi mogao izgledati svijet. Nimalo metaforički Vlado Matijanić dao je život za ideju boljeg svijeta. Može se smatrati da je umro zbog svojih kvazipoštenih stavova, kaže splitski kirurg nevažnoga imena. Da je bio neki drugi novinar danas bi bio živ. Vlado nikad nije bio neki drugi novinar. Istinski herojska smrt Vlade Matijanića znači da je takav svijet, njegov svijet, bolji svijet – jedini koji ima smisla. Index

10.08. (14:00)

Hvala im i slava im

Dežulović: Jedan dan domovinske zahvalnosti

Tehnikom paralene montaže Boris Dežulović je rekonstruirao što se događala na Dan domovinske zahvalnosti u Kninu i okolici i “malom podstanarskom stana u Kukuljevićevoj ulici” u kojem je umirao Vladimir Matijanić…
…U petnaest sati predsjednik Milanović je zajedno s umirovljenim generalima i vodećim obavještajcima na svečarskom ručku na imanju svog prijatelja i bivšeg ministra obrane Ante Kotromanića u obližnjem Potravlju. U dobrom raspoloženju nazdravlja se svima koji su tu, kao i onima koji nisu. Za to vrijeme, pred vratima malog podstanarskog stana u Kukuljevićevoj ulici Andrea oduzeta od straha osluškuje zvukove iznutra. Čuje se pumpa za kisik. Tehničari Vladi masiraju srce i u petnaest sati i četiri minute liječnica mu daje drugu injekciju adrenalina. Treću injekciju adrenalina daje mu u petnaest sati i osam minuta. Četvrtu injekciju adrenalina daje mu u petnaest sati i petnaest minuta. Petu injekciju adrenalina daje mu u petnaest sati i dvadeset minuta. Bez daha i kapi krvi u licu, Andrea stoji uha priljubljena uz zatvorena ulazna vrata. Njihov psić, mješanac Puka, i dalje je zatvoren u kuhinji. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i nikako ne voli kad je sam u kuhinji. U petnaest sati i trideset minuta premijer Andrej Plenković fotografirao se nakon ručka sa svojim kovid-prijateljima iz Češke i Slovačke, te postavio fotografiju na Twitter. „Drago mi je susresti se mojim prijateljima. Nastavljamo graditi kvalitetne odnose“, objavio je Plenković na Twitteru u petnaest sati i trideset devet minuta… piše veliki majstor Boris Dežulović za N1.

07.08. (23:00)

Fajront!

Boris Dežulović nakon smrti Vladimira Matijanića: Imam 3 pitanja za ministra. Svaki odgovor je za ostavku Vlade

Novinar i književnik Boris Dežulović na Facebooku je objavio status povodom smrti novinara Vladimira Matijanića: “Da je Hitnu pomoć samo jednom, a ne dvanaest puta, zvala supruga premijera Plenkovića, sa svim dijagnozama i simptomima poput Vladinih, da li bi mu rekli da ne treba u bolnicu i da piša u lonac? Da je Hitna pomoć nakon tri dana stigla u kuću nekog HDZ-ovog županijskog pročelnika s istim dijagnozama i simptomima poput Vladinih, da li bi mu rekli da nije za bolnicu, preporučili da jede slane štapiće i otišli? Molim, samo kratak odgovor: da ili ne? Ne, ne, vrlo jednostavno: da ili ne? Pitanje je, jasno, kolokvijalno. Svaki je odgovor za ostavku ministra, premijera i cijele Vlade, proglašenje Dana poraza i domovinske zaludnosti, fajront i raspuštanje besmislene hrvatske države. Danas, nakon dva dana, smiren i hladne glave, jebem vam mater svima, do posljednjeg. Mater vam jebem”, napisao je Dežulović na svom FB-u. Index

07.08. (14:00)

Kad strah od žena preraste u mržnju prema ženama

Boris Dežulović: “To je taj cvilež, posve infantilan, tako nemuževan, s obzirom na njegove već zrele godine”

Raspizdio se, ukratko, Velimir Bata Visković što je kritičarka uopće spomenula – a uredništvo stavilo u naslov – njegov roditeljski status u “tehnički gledano” visokim godinama, mada i sam u svojoj knjizi svoje roditeljstvo opširno elaborira, i mada se njime razmetljivo hvali po Fejsu: muževnog Batu Viskovića, eto, baš poput neke “ocvale” filmske dive pogodilo je što su mu spomenute godine. I kako naš “gentleman” na to odgovara? Pedantno novinarki broji godine i triput ih provjerava, zadovoljan što je “po istoj logici” i sama u sedmoj deceniji. Po kojoj su onda drugoj logici i u kojemu drugom smislu oni različiti? Po tome što je on muškarac u osmoj deceniji i ima četvero djece, a ona žena u sedmoj i nema nijedno! Touché! Ili, kako bi rekao jedan tehnički stariji polemičar, sjetit ćete ga se možda: “To je taj cvilež, posve infantilan, tako nemuževan, s obzirom na njegove već zrele godine.” Boris Dežulović

02.08. (00:00)

Zocky Gervais i smisao za zdravi humor

Dežulović: Milanović, sakupljač perja

Zašto su onda vrckavom, prčevitom i politički nekorektnom predsjedniku s uma sišli Romi, a ne Židovi? Svakako, ne bi time rekao ni da su Židovi prevaranti, niti da kradu. Osim ukoliko to zaista misli, u kojem se slučaju ispričavam. Ukoliko pak ne misli, zašto to nije rekao? I zašto to nikad neće reći? Zato što je dosjetka o Romima koji „znaju napraviti profit“ i koji su „spretni u tim stvarima“, u zamjenu za krezavi smijeh hijena na društvenim mrežama i glasačkim spiskovima, izazvala tek ljutnju romskog zastupnika Veljka Kajtazija i politički korektan, patronizirajući prezir mutavog Andreja Plenkovića. Dok bi dosjetka o Židovima koji „znaju napraviti profit“ i „spretni su u tim stvarima“ u zamjenu za krezavi smijeh Milanovićevih hijena izazvala lavinu reakcija u svijetu i gnjev svjetskih židovskih organizacija. A Milanović je ipak sinjski mangup i „dijete zagrebačkog asfalta“: on nikad ne ide u fajt s jačima, i nikad bez podrške hijenske rulje ili sponzora. Njegovi su prirodni neprijatelji feministice, B.a.B.e, ženske udruge, nevladine organizacije, demonstrantice s Vruje, profesori Klasične gimnazije, Njonjo, Jaglac, Pupovac, Bosanci i Romi. Boris Dežulović za N1.

24.07. (16:00)

Nit su hrvatske, nit su željeznice

Boris Dežulović: Hrvatske željeznice

Na taj su me vic, eto, podsjetile Hrvatske željeznice kada su se pohvalile da nakon pune tri decenije ponovno uvode brzi vlak koji će od Osijeka do Splita voziti – trinaest sati. Francuska, Europa i svijet ubrzano se pripremaju za galopirajuću budućnost u kojoj se kao ekonomski i ekološki prihvatljivo rješenje za bezglavo uzmuvano čovječanstvo vraćaju dobri, stari vlakovi – na francuski TGV Englezi su uzvratili električnim HS2 s brzinom od 360 km/h i nultom emisijom ugljika, Japanci se hvale magnetno-levitacijskim supervlakom JR-Maglev MLX01 s brzinom od 580 km/h, a Kinezi pompozno predstavljaju VTS-vlak koji eksperimentalnom tehnologijom visokotemperaturnih supravodiča postiže brzine veće od 600 kilometara na sat – pa i Hrvatska, šta će, hvata korak. Boris Dežulović

 

19.07. (17:00)

Očajno neuvjerljiva priča iz Hrvatske

Boris Dežulović: Čudo u Klagenfurtskoj dragi

Dođe, recimo, Ante Tomić svom izdavaču, pa raspoložen odmah s vrata kaže da ima ideju za novi roman. Bit će hit, klasični Tomić, veselo će naš poznati pisac, pazi sad: slika tupe provincijske Hrvatske kroz priču o načelniku maloga mista na dalmatinskom otoku, smjernom katoliku, poduzetniku i vlasniku obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, koji cijelu općinsku delegaciju zajedno s tajnicom i mišćanskom klapom povede na turistički sajam u Klagenfurt pa pijani završe u bordelu La Cocotte gdje ovaj u sitni noćni sat račun plaća – službenom općinskom karticom i onda… – Ante!!! – Šta je? – Priča ti je glupa. Priča ti je nepodnošljivo plitki i bolno neuvjerljivi zbir svih najgorih općih mjesta i klišeja. – sasiječe Antu Tomića nemilosrdni urednik. … Teško da ima preciznije definicije plitke, tupe Hrvatske od one da je riječ o državi u kojoj se priča o načelniku Murtera Toniju Turčinovu zaista dogodila, istinita od prvog do posljednjeg slova. Hrvatska, zemlja glupih. Boris Dežulović